22. DOLINA VATRE

     Vatre su skakale pred njim, zaklanjajući je od pogleda. Padanje grima zatamnilo je vazduh. Uši su mu bile ispunjene udaranjem i klopotanjem stvorenja. Nije video je li Linden još živa. Brin je nastavio da ga trza tamo-amo i da mu maše oko glave travnatim bičem.
     Sunderova vatra spržila je vazduh kao prava crvena munja. Sada su nagrizajuće pahulje počele da se okupljaju oko njega.
     Kovenant se otrgao od Brina i pojurio ka Linden.
     Hergrom ju je podigao sa tla. Nosio ju je, poigravajući, da bi izbegao pahulje. Mlitavo mu je visila u rukama. Krv joj je kapala sa potiljka i kvasila joj kosu.
     Kovenantove grudi ispunile su se srebrnim krikom.
     Ali kada je podigao glavu da urlikne moć, video je da se crnilo oko sunca raspada. Bolesno crvenilo počelo je da se promalja kroz boju abonosa. Poslednje pahulje grima padale su ka Sunderovoj glavi. Oblar je mogao da ih sve savlada.
     Kovenant je smesta stegao grlo i ostavio divlju magiju neizgovorenu. Žurno je prišao Hergromu i Linden.
     Kraj njih je stajao Kail. Otrgao je komad tunike; uz Harnovu pomoć stezao je tkaninom povređenu ruku. Iskidano meso obilno je krvarilo.
     Ostali haručai bili su obeleženi dimom i vatrom, ali nisu bili povređeni. I Sunder i Holian bili su čitavi, iako se oblar tresao od ogromnih napora. Holian ga je pridržavala.
     Vain je stajao malo dalje kao da se ništa nije desilo. Plamen mu se uvijao oko stopala kao zgažena zmija.
     Kovenant nije obraćao pažnju na njih. Lindenino lice bilo je belo kao mramor. Kosa boje žita bila joj je umrljana krvlju. Na usnama je nosila nesvesnu bolnu grimasu. Pokušao je da je uzme iz Hergromovih ruku; ali Hergrom je odbio da je pusti.
     "Prapoglavaru." Brinov tuđinski glas kao da nije bio sposoban za hitnju. "Moramo da pođemo. Otvor se već sužava."
     Kovenant je beskorisno cimnuo Hergromov stisak. Pa ona bi mogla da umre! Nije trebalo da ovako završi. Zašto bi inače bila Odabrana? Pozvao ju je, ali nije znao kako da dopre do nje.
     "Kovenante!" Sunder je isprekidano dahtao, pa mu je glas zvučao promuklo. "Brin dobro kaže. Na-Mhoram-in je žrtvovala život da nam obezbedi prolaz. Moramo da krenemo."
     Nemla. To ime je prostrelilo Kovenanta. Žrtvovala je život. Kao Lena. I kao toliki drugi. Uzdrhtao je i okrenuo se od Hergroma. Rukama je besuspešno tražio oslonac. "Da."
     Haručai su se smesta pokrenuli. Harn i Stel su vodili; Hergrom i Brin pošli su za njima sa Kovenantom; Kail je čuvao Sundera i Holian. Nisu obraćali pažnju na Vaina. Zajedno su utabavali zapaljenu travu na putu ka otvoru u koloni.
     Bića su se tupo gomilala oko mesta gde je pala Nemla. Čelo kolone već je nestalo sa vidika, nesvesno šta se desilo pozadi. Ali nova i nova izobličena stvorenja neprestano su nadirala sa juga. Istog časa pregazila bi družinu; ali sprečavali su ih sopstveni mrtvi. Pridolazeća stvorenja padala su preko mnogih mrtvih i ranjenih, razdirući ih čeljustima i kandžama, mahnito žderući. A vatre su dodavale glad i strah.
     Haručai su kroz opštu zbrku proveli Kovenanta i Kamendolce.
     Družina je izgledala mala i krhka kraj ovih ogromnih, slepih bića, ranjiva kraj surovih vilica i oklopljenih udova. Ali Brinovi ljudi prodevali su se kroz gužvu sa jezivom smirenošću. A kad god bi neko biće pošlo na njih, Stel i Harn su spretno napadali i lomili mu antene kako ne bi moglo da nađe plen. Tako obogaljena, bića su se upuštala u bitku sa drugim životinjama. Kovenant, Sunder i Holian prošli su kraj razjapljenih ralja, ispod nadnesenih trbuha, preko komadića čistog tla, kao da im živote čuva jedino sposobnost haručaija.
     Nekoliko crvenih krpica označavalo je mesto Nemline smrti, lišeno mogućnosti za podizanje groba ili makar trenutka žaljenja.
     Trčeći što su bolje mogli, saputnici su se probili u gustu travu sa druge strane kolone. Bića su skrenula za njima. Stel i Harn napali su svom snagom visoku travu, probijajući put za ostale. Samo Vain nije žurio. Nije mu trebala žurba: svako stvorenje koje bi ga taklo padalo je mrtvo i smesta bi ga proždrala nadolazeća bića.
     Malo dalje u travi družini se pridružio Cer. Nije govorio; ali predmet koji je držao u rukama pokazivao je šta je učinio.
     Nemlin rukh.
     Pogled na njega zaustavio je Kovenanta. Kroz glavu su mu se kovitlale mogućnosti. Borio se da se uhvati za jednu.
     Ali nije imao vremena. Oštro pucketanje prosecalo je travu kao srp; hiljade stvorenja progrizalo je put za poteru.
     Brin je gurnuo Kovenanta napred. Svi su trčali.
     Cer, Stel, Brin i Harn zaostali su da brane odstupnicu. Sada je Kail vodio grupu. Uprkos povređenoj ruci i grebanju oštre, krute trave, telom je utabavao put. Hergrom je išao za njim, noseći Linden; a Kovenant mu se držao za petama, sa Holian i Sunderom iza sebe.
     Stvorenja su ih gonila kao da su spremna da unište savanu samo da bi se gostila ljudskim mesom. Buka njihovog juriša gonila je družinu kao vatra.
