49.

     Otac Kapetan de Soja budi se u poznatoj toploti Rafaelove komore. Posle prvih par trenutaka neizbežne zbrke i dezorijentacije, izvlači se sa skučenog ležaja i lebdi, nag, do komandne konzole.
     Stvari su kao što bi trebalo da budu: na orbiti su oko Sol Drakoni Septema - taj svet je zaslepljujuća bela sfera neposredno iza prozora komandne konzole, sagorevanje kočenja optimalno je, tri preostale komore ubrzo će probuditi svoj vredan ljudski tovar, unutrašnje polje podešeno je na nula-g sve dok svi ponovo ne steknu snagu, unutrašnja temperatura i atmosfera optimalni su za buđenje, brod se nalazi na odgovarajućoj geosinhronoj orbiti. Sveštenik-kapetan daje svoju prvu zapovest u ovom novom životu - naređuje brodu da počne da priprema kafu za sve njih u kabini-trpezariji. Obično prvo na šta pomisli posle vaskrsenja jeste njegov mehur sa kafom, smešten u nišu stola za planiranje/obedovanje, koji se puni vrelim crnim pićem.
     Onda De Soja primećuje da brodski kompjuter bleska svetlom koje označava prioritetnu poruku. Nikakva poruka nije stigla dok je bio svestan u sistemu Pacema, a malo je verovatno da ih je pronašla ovde, u ovom zabačenom sistemu bivše kolonije. U sistemu Sol Drakonija Paks nije prisutan - u najboljem slučaju, bakljobrodovi u tranzitu koriste tri gasna džina u sistemu za punjenje rezervoara vodonikom - a kratko pretraživanje brodskog kompjutera potvrđuje da nikakav drugi brod nije stupio s njima u vezu tokom tri dana kočenja i ulaska na orbitu. Isti upit obznanjuje činjenice da na planeti ispod njih ne postoji misija Crkve i da je poslednja misionarska veza izgubljena pre više od pedeset standardnih godina.
     De Soja pušta poruku. Papsko ovlašćenje prosleđeno preko Flote Paksa. Prema šiframa displeja, poruka je stigla samo nekoliko stotih delova sekunde pre nego što je Rafael izvršio kvantni skok iz Pacemovog svemira. Poruka se sastoji samo od teksta i kratka je - NJEGOVA SVETOST OPOZIVA MISIJU NA SOL DRAKONI SEPTEMU. NOVA OBLAST AKVIZICIJE: BOŽJI GAJ. SMESTA TAMO PRODUŽITE. ODOBRILI LURDUSAMI I MARUSIN. KRAJ PORUKE.
     De Soja uzdiše. Ovo putovanje, ove smrti i vaskrsavanja, bili su uzaludni. Na trenutak, sveštenik-kapetan se ne pomera već sedi nag na komandnom ležaju, zagledan u blistavobeli rub ledene planete koji ispunjava zakrivljeni prozor iznad njega. Onda ponovo uzdiše i odlazi da se istušira, zastavši u kabini-trpezariji da bi srknuo prvi gutljaj kafe. Automatski poseže za mehurom dok ukucava komande u konzolu kabine za tuširanje - igličasti mlaz, onoliko vreo koliko može da izdrži. Podseća sebe da negde pronađe ogrtače. Ovo više nije isključivo muška svlačionica.
     Najednom, De Soja se koči, iritiran. Ispružena ruka nije mu se spustila na dršku njegovog mehura za kafu. Neko je pomerio mehur u niši.

     Njihov novi regrut, kaplar Radamant Nemes, poslednja napušta komoru. Sva tri muškarca odvraćaju pogled dok ona izlazi iz svoje komore i odbacuje se prema kabini-trpezariji i tušu, ali u Rafaelovom pretrpanom komandnom mehuru ima dovoljno uglačanih površina da svaki od njih načas ugleda čvrsto telo sitne žene, njenu bledu kožu i modru kruciformu između malih dojki.
