19. ISTINOZBOR

     Proročke vibracije u Gibonovom glasu zaustavile su Kovenanta. Visoka kupola odaje bila je tamna, jer svetlo baklji nije dopiralo do nje; Jahači su stajali na mrtvom podu kao na dnu ambisa. Zaklonjena kapuljačama, lica su im mogla biti i pragrdanska; samo je bela koža na rukama pokazivala da pripadaju ljudskom rodu dok su pripremali rukhove za vatru. Santonin je verovatno bio među njima. Delić Kamena Zlozemlja iz Kamenmoći Drvograda po svoj prilici je bio sakriven negde unutar kruga. Gibonov glas otkrio je Kovenantu da se Klava nije okupila ovde njegove dobrobiti radi.
     Stao je. Odjeci besa odzvanjali su u njemu kao novi glas stalnog ruganja. Nagonski je stegao troprstu šaku oko burme, ali nije se povukao. Progovorio je dubokim režanjem. "Šta ste, pakla mu krvavog, učinili sa mojim prijateljima?"
     "Istinozbor će pružiti odgovor." Gibon je bio spreman i gladan. "Jesi li rešio da rizikuješ istinu?"
     Brin je zurio u Kovenanta. Lice mu je bilo bezizražajno; ali čelo mu se presijavalo od znoja. Naglo je zategao okove, tvrdoglavo i uzaludno se trudeći da prekine lance.
     Nemla nije ušla iz hodnika. "Pazi se, Troprste!" šapatom ga je upozorila. "Ovde vlada zlo."
     Osetio je snagu njenog upozorenja. I Brin se trudio da ga upozori. Za trenutak je oklevao, ali haručai ga je prepoznao. Brinov narod je nekako očuvao predanje o Veću i o drevnim ratovima protiv Izopačenja - istinito predanje, a ne iskrivljenu verziju. A Kovenant je video Banora među Mrtvima na Andelejnu.
     Trudeći se da uspostavi samokontrolu, zakoračio je u krug i prišao ploči. Za trenutak je položio dlan na Brinovu mišicu. Onda se suočio sa na-Mhoramom.
     "Pusti ga."
     Na-Mhoram nije neposredno odgovorio, nego se obratio Nemli. "Nemla na-Mhoram-in", rekao je, "ti ne učestvuješ u ovom istinozboru. Hoću da se udaljiš."
     "Ne." U glasu joj je pucketao bes. "Bio si neiskren sa njim. Ne zna kakav izbor čini."
     "Svejedno", tiho je počeo Gibon, a onda izgubio smirenost i proderao se. "Odlazi, smesta!"
     Za trenutak se opirala. Vazduh u dvorani bio je vlažan od sučeljenih nauma. Gibon je podigao žezlo kao da će je udariti. Na kraju je odbijanje kruga postalo prejako za nju. Progovorila je sa dubokom gorčinom. "Troprstu sam obećala bezbednost njegovih saputnikla. Veoma je pogrešno da na-Mhoram prikaže obećanje jednog na-Mhoram-ina u tako lošem svetlu." Naglo se okrenula i otišla niz hodnik.
     Gibon ju je zaboravio kao da je prestala da postoji. Ponovo je pogledao Kovenanta i progovorio. "Nema moći bez krvi." Kao da nije mogao da suzbije ogromno uzbuđenje. "A za istinozbor je potrebna moć. Zato je haručai ovde. Prolićemo ga da odgovorimo na tvoja pitanja."
     "Ne!" prasnuo je Kovenant. "Već ste ih dovoljno pobili."
     "Moramo imati krv", rekao je na-Mhoram.
     "Onda ubijte nekog od vaših prokletih Jahača!" Kovenant je pobledeo od besa. "Nije me briga šta ćete uraditi! Samo poštedite haručaija!"
     "Kako želiš." Gibon je zvučao likujući.
     "Prapoglavaru!" kriknuo je Brin.
     Kovenant je pogrešno razumeo upozorenje. Skočio je unazad, dalje od ploče - pravo u ruke Jahača iza sebe. Ščepali su ga i uhvatili za ruke. Dva noža blesnula su brže nego što bi stigao da se zaštiti.
     Oštrice su mu zasekle oba doručja.
