15.

     Uprkos šaputanjima punim nagađanja kojih se Eilan sećala iz Kuće devojaka, to što je legla sa muškarcem nije joj uništilo magiju. Ili je barem čarolija skrivanja koju je šapnula dok se šunjala kroz kuhinjska vrata, pa stazom do Sale sveštenica, izgleda sprečila ono malo sveta što je srela da je primete u prolazu.
     Kad je stigla u svoju sobu, brzo se svukla i oprala, sakrivši umrljanu haljinu dok ne bude imala vremena da sama očisti devičansku krv sa nje. Kad je to obavila, obukla je spavaćicu i potpalila vatru, iznenada svesna da se napola smrzla, i da je izgladnela. Prošlo je više od sata od večernjeg obroka. Trebalo bi da ode u kuhinju i potraži nešto za jelo; ali trebalo joj je vremena da razmisli o svemu što se desilo njoj i Gaju. Ili je zapravo, pomislila je sa neobičnim podsmehom na sopstveni račun, samo želela da zažmuri i ponovo proživi u sećanju vođenje ljubavi sa njim.
     Mogla je očekivati da će Gaj biti spreman, ali ne i da će biti tako nežan, da će čekati sve dok ne počne da drhti kao list samo da ne bi krenuo suviše brzo i povredio je. Ali iako joj je telo bilo nevino, zadovoljstvo koje je pulsiralo kroz nju potpuno je odgovaralo njegovom. A u trenucima vrhunca, kada je ekstaza postala gotovo prevelika za smrtnike, opet joj se činilo da je to Boginja vodi i prihvata dar Boga.
     Uzdahnula je, primećujući neobičan bol i slatki zamor u otežalim udovima. Hoće li me Boginja ubiti na mestu što sam prekršila zavet, pitala se, ili će me kazniti da plačem svake noći, sećajući se onoga što više nikada neću imati? Zar nije i to bolje nego da ga nikad nisam imala? Žalila je Kaileju, ranjenu još u detinjstvu jedinim saznanjem o onome što muškarci zovu ljubavlju.

     Proticao je dan za danom i počela je da se uspostavlja neka vrsta ravnoteže. Eilan je pomagala Lianon prilikom svečanosti punog meseca, i nije je pogodila munja. Dalja obuka posle zaveta se nastavljala, i u veštinama i u znanju, i kako su dani postajali duži, sedele su sa starijim sveštenicama u nekoj bašti ili u svetom gaju kad god je vreme bilo dovoljno lepo.
     U gaju je bilo trinaest svetih hrastovih stabala, dvanaest u krugu, a najstarije u središtu, zaklanjajući kameni oltar. Eilani se činilo da čak i u sanjivoj popodnevnoj vrućini drveće još ima nešto od magije koju je mesec ulio u njih pre nekoliko noći. Kailejin glas se pretvorio u šaputanje u pozadini dok je Eilan gledala uvis. Svetlost koja se presijavala u lišću svakako je bila nešto više od sunčevog sjaja. Od Beltana kao da su joj sva čula bila izoštrena.
     Ponovo je čula glas sveštenice. "U stara vremena postojalo je sestrinstvo od devet visokih sveštenica, po jedna za svaku oblast ove zemlje. One su podržavale kraljice svih plemena, savetovale ih i stajale iza njih."
     Eilan se oslonila o čvrsto hrastovo stablo, povezujući se sa njegovom mirnom snagom, i pokušala da drži oči otvorene.
     "Znači, one nisu bile kraljice?" upitala je Dieda.
     "Njihova uloga je bila manje javna, mada su često poticale iz kraljevskih porodica. Ali one su uvodile kraljeve, jer kada bi kralj došao na posvećenje, sveštenica je postajala kanal preko koga je Boginja prihvatala njegovu službu, i predavala mu moć koju je on zauzvrat predavao svojoj kraljici."
