51.

     Zbog svoje srazmerno male brzine kod translacione tačke u sistemu Sol Drakonija, Rafael mora manje da koči dok se obrće i ulazi u svemir Božjeg Gaja. Usporavanje je blago - nikada jače od dvadeset pet g - i traje samo tri sata. Radamant Nemes leži u svojoj obloženoj komori za vaskrsavanje i čeka.
     Posle ulaska broda na orbitu oko planete, Nemes otvara vrata svog mrtvačkog sanduka i odbija se prema kabini-trpezariji kako bi se odenula. Pre napuštanja komandne mahune i ulaska u cev padobroda, proverava monitore komora i ulazi u direktnu vezu sa brodskim operacijama. Ostale tri komore normalno dejstvuju, programirane za nominalno trodnevno razdoblje oživljavanja. Dok se De Soja i njegovi ljudi probude, Nemes zna da će ova stvar biti rešena. Koristeći mikrovlakno kao vezu sa glavnim brodskim kompjuterom, ona postavlja iste programske direktive i prioritetne naredbe za snimanje podataka kao što su bile one koje je upotrebila u sistemu Sol Drakonija. Brod potvrđuje program okreta padobroda koji sledi i priprema se da na njega zaboravi.
     Pre odbijanja uz cev do vazdušne komore padobroda, Nemes ukucava kombinaciju za otvaranje svog privatnog spremišta. Osim nekoliko kompleta odeće i nekih lažnih ličnih predmeta - holoa 'porodice' i lažnih pisama njenog izmišljenog brata - jedina stvar u spremištu jeste dodatni opasač sa uobičajenim torbicama. Neko ko bi pregledao te torbice pronašao bi samo kompjuter-karticu za igranje kakav se može nabaviti u bilo kojoj prodavnici mešovite robe za osam ili deset florina, kalem konca, tri bočice pilula i pakovanje tampona. Ona stavlja opasač oko pojasa i kreće prema padobrodu.
     Čak i sa orbite na trideset hiljada kilometara, Božji Gaj - tamo gde se uopšte vidi kroz teške slojeve oblaka - izgleda kao oštećeni svet, što i jeste. Umesto da je podeljena na diskretne kontinente i okeane, planeta je tektonski evoluirala kao jedna jedina masa kopna sa hiljadama dugačkih 'zatona' slanog mora koji šaraju po pejsažu kao tragovi kandži po zelenoj čohi bilijarskog stola. Osim morskih zatona i bezbrojnih prstiju jezera koji prate linije geoloških naslaga kroz zelene kopnene mase, tu su sada i hiljade mrkih useklina na mestima gde je invazija Proteranih - ono što ljudi još smatraju invazijom Proteranih - ostavila tragove zračnog oružja na miroljubivoj zemlji pre skoro tri stotine godina.
     Dok padobrod hita, ulazi u atmosferu i prolazi kroz jonizaciju, cepajući čvrstu atmosferu trostrukim probijanjem zvučnog zida, Nemes posmatra odozgo predeo koji se pomalja ispod širokih masa oblaka. Najveći deo rekombinovanih šuma sekvoja visokih do dve stotine metara, koje su prvobitno privukle Bratstvo Mjuira ovom svetu, sada ne postoji, spaljen u planetnom šumskom požaru koji je izazvao nuklearnu zimu. Veliki segmenti severne i južne polulopte još blistaju belinom snežnih nanosa i glacijacije, koja sada tek počinje da se smanjuje dok se pokrov oblaka povlači sa trake širine hiljadu klika s obe strane polutara. Upravo je to polutarno područje koje se oporavlja Nemesino odredište.