     Dve crvene pruge linule su mu pred očima, pred dušom. Krv je poprskala pod. Zaseci su bili duboki, dovoljno duboki da ga polako ubiju. Pao je na kolena, užasnuto zureći u njih. Pulsirajući potočići potekli su mu niz ruke do lakata. Krv je kapala sa laktova, razlivajući njegov bes po kamenu.
     Jahači su oko njega počeli da pevaju. Sa rukhova im se dizao purpur; vazduh je postao pun skerletne moći.
     Klečao je u krugu, bespomoćan. Bol u vratu ga je paralisao. Bodež potpune strepnje probo mu je kičmu i prikovao ga na mestu gde je klečao. Krik krvi nemo se prolamao kroz njega.
     Gibon mu se približavao, crn i zanesen. Vrhom žezla dodirnuo je lokvu krvi i počeo da izvlači pravilne crvene linije oko Kovenanta.
     Kovenant je posmatrao, ukočen kao simbol očaja, kako ga na-Mhoram okružuje trouglom od sopstvene krvi.
     Pesma se pretvorila u reči koje je bio primoran da razume.

     Moć u krvi i krv u plamenu:
     vizije su u istinozboru;
     duboke kao Veselkamen,
     čine vreme i gnev za znamen.

     Vreme nestaje, mesta takođe
     ništa ne može tiho da prođe.
     Krv razotkriva laž i probleme;
     reči istine nikad ne zaneme."

     Kada je Gibon završio trougao, povukao se i podigao žezlo, a ono je zaplamtelo rumenim i talasavim ognjem.
     A u Kovenantu je eksplodirala vizija.
     Nije izgubio svest o sebi. Vatre oko njega postale su sumornije i opasnije; ruke su mu bile teške kao vodenični kamenovi; pesma je pulsirala kao njegovo prenapregnuto srce. Ali iza zidova koje je video i kamena koji je poznavao njihali su se drugi prizori, nazirala su se druga saznanja i razdirala mu um.
     Isprva je sve bilo u haosu, neprozirno. Prikaze su proletale kraj kamene ploče i Jahača, upadale i nestajale iz vidnog polja tako grozničavo da nije stizao da ih razume. Ali kada im se predao, kada je pustio da ga zapljusnu u srcu vrtoglavice, neke su postale jasnije.
     Kao tri udara pesnice prepoznao je Linden, Sundera i Holian. Bili su zatvoreni u ćelijama. Linden je ležala na slamarici, ukočena i bleda kao smrt.
     Sledećeg trenutka slike su nestale. Uz trzaj koji ga je protresao do srži, haos je počeo da se dovodi u žižu. Pred njim se pojavilo Žezlo zakona. Video je mesta: Veselkamen opkoljen vojskom Opakog; Kletnikov Tabor kako se survava u more; vode Zlatosinja kako se otvaraju da prime Lorikov kril. Video je lica: mrtvu Elenu u zanosu i užasu; Vrhovnog poglavara Mhorama kako koristi kril da ubije Besomukovo telo; Penosleda kako se srećno smeje pravo u lice sopstvenoj smrti. A iza svega toga video je Žezlo zakona. Kroz sve, sadržano u svemu, Žezlo. Uništeno nehotičnim plamenom divlje magije kada je mrtva Elena bila primorana da ga upotrebi protiv Domaje.
     Klečeći kao samoubica u krvavom trouglu, prikovan za kamen gvozdenim bolom, dok mu je krv tekla iz ruku, Kovenant je video.
     Žezlo zakona. Uništeno.
     Koren svega što mu je trebalo da zna.
     Jer Žezlo zakona stvorio je Berek Troprst kao oruđe koje će služiti i podržavati Zakon. Načinio ga je od grane Jedinog drveta kako bi mogao da usmeri Zemnu moć u odbranu zdravlja Domaje, kao podršku prirodnom redu stvari. A pošto Zemna moć predstavlja snagu tajanstva i duha, Žezlo se pretvorilo u ono čemu je služilo. Ono je bilo Zakon; Zakon ovaploćen u Žezlu. Oruđe i svrha su se pretvorili u jedno.
     A Žezlo je uništeno.
     Taj gubitak oslabio je svaku nit Zakona. Ključna podrška je nestala i Zakon je oslabio.
     Iz tog semena nikli su i Kob Sunca i Klava.