     "One nisu bile device", gorko je rekla Mielin, i Eilan je odjednom bila potpuno budna, setivši se Merlinovih reči. Da li je ona bila Boginja za Gaja? Kakva je onda njegova sudbina?
     "Sveštenice su legale sa muškarcima kada je to zahtevala služba Boginji", odgovorila je Kaileja neutralnim glasom. "Ali nisu se udavale, i rađale su decu samo kada je to bio jedini način da se očuva kraljevska loza. Ostajale su slobodne."
     "Mi u Šumskoj kući se ne udajemo, ali ne bih rekla da smo baš slobodne", namrštila se Dieda. "Iako sveštenica Proročanstva bira svoju naslednicu, Savet druida mora da odobri njen izbor."
     "Zašto su se stvari promenile?" upitala je Eilan, a u glasu joj se pojavila napetost zbog ličnog zanimanja. "Da li zbog Mone?"
     "Druidi kažu da je naša trenutna izdvojenost samo radi naše zaštite", odgovorila je Kaileja jednako oprezno i neutralno. "Kažu da će nas Rim poštovati samo ako ostanemo čiste kao Vestalke."
     Eilan je zurila u nju. Pa onda ono što sam učinila sa Gajem nije narušavanje zakona Gospe, nego samo druidskih propisa!
     "Ali, hoćemo li morati uvek ovako da živimo?" žalosno je upitala Mielin. "Zar nema mesta gde bismo mogle da govorimo istinu i služimo Boginju bez uplitanja muškaraca?"
     Kaileja je sklopila oči. Eilani se za trenutak učinilo da se i drveće umirilo, čekajući da čuje ono što će sveštenica reći.
     "Samo na mestu van vremena..." šapnula je Kaileja. "Zaštićenom od sveta maglom magije." I Eilan je za trenutak videla isto što i ona - maglu kako lebdi kao veo preko srebrnih voda, i bele labudove kako pevaju dok uzleću.
     Potom se Kaileja trgla i otvorila oči, zbunjeno se osvrćući, a kroz drveće je dopro gong koji je pozivao na večernji obrok.

     Eilanine strepnje su za neko vreme bile umirene, ali kako su dani postajali sve duži ka Dugodnevici, počela je da nagađa zašto je Boginja nije odmah zgromila. U prvi mah, kada je došlo uobičajeno vreme da se izdvoji i podvrgne pročišćenju prema običajima Šumske kuće, a krvarenja nije bilo, nije se brinula; kod nje to nikada nije bilo pravilno. Ali kada je došao i prošao i drugi mesec, bila je sigurna da je magija plodnosti Beltana i kod nje uspela, i to suviše dobro.
     Prva, nagonska radost bezo se pretvorila u užas. Šta će reći Bendeigid? I šta će uraditi? Plakala je, želeći da se vrati kroz vreme i potraži utehu u majčinom naručju. Potom, kako su dani proticali, pitala se da li ju je možda, umesto trudnoće, snašla neka ozbiljna bolest kao kazna za počinjeno svetogrđe.
     Čitavog života bila je zdrava i snažna, ali sada bi joj se smučilo čim bi pokušala da jede ili pije; mučile su je drhtavice i upošte nije imala apetit. Čeznula je za žetvom i željno čekala njene plodove, kao u nejasnoj nadi da joj od toga neće biti muka. Jedino što je mogla da proguta bez povraćanja bila je razređena surutka. Njena sestra Mairi se tokom trudnoće nije toliko mučila, i to svakako nije imalo veze sa njenim stanjem. Čak i vode Svetog kladenca, kada su se sveštenice sakupile u najdužem danu da ih piju i vide budućnost, protresle su je ledenim drhtajima.