     Kaplar Nemes pridružuje im se u uzimanju pričesti i izgleda rastrojeno i ranjivo dok srču kafu i dopuštaju unutrašnjim poljima da narastu do jedne šestine-g.
     "Vaše prvo vaskrsenje?" pita De Soja blago.
     Kaplar klima glavom. Kosa joj je veoma crna i kratko podšišana, šiške joj mlitavo vise na bledom čelu.
     "Voleo bih da kažem da ćete se navići na to", kaže sveštenik-kapetan, "ali uistinu, svako buđenje je kao prvo... teško i razgaljujuće."
     Nemes srče kafu iz svog mehura. Izgleda oprezno u mikrogravitaciji. U kontrastu sa grimiznocrnom uniformom, koža joj izgleda još bleđe.
     "Zar ne bi trebalo smesta da krenemo prema sistemu Božjeg Gaja?" kaže ona oprezno.
     "Ubrzo ćemo", kaže Otac Kapetan de Soja. "Dao sam uputstva Rafaelu da iziđe iz ove orbite za petnaest minuta. Ubrzaćemo prema najbližoj translacionoj tački pri dva g, tako da možemo nekoliko sati da se oporavljamo pre nego što budemo morali da se vratimo ležajevima i komorama."
     Kaplar Nemes malo drhti na pomisao o novom vaskrsavanju. Kao da silno želi da promeni temu, baca pogled prema zaslepljujućem rubu planete koji ispunjava prozore i ekrane za posmatranje. "Kako bi iko mogao da putuje rekom po tolikom ledu?"
     "Ispod njega, rekao bih", kaže narednik Gregorijus. Džinovski vojnik pažljivo je posmatrao Nemes. "To je atmosfera koja se ponovo zaledila posle Pada. Tetis sigurno protiče ispod nje."
     Kaplar Nemes iznenađeno diže obrve. "A kako izgleda Božji Gaj?"
     "Ne znate to?" pita Gregorijus. "Mislio sam da je svako u Paksu čuo za Božji Gaj."
     Nemes odmahuje glavom. "Ja sam odrasla na Esperanci. To je uglavnom poljoprivredni i ribarski svet. Ljudi se mnogo ne zanimaju za druga mesta. Ni za druge svetove Paksa... ni za stare priče o Mreži. Većina nas je previše zauzeta napornim obezbeđivanjem sredstava za život na zemlji ili moru."
     "Božji Gaj je stari templarski svet", kaže Otac Kapetan de Soja i spušta svoj mehur sa kafom na njegovo udubljenje u stolu. "Prilično je teško spaljen za vreme invazije Proteranih koja je prethodila Padu. U svoje doba, bio je divan."
     "Tačno", klima glavom narednik Gregorijus, "Templarsko Bratstvo Mjuira bila je neka vrsta kulta obožavanja prirode. Oni su Božji Gaj pretvorili u svet-šumu - stabla viša i lepša od sekvoja sa Stare Zemlje. Tamo su živeli Templari, svih dvadesetak miliona - u gradovima i platformama na tim ljupkim stablima. Ali odabrali su pogrešnu stranu u ratu..."
     Kaplar Nemes diže pogled dok srče kafu. "Mislite da su bili na strani Proteranih?" Kaže to kao da je ta zamisao šokantna.
     "Baš tako, curo", kaže Gregorijus. "Možda je to bilo zato što su u to doba imali stabla koja su letela svemirom..."
     Nemes se smeje. To je kratak, oštar zvuk.
     "On to ozbiljno", kaže kaplar Ki. "Templari su koristili ergove - konzervatore energije sa Aldebarana - da bi stabla obuhvatili zaštitnim poljem klase devet i obezbedili reakcioni pogon unutar sistema. Imali su čak i normalne Hokingove pogone instalirane za međuzvezdane letove."
     "Leteće drveće", kaže kaplar Nemes i ponovo se oštro smeje.
     "Neki od njih odleteli su na takvom drveću kada su im Proterani platili za savezništvo napadom Roja na Božji Gaj", nastavlja Gregorijus, "ali većina ih je izgorela... baš kao što je izgoreo i najveći deo planete. Jedan vek, kažu, najveći deo sveta bio je u pepelu. Oblaci dima izazvali su dejstvo nuklearne zime."