     Postali su jedno, zajedno dostigli vlast nad Domajom, zajedno bujali.
     Posle uništenja Kletnikovog Tabora, Veće poglavara stolećina je napredovalo u Veselkamenu. Predvođeni prvo Vrhovnim poglavarom Mhoramom, a onda njegovim sledbenicima jednako posvećenim i punim ideala, Veće je izmenilo stremljenja i smisao svoje službe. Mhoram je shvatio da znantstvo sadržano u Sedam Krugova, znanje koje je za sobom ostavio Kevin Zemljogub, sadrži u sebi sposobnost da se izopači. Bojeći se novog Obesvećenja, okrenuo je leđa tom znanstvu, bacio kril u Zlatosinj i počeo potragu za novim načinima korišćenja i služenja Zemnoj moći.
     Vođena takvom odlukom, Veća su pokolenjima posle njega koristila i služila, čineći čuda. Trotgard je odbnovljen i ozdravljen. Sve drevne šume - Grimerdor, Morinmos, Džinove šume, Garotin čestar - toliko su nabujale da je Kaeroil Divogornik, Šumnik Gartinog čestara, poverovao da mu je posao konačno završen i dozvolio je sebi da umre; i čak i najmračnije drveće izgubilo je veći deo neprijateljstva prema narodima Domaje. Sve ratom uništene pustare duž Domajinog Sunovrata, između Planine Groma i Kolosa Oborine, vraćene su u život. Izopačenost Sarangravske ravnice je umanjena; i mnogo je učinjeno na obnavljanju Ubojnih Zaravni.
     Tokom dvadeset stoleća Veće je služilo zdravlju Domaje u miru i plodnosti. Konačno su Poglavari počeli da veruju da se poglavar Kletnik nikada neće vratiti, da je Kovenant potpuno zbrisao Opačiju sa lica Zemlje. Raj kao da im je bio na dohvat ruke. Tako uvereni u mir, setili su se Vrhovnog poglavara Mhorama i odlučuili da promene titule kako bi označili svitanje novog doba. Vrhovni poglavar je prekršten u na-Mhorama; Veće su nazvali Klavom. Nisu videli granice lepoti koju će postići. Nisu imali nikoga ko bi im rekao da su prelako postigli sve što su postigli.
     Jer Žezlo Zakona je uništeno. Klava je bujala delom zbog toga što je stara strogost Zakona, čvrstina koja je odgovarala ceni plaćenoj za lepotu naručenih stvari, bila umanjena; a oni nisu bili svesni opasnosti.
     Kada su našli treći Krug, nisu više tražili znanje. Tokom stoleća postali su slepi i izgubili su način kojim bi saznali da je čovek koji je prvi prozvan na-Mhoramom, koji je promenio Veće u Klavu, zapravo Besomuk.
     Jer kada je Kovenant porazio Opakog, sveo ga divljom magijom i smehom na toliko bedan duh da više nije bio ni telesan, Opaki nije umro. Opačija nije umrla. Bežeći od uništenja svog Tabora, Kletnik se sakrio u okrilje jedine moći dovoljno jake da isceli čak i njega: same Zemne moći.
     A to je bilo moguće jer je Žezlo bilo uništeno. Zakon koji ga je ograničavao i opirao mu se od stvaranja Zemlje bio je oslabljen; i on je mogao da istrajava pod njim dok je prikupljao novu snagu, novo postojanje. A dok je istrajavao, on je i izopačavao. Kada je dostigao položaj, Zakon se razboleo.
     Prvi ishod opadanja bio je veliko olakšavanje rada Veća; ali svaki uspeh osnaživao je poglavara Kletnika, a sva njegova snaga trošila se na povećanje zaraze. Polako je povio Zakon po svojoj volji.
     I njegovi Besomuci su se oporavili kao i on; a on nije delovao neposredno protiv Domaje sve dok samadhi Šeol nije prodro u Veće, počeo izopačavanja i dok nekoliko pokolenja na-Mhorama, svaki lukavo vođen samadhijem u sebi, nije dovelo Klavu pod okrilje poglavara Kletnika.