     Ponekad je osećala da je Kaileja posmatra, ali i njoj je bilo loše; Eilan, koja joj je možda bila najbliža od svih, nije znala šta je muči. Kada je upitala, Kaileja je rekla da joj je mesečni ciklus poremećen, ali to je samo pojačalo Eilanin strah. Kaileja svakako nije trudna! Ponekad se pitala da li je zbog njenog greha prokleta čitava Šumska kuća, da li se njena bolest prenela prvo na Kaileju, i da li će ih postepeno sve poubijati. Nije se usuđivala da pita.

     Kaileja je otkinula nekoliko listića majčine dušice iz leje koju je Latis negovala u unutrašnjem dvorištu i protrljala ih među prstima, duboko udišući slatki miris koji je lebdeo u vlažnom jutarnjem vazduhu. Majčina dušica je dobra kod glavobolje, i možda će i njoj pomoći. Danas je barem prestalo bolno povremeno krvarenje iz materice koje ju je mučilo čitavog leta, a možda će ovaj dodir sa zemljom olakšati i stalno osećanje užasa koje ju je takođe mučilo.
     Čula je da neko povraća u klozetima sa druge strane zida. Sačekala je, pitajući se ko li je to budan ovako rano ujutro. Ubrzo je ugledala priliku u beloj haljini kako se šunja ispod svoda kao da se boji da će je neko videti. Po prvi put za više nedelja Kailejina unutrašnja čula su se probudila i znala je ko je to, a takođe, sasvim jasno, i šta je muči.
     "Eilan, dođi ovamo!" To je bio naređivački glas sveštenice, a devojka je bila dovoljno uvežbana da se pokori. Eilan se vratila, nesigurnim koracima, i Kaileja je primetila njene ubledele obraze i neobično zaobljene grudi. Izgleda da su me suviše obuzele moje nevolje, gorko je pomislila.
     "Koliko dugo si takva? Od Beltana?" upitala je. Eilan je piljila u nju, a lice joj se grčilo. "Siroto moje dete!" Kaileja je ispružila ruke i Eilan joj je jurnula u zagrljaj, jecajući.
     "Oh, Kaileja, Kaileja! Mislila sam da sam bolesna... mislila sam da ću umreti!"
     Kaileja ju je gladila po kosi. "Jesi li imala mesečnicu od tada?" Eilan je odmahnula glavom. "Onda u sebi nosiš život, a ne smrt", rekla je, i osetila izdajničko popuštanje napetosti u mršavom telu privijenom uz sebe.
     I njoj su se oči ispunile suzama. Ovo je bilo strašno, svakako, ali ipak je osećala i očajničku zavist, svesna da je sopstveno telo postepeno izdaje, i ne znajući da li je to što joj se dešava samo kraj plodnosti koju nikada nije iskoristila ili kraj čitavog života.
     "Ko ti je to učinio, mila?" mrmljala je u devojčinu meku kosu. "Nikakvo čudo da si bila tako ćutljiva. Zašto mi nisi rekla? Nisi valjda mislila da te neću razumeti!"
     Eilan ju je pogledala crvenim očima, i Kaileja se setila da ta devojka nikada ne laže. "Nije bilo silovanje..."
     Kaileja je uzdahnula. "Onda je sigurno onaj mali Rimljanin." To nije bilo pitanje i Eilan je nemo klimnula. Kaileja je opet uzdahnula i zagledala se u prazno. "Siroto dete", konačno je rekla. "Da sam odmah znala, možda bi mogle nešto da izvedemo, ali sad si već u trećem mesecu. Znaš, moraćemo da kažemo Lianon."
     "Šta će mi uraditi?" zadrhtala je Eilan.
     "Ne znam", rekla je Kaileja. "Ništa jako strašno, mislim." Postojao je drevni zakon prema kome je sveštenicu koja prekrši zavete čekala smrt, ali to svakako neće važiti za Eilan. "Verovatno će te poslati odavde - pretpostavljam da si već pomišljala na to. Ali sigurna sam da će to biti najgore", dodala je.