     "Nuklearne zime?" kaže Nemes.
     De Soja pažljivo posmatra mladu ženu i pita se zašto je neko tako naivan odabran da nosi papski disključ u određenim okolnostima. Da li je domišljatost bila deo njene snage ubice, ukoliko dođe do potrebe za tim?
     "Kaplare", kaže on, obrativši se ženi, "kažete da ste odrasli na Esperanci... Da li ste se tamo upisali u teritorijalne snage?"
     Ona odmahuje glavom. "Otišla sam pravo u vojsku Paksa, Oče Kapetane. Došlo je do gladi zbog lošeg roda krompira... oficiri za regrutaciju nudili su putovanja na druge svetove... i tako..."
     "Gde ste služili?" pita Gregorijus.
     "Samo sam bila na obuci na Friholmu", kaže Nemes.
     Gregorijus se naslanja na laktove. Lakše mu je da sedi pri jednoj šestini-g. "U kojoj brigadi?"
     "Dvadeset trećoj", kaže žena. "Šesti puk."
     "Vrišteći orlovi", kaže kaplar Ki. "Imao sam drugaricu koju su tamo prekomandovali. Da li vam je komandant bio Zapovednik Kolmen?"
     Nemes ponovo odmahuje glavom. "Dok sam ja bila tamo, glavni je bio Zapovednik Diring. Provela sam samo deset lokalnih meseci... ovaj... to je valjda nekih osam i po standardnih. Obučavali su me za specijalistu u borbi. Onda su tražili dobrovoljce za Prvu Legiju..." Ona prekida da govori, kao da je to poverljivi materijal.
     Gregorijus se češe po bradi. "Čudo da nisam čuo za tu jedinicu u pripremi. U vojsci ništa ne ostaje tajna mnogo dugo. Koliko kažete da ste se obučavali sa tom... legijom?"
     Nemes zuri pravo u krupnog muškarca. "Dve standardne godine, naredniče. I ona jeste bila tajna... sve do sada. Najveći deo obuke obavljao se na planeti Li Tri i u Teritorijama Lambertovog Prstena."
     "Lambert", razmišlja krupni narednik naglas. "Dakle, odradili ste svoj deo obuke pri niskoj gravitaciji i u njenom potpunom odsustvu."
     "I više od toga", saglašava se kaplar Radamant Nemes sa stegnutim osmehom. "Dok smo bili u Lambertovom Prstenu, obučavali smo se u Peregrinovom Trojanskom Grozdu pet meseci."
     Otac Kapetan de Soja oseća da se razgovor pretvara u isleđivanje. Ne želi da se novi član posade oseća podvrgnut napadu zbog njihovih pitanja, ali i on je radoznao koliko i Ki i Gregorijus. Osim toga, oseća da nešto... nije u redu. "Dakle, posao Legije biće uglavnom nalik na posao Marinaca?" kaže on. "Međubrodska borba?"
     Nemes odmahuje glavom. "Ne... Kapetane. Ne puka međubrodska taktika pri nula-g. Legije se obrazuju tako da rat odnesu neprijatelju."
     "Šta to znači, kaplare?" pita sveštenik-kapetan tiho. "Tokom svih ovih godina koje sam proveo u Floti, devedeset odsto naših bitaka bilo je na teritoriji Proteranih."
     "Da", kaže Nemes, ponovo sa osmejkom, "ali vi udarite i bežite... mislim na akcije Flote. Legije će okupirati."
     "Ali najveći broj uporišta Proteranih nalazi se u vakuumu!" kaže Ki. "Asteroidi, orbitalne šume, sam duboki svemir..."
     "Baš tako", kaže Nemes, i dalje sa osmehom. "Legije će se sa njima boriti na njihovom terenu... ili u vakuumu, ako zatreba."
     Gregorijus hvata De Sojin pogled koji mu govori: Prestanite s pitanjima, ali narednik vrti glavom i kaže: "Pa, ne vidim šta to te razmetljive legije uče što Švajcarska Garda nije radila - i to dobro - već šesnaest vekova."