     Kail je napadao gusto rastinje svom drevnom veštinom haručaija; ali nije mogao da otvara put dovoljno brzo da bi isprednjačili ispred potere. Kovenant je uskoro počeo da se tetura od iscrpljenosti. Još se nije oporavio od istinozbora. Sunder i Holian bili su u malo boljem stanju. Linden je visila u Hergromovim rukama kao poraz. A iza Kaila u travi su ostajale krvave pruge.
     Negde duboko u Kovenantovom očajanju pulsirao je zahtev. Upotrebi prsten! Ali nije mogao, nije mogao. Bio je preslab. Počeo je da gubi oslonac. Kail i Hergorm kao da su nestajali u uskovitlanim njihanju trave. Ako pusti da se u njemu podigne otrov, ko zna šta će sve ubiti. Čuo je sopstvenu viku kao da svaki pokret predstavlja ubod u grudi; ali nije mogao da ućutka bol.
     Odjednom se kraj njega našao Brin. Govoreći taman toliko glasno da bi ga čuo, haručai je podneo izveštaj. "Kail je našao mesto koje možemo braniti."
     Kovenant se zateturao i pao, mlataraući rukama po hrapavim stabljikama trave. Kužna isparenja truleži zagušila su mu dah. Ali Brin ga je podigao na noge. U njemu je besnela vrtoglavica. Stežući Brina za rame, kao da je to poslednje preostalo čvrsto uporište na svetu, pustio je da ga haručai napola nosi dalje.
     Kailova staza vodila je do hrpe stenja koja se nelogično dizala iz savane, kao humka zaostala iza džinova. Stajala je upola viša od okolne trave. Hergrom se već popeo na nju, ostavio Linden u srazmernoj bezbednosti i vratio se da pomogne Sunderu i Holian. Ne obraćajući pažnju na bol, Kail se pridružio Hergromu. Stel i Harn su ih pratili. Uhvatili su Kovenanta kad su ga Brin i Cer gurnuli naviše.
     Otpuzao je do Linden, boreći se sa iscrpljenošću, i pokušao da je pregleda. Podigao joj je glavu, razdvojio kosu što je nežnije mogao neosetljivim prstima i ustanovio da rana na potiljku ne izgleda ozbiljno. Krvarenje je već gotovo prestalo. Ipak, i dalje je bila u nesvesti, mlitavih mišića. Lice joj je izgledalo kao bojište posle bitke. Nije mogao da svojim nedovoljnim čulima odredi u kakvom je stanju. Nije mogao da joj pomogne.
     Pridružili su mu se Sunder i Holian. Sunder je kleknuo kraj Linden i pregledao je. Iscrpljenost i strah ogledali su se i na njegovom licu. "Ah, Linden Averi", šapnuo je. "Ovo je teška nesreća."
     Kovenant je prigušio stenjanje i pokušao da se suprotstavi obeshrabrenosti Sunderovog glasa. "Ne izgleda tako ozbiljno."
     Oblar je izbegavao da mu uzvrati pogled. "Sama povreda... možda čak ni Kailova rana nije opasna po život. Ali ovo je sunce boleština." Zaćutao je.
     "Prapoglavaru", napeto je rekla Holian, "pod suncem boleština svaka rana je smrtonosna. Nema isceljenja od bolesti Kobi Sunca."
     "Nikakvog?" Reč kao da se otrgla od Kovenanta.
     "Nikakvog", šapnuo je Sunder kroz zube. A Holian je nastavila sa bolom u očima. "Nikakvog koji je poznat narodu Domaje. Ako Klava ima znanja o lečenju..."
     Nije morala da završi rečenicu. Kovenant ju je razumeo; Nemla je mrtva. Pošto je bila iskrena, okrenula se protiv na-Mhorama; pošto je bila hrabra, navukla je grim na sebe; a pošto Kovenant nije upotrebio divlju magiju, poginula je. Njegov strah ju je koštao života.
     Zbog njega je družina izgubila čak i nadu da Nemla zna kako da zaleči Linden. I Kaila.
     Svaka rana je smrtonosna.
     A to nije bilo sve. Honji su otišli. Pohod nije imao nikakvih zaliha.
     A on je kriv, jer se bojao. Kada je koristio moć, ubijao je. Kada je nije koristio, izazivao je smrt ljudi.
     Nemla je dala život za njega.
     Oči su mu gorele dok se preteći dizao na noge. Visina humke mu je pretila; ali nije obraćao pažnju na to, kao da je neosetljiv na vrtoglavicu... ili gubitak.
     "Brine!"
     Haručai su zauzeli odbrambene položaje u visini vrhova trave. Brin se odazvao preko ramena. "Prapoglavaru?"
     "Zašto si pustio da Nemla umre?"
     Brin je odgovorio sleganjem ramena. "To je bio njen izbor." Ubeđenje u sopstvenu ispravnost kao da je bilo neumoljivo. "Cer je ponudio svoj život. Odbila ga je."
     Kovenant je klimnuo glavom. Nemla je odbila. Zato što joj je rekao da ne može da kontroliše prsten.
     Nije bio zadovoljan Brinovim odgovorom. Krvna garda je jednom donela sličnu odluku o Kevinu - i nikada nisu oprostili sebi zbog ishoda. Ali takva pitanja više nisu bila važna. Nemla je bila mrtva. Linden i Kail će takođe umreti. Žmirkajući zbog vreline u očima, pogledao je oko sebe.
     Pohod se smestio na hrpi stenja - svi sem Vaina, koji je ostao dole, kao da mu je sasvim udobno u travi i smradu. Džungla je bila na zapadu, van domašaja pogleda. Savana se protezala na sve strane do obzorja, kao kopneno sivozeleno more, lako se talasajući na povetarcu.
     Ali ka severu se protezao ožiljak ogoljenog tla. A od njega se slična staza pružala do uzvišice na kojoj se smestila družina. Vatre grima već su se pritulile do dima i gareži. Oslobođena te opasnosti, stvorenja su u pravoj liniji hitala ka stenju. Trava se povijala - odrugnuta u stranu, ugažena, pojedena. Uskoro se ćuvik izdizao iz krda životinja.