     A ako pokušaju da je oštrije kazne, pomislila je Kaileja sa naletom svoje stare energije, imaće posla sa mnom!

     "Ti pokvarena, prljava, mala životinjo!" kriknula je Lianon. Obrazi Vrhovne sveštenice dobili su boju purpura i Eilan je ustuknula. "Ko ti je to učinio?"
     Eilan je odmahnula glavom. Oči su je pekle.
     "Uradila si to namerno - nisi vrištala? Izdajice! Zar si htela da baciš sramotu na sve nas, ili samo nisi razmišljala? Pariti se kao životinja, posle svega što smo učinile za tebe..." Lianon je zastala da udahne vazduh, strašno šišteći.
     Kaileja je očekivala scenu kada Vrhovna sveštenica sazna, ali ovo je bilo gore od svih očekivanja. Lianonino zdravlje i narav postali su jednako nepredvidljivi, i Kaileji je bilo jasno da je ovo jedan od gorih dana. Ali sada je bilo prekasno. Lianon je ošamarila devojku. "Zar misliš da je to bila sveta strast? Nisi ništa bolja od kurve!"
     "Lianon..." Kaileja je obgrlila Vrhovnu sveštenicu oko ramena i osetila da napetost u njoj popušta. "Ovo nije dobro za tebe. Smiri se, Majko; hajde da ti donesem čaja." Prešla joj je šakom preko čela, i Lianon joj se skljokala u naručje. Kaileja je jednom rukom usula čaj u ćašu i prinela je Lianoninim usnama. Kroz sobu se raširio slatkasti miris. Vrhovna sveštenica je popila čaj, a onda duboko, drhtavo uzdahnula.
     Eilan je stajala pred njom, neosetljiva i bez suza. Bila joj je potrebna sva snaga da dođe ovamo. Ono što će se dalje desiti je u rukama bogova, a u ovom času, još zgroženoj Lianoninim besom, očito joj nije bilo stalo do toga. Kada se Lianon pribrala, izgleda da je zaboravila na bes.
     "Sedi", džangrizavo je rekla. "Boli me vrat dok te tako gledam."
     Kaileja joj je pokazala tronožac, i Eilan je poslušala, još ukočena i vrelih očiju.
     "Pa dobro", rekla je Lianon glasom nešto bližim normalnom. "Šta sad da se radi? Izvini što sam te udarila, ali ovo nam remeti planove..." Zastala je, mršteći se. "Pa, nešto ćemo morati da sredimo. Najbolje da kažemo Ardanosu."
     "Života mi, ne vidim kakve veze on ima sa ovim", rekla je Kaileja. Osim, pomislila je, ako je Eilanino ponašanje poremetilo njegove planove. "Nije ona prva koju su zanele Beltanske vatre, a verujem da neće biti ni poslednja. Bilo bi lakše da je Eilan kći nekog drugog čoveka. Ali Ardanos i Bendeigid će ipak morati da se pomire sa tim! Sudbina sveštenice iz Vernemetona se ipak tiče samo nas. Ili hoćeš da kažeš da mi ne možemo da smislimo šta da uradimo?"
     "To nisam rekla", ljutito je odvratila Lianon, "ali Ardanos treba da zna."
     "Zašto? Kakav zakon, osim rimljanskog, zahteva da žene budu vlasništvo muških srodnika?" I Kaileja je počela da se ljuti. "Zar zaista toliko poštuješ njegovu mudrost?"
     Lianon je prevukla šakom preko očiju. "Zar moraš tako oštro da govoriš, Kaileja? Dobiću glavobolju. Do sada si valjda postala svesna da to nije pitanje mudrosti, nego moći. Po ugovoru koji štiti ovo mesto, sve u vezi sa Šumskom kućom je u njegovoj nadležnosti."
     "Da, što je šteta", gorko je rekla Kaileja. "Reci mi, ko je njega odredio za boga?"
