1. PRODAVATI ZNAČI POSEDOVATI
1.
To je najvažnija lekcija koju je
Šedvel naučio kao prodavac. Ako ono što se nalazi u vašem posedu
žarko želi neko drugi, onda to znači da posedujete i tu osobu.
Čak i prinčeve i princeze može neko
posedovati. Evo ih sada ovde, ili su bar to njihovi moderni
ekvivalenti, okupili su se na njegov poziv: stari i novi novac,
aristokratija i skorojevići, gledaju oprezno jedni druge,
nestrpljivi kao deca da bace pogled na blago oko koga će se ovde
nadmetati.
Pol van Nikerk, poznat po naboljoj
zbirci erotike na svetu, van zidina Vatikana; Margarita Pirs, koja
je posle smrti roditelja, sa nežnih devetnaest godina nasledila
tako veliko lično bogatstvo da se nalazila među nekolicinom
najbogatijih ljudi u Evropi; Boklerk Noris, kralj hamburgera, čija
je kompanija posedovala čitave male države; naftni milijarder
Aleksander A., koji je umirao u vašingtonskoj bolnici, ali je
poslao svoju dugogodišnju saputnicu, ženu što se predstavljala samo
kao gospođa A., Mišel Rahimzadeh, poreklo njegovog bogatstva nije
bilo moguće utvrditi, jer su svi prethodni vlasnici nedavno
preminuli; Leon Devero, koji je na brzinu napustio Johanesburg sa
džepovima podstavljenim zlatnim prahom; i na kraju, jedna bezimena
prilika čijim su se licem poigravali nebrojeni hirurzi, ali nijedan
od njih nije uspeo da mu iz očiju odstrani pogled čoveka veoma
burnog životopisa.
To je bila ta sedmorka.
2.
Sredinom popodneva počeli su da
pristižu u Šermanovu kuću koja se nalazila na privatnom imanju na
ivici Turstaston Komona. Do pola sedam svi su se već okupili.
Šedvel je izigravao savršenog domaćina - služio je piće i sipao
otrcane primedbe - tek s vremena na vreme nagoveštavajući šta ih
čeka.
Utrošio je silne godine i mnogo puta
je morao da zažmuri kako bi dopro do moćnika, a da bi otkrio medu
njima one koji sanjaju o magiji morao je da se posluži nebrojenim
trikovima. Kada bi se našao pritešnjen uza zid, koristio je sako,
zavodeći ljude koji su šenili pred moćnicima, da bi mu odali sve
što znaju. Mnogi od njih nisu imali šta da mu ispričaju; njihovi
gospodari nisu ničim pokazivali da žale za kakvim izgubljenim
svetom. Ali na svakog ateistu dolazio je bar po jedan koji je
verovao; jedan sklon da žali za izgubljenim snovima detinjstva ili
za ponoćnim ispovestima o tome kako su njihove potrage za nebesima
završavale samo u suzama i zlatu.
Spisak onih koji veruju Šedvel je
onda suzio samo na pojedince čije je bogatstvo bilo praktično
nemerljivo. Posluživši se zatim još jedanput sakoom, prošao je
pored potčinjenih i sastao se licem u lice sa svojim izabranim
krugom kupaca.
To je bilo mnogo lakše no što je
zamišljao. Izgleda da su već dugo kružile glasine o postojanju Fuge
kako na najvišim tako i na najnižim mestima; bile su to krajnosti
koje su neki iz ovog društva podjednako dobro poznavali; a on je od
Imakolate saznao dosta pojedinosti o Utkanom svetu da ih ubedi kako
će uskoro biti u stanju to mesto da ponudi na prodaju. Jedan sa
njegovog skraćenog popisa odbio je da ima bilo kakve veze sa
Aukcijom, promrmljavši da se takve sile ne mogu kupovati i
prodavati i da će Šedvel zažaliti zbog svoje gramzivosti; drugi je
umro prošle godine. Ostali su bili ovde, sa pravim malim
bogatstvima koja su bili spremni da potroše.
"Dame i gospodo", objavi on, "mislim
da je došlo vreme da pogledamo pomenuti predmet."
On ih poput ovaca povede kroz
lavirint Šermanovog zdanja do sobe na prvom spratu u kojoj je bio
rasprostrt ćilim. Zavese su bile navučene; tkanje, koje je
prekrivalo gotovo ceo pod, obasjavala je svojom blagom svetlošću
jedna jedina svetiljka.
Šedvelovo srce zakuca nešto brže dok
ih je posmatrao kako pregledavaju ćilim. Ovo je bio odlučujući
trenutak, trenutak kada kupac prvi put ugleda robu; tada se, u
stvari, obavljala svaka prodaja. U razgovoru koji potom sledi mogla
se menjati cena, ali nikakve reč, bez obzira na to koliko lukave
bile, nisu mogle da se mere sa tim prvim trenutkom. Od njega je sve
zavisilo. A on je bio svestan da je taj ćilim, bez obzira na
neobičnost njegove šare, izgledao kao sasvim običan ćilim. Bila je
potrebna kupčeva mašta, podstaknuta žudnjom, da bi se uočila
geografija koja je u njemu pritajeno čekala.
Kada je osmotrio lica ovo smedmoro,
znao je da je uspeo. Mada je nekoliko njih pokušalo da prikrije
oduševljenje što ih je obuzelo, bili su hipnotisani, svi do
jednog.
"To je to", reče Devero, čiju je
strogost omekšalo strahopoštovanje. "... nisam mislio..."
"Da je stvaran?" požuri da ga prekine
Rahimzadeh.
"Oh, dovoljno je on stvaran", reče
Noris. Već se spustio na kolena da opipa robu.
"Samo pažljivo", reče Šedvel.
"Nepostojan je."
"Kako to mislite?"
"Fuga želi da se pokaže", odvrati
Šedvel. "Spremna je i čeka."
"Da", prihvati gospođa A., "Osećam da
jeste." Očigledno joj se taj osećaj nije mnogo dopadao. "Aleksander
je rekao da će izgledati poput svakog običnog ćilima, i čini mi se
da upravo tako i izgleda. Ali... ne znam... ima nečeg čudnog u vezi
s njim."
"Kreće se", reče čovek s tuđim
licem.
Noris ustade. "Gde?" upita on.
"U središtu."
Sve oči počeše da ispituju zamršeni
izgled Vrtloga, i zaista, izgleda da je stvarno došlo do tananog
kovitlaca u tkanju. Čak ni Šedvel to ranije nije primetio. Zbog
toga je sada još više želeo da što pre obavi posao. Došlo je vreme
za prodaju.
"Ima li ko kakvo pitanje?" upita
on.
"Kako da budemo sigurni", upita
Margaret Pirs, "da je ovo taj ćilim?"
"Nikako", odvrati Šedvel. Predvideo
je ovaj izazov i imao je spreman odgovor. "Ili osećate da Fuga čeka
u tkanju, ili zaboravite. Vrata su vam otvorena. Izvolite. Samo
napred."
Ništa nije rekla nekoliko
sekundi.
A onda: "Ostajem", reče.
"Svakako", primeti Šedvel. "Pa, da
počnemo?"