     Kovenant je jedva video Vaina. Demonokot se držao potpuno smireno, a svako biće koje bi ga dotaklo smesta je umiralo.
     Haručai su bili spremni kada je napad počeo. Čim su stvorenja počela da se veru uz stenje, Brin i njegovi ljudi su iskoristili prednost visine da lome antene svakog napadača, a onda se upinjali da ih sruše kako bi pali nazad u masu i bili pojedeni.
     Bili su iznenađujuće uspešni. Snaga, preciznost i spretnost dali su im delotvornost; a pale zveri usporavale su napad ostalih.
     Ali uzvišica je bila prevelika; petorica haručaija nisu mogla da je potpuno brane. Postepeno su bili primorani na uzmicanje.
     Kovenant nije oklevao. Ledeni bes ispunio mu je kosti kao moć. Režeći na samog sebe, izvukao je zavežljaj iz pojasa i odmotao kril Lorika Zloupokojitelja.
     Blistanje dragulja za trenutak ga je zaustavilo; zaboravio je jačinu tog belog, čistog svetla, oštrinu ivica, vrelinu metala. Gubavački strah nagnao ga je na oklevanje da dodirne kril bez zaštite tkanine.
     Ali onda ga je potreba pohoda obuzela kao geas. Prsti su mu već bili utrnuli, nevažni. Nikakva opekotina nije mogla da izmeni sudbinu koja mu je određena. Odbacio je krpu, uzeo kril troprstom rukom i pošao da se pridruži haručaijima.
     Stvorenja nalik na izobličene jamnike trzavo su napredovala naviše na svojim dugačkim udovima. Kandžama su se hvatala za kamen; vilice su im zijale i škljocale. Jedan udar bi ga rasporio; jedan ugriz bi mu odneo ruku. Pružali su antene ka njemu.
     Krećući se kao uklet, počeo je da ih udara.
     Kril im je prosecao oklop kao obično meso, odsecao antene, čak i vilice, kao da u ruci drži mač težine i moći džinova. Kril je oružje Zakona, a bića pod njim bezakoni nakot Kobi Sunca. Tupi bol vatre proširio se duž Kovenantovog dlana do zgloba, pa uz ruku; ali žurno je udarao i mahao i sa svakim pokretom po jedna zver je padala u neizbežnu smrt u podnožju.
     Uskoro se i Sunder pridružio odbrani. Njegov bodež nije bio valjano oružje za takav posao; ali bio je čvrst, a oštrica je bila dovoljna da ošteti antene. Nije mogao da sruši stvorenja kao što su radili haručai. Ali to često nije ni bilo potrebno. Stvorenja sa oštećenim antenama postajala su pometena, okretala su se u stranu, udarala jedna na druga i rušila se na tle. A Stel i Cer su čuvali Sundera.
     Napad nije jenjavao; desetine pobijenih stvorenja zamenjivale su stotine novih. Vremenom je teren oko uzvišice ostao potpuno ogoljen od trave; a oluja nemog gneva pokrivala je golo tle, težeći da udari naviše. Ali samo određeni broj životinja mogao je da istovremeno napadne stenje. Protiv tog ograničenog broja družina je mogla da se bori. Posao se otezao kao lagano mučenje. Kovenantu ruke kao da su se ispunile olovom; morao je da uhvati kril obema šakama. Sunder je izdržavao, mrmljajući kletve, primoravajući sebe da nastavi sa bitkom dugo pošto je stigao do kraja snaga. Ali Holian mu je pružala malo odmora, zauzimajući njegovo mesto, koristeći njegov bodež, jer je njen nož bio premali. A pomagala im je i Vainova moć, iako on, izgleda, nije bio svestan šta se dešava. Družina se držala.
     Popodne se oteglo. Kovenant je jedva bio nešto više od golog refleksa. Postao je neosetljiv na protok vremena, na napredovanje napada. Zglobovi su mu bili ispunjeni vatrom. Brin ga je sve češće spasavao od napada koje je presporo presretao.
     Jedva je primetio da počinje zalazak sunca i da napad postepeno jenjava. Na početku sumraka životinje kao da su izgubile cilj i pravac. Prvo po jedna ili dve, a onda u grupama od desetak i više, počele su da se udaljavaju, žurno se probijajući kroz travu. Kako se mrak zgušnjavao nad savanom, podsticanje Kobi Sunca je prestajalo. Uskoro su se sva stvorenja razbežala.
     Kovenant je stao. Srce mu je drhtalo u grudima kao utučeno. Drhtavo je hvatao dah. Ispustio je kril na kamen. Uzvišenje se uvijalo pod njim. Spustio se na sve četiri i pokušao da otpuže do Linden. Ali nije mogao da stigne do nje. Vrtoglavica je odjednom postala nasilna. Bacila ga je pravo u slepi mrak.

     Malo pošto je mesec prošao najvišu tačku probudilo ga je bolno ječanje kada su Linden uhvatili grčevi.
     Brzo se uspravio i počeo da pipa kroz izmaglicu iscrpljenosti, gladi i žeđi, pokušavajući da vidi šta se dešava.
     Vrh stenja bio je osvetljen krilom; bio je posađen među kamenje, tako da je osvetljavao čitavu družinu. Sunder i Holian čučali su kraj Linden, zabrinuto je gledajući. Cer i Hergrom su je držali kako se ne bi povredila dok joj dugi, suludi grčevi protresaju mišiće.
     Na nižim stenama okupili su se ostali haručai kao da se međusobno bore. Kovenant je brzim pogledom razabrao da to Brin, Stel i Harn pokušavaju da umire Kaila. Kao i Linden, renjeni haručai je ležao u stegama grčevitog napada.
     Kada je ugledao Kovenanta, Sunder se mračno oglasio. "Sunce boleština zagadilo joj je ranu. Od ove bolesti niko se ne oporavlja."
     Oh, Bože.
     U njemu se podigao talas panike, a onda se razbio kada je shvatio da se Linden davi, gušeći se sopstvenim jezikom.