     Lianon je počela da trlja levu ruku kao da je boli. "U svakom slučaju, on je jedan od Eilaninih živih srodnika, i pravo je da mu kažem", umorno je rekla.
     Kaileja je osetila neočekivani talas sažaljenja. Lianon je očito jedva čekala da prebaci teret na nečija druga pleća. S obzirom na njeno narušeno zdravlje, možda to i nije toliko čudno.
     Eilan je dalje ćutala, kao da joj je priznanje oduzelo svu snagu. Gledala je nekuda unutra, kao da ono što se govori nema nikakve veze sa njom, ili kao da joj više nije važno.
     Reci nešto, dete! Kaileja ju je prostrelila pogledom. O tvojoj sudbini odlučujemo! Kaileja je znala da Ardanos neće ništa učiniti njoj; pokušavao je već, ali Lianon je volela svoje posvojče, pa su na kraju došli do sporazuma po kome su se oboje pažljivo pretvarali da Kaileja ne postoji. Ona je, sa svoje strane, pokušavala da ne privlači njegovu pažnju i da mu se ne protivi; ali Eilan radi bila je spremna da se sukobi čak i sa starim druidom.
     "Pa dobro, onda pošalji po Ardanosa", rekla je glasno. "Ali razmisli dobro pre nego što mu je predaš u ruke."

     "Pa?" Ardanos se namrštio na tri žene koje su ga dočekale u obitavalištu Vrhovne sveštenice. "Šta se to toliko važno desilo da ste morale da pošaljete po mene?" Lianon je delovala krhko i umorno, a Kaileja je lebdela iza nje kao senka. Je li to zbog njenog zdravlja? Osetio je kako ga probada strepnja kad je primetio Eilan kako sedi kraj prozora. Jesu li poslale po njega zato što Vrhovna sveštenica umire? Nije izgledala toliko bolesna, i svakako nisu već rekle Eilan...
     "Da razjasnimo nešto", jasno je rekla Kaileja. "Ja nisam poslala po tebe. I na samrtnoj postelji ću ti poricati bilo kakvu vlast nad sveštenicama."
     "Ženo!" zagrmeo je Ardanos. "Šta...?"
     "I ne govori mi 'Ženo!' takvim glasom, kao da nemaš nikakve veze sa njima, kao da i tvoja majka nije bila žena", besno je odvratila Kaileja. "Muškarci koji se ne plaše Boginje... otkuda im pravo da govore u Njeno ime?"
     Ardanos je iskrivio lice i opet pogledao Lianon. "Pa, najbolje da mi kažeš o čemu se radi", rekao je, nimalo blago. "Od Kaileje očito neću saznati ništa."
     Ovo nije bio dobar trenutak da ode iz Deve, nervozno je mislio. Guverner je bio odsutan zbog borbi u Kaledoniji, i neki lokalni službenici počeli su da precenjuju svoje moći. Morao je da bude tamo, gde će dobijati sve potrebne podatke, a ukoliko je neophodno, moći će i da upotrebi veze sa Rimljanima kako bi sprečio nevolje.
     Lianon je ispustila čudan, grleni zvuk, zakašljala se i pokušala ponovo. "Eilan je trudna sa prefektovim sinom, i ne znamo šta da radimo."
     Ardanos je zapanjeno pogledao najpre nju, a onda Eilan. "Je li to istina?"
     "Ja uvek govorim istinu", tiho je rekla Eilan.
     "Da", progunđao je Ardanos, a u umu su mu se kovitlali proračuni. "To ti priznajem; ti, devojko, nisi lažov."
     Izgledala je kao da mu najradije ništa ne bi rekla. Kaileja joj je prišla i zaštitnički je uzela za ruku. Osetio je da u njemu narasta bes. Zar ove glupe kvočke ne znaju da nam to može doneti propast? Opstanak Šumske kuće zavisi od održavanja mita o njihovoj čistoti! Moraju to nekako da shvate!
