23.

     "Dakle", rekoh ja, "kakav je tvoj plan?"
     Anea diže pogled sa knjige koju je čitala. "Ko kaže da uopšte imam plan?"
     Uzjahao sam stolicu. "Ostaje nam manje od jednog sata pre nego što iskočimo u sistem Parvati", rekoh. "Pre nedelju dana, rekla si da nam treba neki plan za slučaj da oni znaju da dolazimo... dakle, kakav je taj plan?"
     Anea uzdahnu i zatvori knjigu. A. Betik se popeo stepeništem u biblioteku i sada nam se pridružio za stolom - zaista je seo sa nama, što je za njega bilo neobično.
     "Nisam sigurna da uopšte imam plan", reče devojčica.
     Plašio sam se toga. Ta nedelja prošla je sasvim prijatno; nas troje smo mnogo čitali, mnogo smo se igrali - Anea je bila odlična u šahu, dobra u gou i ubitačna u pokeru - i dani su prolazili bez incidenata. Mnogo puta pokušavao sam da je nateram da mi saopšti šta planira - kuda planira da ide? Zašto je izabrala Renesansu Vektor? Da li je pronalaženje Proteranih deo njene potrage? Ali njeni odgovori, iako učtivi, uvek su bili nejasni. Anea je iskazala veliku nadarenost da me natera da pričam. Nisam poznavao mnogo dece - čak i kada sam i sam bio dete, bilo je veoma malo druge dece u našem karavanu i ja sam retko uživao u njihovom društvu, pošto mi je Grandam bila beskrajno zanimljivija - ali deca i adolescenti na koje sam nailazio tokom godina nikada nisu pokazali ovoliko ljubopitljivosti niti sposobnosti da slušaju. Anea me je navela da joj opišem godine koje sam proveo kao pastir; pokazala je posebno zanimanje za moje šegrtovanje kod arhitekte pejsaža; postavila mi je hiljadu pitanja o danima koje sam proveo na rečnoj barži i kao lovački vodič - u stvari, jedino se nije mnogo zanimala za moje vojničke dane. Izgleda da ju je naročito zanimala moja kuja, iako me je čak i razgovor o Izi - o tome kako sam je odgajao, obučavao da bude ptičar, o njenoj smrti - prilično uzrujavao.
     Primetio sam da ume čak i A. Betika da navede da priča o vekovima koje je proveo kao sluga, i tu sam joj se često pridruživao u strpljivom slušanju: android je video i iskusio zapanjujuće stvari - druge svetove, naseljavanje Hiperiona sa Tužnim Kraljem Bilijem, Šrajkove rane pohode širom Ekvusa, poslednje hodočašće koje je proslavio stari pesnik; ispostavilo se da su čak i njegove decenije sa Martinom Silenusom bile očaravajuće.
     Ali devojčica je pričala veoma malo. Četvrte večeri posle napuštanja Hiperiona, priznala je da je prošla kroz Sfingu i ušla u sopstvenu budućnost ne samo da bi umakla trupama Paksa koje su je tada lovile, već i da bi potražila sopstvenu sudbinu.
     "Sudbinu mesije?" rekao sam, zainteresovan.
     Anea se nasmejala. "Ne", rekla je, "sudbinu arhitekte."
     Bio sam iznenađen. Ni Spev ni stari pesnik lično uopšte nisu pominjali da će takozvana Ona Koja Podučava živeti od arhitekture.
     Anea je slegnula ramenima. "To je ono što želim da radim. U mom snu, jedan koji bi mogao da me podučava, živi u ovoj eri. Pa sam zato došla ovamo."
     "Jedan koji bi mogao da podučava tebe?" rekoh ja. "Mislio sam da si ti Ona Koja Podučava."