     De Soja lebdi i uspravlja se. "Ubrzanje za dva minuta. Hajdemo na ležajeve, Još ćemo razgovarati o Božjem Gaju i našoj tamošnjoj misiji za vreme vožnje do tačke translacije."

     Rafaelu je trebalo gotovo jedanaest sati usporavanja i kočenja pri dve stotine gravitacija da bi izišao iz svoje brzine bliske brzini svetlosti pri ulasku u sistem, ali kompjuter je locirao odgovarajuću tačku translacije do Božjeg Gaja samo trideset pet miliona klika daleko od Sol Drakoni Septema. Brod je mogao da ubrzava pri udobnih jedan g i da stigne do te tačke za oko dvadeset pet sati, ali De Soja mu je naredio da se diže iz gravitacionog bunara planete pri konstantnih dva g šest sati pre nego što je upotrebio više energije da bi uključio unutrašnja polja tokom jurnjave pri stotinu g u poslednjem satu.
     Po konačnom pojavljivanju polja, ekipa poslednji put proverava svoj raspored za Božji Gaj - tri dana za vaskrsavanje, zatim smesta spuštanje padobrodom sa narednikom Gregorijusom koji će zapovedati jedinicom na tlu, nadzor nad segmentom reke Tetis između portala, dugačkim pedeset osam klika, a onda konačna priprema za hvatanje Anee i njene grupe.
     "Posle svega ovoga, zbog čega je Njegova Svetost počeo da usmerava našu potragu?" pita kaplar Ki dok prilaze komorama.
     "Zbog otkrovenja", kaže Otac Kapetan de Soja. "Dobro... svi se lepo ušuškajte. Ja ću da nadgledam kontrolne table."
     U poslednjih nekoliko minuta pre translacije, po običaju, oni zatvaraju svoje komore. Samo kapetan ostaje da bdi.
     Za par minuta koliko je sam za komandnom tablom, De Soja brzo traži podatke o njihovom prekinutom ulasku i bekstvu iz sistema Hebrona. Pregledao ih je pre odlaska iz sistema Pacema, ali sada ponovo ubrzano pregledava vizuelne snimke i snimljene podatke. Sve je tu i sve izgleda kako treba: snimci sa orbite oko Hebrona dok su on i njegova dva vojnika još bili u komori - plamteći gradovi, predeo prepun kratera i razorena sela Hebrona iz kojih se dim diže u pustinjsku atmosferu, Novi Jerusalim u radioaktivnim ruševinama - a onda radarsko primećivanje krstarica Proteranih. Rafael je prekinuo cikluse vaskrsavanja i pokušao da umakne, izdigavši se iz sistema pri dve stotine osamdeset gravitacija koje je mogao da postigne svojim usavršenim fuzionim pogonom, sa tovarom mrtvaca u sebi. Proterani su, s druge strane, morali da preusmere svoju energiju na unutrašnja polja ili da izginu - za pagane nema vaskrsavanja - tako da nisu mogli da postignu više od osamdeset g za vreme potere.
     Ipak, tu su bili vizuelni snimci - dugački, zeleni repovi fuzionih pogona Proteranih, njihovi pokušaji da zracima pogode Rafaela sa daljine od gotovo pune AJ, brodski zapis o tome da su odbrambena polja sa lakoćom odbila energiju zraka sa te daljine, konačna translacija do sistema Mare Infinitusa, pošto je to bila najbliža tačka za skok...
     Sve je to imalo smisla. Vizuelni snimci bili su ubedljivi. De Soja nije verovao ni u najmanji delić svega toga.
     Sveštenik-kapetan nije siguran zbog čega je tako skeptičan. Vizuelni snimci, naravno, ne znače ništa; već više od hiljadu godina, od početka Digitalnog Doba, najobičnije dete može da sačini lažne ubedljive vizuelne slike na svom kućnom kompjuteru. Ali za falsifikovanje brodskih podataka bio bi potreban džinovski napor - tehnička zavera. Zašto ne veruje Rafaelovoj memoriji?