     "Zašto mene pitate?" U glasu mu je odzvanjala sva moć koja se stiče obukom za barda. "Znate kaznu dobro kao i ja. Obrečenu sveštenicu koja legne sa bilo kojim muškarcem osim Svetog Kralja čeka smrt."
     Smrt. Ta reč je izazvala tišinu, čak i u mirnoj sobi. Onda je Lianon zaječala i Kaileja je brzo prišla da je uhvati u naručje.
     "Ti okrutni, bezdušni starče!" planula je. "Kad samo pomislim da je ona odlučila da ti kaže!" Zagrlila je sveštenicu, tražeći na vratu puls. "Boginjo! Srce joj poskakuje kao uplašeni konj! Ali nisi je popuno ubio, za sada." Ispravila se kad se Lianon promeškoljila i zaječala. "Znaš da joj je srce slabo. Hoćeš li da pokušaš ponovo?"
     Ardanos se nagnuo nad njom. "Samo se onesvestila", tiho je rekao. "Oporaviće se." Nije očekivao da će biti toliko potresen. "Nisam znao da ću je toliko uznemiriti."
     Pomogao je Kaileji da je podignu, iznenađen lakoćom ispod odežde, i položio ju je na krevet, podigavši joj glavu na jastuke kako bi lakše disala. Kaileja je usula nekoliko kapi nekog napitka u čašu vode i prinela to usnama Vrhovne sveštenice. Ardanos je video kako se mišići u Lianoninom grlu grče dok je pila, i malo kasnije kapci su joj zatreperili i podigli se.
     Oči su joj i dalje divne, iznenađeno je pomislio, čak i sada, zamagljene bolom. Žaliće kada je smrt odnese, ali to saznanje ga ne sme ometati u onome što mora da učini.
     "Ne smrt", šapnula je ona. "Zar ne postoji neki drugi način?"
     Ardanos je pogledao Eilan, koja je sedela zgrčena na klupi, sa prstima na usnama, zureći u Lianon.
     "Isto bih rekao da je u pitanju moja kći, Dieda. U prvi mah sam i pomislio da je ona..."
     "Dieda nije važna", rekla je Lianon nešto jačim glasom. "Ne smemo dozvoliti da naude Eilan!"
     "Naravno", umirujući je rekla Kaileja. "Ardanos zna, isto tako dobro kao i ti i ja, da ta kazna nikada nije bila primenjivana. Uostalom, ovo i nije baš toliko neobičan slučaj."
     "Pa", oprezno je počeo Ardanos, "šta predlažete da uradimo?" Osećao je izopačeno zadovoljstvo što gleda Kaileju tako nesigurnu. Možda će odsad praviti manje problema.
     "Mielinino dete je začeo Godišnji kralj, ali ionako je pobacila, pa se problem nije ni postavljao. Ali pre pet ili šest godina imali smo takav slučaj i devojka je u tišini poslata odavde."
     "To je tačno", rekao je Ardanos. "Ali ta devojka nije bila kći uglednog druida..."
     "A ni unuka Vrhovnog druida", obrecnula se Kaileja. "I eto na šta izlazi: bojiš se da će se ovo odraziti na tebe!"
     "Tiho, Kaileja", rekla je Lianon. "Kako možeš da sediš i svađaš se sa Ardanosom dok to siroto dete", pogledala je Eilan, "sluša, ne znajući hoće li živeti ili umreti?"
     Ardanos je pogledao svoju unuku; nije mogao da vidi ništa na njenom licu. Da li je tvrdoglava ili joj je zaista svejedno? Očajno je odmahnuo glavom. Posao koji su ovde obavili ne sme biti ugrožen zbog jedne lakomislene devojke. "Da li ostale znaju?" upitao je, i Kaileja je odmahnula glavom. "Pazite da tako i ostane, i možda ćemo naći načina..."