     Stegao joj je glavu i pokušao da joj rastvori vilice. Ali nije mogao da joj razdvoji zube. Čitavo telo bilo joj je drveno ukočeno.
     "Progutala je jezik! Otvorite joj usta!"
     Istog časa Cer joj je prebacio obe šake u svoju jednu. Drugom je pokušao da joj otvori usta. U jednom trenutku čak ni njegova snaga nije bila dovoljna. A onda je uspeo da joj razdvoji zube. Zadrhtala je pod udarom bola. Držeći joj usta otvorena širinom šake, zavukao joj je prste u grlo i izvukao jezik.
     Uvukla je vazduh kao da će vrisnuti; ali grčevi su joj zaustavili krik u grudima.
     Za to vreme je Kail divljim grčem odbacio Brina. Izvivši se u vazduhu, Brin je lako pao na tle i žurno se ponovo uspravio, dok su se Stel i Harn borili da svojim saplemenikom.
     Lindenino lice je bilo jezivo pod svetlošću krila. Dah kao da joj je cvileo, ulazeći u namučena pluća i izlazeći iz njih.
     Kail je zvučao kao da se guši. Nešto daleko u Kovenantu pomislilo je:On je imun na Kob sunca. Mora da je u mamuzama bilo otrova.
     Usmerio se na Linden kao da je može održati u životu čistom snagom volje. Ruka mu se tresla dok joj je milovao čelo i brisao znoj; ali nije osećao ništa.
     "Prapoglavaru", oglasila se Holian prigušenim šapatom, "moram ti ovo reći. Moram izgovoriti." Nije mogao ništa da razabere u njenom držanju; držala je lice okrenuto od krila. Šaputala je iz senke. "Proverila sam lianarom. Jutro će doneti sunce pustinje."
     Kovenant se držao Lindeninih muka, želeći da joj olakša. "Nije me briga."
     "Ima još." Holianin glas postao je oštriji. Bila je eh-zublja, navikla na poštovanje. "Biće vatre, kao da je u pitanju sunce plamena. Ovo će postati užasno mesto. Moramo da bežimo. I to odmah. Moramo se vratiti na zapad - do tla gde raste drveće. Zemlja ove ravnice doneće nam smrt."
     "Ona nije u stanju!" Njegov nagli bes izlio se u noć i naterao družinu na ćutanje prekinuto samo promuklim dahtanjem ranjenih. Trzajem ramena odbio je Holianino upozorenje. "Neću da je pomeram."
     Zaustila je da se pobuni, ali Sunder ju je grubo prekinuo. "On je Prapoglavar."
     "On greši. Moramo gledati istini u oči. Njihova smrt ne može se sprečiti. Ako ostanemo ovde, svi ćemo pomreti."
     "On je Prapoglavar." Sunderova grubost postala je nežna. "Svaki zadatak kojeg se lati je nemoguć - ali on ga izvršava. Imaj hrabrosti, eh-zubljo."
     Linden je zahvatio novi niz grčeva. Dok je gledao kako je bolest muči, Kovenant je strepeo da će joj svaki dah biti poslednji. Ali onda su se iznenada grčevi smirili; pala je mlitavo kao da su konci koji joj drže usud odjednom presečeni. Disanje se postepeno produbilo dok je zapadala u san iscrpljenosti.
     Kailova bolest bila je jača. Njegovi napadi grčeva trajali su sve do zalaska meseca. Brinovi ljudi neprestano su se borili da ga spreče da se razbije o stenje.
     "Zora je blizu", tiho je promrmljao Sunder, kao da se boji da prekine tišinu, kao da se boji da će zvuk njegovog glasa ponovo gurnuti Linden i Kaila u groznicu.
     "Prekasno." Holian nije mogla da prikrije gorčinu. "Moramo ostati ovde. Nećemo na vreme stići na sigurno."
     Kovenant nije obraćao pažnju na njih. Seo je, obgrlivši Linden, i pokušao da veruje kako će ostati živa.
     Niko se nije micao. Sedeli su pod svetlošću krila dok je nebo na istoku bledelo, najavljujući izlazak sunca. Magloviti odsjaji počeli su da obasjavaju tle. Sve zvezde su izbledele. Nebo se menjalo dok se smeđa boja skupljala oko najave svitanja. Vazduh je postajao primetno suvlji, najavljujući jaru.
     Kada je sunce izišlo, nosilo je pokrov isušenja. Njegov dodir podsetio je Kovenanta da od prethodnog jutra nije okusio hranu ni vodu. Vrtoglava ravnodušnost počela je da se kovitla u njemu, odvajajući ga od sopstvenog usuda. Lindenin užasni san ležao mu je u rukama kao potvrđena činjenica.
     Kako je Kob Sunca bojila savanu, žilava trava počela je da se topi. Vlakna su joj se pretvorila u mrtvi, sivi mulj i slila na tle kao splačina. Eto, pomislio je Kovenant obuzet čudnom odvojenošću, to se desilo Morinmosu. I Grimerdoru i Garotinom čestaru. Nad njima se nadnelo sunce pustinje i desetine hiljada godina razumnih šuma naprosto se rastvorilo u mulj. A lepota sveta postaje sve manja. Za trenutak je povratio dovoljno gneva da ga to zaboli. Proklet bio, Kletniče! Bolje da si me odmah ubio.
     Glasom nalik na Kovenantovu prazninu, ali svakako čvršćim, Brin se obratio Holiani. "Eh-zubljo, govorila si o vatri."
     "Lianar je govorio o vatri." U rečima su joj se sukobljavali dostojanstvo i nesigurnost. "Nikada još u predskazivanju nisam videla takav plamen. Ne pitaj me. Ne umem da odgovorim."
     Kovenant je odsutno pomislio kako nema ni razloga za vatru. Pohod je bio bez vode pod suncem pustinje. Ništa drugo nije ni bilo potrebno.