     Preuzevši ručne kontrole padobroda, Nemes ubacuje svoj priključak sa vlaknom. Pretražuje planetne mape koje je učitala iz glavne biblioteke Rafaela: evo je... reka Tetis nekada je tekla oko 160 klika, prevashodno sa zapada prema istoku, oko korenja Drveta Sveta Božjeg Gaja i pored Muzeja Mjuira. Nemes uviđa da je najveći deo puta Tetisom predstavljao džinovski polukružni luk, pošto reka obilazi oko malog useka severnog opsega Drveta Sveta. Templari su za sebe mislili da predstavljaju ekološku savest Hegemonije - uvek su davali svoje nezatraženo mišljenje pri svakom pokušaju teraformiranja u Mreži ili Zabačenosti - A Drvo Sveta bilo je simbol njihove nadmenosti. Uistinu, drvo je bilo jedinstveno u poznatoj Vaseljeni: sa deblom prečnika od više od osamdeset kilometara i prečnikom krošnje većim od pet stotina klika, poput podnožja legendarnog Olimpus Monsa na Marsu, jedan jedini živi organizam pružao je svoje gornje grane do samih rubova svemira.
     Njega sada, naravno, nema, razorila ga je i spalila flota 'Proteranih' koja je spržila čitavu planetu neposredno pre Pada. Umesto veličanstvenog, živog Drveta, tu je sada samo Panj Sveta, gomila pepela i ugljenika koja liči na erodirane ostatke drevnog štitastog vulkana. Pošto su Templari nestali - pobijeni, ili su umakli brodovima sa erg-pogonom na dan napada - Božji Gaj ostao je spržen duže od dva i po veka. Nemes zna da bi Paks odavno ponovo kolonizovao svet da mu Srž nije naredila da se okane toga: AI imaju sopstveni dugoročni plan za Božji Gaj, a on ne obuhvata misionare i ljudske kolonije.
     Nemes pronalazi portal dalekobacača uzvodno na reci - majušan u poređenju sa padinama pepela Panja Sveta na jugu - i lebdi iznad njega. Sekundarno rastinje izbilo je duž reke i na erodiranim padinama pepela, nalik na korov u poređenju sa starim šumama, ali opet sa stablima visine dvadeset i više metara i Nemes povremeno vidi gustiš gustog žbunja tamo gde sunčeva svetlost obasjava jaruge. To nije dobro mesto za zasedu. Nemes spušta padobrod na severnu obalu reke i odlazi do luka dalekobacača.
     Uklonivši ploču za pristup, pronalazi modul interfejsa i guli ljudsko meso sa desne šake i ručnog zgloba. Pažljivo čuva kožu zbog povratka na Rafaela, direktno se uključuje u modul i razmatra podatke. Ovaj portal nije bio aktiviran još od Pada. Aneina grupa još nije prošla ovuda.
     Nemes se vraća u padobrod i leti nizvodno, pokušavajući da pronađe savršeno mesto. To bi trebalo da bude mesto gde ne mogu da umaknu kopnom - dovoljno šumskog rastinja da sakrije nju i njene zamke, ali ne toliko da bi Anea i njeni saputnici imali zaklon - i konačno, mesto gde će Nemes moći da pospremi ostatke kada sve bude gotovo. Više bi volela kamenitu površinu: nešto što bi se lako moglo isprati pre povratka na Rafaela.
     Pronalazi savršeno mesto samo petnaest klika nizvodno. Tetis na tom mestu ulazi u kamenitu klisuru, niz brzaka stvorenih zracima Proteranih i naknadnim lavinama. Nova stabla izrasla su po padinama pepela kod ulaza u ovaj deo brzaka, kao i duž uskih jaruga koje se spajaju sa njima. Sam uski kanjon oivičen je oborenim stenama i velikim pločama crne lave koja je dotekla nizbrdo za vreme napada Proteranih i obrazovala terase pri hlađenju. Težak teren onemogućava prevoz, a svako ko upravlja splavom prema tim brzacima paziće na navođenje plovila u tu uzburkanu vodu i imaće malo vremena da posmatra stene ili rečne obale.
     Ona spušta padobrod na klik južno, izvlači vakuumski zatvorenu vrećicu za uzorke iz EVA spremišta, stavlja je za opasač, krije padobrod pod granama i brzo trči natrag do reke.