     "Oh, kako je to ljubazno!" sarkastično je rekla Kaileja. "Učinićeš za svoju unuku ono što bi učinio i za nepoznatu devojku..."
     "Tiho, dete", umorno je ponovila Lianon. "Ne bi smela tako da govoriš sa Vrhovnim druidom. Sigurna sam da on pokušava da učini što je najbolje za Eilan - i za sve nas."
     Kaileja je delovala sumnjičavo, ali je oćutala.
     "U svakom slučaju, niste u pitanju samo vi", mračno je rekao Ardanos. Silovanje sveštenice, jer odlučio je da to tako zove, moglo bi da bude baklja koja će zapaliti čitavu Britaniju. Navukao je ogrtač i pogledao ih. Postoji barem jedan Rimljanin koji će isto koliko i on želeti da se sve obavi što je diskretnije moguće. "Idem u Devu da razgovaram sa Macelijem; možda ću videti i tog mladog Rimljanina."

     Tokom narednog meseca Eilanine mučnine su prestale i uglavnom se osećala dobro kao i pre. Široke haljine su prikrivale promene na grudima, a u prvoj trudnoći će potrajati dok joj se stomak ne zaobli.
     Pitala se šta je rekao Gaj kada je saznao za njenu trudnoću. Nije joj bilo žao što je legla sa njim, ali sada je videla da su se mnoge moći udružile protiv nje, i činilo joj se da je bila glupa što je mislila da stvari mogu da se promene. Njene vizije kako će biti Vrhovna sveštenica kao u stara vremena polako su bledele. Sada je želela samo da bude majka Gajevog deteta. Ali čak i tako, uprkos Ardanosovih poslednjih reči, nije se usuđivala da veruje da bi ih pustili da se venčaju.
     Barem Kaileja i Lianon izgleda nisu mislile da je zbog svog stanja nesposobna da učestvuje u svečanostima. Većinu vremena provodila je učeći napamet svečanost punog meseca, zajedno sa ostalim obrečenim sveštenicama.
     Za nju je postalo pitanje ponosa da pokaže kako gubitak nevinosti nije uticao na njene sposobnosti sveštenice, pa se trudila da nauči svečanosti do poslednjeg detalja. Od svih njih, po inteligenciji joj je bila najbliža Dieda. Kad su bile deca, takmičile su se koja će ispresti najbolju nit vune ili napraviti najuredniji vez i time zadobiti Reisine pohvale. U to vreme Eilan je žalila svoju rođaku što joj je majka umrla, dok ona uvek ima majčinu ljubav, i zato se često povlačila iz takmičenja. Diedi je bilo potrebno da bude prva; Eilani nije. Ali sada je imala razloga da se ističe.
     Eilan je imala dobar um, a podstaknuta takmičenjem sa Diedom koristila ga je u najvećoj meri. Diedino pamćenje je bilo preciznije, i naravno, niko joj nije bio ni prineti u pevanju; ali, Eilan je često mnogo bolje shvatala stvari.
     Dok im je Lianon govorila, Eilan bi upijala svaku reč. Vrhovna sveštenica postala je toliko krhka da je bilo teško setiti se kako ima tek nešto preko pedeset godina.
     Eilan se ponekad pitala ko će je naslediti. Mogla je Kaileja, ali Irkinja je rekla da je sveštenici nikada ne bi prihvatili. Mielin je bila suviše otvorena, i ogorčena otkako je izgubila dete, a Eilid je bila suviše stara. Mogla je biti i Dieda, pomislila je, i upitala se kako bi izgledalo da živi pod vladavinom rođake.
     Kad je mesec opet postao pun, Lianon je izgledala mnogo bolje, ali kako je svečanost odmicala, čuli su da joj glas postaje sve slabiji. Dovršila je svečanost, ali svima je bilo jasno koliko ju je to koštalo. Sutradan se onesvestila, i ovog puta, kad su je smestili u krevet, nije smogla snage da ga više napusti.