     Istinitost Holianinog proročanstva postala je jasna kada se sunce dovoljno podiglo, pa je trava dovoljno popala, pa je svetlo došlo u dodir sa ogoljenim tlom oko uzvišice. A sa svetlošću je došlo i slabo svetlucanje koje kao da je menjalo sastav tla. Zemlja je počela da svetli.
     Kovenant je pomislio da mu se priviđa.
     Vain se iznenada popeo na stenje. Svi su zurili u njega; ali njegove crne oči ostale su neusmerene, prazne, kao da nije svestan sopstvenih namera.
     Brin i Hergrom su se postavili tako da čuvaju Kovenanta i Linden. Ali Vain se zaustavio, ne primećujući haručaije, i ostao zagledan u prazan vazduh, kao da je odsutan.
     Tle je polako zadobilo crvenkasti preliv sa primesama žutog. Boja se produbljavala i pojačavala.
     Iz zemlje je zračila vrelina.
     Mulj je počeo da se dimi oko ivica čistine. Ljuti dim podizao se u pramenovima, pa u sve gušćim oblacima, zamračujući vazduh.
     Mulj je sledećeg treutka bio u plamenu.
     A ogoljeno tle nastavilo je da tamni.
     Družina je napeto gledala; kao da su čak i haručai zadržavali dah. Samo Linden i Kail nisu obraćali pažnju. Čak i Vain jeste. Gledao je Linden između Hergromovih i Brinovih ramena i lice mu je poprimilo oštar izraz, kao da se u njemu nejasni naumi uobličavaju u jasnu viziju.
     Kovenant je tupo zurio u tle. To bogato, polunarandžasto svetlo prizivalo je sećanja. Postepeno se pred njim javilo lice Leninog oca, Trela; nije znao zašto. Mogao je da vidi Trela kako stoji kao granit u Leninom domu. Lice krupnog Kamendolca bilo je rumeno od svetla. Odsjaji su mu izbijali iz brade - boje iste kao ovo zračenje.
     Tek tada se setio.
     Oblučak. Oganj-kamenovi.
     Pod dodirom sunca pustinje čitava savana se pretvorila u more oblučka.
     Vatra je proždirala mulj; a pod njim je ležao čisti oblučak i odašiljao dug, nemi krik vreline ka nebesima.
     Kovenant i njegovi saputnici kao da su bili postavljeni nad rekom lave.
     Sedeo je i zurio kao da su mu očne jabučice spržene. Mogao je da oseti kako mu u naručju leži smrt kao stari poznanik.
     Nemla se žrtvovala. Linden i Kail će umreti. Svi će umreti.
     Vain ničim nije nagovestio šta smera. Njegov nagli pokret iznenadio je čak i oprezne haručaije. Zastrašujućom brzinom odgurnuo je Brina i Hergroma i zakoračio između njih ka Kovenantu i Linden.
     Hergrom se zadržao na isturenom kamenu. Brina je od pada u oblučak spasla samo brzina kojom je Kail posegnuo ka njemu.
     Vain je bez ikakvog napora uzeo Linden iz Kovenantovih ruku.
     Stel je jurnuo napred i udario Vaina između očiju. Demonokot nije reagovao; pošao je za svojim poslom kao da ga niko nije ni dirnuo. Stel se skljokao preko Harna.
     Nežno držeći Linden, Vain je pošao do istočne ivice brda i skočio pravo u oganj-kamenove.
     "Vaine!"
     Kovenant je skočio za njim. U ušima mu je grmelo kada se vrelina pretvorila u oluju. Otrov mu je pulsirao u žilama. Želeo je divlju magiju, želeo je da napadne...!
     Ali ako udari Vaina, ako ga povredi, demonokot će ispustiti Linden u oblučak.
     Linden!
     Vain nije obraćao pažnju na opasnost iza sebe. Čvrsto i sigurno je pošao napred.
     Tog trenutka Hergrom se panterskim skokom bacio sa stenja. Na najdaljoj tački leta dočepao se Vainovih ramena.
     Demonokot se nije ni zateturao. Nastavio je da hoda preko oblučka sa Linden pred sobom i Hergromom na leđima kao da nije svestan nijednog od njih.
     Kovenantu je uzvik zamro u grudima. Bio je jedva svestan da ga Brin i Sunder drže za ruke kao da ga sprečavaju da pođe za Vainom.
     "On ne oseća vatru", izdaleka se oglasio Brin. "Možda će je spasti. Možda namerava da je spase."
     Da je spase...? Kovenant se skljokao. Je li to moguće? Mišići na licu su ga boleli, ali nije mogao da opusti grimasu sa lica. Da je spase kako bi služila poglavaru Kletniku? "Zašto, onda", glas mu je zvučao pridavljeno, "zašto joj nije pomogao ovde? Za vreme grima?"
     Brin je slegnuo ramenima. "Možda je video da njegova pomoć nije potrebna. Sada je spasava zato što smo mi bespomoćni."
     Vain? Kovenant je dahtao. Ne. Nije mogao da savlada drhtanje. "Nismo bespomoćni." To je bilo nepodnošljivo. Čak ni gubavac to ne može da podnese. Nismo bespomoćni.
     Bacio je još jedan pogled za Vainom. Demonokot je trčao, stapajući se sa svetlucanjem oblučka.
     Kovenant se otrgao od Sundera i Brina i okrenuo se ka njima. Od napora da savlada drhtanje zvučao je divlje. "Cere, daj mi rukh."
     Sunder se namrštio. Holian je raširila oči kao da oseća nagonsku nadu ili strah. Ali haručai ničim nije pokazao iznenađenje. Cer je izvukao Nemlin rukh ispod tunike i predao ga Kovenantu.
     Kovenant je naglim trzajem pružio gvožđe ka Sunderu. "U redu. Ti si oblar. Upotrebi ga."
     Sunder je bezglasno usnama oblikovao reči: da ga upotrebim?
     "Pozovi honje da se vrate. Odgajeni su na Kobi Sunca. Oni će nas izneti odavde."
     Oblar je zašištao, pokušavajući da se pobuni. "Kovenante!"
     Kovenant mu je zabio rukh među rebra. "Učini to. Ja ne mogu. Ne poznajem Kob Sunca tako kao ti. Ne mogu da je dotaknem. Ja sam gubavac."