     Sa samo nekoliko minuta do translacije, De Soja poziva podatke o njihovom nedavnom prispeću u sistem Sol Drakoni Septema. Osvrće se sa komandnog ležaja - sve tri komore zatvorene su čvrsto i tihe, sa zelenim signalnim svetlima. Gregorijus, Ki i Nemes još su budni i čekaju na translaciju i smrt. De Soja zna da se narednik u poslednjim minutima moli. Ki obično čita knjigu sa monitora svoje komore. De Soja nema pojma šta žena radi u svom udobnom mrtvačkom sanduku.
     Zna da se ponaša paranoično. Moj mehur za kafu pomeren je sa svog mesta. Drška je bila pomerena u stranu. U satima koje je proveo budan, De Soja je pokušao da se seti da li je neko možda ulazio u kabinu-trpezariju i slučajno pomerio mehur u sistemu Pacema. Ne - nisu koristili kabinu-trpezariju za vreme uspinjanja iz gravitacionog bunara Pacema. Ta žena, Nemes, bila je na brodu sa ostalima, ali De Soja je upotrebio mehur za kafu i vratio ga na mesto kada je ona otišla do svog ležaja/komore. Bio je siguran u to. On je poslednji legao, baš kao i uvek. Ubrzanje ili usporavanje moglo bi da smrska mehur koji nije sačinjen za strašne gravitacije, ali vektor usporavanja koji je Rafael pratio bio je linearan sa smerom putovanja kurirskog broda i ne bi pomerio stvari postrance. Niša za mehure za kafu bila je tako sačinjena da te stvari zadrži na mestu.
     Otac Kapetan de Soja deo je loze mornara, bilo svemirskih, bilo morskih, koja se proteže milenijumima u prošlost; to su ljudi koji fanatično paze na to da za sve postoji mesto i da se sve na tom mestu i nalazi. On je svemirski putnik. Skoro dve decenije službe na fregatama, razaračima i bakljobrodovima naučilo ga je da će mu sve što ostavi tamo gde ne treba bukvalno tresnuti u lice čim brod pređe u nula-g. Još važnije, on poseduje drevnu mornarsku potrebu da pruži ruku i pronađe sve što mu zatreba bez prethodnog traženja, u tami ili oluji. Tačno je, misli on, da položaj drške njegovog mehura za kafu nije velika stvar... osim što jeste. Svaki muškarac naučio je da koristi jednu nišu za stolicu kraj stola za planiranje namenjenog za pet ljudi, koji se otvara u trpezarijski sto u skučenoj komandnoj mahuni. Kada su sto koristili za planiranje kursa ili pregledanje planetnih mapa, svaki muškarac - uključujući Retiga, kada je bio živ - sedeo je, stajao ili lebdeo na svom uobičajenom mestu kraj stola. Takva je bila ljudska priroda. Svemirskim putnicima bilo je u krvi da imaju uredne i predvidive navike.
     Neko mu je pomerio dršku mehura za kafu - možda kolenom kojim se taj neko... neka... pridržavala pri nula g. Paranoično. Nesumnjivo.
     Osim toga, narednik Gregorijus mu je šapatom saopštio zabrinjavajuće novosti u minutima koji su prošli između izlaska tog čoveka iz komore za vaskrsavanje i buđenja kaplara Nemes.
     "Jedan moj prijatelj u Švajcarskoj Gardi u Vatikanu, kapetane. Otišao sam s njim na piće noć pre našeg odlaska. Sve nas je poznavao - Kija i Retiga - i zakleo se da je video kako su strelca Retiga izneli u nesvesnom stanju na nosilima do ambulantnih kola ispred vatikanske bolnice."
     "Nemoguće", rekao je De Soja. "Strelac Retig umro je od komplikacija prilikom vaskrsavanja i sahranjen je u svemiru dok smo bili u blizini Mare Infinitusa."