     Anea se preturila natrag na jastuke holojame i prebacila nogu preko naslona ležaja. "Role, kako bih ja uopšte mogla bilo koga nečemu da podučavam? Imam dvanaest standardnih godina i nikada pre ovoga nisam napustila Hiperion... Do đavola, nisam čak napustila ni kontinent Ekvus sve do ove nedelje. Čemu bih ja to podučavala druge?"
     Na to nisam imao odgovor.
     "Ja želim da budem arhitekta", reče ona, "i u mom snu arhitekta koji bi mogao da me obučava nalazi se tamo negde..." Mahnula je ka spoljnjoj oplati, ali ja sam shvatio da misli na staru Mrežu Hegemonije, kuda smo se uputili.
     "Ko je on?" rekoh ja. "Ili ona?"
     "On", reče Anea. "Ne znam mu ime."
     "Na kom se svetu nalazi?" upitah.
     "Ne znam."
     "Jesi li sigurna da je ovo pravi vek?" upitao sam, pokušavajući da prikrijem razdraženost u glasu.
     "Aha. Možda. Mislim da jeste." Anea se retko ponašala ćudljivo u danima koje sam te nedelje proveo sa njom, ali glas joj je sada zvučao opasno blizu tome.
     "I ti si samo sanjala tu osobu?"
     Ona se uspravi među jastucima. "Nisam samo sanjala", rekla je tada. "Meni su snovi važni. Oni su, tako, više od pukih snova..." Ućutala je. "Videćeš."
     Pokušao sam da ne uzdahnem naglas. "Šta će se dogoditi pošto postaneš arhitekta?"
     Grickala je nokat. Bila je to loša navika i nameravao sam da je odučim od toga. "Kako to misliš?"
     "Mislim, stari pesnik očekuje od tebe velike stvari... To da budeš mesija samo je jedan deo - kada to dolazi na red?"
     "Role", reče ona i ustade kako bi sišla u svoju kabinu za fugu, "bez uvrede, ali, jebote, zašto se jednostavno ne počistiš odavde i ne ostaviš me na miru?"
     Kasnije se izvinila zbog tog prostakluka, ali dok smo sedeli za stolom samo sat pre translacije u nepoznati zvezdani sistem, zanimalo me je da li će moje pitanje o njenom planu izazvati isti odgovor.
     Nije. Počela je da gricka nokat, shvatila šta radi i prekinula, a zatim rekla: "Dobro, u pravu si, treba nam plan." Pogledala je A. Betika. "Imaš li ti neki?"
     Android odmahnu glavom. "Gospodar Silenus i ja razgovarali smo o ovome mnogo puta, Č. Anea, ali naš zaključak bio je da je sve izgubljeno, ukoliko je Paks nekako prvi stigao na naše odredište. Ipak, čini se da je to neverovatno, pošto bakljobrod koji nas goni ne može da putuje brže od nas kroz Hokingov svemir."
     "Šta znam", rekoh ja. "Neki lovci koje sam vodio u proteklih nekoliko godina pričali su o glasinama da Paks... ili Crkva... ima neke superbrze brodove."
     A. Betik klimnu glavom. "I mi smo čuli slične glasine, Č. Endimione, ali logika nalaže da Paks, ukoliko je već razvio takvu letelicu - uzgred, to bi bilo dostignuće do kog Hegemonija nikada nije došla - ne bi imao nikakvog razloga da takvim pogonom ne opremi svoje bojne brodove i plovila Merkantilusa..."
     Anea kucnu po stolu. "Nije stvarno važno kako su tamo stigli pre nas", reče ona. "Sanjala sam da će to učiniti. Razmišljala sam o planovima, ali..."
     "A šta je sa Šrajkom?" rekoh ja.
     Anea me pogleda iskosa. "Šta s njim?"
     "Pa", rekoh, "on se pokazao kao prilično zgodan deus ex machina za nas na Hiperionu, pa sam samo pomislio da, kada bi mogao..."
     "Neka je proklet, Role!" uzviknu devojčica. "Ja nisam tražila od tog stvorenja da pobije te ljude na Hiperionu. Tako mi Boga, volela bih da nije."