     "A ja nisam Jahač!"
     "Baš me briga." Kovenant je obavio jezu besom. "Svi ćemo pomreti. Možda ja nisam važan. Ali ti jesi. I Holian. Vi znate istinu o Klavi." Ponovo je podbo Sundera rukhom. "Upotrebi ga."
     Sunderovo lice bilo je prekriveno znojem od vreline, pa je izgledalo da će mu se rastopiti kao i trava. Očajnički, molećivo je pogledao Holian.
     Dotakla mu je podlakticu prekrivenu ožiljcima. Pretvorila se u ovaploćenje svog poziva. "Sundere", tiho je rekla. "Oblaru. Možda se to može učiniti. Sunčev Kamen ti sigurno daje dovoljno moći da pokušaš. A ja ću ti pomoći koliko mogu. Kroz lianar mogu da osetim stanje Kobi Sunca. Možda ću moći da te vodim ka vlasti nad njom."
     Za trenutak su se gledali u oči, odmeravajući ono što vide. Onda se Sunder ponovo okrenuo ka Kovenantu. Oblarevo lice bilo je rastrzano strahom od promašaja i nagonskim gađenjem od svega što pripada Klavi. Ali primio je rukh.
     Mračno se uzverao i seo na vrh najviše stene, blizu belog zračenja krila.
     Holian je ostala stojeći na nižem kamenu, tako da su im glave bile na istom nivou. Ozbiljno ga je posmatrala kako spušta orkrest u krilo i trudi se da odvrne poklopac na rukhu.
     Kovenantu su noge drhtale kao da više ne mogu da podnose težinu onoga što on predstavlja. Ali držao se na stenju, ostajući uspravan kao svedok i kao zahtev.
     Sunder je izlio na dlan poslednje ostatke tečnosti iz rukha. Holian je položila dlan preko njegovog i ostavila ga tu za trenutak, deleći krv u gestu prijateljstva. Onda je obavila zamrljane prste oko lianara i počela tiho, za sebe, da peva. Sunder je protrljao šake, razmazao krv po čelu i obrazima, a onda uzeo Sunčev kamen.
     Kruti naglasci njegovog prizivanja prestavljali su kontrapunkt njenom tihom mrmoru. Zajedno su utkali tišinu u povesmo moći Kobi Sunca; prolivanje krvi i vatre.
     Uskoro se njegov poznati skerletni mlaz izvio ka suncu kao pobuna. Vazduh je počeo da se uvija od pucketanja nalik na udar slabe munje.
     Podigao je rukh i postavio ga tako da je zrak iz Kamena sunca tekao duž gvožđa. Zglobovi su mu pobeleli, a na nadlanicama su iskočile žile.
     Duž lianara otvorili su se nežni plamenovi nalik na pupoljke. Holian je sklopila oči. Njena vatra polako je poprimila boju sunčevog smeđeg oreola i počela da pruža pipke. Jedan je dopro do Sunderovih šaka. Obmotao se oko stegnutih prstiju, a onda počeo da se penje uz rukh i mlaz iz Sunčevog kamena.
     Žustro je treptao da ukloni znoj iz očiju, piljeći kao da je rukh zmija koju ne sme ni da drži ni da pusti.
     Kovenantu je težina u grudima govorila da je zaboravio da diše. Kada se primorao da udahne, kao da je usisavao vrtoglavicu iz vazduha. Samo su ga prekrštene ruke sprečavale da ne izgubi ravnotežu.
     Nijedan haručai nije gledao Sundera i Holian. Kaila su zahvatili grčevi. Ostali su se trudili da ga drže i smire.
     Kovenantu se utroba grčila od sećanja na Linden. Zatvorio je oči da bi se odbranio od mučnine.
     Ponovo je podigao pogled kada se pesma prekinula. Sunderov mlaz i Holianin plamen su nestali. Kamendolci su se držali jedno za drugo. Oblaru su drhrtala ramena.
     Kovenant je kleknuo, ne znajući kada su ga kolena izdala.
     Kada je Sunder progovorio, glas mu je bio prigušen Holianinim vratom. "Na kraju krajeva, nije ni tako teško biti Jahač. Uskladio sam se sa rukhom. Honji su daleko, ali čuli su. Doći će."

     Konačno je i Kailov napad popustio. Neko vreme bio je pri svesti; ali govorio je tuđinskim jezikom haručaija i Kovenant nije razumeo šta je rekao.
     Prva ogromna životinja vratila se odmah iza podneva. Do tog trenutka žeđ i glad doveli su Kovenanta u stanje otupelosti; nije mogao da usmeri pogled i vidi koji je honj u pitanju, ni da li na sebi još ima vreće sa zalihama. Ali Brin je podneo izveštaj. "To je Klangor, honj koji je napao Linden Averi. Hramlje. Grudi su mu opečene. Ali oblučak mu nije naudio." Malo kasnije je dodao. "Nosi nedirnut teret."
     Nedirnut, nesigurno je pomislio Kovenant. Žmirkao je kroz maglu ka Ceru i Stelu koji su skočili do honja i vratili se, noseći vreće vode i hrane. Blagi Bože.
     Do trenutka kada su on i Kamendolci utažili prvu očajničku žeđ i počeli da se bave jelom, stigao je i Anoj - galopom sa juga. Kao ni Klangoru, oblučak mu nije naudio; ali nesigurno je kružio oko uzvišice, pokušavajući da izbegne oganj-kamenove.
     Vratili su se i Kleš i Klang. Sunder se namrštio na njih, kao da mu se ne sviđa ponos koji oseća zbog postignuća; ali Holian se sva pretvorila u blistavi osmeh.
     Haručai su smesta počeli da se pripremaju za polazak.
     Koristeći isti onaj komad tkanine, Kovenant je ponovo zamotao kril i zatakao ga za pojas. Onda je sišao niz stenje do leđa honja.