     Nemes vadi kalem iz opreme, baca konac i izvlači nekoliko stotina metara nevidljivog monovlakna. Prelazi njime napred-nazad peko reke iznad brzaka kao da plete nevidljivu paukovu mrežu i širi prozirnu poliugljeničnu materiju nalik na biljni sok po donjoj strani predmeta oko kojih obavija žicu, da bi imala vizuelnu referencu i da bi sprečila da monovlakno proseče drveće i stenje tamo gde ga dodiruje. Čak i kada bi neko tu pešačio po stenju i poljima lave, ta materija izgledala bi mu samo kao jedva vidljiva linija soka ili lišaj na kamenu. Mreža monovlakna prosekla bi Rafaela na deset mesta kada bi neko ovuda pokušao da prođe svemirskom letelicom.
     Kada je monovlaknom isplela zamku, Nemes kreće uzvodno po jedinoj ravnoj izbočini, otvara kutiju sa pilulama i tu rasipa nekoliko stotina minipunjenja po tlu i stablima. Mikroeksplozivi sa kameleonskim polimerom smesta se utapaju u boju i teksturu površine na koju su pali. Svako punjenje skočiće ka meti koja hoda ili trči, pre nego što eksplodira, a smer eksplozije oblikovan mu je tako da kopa unutra. Punjenja aktivira blizina pulsa, izdisanje ugljen-dioksida i telesna toplota, kao i pritisak stopala na udaljenosti od deset metara.
     Nemes procenjuje teren. Ova ravna oblast jedini je deo rečne obale blizu brzaka gde bi neko mogao da se povuče pešice, a pošto su tamo rabacana punjenja, ništa što hoda ne može da preživi. Nemes trči natrag do polja stenja i aktivira senzore punjenja šifrovanim impulsom.
     Da bi onemogućila bekstvo plivanjem uzvodno, ona otvara paketić tampona i posipa rečno dno jajima uholaža u keramičkim kućištima. Ona leže na dnu i izgledaju upravo kao vodom izlizani obluci oko njih. Kada jedno ili više živih bića bude prošlo iznad njih, aktiviraće se. Ako tada neko pokuša da se vrati uzvodno, uholaže veličine komaraca probiće svoja keramička jaja i suknuti kroz vodu ili vazduh da bi se zarile u lobanju mete i tamo eksplodirale u masu žičastih vlakana tek posle dodira sa moždanim tkivom.
     Na jednoj steni deset metara iznad brzaka, Radamant Nemes leže da čeka. Na opasaču su joj ostala dva predmeta: kompjuter-kartica za igranje i vrećica za uzorke.
     'Kompjuter' je najusavršeniji predmet koji je ponela u ovaj lov. Entiteti koji su joj ga stvorili nazvali su ga 'Sfinginom zamkom', po Grobnici Sfingi na Hiperionu, koju je stvorila ista vrsta AI; kartica može da stvori sopstveni mehur antientropijskih ili hiperentropijskih plima promera pet metara. Energija potrebna za stvaranje tog mehura mogla bi da čitavu deceniju podmiruje potrebe pretrpane planete poput Renesanse Vektor, ali Nemes traži samo tri minuta vremenskog izmeštanja. Poigravajući se karticom, Nemes pomišlja da bi je trebalo nazvati zamkom za Šrajka.
     Niska žena sa šakom bez kože gleda uzvodno. Samo što nisu. Iako je portal udaljen petnaest klika, imaće nekakvo upozorenje. Nemes oseća dalekobacačku distorziju. Očekuje da Šrajk bude sa njima i predviđa da će ovaj nju tretirati kao protivnika. Štaviše, bila bi razočarana kada se Šrajk ne bi tamo pojavio kao protivnik.
     Radamant Nemes poigrava se i poslednjim predmetom koji joj je za pojasom. Vrećica za uzorke upravo je ono na šta i liči - vakuumska EVA vrećica za uzorke. U njoj će odneti glavu devojčice natrag na Rafaela, gde će je smestiti u tajno spremište iza pristupne ploče fuzionog pogona. Njeni gospodari žele dokaz.
     Osmehujući se blago, Nemes leže natrag na crnu lavu, pomera se tako da joj popodnevno sunce zagreva lice, prekriva oči ručnim zglobom i dopušta sebi da nakratko zadrema. Sve je spremno.