     Zavet Mira polako je zanemaren; ciljevi Klave polako su se izmenili. I zato je Klava, kada je načinila novi zatvor i Sakristiju, napravila onakva vrata kakva su Besomuci viđali u Kletnikovom Taboru. Legende o poglavaru Kletniku pretvorile su se u priče o Jerotu, kako bi objasnile Kob Sunca i prikrile udeo poglavara Kletnika u njoj.
     Delajući u potaji, tako da je Klava uvek imala mnogo neizopačenih članova - kao što je Nemla, koja je poverovala u Besomukove laži, pa su zato bili iskreni u službi - samadhi Šeol je stvorio oruđe Opakom, dovoljno zlo da propoveda prolivanje krvi, dovoljno čisto da bude ubedljivo. Tek tada je poglavar Kletnik dopustio da njegov rad bude uočljiv.
     Jer Žezlo zakona je bilo uništeno i on je držao uzde prirode. Postepeno, pomalo jačajući tokom stoleća, nametnuo je svoju mržnju Domaji, izopačio Zemnu moć u Kob Sunca. To je mogao da učini zato što je Klava postala nesposobna da uspostavi ikakvu istinsku odbranu. Vatrokob nije nikakva odbrana i nikad nije ni bila. Predstavljala je samadhijevo sredstvo da počini dalje uticaje. Prolivanje krvi radi umirivanja Kobi Sunca samo ju je činilo snažnijom. Tako je poglavar Kletnik izazivao povećanje Kobi Sunca bez ikakve cene po sebe.
     A sve to, uvideo je Kovenant dok mu se krv produbljivala oko kolena, učinjeno je kao priprema za jednu stvar, vrhunac i završni udarac Kletnikove lažljivosti: prizivanje belog zlata u Domaju. Poglavar Kletnik je želeo da dođe u posed divlje magije; i učinio je Domaji ono što je učinio Džoani, tako da Kovenant nije imao nikakav krajnji izbor osim predaje.
     Gubitak Žezla objašnjavao je zašto je Kovenantovo prizivanje bilo onako organizovano. Ranije su sva prizivanja bila delo Zakona i izvodio ih je onaj ko je imao Žezlo. Tek kada je bio blizu smrti od gladi i zmijskog otrova i kada je Zakon Smrti prekršen, prizivanje je postalo moguće i bez Žezla. Zato je ovaj put Opaki bio primoran na ozbiljne korake kako bi se dočepao Kovenanta. Bilo mu je potrebno određeno mesto, određena bol, trougao od krvi, sloboda izbora i smrti. Da je ijedan od tih uslova nedostajao, prizivanje bi zakazalo i poglavar Kletnik bi ostao da nanosi zlo Domaji i Zemlji bez nade da postigne krajnji cilj - uništenje Svoda Vremena. Tek uništenjem Svoda moći će da pobegne iz zatvora Vremena. Samo divljom magijom mogao je da dostigne slobodu i moć da rasprostre svoju mržnju protiv Tvorca preko čitavih nebesa kosmosa.
     Ali prizivanje nije zakazalo, i Kovenant je umirao. Sada je shvatio zašto je Gibon izbacio Nemlu iz dvorane. Da je doživela ovu viziju istine, možda bi je gnev naveo da podigne pobunu među neizopačenim Jahačima; jer i Gibon je bio Besomuk.
     Sada je razumeo šta se desilo sa Kolosom Oborine. On je bio otelotvorenje drevnih šuma, podignut na Domajinom Sunovratu da ih brani od Besomuka; a Kob Sunca je uništila šume, gaseći volju drveća koja je milenijumima podržavala taj kameni monolit.
     Razumeo je kako je Kaer-Kaveral doveden u Andelejn propadanjem Morinmosa - i zašto je poslenji Šumnik osuđen na propast. Moć Šumnika je u osnovi izraz Zakona, kao što je Andelejn zapravo suština Zakona; a Kob Sunca je izopačenje kojem se Kaer-Kaveral može odupirati, ali ga ne može pobediti.
     Razumeo je šta se desilo sa Ranihinima, ogromnim konjima, i sa Ranjanima koji su ih služili. Videći zlo Kobi Sunca u najranijim danima, i Ranihini i Ranjani su prosto pobegli iz Domaje, putujući na jug duž obala Mora Novorođenog Sunca u potrazi za bezbednijim pašnjacima.