     Izbliza je jara oblučka izgledala dovoljna da ga sprži. To je izazvalo nehotična sećanja na Uboj Plampepel i Srdosolju Penosleda. Džin se žrtvovao u lavi i agoniji da bi pomogao Kovenantu.
     Ne verujući ni honjima ni sebi, Kovenant nije smeo da preskoči mali razmak kako bi uzjahao. Ne više, preklinjao je. Ne dopusti da još prijatelja umre mene radi. Morao je da ostane na mestu, žmirkajući zbog vreline, sve dok mu haručai nisu pomogli.
     Cer i Brin brzo su mu se pridružili, noseći Kaila. Sunder je podigao rukh, nesiguran u vlast nad njim; ali honji su se pokorili, okupljajući se blizu uzvišice. Cer je ostavio Kaila i zakoračio Anoju na leđa. Harn mu je dobacio vreće. Položio ih je preko Anojevh širokih lopatica, a onda prihvatio Kaila od Brina.
     Kailova ruka bila je otečena i krvarila je. Kovenant je zaječao od tog prizora. Kailu je trebala Linden. Ona je lekar.
     Bila je bolesna koliko i haručai.
     Uvežbavajući kontrolu, Sunder je poslao Anoja dalje od ostalih honja da im ne smeta. Onda su Harn i Holian uzjahali Klangora. Oblar se prodružio Stelu na Klangu. Pre nego što je Kovenant stigao da suzbije strah, Brin ga je podigao na Kleša.
     Pao je na široka leđa i stegao honja za dugačko krzno. Vrelina ga je udarala, polako pekući i gušeći. Ali potrudio se da podigne glas. "Nađite Vaina. Brzo."
     Sunder je jednim pokretom pokrenuo životinje ka istoku. Počele su da galopiraju kroz sjajno narandžastu boju oblučka.
     Klang je nosio Sundera i rukh nesigurnim korakom; ali ostale životinje su ga pratile. Čak i Klangor, iz čije je rane zračio bol, nije zaostao; trčao je kao oluja, sa besnilom u crvenim očima. Moć Kobi Sunca stvorila ga je da se pokorava svakom rukhu. Nije mogao da odbije Sunderovu vlast.
     Kovenant nije bio u stanju da proceni njihovu brzinu; jedva je držao otvorene oči u oštroj vrelini, jedva je disao. Jedino je znao da brzo putuju. Ali nije imao predstavu o tome koliko brzo Vain može da trči. Demonokot im je odmakao za čitavo jutro.
     Vetar mu je prljio lice. Odeća mu je ležala vrela na koži, kao da je tkanina počela da tinja. Topli znoj slivao mu se niz telo. Oči su mu suzile od sjaja i toplote oblučka. Ali honji su trčali kao da ih je stvorio gnev oganj-kamenova. Holian se držala za Harnova leđa. Sunder se povio nad Klangov vrat. Haručai su jahali potpuno neostljivi. A honji su trčali.
     Oblučak se talasao kao da nikada neće prestati. Nebo se produbljavalo od vatre, koja je bojila nebesa rastopljenom veličanstvenošću. Kroz izmaglicu je sunčeva korona izgledala kao spoljašnji prsten usijanja. Čitava savana pretvorila se u korito ugljevlja; honji su prelazili preko ovaploćenog pakla. Ali Sunder je vladao rukhom. Dok on bude živ, zveri će ga slušati.
     Slušale su. Jurile su kao da su rođene u plamenu. Glatko i neumorno, ostavljale su milje za sobom kao da bacaju suvo lišće u peć.
     Kovenant je isprekidano disao, ne zbog nedostatka vazduha nego zbog opečenih pluća. Počeo je da mu se priviđa Zlatosinj, hladno jezero ispunjeno Zemnom moći. U kostima mu je pulsirala potreba da udahne vodu. A honji su trčali i trčali.
     Kada su se probili iz oblučka na čvrsto tle, iznenadna promena učinila je da pustinjski vazduh izgleda kao blagoslov. Naglo je podigao glavu. Olakšanje mu je zapljusnulo grudi kao polarni vetar. Sledećeg treutka honji su galopirali preko mrtvog, suncem sprženog tla, podižući oblake prašine. Izmaglica se povukla; iznenada je okolina stekla osobine, ustrojstvo, smisao.
     Kada mu se vid izbistrio, ugledao je Vaina daleko napred.
     Demonokot je stajao, crn i konačan, na obali jaruge koja se, prazna, preprečila preko putanje družine. Tamne, gvozdene trake sa Žezla Zakona naglašavale su negovo ponoćno obličje. Gledao je honje kako tutnje ka njemu kao da ih je čekao.
     Bio je sam.
     Sam?
     Kovenant se sručio sa Klešovih leđa čim se zver zaustavila. Tresnuo je na zemlju i prućio se potrbuške. Brzo je podvio noge i bacio se na Vaina.
     "Šta si učinio sa njom?"
     Vain se nije pomerio; Kovenant je naleteo na demonokota i odbio se kao da je naleteo na granitni zid.
     Sledećeg trenutka iz jaruge se pojavio Hergrom. Izgledao je nepovređen, iako mu je odeća bila oštećena od oblučka. Bez ikakvog izraza lica, kao da ne namerava da procenjuje šta Kovenant očekuje, rekao je: "Ona je ovde. U senci."
     Kovenant je jurnuo kraj njega i skočio u jarugu.
     Suvo korito nije bilo duboko. Doskočio je na pesak i okrenuo se, tražeći Linden.
     Ležala je na leđima u senci ivice jaruge. Koža joj je izgledala crvenaksta pod slabijim svetlom; bila je tako blizu oblučka. Mogao je da je vidi jasno kao da mu je urezana u um; crvena boja kože, potoci znoja u kosi boje žita, duboka bora mrštenja između obrva nalik na pobunu protiv života koji je vodila.
     Bila je u grčevima. Petama je kopala po pesku; prstima je grebala po tlu sa obe strane; grčevi su joj izvijali telo, savijajući leđa unazad. Lice joj je bilo iskeženo u osmeh kao na lobanji. Tihi jecaji probijali su se kroz zube kao opiljci bola.