     "Znam, znam", rekoh i dodirnuh joj rukav da je smirim. A. Betik joj je prekrojio nekoliko Konzulovih starih košulja, ali garderoba joj je još bila oskudna.
     Znao sam da je uzrujana zbog pokolja za vreme našeg bekstva. Kasnije je priznala da je to bio deo razloga za njene jecaje one druge noći.
     "Izvini", rekoh ja iskreno. "To ne znači da sam naročito oduševljen tim... stvorenjem. Samo sam mislio da, ukoliko neko ponovo pokuša da nas zaustavi, možda..."
     "Ne", reče Anea. "Sanjala sam da će neko pokušati da nas spreči da stignemo do Renesanse Vektor. Ali nisam sanjala da će nam Šrajk pomoći. Moramo izmisliti sopstveni plan."
     "A Srž?" rekoh oprezno. To je bilo prvi put da sam pomenuo TehnoSrž otkad je ona govorila o njoj onog prvog dana.
     Činilo se da je Anea udubljena u razmišljanje; ili je u najmanju ruku prenebregla moje pitanje. "Ako mislimo da se izvučemo iz problema koji mogu da nas sačekaju, moraćemo to da učinimo sami. Ili možda..." Ona okrenu glavu. "Brode?"
     "Da, Č. Anea."
     "Da li si slušao naš razgovor?"
     "Naravno, Č. Anea."
     "Imaš li ti nekakve zamisli koje bi mogle da nam pomognu?"
     "Da vam pomognu da izbegnete zarobljavanje ukoliko vas čekaju bojni brodovi Paksa?"
     "Aha", reče Anea, sa nervozom u glasu. Često je gubila strpljenje zbog broda.
     "Nemam nikakvu originalnu zamisao", reče brod. "Pokušavao sam da se setim kako je Konzul izbegavao lokalne vlasti kada smo samo prolazili kroz neki sistem..."
     "I?" reče Anea.
     "Pa, kao što sam već pomenuo, moja memorija nije potpuna kao što bi trebalo da bude..."
     "Da, da", reče Anea, "ali da li se sećaš bilo kog pametnog načina za izbegavanje lokalnih vlasti?"
     "Pa, prevashodno smo to radili tako što smo bežali od njih", reče brod. "Kao što smo već razgovarali, Proterani su uneli preinačenja u zaštitno polje i fuzioni pogon. Ove potonje izmene omogućavaju mi da dođem do ubrzanja za C-plus brže od standardnih kovit-brodova... ili je tako bar bilo kada sam poslednji put putovao među zvezdama."
     A. Betik skrsti ruke i obrati se istoj pregradi u koju je Anea gledala. "Kažeš da bi ti, ukoliko bi vlasti... u ovom slučaju brodovi Paksa... krenuli sa planete Parvati ili iz njene blizine, mogao da započneš sa translacijom ka Renesansi Vektor pre nego što oni budu u stanju da nas presretnu."
     "Sasvim sigurno", reče brod.
     "Koliko bi to premetanje trajalo?" upitah ja.
     "Premetanje?"
     "Vreme u sistemu pre nego što budemo u stanju da ubrzamo do kvantnog skoka ka sistemu Renesanse Vektor", rekoh ja.
     "Trideset sedam minuta", reče brod. "Tu ulazi preorijentacija, navigaciona provera i sistemska provera."
     "Šta ako brod Paksa čeka tamo odmah po našem usporavanju?" upita Anea. "Imaš li bilo kakva preinačenja Proteranih koja bi mogla da nam pomognu?"
     "Ništa mi ne pada na pamet", reče brod. "Znate za pojačana zaštitna polja, ali ona ipak ne mogu da se mere sa oružjem bojnog broda."
     Devojčica uzdahnu i nasloni se na sto. "Razmišljala sam o ovme iznova i iznova, ali ne vidim kako bi to moglo da nam pomogne."