     Sve to mu je dolazilo u mahovima, u blescima vizija preko središnje činjenice stanja u kome se nalazi. Ali bilo je i stvari koje nije video; tamno prostranstvo u kome mu je Kaer-Kaveral dotakao um: izmaglica koja bi mu objasnila svrhu Vainovog postojanja; praznina koja je sadržala razlog što je Linden odabrana za Domaju. Obuzeo ga je gubitak: uništenje Domaje koju je voleo; sve neizmerno zlo Kobi Sunca i Klave bili su njegova krivica, njegovo delo.
     Nije imao odgovor na logiku svoje krivice. Žezlo Zakona bilo je uništeno - a uništio ga je on. Divlja magija mu je planula iz prstena da bi mu spasla život; moć koja nadmašuje sve izbore ili ograničenja uništila je Žezlo, tako da od njega nije ostalo ništa sem okova za krajeve. Tim činom zaslužio je smrt. Malaksalost usled gubitka krvi izgledala je dolično i poželjno. Puls mu se usporavao kao da će stati. Bio je kriv, bez prava na odbranu, i nije imao srca da nastavi sa životom.
     Ali u umu mu se javio glas:
     Prapoglavaru. Bio je to glas bez zvuka, posezanje iz uma u um. Dopirao je od Brina. Nikada ranije nije čuo umogovor haručaija; ali prepoznao je govornika po usmerenosti Brinovog pogleda. Moć istinozbora omogućavala je stvari koje se inače ne bi mogle desiti.
     Neverniče. Tomase Kovenante.
     Nevernik, odgovorio je u sebi. Da. Ja sam kriv. To je moja odgovornost.
     Moraš se boriti.
     Slike pred njim ponovo su se uskovitlale ka haosu.
     Odgovoran. Da. Na moju dušu. Nije mogao da se bori. Kako ijedan čovek može da pomisli na suprotstavljanje Obesvećenju čitavog sveta?
     Ali krivica je bila glas Klave, Jahača i Besomuka koji je počinio sve te strahote. Brin je zatezao okove kao da će radije iskidati sopstvene tetive nego da prihvati poraz. Linden je još ležala u tamnici, onesvešćena ili mrtva. A Domaja... oh, Domaja! Da umre nebranjena!
     Bori se!
     Negde duboko u sebi našao je snagu za psovke. Zar nisi ništa više od gubavca? Čak ni gubavci ne moraju da se predaju.
     Vizije su se kovitlale kroz vazduh. Skerletno svetlo počelo je da bledi kada je Gibon priveo istinozbor kraju.
     Stani! Još su mu trebali odgovori: kako da se bori protiv Kobi Sunca; kako da obnovi Zakon; kako da razume otrov u sebi; kako da ga izleči. Mahnito je tragao po prikazama, boreći se da dovede u žižu ono što mu je potrebno.
     Ali nije mogao. Nije više video ništa sem razjapljenih rana na zglobovima, isticanja sopstvene krvi koja se opasno smanjivala. Jahači su uklonili istinozbor ispred njega pre nego što je stekao najbitnije znanje. Umanjivali su svoju moć - ne, nisu je umanjivali, nego su je menjali, prevodeći je u nešto drugo.
     U ubeđivanje.
     Sada je mogao da ih oseti, zbir volja koje su mu pritiskale vrat otpozadi, naređujući mu da odbaci otpor, da skine prsten i preda ga pre no što umre. Zagasito je goreo ka njemu sa svih strana; svi rukhovi su plamteli prinudom. Predaj prsten. Spusti ga. Pre nego što umreš. Znao je da to nije deo namera poglavara Kletnika, nego Gibonova pohlepa; samadhi Šeol je želeo belo zlato za sebe.
     Prsten!
     Brinov umoglas jedva je bio čujan:
     Neverniče! Sve će nas ubiti!
     Sve, očajno je pomislio. Šezdeset sedam haručaija. Vaina, ako uspeju. Sundera. Holian. Linden.
     Domaju.
     Predaj prsten!
     Ne.
     Odbijanje mu je bilo tiho i sitno, kao prvi talasić prethodnik cunamija.
     Neću dozvoliti ovo.
     Neizmerni bes i potreba nagomilavali su mu se negde iza obala svesti, rastući naviše kao moćno more.
