4.

     Daleko odatle, u spiralnom kraku na suprotnom kraju Galaksije, na pet stotina hiljada svetlosnih godina od zvezde Sol, Zaphod Biblbroks, predsednik Carske galaktičke vlade, jurio je preko damogranskog okeana; njegov delta čamac s jonskim pogonom blistao je i prelivao se na suncu Damograna.
     Damogran vreli; Damogran daleki; Damogram gotovo u potpunosti neznani.
     Damogran, tajni dom 'Zlatnog srca'.
     Čamac je jurio po vodi. Bilo mu je potrebno poprilično vremena da stigne na svoje odredište, jer Damogran je planeta razuđena na vrlo neobičan način. Sastoji se gotovo isključivo od prostranih, nenaseljenih ostrva koja su odvojena divnim, ali neugodno širokim pojasevima okeana.
     Čamac je jurio.
     Zbog takve topografske neobičnosti Damogran je uvek bio pusta planeta. Zato je Carska galaktična vlada i izabrala Damogran za sedište projekta 'Zlatno srce', jer bio je toliko pust, a projekat 'Zlatno srce' predstavljao je toliku tajnu.
     Čamac je jurio i klizio morem, morem koje se pružalo između glavnih ostrva jedinog arhipelaga na čitavoj planeti dovoljno velikog da se upotrebi za nešto korisno. Zaphod Biblbroks putovao je sa malenog astrodroma koji se nalazio na Uskršnjem Ostrvu (to ime predstavljalo je podudarnost bez ikakvog značaja - u galaktigovoru, reč uskrs označava nešto malo, ravno i svetlosmeđe) prema ostrvu 'Zlatnog srca' koje se drugom besmislenom igrom slučaja nazivalo Francuska.
     Jedna od sporednih posledica rada na 'Zlatnom srcu' bio je čitav splet prilično besmislenih igri slučaja.
     Ali nije bilo slučajno to što je današnji dan, dan vrhunca projekta, veliki dan otkrivanja tajne, dan kada je 'Zlatno srce' trebalo konačno da bude predstavljeno zadivljenoj Galaksiji, bio i dan vrhunca za Zaphoda Biblbroksa. Zbog ovog dana on se prvobitno i kandidovao za predsednika, što je predstavljalo odluku koja je izazvala buru zaprepašćenja širom carske Galaksije. Zaphod Biblbroks? Predsednik? Nije valjda onaj Zaphod Biblbroks? Nije valjda za tog predsednika? Mnogi su to primili kao konačan i neoboriv dokaz da je čitava poznata Vaseljena konačno pošašavila.
     Zaphod se nasmeši i još malo poveća brzinu čamca.
     Zaphod Biblbroks, pustolov, uvek do krajnjosti nekonvencionalan, poznati lezilebović (propalica, baraba? - sasvim moguće), pisac šokantnih memoara, očajnih manira, često smatran za potpuno iščašenog.
     Predsednik?
     Niko nije pošašavio, bar ne što se toga tiče.
     Samo šest ljudi u čitavoj Galaksiji shvatilo je načelo na kome se zasnivala vladavina nad Galaksijom, te tako, kada je Zaphod Biblbroks obznanio svoju nameru da se kandiduje za predsednika, njima je bilo jasno da je stvar već više ili manje fait accompli on je predstavljao idealan materijal za predsednika. Predsednik: (pun naziv: Predsednik galaktičke carske vlade).Termin 'carski' očuvao se do današnjih dana, iako predstavlja anahronizam. Nasledni car Galaksije nalazi se na samrti i u tom stanju održava se već mnogo vekova. U poslednjem stadijumu svoje kome zatvoren je u stazisno polje koje ga sada večito drži u neizmenjenom stanju. Svi njegovi naslednici već odavno su mrtvi, a to znači da je moć na jednostavan i delotvoran način, bez drastičnog političkog previranja, spuštena za jedan ili dva stepenika niže i trenutno vlada mišljenje da je sadržana u telu koje je nekada bilo naprosto carev savetodavni organ - izglasana vlada na čijem se čelu nalazi predsednik koga izglasava ona. U stvari vlast, nije u njenim rukama. Naročito je predsednik uglavnom figura - on ne poseduje nikakvu stvarnu moć. Njega, jasno, bira vlada, ali osobine koje se zahtevaju od njega nisu predvodničke, već one koje na fino odmeren način šokiraju javno mnjenje. Zbog toga je predsednik uvek predstavljao kontroverzan izbor, uvek je bio karakter koji nervira, ali očarava. Njegov zadatak nije da objedinjuje vlast, već da odvlači pažnju od nje. U tom pogledu Zaphod Biblbroks jedan je od najuspešnijih predsednika koje je Galaksija ikada imala - od svojih deset predsedničkih godina dve je presedeo u zatvoru zbog prevare. Malo je ljudi koji shvataju da predsednik i vlada ne poseduju praktično nikakvu vlast, a od njih samo šestoro zna gde je, zapravo, usredsređena prava politička moć. Većina ostalih u potaji veruje da proces donošenja odluka sprovodi kompjuter. U tome užasno greše.