     Kovenant se spustio kraj nje, zgrabio je za ramena da bi joj smirio ruke. Nije mogao ništa da kaže, nije mogao da se rečima probije kroz sopstvenu paniku.
     Pridružili su mu se Sunder i Holian, a zatim i Harn i Hergrom. Brin, Cer i Stel stigli su malo kasnije, noseći Kaila. I njega je zahvatio novi napad.
     Sunder je spustio ruku Kovenantu na rame. "To je bolest Kobi Sunca", tiho je rekao. "Žao mi je. Neće moći da istraje."
     Njeno jecanje pretvorilo se u stenjanje nalik na samrtni ropac. Kao da je ječala. "Kovenante."
     Linden! - jeknuo je u sebi. Ne mogu ti pomoći!
     Naglo je otvorila oči, divlje zureći. Kao da su zjapile iznad grča koji joj je otkrio zube.
     "Kove..." Grlo joj se grčilo kako su se mišići skupljali i opuštali. Vilice su joj bile stegnute kao mengelama. Zurila je u njega kao da je u delirijumu. "Pomozi..."
     Srce mu se steglo od tog napora da govori. "Ne..." Gušio se. "Ne znam kako."
     Usne su joj se izvile kao da želi da mu zarije zube u obraz. Žile na vratu bile su joj ukočene kao kosti. Morala je da silom protisne reči kroz stisak mišića.
     "Vour."
     "Šta?" Nagnuo se nad nju. "Vour?"
     "Daj..." Njene muke bolele su ga kao ubod mača. "Vour."
     Biljni sok koji odbija insekte? Oči su mu bile suve kao u bunilu. "Umaš groznicu."
     "Ne." dubina njenog ječanja prosekla je vazduh. "Pri..." Njen divlji, beli pogled zahtevao je, preklinjao. Svakim delićem prikupljene odlučnosti borila se protiv stegnutog grla. "...sebi." Napor je pojačao grčeve. Telo joj se otimalo iz njegovog zagrljaja, kao da on pokušava da je živu sahrani. "Ja..." Za trenutak se izgubila u jecajima. Ali savladala se i izvukla. "...osećam."
     Osećaš? - dahtao je. Šta osećaš?
     "Vour."
     Tokom jednog užasnog trenutka nalazio se na ivici razumevanja. A onda je shvatio.
     Oseća!
     "Brine!" proderao se preko ramena. "Donesi vour!"
     Oseća! Linden oseća. Imala je čulo za zdravlje, rođeno u Domaji; mogla je da oseti prirodu bolesti, da je potpuno razume. Kao i vour. Znala je šta joj je potrebbno.
     Pravac njenog pogleda ga je upozorio. Trgao se kad je shvatio da se niko nije pomerio, da ga Brin nije poslušao.
     "Kovenante", bolno je promrmljao Sunder, "Prapoglavaru. Ona... preklinjem te, saslušaj me. Zahvatila ju je bolest Kobi Sunca. Ne zna šta govori. Ona..."
     "Brine." Kovenant je tiho govorio, ali njegov lucidni gnev prosto je zasekao Brinovo odbijanje. "Pri sebi je. Tačno zna šta govori. Donesi vour."
     Ali haručai se i dalje nije pokoravao. "Prapoglavaru", rekao je, "oblar poznaje ovu bolest."
     Kovenant je morao da pusti Lindenine ruke i pritisne pesnice na čelo kako ne bi vrisnuo. "Jedini razlog" - glas mu je podrhtavao kao žica na snažnom vetru - "što je Kevin Zemljogub mogao da izvede Obred Obesvećenja, da uništi sav život u Domaji za stotine godina, jeste taj što je Krvna garda zastala i pustila ga da to učini. Naredio im je da ništa ne preduzimaju i znao je mnogo, pa su ga poslušali. Time su izopačili zavet do kraja života, a nisu to ni znali. Nisu znali čak ni da su obeščašćeni sve dok im poglavar Kletnik nije to natrljao na nos. Dok im nije dokazao da može da ih natera da mu služe." Kletnik je osakatio trojicu kako bi ličili na Kovenanta. "Hoćete li samo tako stajati i pustiti da ljudi i dalje umiru?" Iznenanda je izgubio kontrolu. Počeo je da udara pesnicama po pseku. "Donesi VOUR!"
     Brin je pogledao Sundera, pa Kaila. Za trenutak kao da je oklevao. Onda je skočio iz jarka i požurio ka honjima.
     Gotovo istog časa se vratio, noseći Nemlinu kožnu mešinu sa vourom. Sa nezaintersovanim izrazom, kao da će time izbeći odgovornost, dodao ju je Kovenantu.
     Kovenant je drhtavim rukama otvorio mešinu. Morao je da uloži ogromnu snagu volje kako bi usuo svega nekoliko kapi između Lindeninih zuba. Onda je posmatrao, u transu užasa i nade, kako se ona bori da proguta.
     Leđa su joj se još jednom izvila, a onda omlitavila kao da joj je kičma slomljena.
     Pogled mu se smračio. Svet mu se okretao u glavi. Um mu se pretvorio u lepršanje i poniranje kondora. Nije mogao da gleda, nije mogao da misli, sve dok nije začuo njen šapat. "A sad Kail."
     Haručai je reagovao istog časa. To što je znala za Kailovu bolest pokazivalo je da joj je um bistar. Brin je preuzeo mešinu i požurio ka Kailu. Uz Stelovu pomoć usuo je malo voura kroz Kailove stegnute vilice.
     Linden se opuštala, mišić po mišić. Disanje joj se smirilo; žile na vratu su se opustile. Prsti su joj se ispravljali, jedan po jedan. Kovenant joj je podigao ruku, obavio izlomljene nokte svojim dlanovima i gledao kako ukočenost nestaje iz nje. Noge su joj omlitavile na pesku. Držao ju je za ruku jer nije znao da li se oporavlja ili umire.
     A onda je znao. Brin se vratio i objavio bez ikakvog osećanja. "Vour deluje. Kail će se oporaviti." A Linden je uzdahnula od olakšanja.