     Um mu je sad bio slobodan od svega osim od bespomoćnosti i odlučnosti. Znao je da ne može da prizove u spas divlju magiju. Trebao mu je pokretač; ali Jahači su držali svoju moć iza njegovih leđa, van domašaja. A u isto vreme njegova potreba bila je ogromna. Zasekli su mu doručja da ga polako ubiju, ali uspeće samo ako on ne spreči krvarenje, ne odbrani se.
     Nije nameravao da umre. Brin ga je vratio k sebi. Bio je više od običnog gubavca. Nikakva podlost neće ga primorati da podnese takvu sudbinu. Ne. Ima i drugih odgovora na krivicu. Ako ne bude mogao da ih nađe, stvoriće ih iz srži sopstvenog bića.
     Boriće se.
     Sada.
     Cunami je udario. Gnev je eksplodirao u njemu kao ludilo otrova.
     Oganj i srdžba upili su mu sav bes. Trougao i volja Klave raspali su se i nestali.
     U njemu je besnela oluja gneva. Iz prstena mu je eksplodiralo divlje srebro.
     Belina mu je bleštala na desnoj pesnici. Žestoko zračenje pokrivalo mu je ruku kao da mu je telo čista moć. Crveni vazduh zahvatio je požar.
     Klavu je obuzeo strah. Jahači su počeli da se zbunjeno dovikuju. Gibon je izvikivao naređenja.
     Kovenant je za trenutak ostao nepomičan. Prsten mu je goreo kao jedina bela baklja među crvenim rukhovima. Svesno je doveo moć na desno doručje; uobličujući vatru voljom, zaustavio je isticanje krvi i zatvorio ranu od noža. Blesak srdžbe zasušio je i zatvorio ranu. Onda je upravio divlju magiju na levo doručje.
     Tolika usmerenost dala je Gibonu vremena da organizuje odbranu. Kovenant je osetio Jahače kako hitaju ka njemu, prizivajući plamen na rukhovima, ali nije ga bilo briga. Otrov u njemu nije priznavao nikakvo protivljenje i nikakvu cenu. Kada su mu se zglobovi zacelili, odvažno se podigao na noge i stao uspravno kao da nije izgubio nimalo krvi i kao da je nedodirljiv.
     Njegova sila ustalasala je vazduh u odaji. Zračila mu je iz čitavog tela kao da su mu same kosti postale ispunjene plamenom.
     Pred njim je stajao Gibon. Besomuk je mahao žezlom toliko nabijenim vrelinom i moći da je gvožđe vrištalo. Mlaz crvene zlobe urliknuo je ka Kovenantovom srcu.
     Kovenant ga je zagasio pokretom ramena.
     Jedan od Jahača zavitlao mu je u leđa rasplamsali rukh.
     Divlja magija pretvorila je metal u paru još na pola leta.
     Kovenantov gnev pretvorio se u ushićenje, divljaštvo van svih ograničenja. U trenutku gneva koji je potresao samu utrobu Veselkamena, divlja magija je eksplodirala.
     Jahači su popadali, vrišteći. Vrata na prolazima gornjih nivoa su izetela iz šarki. Vazduh je šištao kao sprženo meso.
     Gibon je zaurlao naređenja koja Kovenant nije čuo, poslao luk smaragdnog svetla preko dvorane i iščezao.
     Pod teretom sile pod je počeo da sija kao srebrna magma.
     Negde iz zbrke razbijenog istinozbora čuo je smeh poglavara Kletnika.
     Taj zvuk mu je samo pojačao gnev.
     Kada se osvrnuo, video je tela na sve strane. Samo je jedan Jahač ostao na nogama. Kapuljača mu je bila zbačena, otkrivajući izobličeno lice i pomahnitale oči.
     Kovenant je nagonski osetio da je to Santonin.
     U ruci je držao komad kamena koji se pušio kao zeleni led i pritiskao ga na rukh. Iz njega je eksplodirala čista smaragdna zlokobnost.
     Kamen Zlozemlja.
     Kovnant nije imao ograničenja, nikakvu kontrolu. Nalet sile je bacio Santotina na udaljeni zid, pretvorio mu odeću u pepeo, ogolio mu pocrnele kosti.
     Kamen se slobodno otkotrljao i ostao da leži, pulsirajući kao bolesno srce na blistavom podu.