     A. Betik je izgledao zamišljeno, ali, opet, on je uvek izgledao zamišljeno. "U vreme kada smo skrivali brod i vodili računa o njemu", reče on, "postalo je očigledno još jedno preinačenje Proteranih."
     "Šta to?" rekoh ja.
     A. Betik pokaza naniže, prema nivou holojame ispod nas. "Povećali su brodske mogućnosti morfinga. Jedan primer za to jeste način na koji on može da istri balkon. Mogućnost da izbaci krila za vreme atmosferskog leta. U stanju je da otvori svaki zasebni nivo ka atmosferi i tako da zaobiđe stari ulaz kod vazdušne komore, ako je to neophodno."
     "Lepo", reče Anea, "ali ja ne vidim kako bi to moglo da nam pomogne, osim ako brod ne može da se morfuje toliko da prođe kao bakljobrod Paksa ili tako nešto. Možeš li to da učiniš, brode?"
     "Ne, Č. Anea", reče blagi muški glas. "Proterani su na meni obavili neke fascinantne piezodinamičke zahvate, ali i dalje moram da pazim na očuvanje mase." Posle sekunde pauze on dodade: "Žao mi je, Č. Anea."
     "To je bila samo jedna glupa zamisao", reče Anea, pa se uspravi. Bilo je toliko očigledno da joj je nešto sinulo da ni A. Betik ni ja nismo prekidali tok njenih misli dva minuta. Konačno, ona reče: "Brode?"
     "Da, Č. Anea?"
     "Ti si u stanju da morfuješ vazdušnu komoru... ili običan otvor... bilo gde u svojoj oplati?"
     "Gotovo bilo gde, Č. Anea. Tu su komunikacione mahune i određeni delovi vezani za pogon gde ne bih mogao..."
     "Ali na palubama za boravak?" prekinu ga devojčica. "Mogao bi naprosto da ih otvoriš kao što si gornji deo oplate učinio prozirnim?"
     "Da, Č. Anea."
     "Da li bi vazduh jurnuo napolje kada bi to uradio?"
     Glas broda zvučao je blago šokirano dok je odgovarao. "Ne bih dozvolio da se to dogodi, Č. Anea. Kao i kod balkona sa klavirom, sačuvao bih integritet svih spoljnih polja tako da..."
     "Ali mogao bi da otvoriš svaku palubu, ne samo vazdušnu komoru, i da ona ostane bez vazduha?" Upornost te devojčice za mene je tada bila novost. Sada mi je dobro poznata.
     "Da, Č. Anea."
     A. Betik i ja slušali smo bez komentara. Nisam mogao da tvrdim za androida, ali ja nisam imao pojma šta dete misli svime time. Nagnuo sam se ka njoj. "Je li ovo deo plana?" upitao sam.
     Anea iskrivi usta u osmeh. Kasnije ću to nazivati njenim nevaljalim osmehom. "Ovo je previše primitivno da bi bilo plan", reče ona, "a ako su moje pretpostavke o razlozima zbog kojih me Paks želi pogrešne... pa, neće upaliti." Taj nestašni osmeh još se više iskrivi. "Verovatno ionako ne bi upalio."
     Bacih pogled na ručni zglob. "Imamo četrdeset pet minuta pre nego što budemo usporili i ustanovili da li nas neko čeka ili ne", rekoh ja. "Da li bi želela da sa nama podeliš svoj plan koji ne bi upalio?"
     Devojčica poče da priča. Nije pričala dugo. Kada je završila, android i ja se zgledasmo. "U pravu si", rekoh joj, "to ti baš i nije neki plan, i neće da upali."
     Anein osmeh nije posustajao. Ona me uze za ruku i okrenu je tako da mi lice hronometra bude okrenuto naviše. "Imamo četrdeset jedan minut", reče ona. "Ti smisli bolji."