     "Da", zarežao je Gregorijus, "ali moj prijatelj bio je siguran... gotovo siguran... da je to bio Retig u ambulantnim kolima. U nesvesti, sa priključenim kompletima za održavanje života, maskom za kiseonik i svim tim, ali ipak Retig."
     "To nema nikakvog smisla", rekao je De Soja. Oduvek je bio sumnjičav prema teorijama zavere, znajući iz ličnog iskustva da tajne koje deli više od dvoje ljudi retko zadugo ostaju tajne. "Zašto bi nas Flota Paksa i Crkva lagale o Retigu? I gde je on, ako je živ na Pacemu?"
     Gregorijus je slegnuo ramenima. "Možda to i nije bio on, kapetane. Stalno to govorim sebi. Ali ambulantna kola..."
     "Šta je sa njima?" odbrusio je De Soja, oštrije nego što je nameravao.
     "Išla su za Kastel Sant' Anđelo, ser", rekao je Gregorijus. "U sedište Svete Kancelarije."
     Paranoja.
     Podaci o jedanaest sati usporavanja normalni su - kočenje sa visokim g, uobičajeni ciklus od tri dana za vaskrsavanje kako bi se obezbedili maksimalni izgledi za njihovo bezbedan oporavak. De Soja baca pogled na brojeve o ulasku na orbitu i pušta video snimak spore rotacije Sol Drakoni Septema. Stalno se pita kako izgledaju ti izgubljeni dani - Rafael obavlja svoje jednostavne zadatke dok komore oživljavaju njega i ostale - pita se kakva to jeziva tišina tada vlada brodom.
     "Tri minuta do translacije", čuje se Rafaelov grubi, sintetizovani glas. "Svi članovi posade treba da su u ležajevima komora."
     De Soja zanemaruje upozorenje i poziva fajlove sa podacima o dva i po dana koje je brod proveo na orbiti oko Sol Drakoni Septema pre nego što su on i ostali oživeli. Nije siguran šta to traži... nema podataka o odvajanju padobroda... nema znakova preuranjenog aktiviranja sistema za održavanje života... svi monitori komora izveštavaju o regularnom ciklusu i prva ubrzavanja života javljaju se u poslednjim satima trećeg dana... svi orbitalni brodski podaci normalni su... čekaj!
     "Dva minuta do translacije", kaže ravan glas broda.
     Tamo, prvog dana, ubrzo posle postizanja standardne geosinhrone orbite... i ponovo tamo, oko dva sata kasnije. Sve je normalno osim suvih pojedinosti o ispaljivanju četiri mala reakciona potisnika. Da bi se postigla i zadržala savršena geosinhrona orbita, brod poput Rafaela ispaliće desetak takvih malih potisnih mlazeva. Ali De Soja zna da takva fina podešavanja uglavnom obavljaju velike mahune za reakcioni potisak na krmi blizu fuzionog pogona, i na samoj komandnoj mahuni kod pramca nezgrapno konfigurisanog kurirskog broda. Ovi potisni kratki mlazevi bili su slični... najpre dvostruko ispaljivanje da bi se brod stabilizovao prilikom okretanja tako da komandna mahuna ne gleda prema planeti... uobičajeno je da se za vreme rotacije solarno zagrevanje jednoobrazno rasporedi po brodskoj površini bez korišćenja rashladnog polja... ali samo osam minuta ovde... i ovde! A posle okreta, ti upareni reakcioni mlazevi. Dva i dva. Onda konačni upareni mlazevi, koji bi mogli da prate ispaljivanje većih potisnika što bi brod okrenulo natrag tako da kamere komandne mahune budu uperene prema planeti. Onda, četiri sata i osamnaest minuta kasnije, ponovo čitava ta sekvenca. Zabeleženo je još trideset osam potisnih sekvenci za održavanje pozicije, a među njima nijedno ispaljivanje velikih potisnika koje bi označilo okretanje čitavog broda, ali ove istovetne međuigre sa četiri mlaza bodu De Sojine iskusne oči.
     "Jedan minut do translacije", upozorava Rafael.