     Kovenant je posegnuo plamenom i privukao Kamen. Stegao ga je troprstom šakom. Penosled je umro da bi Kamen Zlozemlja bio uništen.
     Uništen!
     Pećinu je potresao nemi udar - zeleni krik satrt srebrom. Komad Kamena nestao je u pari i gnevu.
     Uz užasni zvuk lomljave, pod se raspukao od zida do zida.
     "Neverniče!"
     Jedva je čuo Brina.
     "Prapoglavaru!"
     Okrenuo se i začkiljio kroz vatru ka haručaiju.
     "Zatvorenici!" kriknuo je Brin. "Klava drži tvoje prijatelje! Proliće živote da ojačaju Vatrokob!"
     Krik je prodro kroz Kovenantov divlji zanos. Klimnuo je glavom. Jednim pokretom uma rastrgao je Brinove okove.
     Brin je smesta skočio sa ploče i pojurio iz dvorane.
     Kovenant ga je pratio u plamenu.
     Na kraju hodnika haručai je naleteo na tri Jahača. Rukhovi su im planuli. Kovenant je zavitlao srebro na njih, porušio ih i pretvorio im rukhove u ugljevlje.
     On i Brin pohitali su kroz prolaze Veselkamena.
     Brin je vodio; znao je kako da nađe skrivena vrata tamnice. Ubrzo su stigli do ulaza koji su načinili Besomuci. Kovenant je prizvao vatru da razbije vrata; ali pre nego što je stigao da udari, Brin je pljesnuo pravu tačku na nevidljivom dovratku. Ocrtana crvenilom, kapija se otvorila.
     U tunelu ih je čekalo pet Jahača. Bili su spremni za borbu; ali Brin je jurnuo na njih tako neobuzdano da su im prvi udarci promašili. Začas je oborio dvoje. Kovenant je zbrisao ostalo troje i pošao za Brinom, trčeći ka zatvoru.
     Tamnica nije imala drugu odbranu; Klava nije imala vremena da organizuje još Jahača. Ako je još živ, Gibon će verovatno radije povući snage nego da rizikuje gubitke koji bi obogaljili Klavu. Kada su Brin i Kovenant banuli u zatvor i zatekli ga praznog, Brin je smesta skočio ka najbližim vratima i počeo da povlači reze.
     Ali Kovenant je pobesneo od moći, divlje magije koja je zahtevala upotrebu. Odgurnuo je Brina u stranu i oslobodio eksploziju od koje se zaljuljao sam granit Veselkamena. Uz prodorni vrisak metala, vrata na svim ćelijama su pootpadala sa dovrataka i stropoštala se na pod, stravično odzvanjajući.
     Smesta su se pojavile desetine haručaija, spremnih za borbu. Deset ih je pojurilo da brani ulaz u tunel; ostatak se rasuo ka ostalim ćelijama, tražeći druge zatvorenike.
     Pojavilo se desetak ljudi Domaje - Kamendolaca i Drvograđana - kao da su ošamućeni čudom izbavljenja.
     Vain je sporo izišao iz ćelije. Kada je ugledao Kovenanta i njegovu besnu vatru, na licu mu se raširio osmeh, osmeh čoveka koji razume šta Kovenant radi. Pakleni osmeh.
     Dvojica haručaija pridržavala su Sundera. Oblar je imao veliku oteklinu oko vrata, kao da je skinut sa vešala, i izgledao je iscrpljeno. Nemo je zurio u Kovenanta.
     Holian je sama izišla iz ćelije, bleda i uplašena. Sklanjala je pogled od Kovenanta kao da se boji da ga pozna. Kada je videla Sundera, pohitala je ka njemu i bacila mu se u naručje.
     Kovenant je nepomično stajao, žudeći za Linden. Vain se cerio kao zvuk smeha poglavara Kletnika.
     A onda su Brin i još jedan haručai izneli Linden u hodnik. Mlitavo im je ležala u rukama, mrtva ili onesvešćena, u transu dubljem od svakog sna.
     Kada ju je Kovenant ugledao, ispustio je urlik koji je otkidao gromade sa tavanice i drobio ih sve dok vazduh nije bio pun prašine.
     Nije mogao da se zaustavi sve dok se Brin nije proderao da je Linden živa.