     De Soja čuje kako ogromni generatori polja počinju da njište u pripremi za prebacivanje na modifikovani Hokingov sistem koji će ga ubiti za pedeset šest sekundi. On to prenebregava. Ako se sada ne bude premestio, komandna stolica odneće mu mrtvo telo do komore posle translacije. Brod je sačinjen na takav način - to je prljavo, ali neophodno.
     Otac Kapetan Federiko de Soja bio je mnogo godina kapetan bakljobroda. Izveo je više od deset skokova kurirom-arhanđelom. On poznaje taj potpis duplog mlaza, okreta, duplog mlaza u evidenciji reakcionih potisnika. Čak i sa stvarnim događajem obrtanja koji je izbrisan iz brodskih podataka, otisci prstiju za taj manevar vide se tu u obrisima. Okret služi za orijentaciju padobroda, koji je prikačen dole, na suprotnoj strani u odnosu na grozd komandne mahune, prema atmosferi planete. Drugi dupli mlaz - onaj koji se ovde još nalazi zapisan - služi da bi poništio dejstvo štrcaljki potisnika koje odvajaju padobrod od središta Rafaelove mase. Konačno duplo ispaljivanje služi da bi se sve stabilizovalo po povratku broda u normalni položaj, tako da kamere komandne mahune ponovo budu uperene prema planeti ispod broda.
     Ništa od svega toga nije tako očigledno kao što zvuči, pošto čitava masa sve vreme lagano rotira na orbiti, uz povremene mlazeve koji poravnavaju trup radi boljeg zagrevanja ili hlađenja. Ali za De Soju taj znak je potpuno jasan. On ukucava uputstva da se ponovo pojave drugi podaci. Negativni znak za odvajanje padobroda. Negativni podatak o manevru okreta pri odvajanju padobroda. Pozitivni indikatori stalnog prisustva padobroda. Negativni znak za aktiviranje sistema za održavanje života pre nego što su svi vaskrsli nekoliko sati ranije. Negativne slike kretanja padobroda prema atmosferi na video zapisima. Stalna slika-zapis, gde je padobrod prikačen i prazan.
     Jedinu nepravilnost predstavljaju dve osmominutne sekvence mlazeva potisnika između kojih je prošlo četiri sata. Osam minuta okretanja od planete dozvolilo bi padobrodu da nestane u atmosferi bez vizuelnog zapisa glavne kamere. Ili da se ponovo pojavi i spoji. Kamere na pramcu i radar zabeležili bi taj događaj osim ukoliko im nije naređeno da to zanemare pre odvajanja padobroda. To bi zahtevalo manje petljanja sa podacima posle samog čina.
     Ako je neko naredio brodskom kompjuteru da obriše sve podatke o aktivnosti padobroda, Rafaelova ograničena AI možda je izmenila podatke upravo na takav način, ne shvatajući da će ispaljivanja malih potisnika za vreme rotiranja ostaviti bilo kakav trag. A za svakoga manje iskusnog od čoveka koji je dvanaest godina bio kapetan bakljobroda, upravo bi tako i bilo. Kada bi De Soja imao oko jedan sat da pozove sve podatke o vodoničnom gorivu, da ih uporedi sa potrebama za ponovnim punjenjem padobroda gorivom i zahtevima ulaska u sistem, a zatim još jednom uporedi sa prilivom Busarovog vodoničnog kolektora za vreme usporavanja, bio bi sigurniji u to da li su se zaista dogodili manevri okretanja broda i odvajanja padobroda. Kada bi imao oko jedan sat nasamo.
     "Trideset sekundi do translacije."
     De Soja nema vremena da stigne do ležaja u svojoj komori. Ima vremena da pozove specijalnu komandnu sekvencu za brodske operacije, ukuca svoju šifru za prioritetnu komandu, potvrdi je, izmeni parametre monitora i učini to još dvaput. Tek što je čuo potvrdu treće prioritetne komande, dolazi do kvantnog skoka arhanđela u C-plus.
     Translacija bukvalno rastrže De Soju na njegovom ležaju. Umire sa žestokim kezom na licu.