     Ono što nikako nisu mogli da shvate bilo je zbog čega Zaphod to čini.
     On oštro skrenu, izbacivši zid podivljalih vodenih kapi prema suncu.
     Danas je bio taj dan; danas je bio dan kada će svi shvatiti šta je Zaphod Biblbroks, zapravo, nameravao. Danas mu je bio i dvestoti rođendan, ali bila je to samo još jedna podudarnost bez ikakvog značaja.
     Dok je klizio čamcem preko damogranskog okeana, tiho se nasmešio sebi kada je pomislio kako će to biti divan i uzbudljiv dan. Opustio se i lenjo zabacio ruke na naslon sedišta. Krmanio je dodatnom rukom, koju je ne tako davno postavio odmah ispod desne, ne bi li tako poboljšao svoje skijaške sposobnosti.
     "Ej", promrmljao je u sebi, "ti si stvarno momčina i po, znaš." Ali živci su mu cvileli gore nego pištaljka za pse.
     Ostrvo Francuska bilo je dugačko oko dvadeset milja, na sredini je imalo oko pet milja, bilo je prekriveno peskom, a oblik mu je bio srpast. U stvari, manje je delovalo kao samostalno ostrvo, a više kao najobičnije sredstvo za definisanje raspona i zakrivljenosti ogromnog zaliva. Taj utisak pojačavala je činjenica da se unutrašnja obala srpa sastojala gotovo isključivo od strmog stenja. Od kamenitog vrha zemlja se lagano spuštala pet milja, sve do druge obale.
     Na vrhu stenovitog dela nalazio se odbor za doček.
     Uglavnom se sastojao od inženjera i istraživača koji su napravili 'Zlatno srce' - to su većinom bili humanoidi, ali bilo je i nekoliko gušterolikih atominira, dva ili tri zelena maksimegalaktičara, nalik na sablasti, jedan ili dva psisuktoralista u obliku oktopoda i jedan huluvu (huluvu je superinteligentni preliv plave boje). Svi izuzev hululua obukli su se u svoja višebojna, ceremonijalna, laboratorijska odela; hululu se posebno za ovu priliku prelamao u naročito postavljenoj prizmi.
     Kroz sve njih strujalo je izuzetno uzbuđenje. Zajedno su, bez ičije pomoći sa strane, dostigli i zaobišli najdalje granice fizičkih zakona, prestrojili temeljno tkanje materije, napregli, iskrivili i slomili zakone verovatnoće i neverovatnoće, a opet, kao da im je najveće uzbuđenje izazvao susret s čovekom koji nosi narandžastu lentu (tradicionalni znak predsednika Galaksije jeste narandžasta lenta). Možda se ništa ne bi izmenilo ni da su znali koliko moći predsednik Galaksije, u stvari, poseduje: nimalo. Samo šest ljudi u čitavoj Galaksiji znalo je da posao predsednika Galaksije nije da objedinjuje moć, nego da skreće pažnju od nje.
     Zaphod Biblbroks bio je u tome zaprepašćujuće dobar.
     Gomila zažamori, opijena suncem i morem, kada predsednički motorni čamac skrenu u zaliv. Blistao je i svetlucao dok je brisao morskom površinom u širokim, nekontrolisanim zaokretima.
     Njemu, u stvari, uopšte nije bilo neophodno da dodiruje vodu, jer lebdeo je na magličastoj zavesi jonizovanih atoma - ali, samo radi efekta, bio je snabdeven tankim, metalnim perajima koja su se mogla uroniti u vodu. Ona su uz šištanje sekla talase i terala vodu da pršti visoko u vazduh, urezivala duboke brazde u more, sumanuto uskomešano i zapenjeno iza čamca koji je prelazio zaliv.
     Zaphod je voleo taj efekat - bila je to stvar u kojoj je bio najbolji.
     On naglo pomeri kormilo, a čamac divlje, oštro zaokrenu pred samim grebenom i lagano se umiri povrh uzburkanih talasa.
     Posle svega nekoliko sekundi, on istrča na palubu i poče da maše i da se smeši publici od preko tri milijarde ljudi. U stvari, te tri milijarde ljudi nisu bile prisutne, ali posmatrale su svaki njegov pokret kroz oči malih robotskih 3-D kamera koje su, pune poštovanja, lebdele po okolnom vazduhu. Luckasto predsednikovo ponašanje uvek je mamac za izetno popularne 3-D kamere: zbog toga su, uostalom, i bile tu.
     Opet se nasmešio. Tri milijarde i šest ljudi nisu to mogli ni da naslute, ali današnja predstava biće daleko luđa nego što je iko i sanjao.
     Robotska kamera približila se da bi u krupnom planu snimila popularniju od njegove dve glave. Izgled mu je u osnovi bio humanoidan, izuzev što je imao glavu viška i tri ruke. Plava kosa izgledala mu je sasvim razbarušena, plave oči blistale su nečim što se opiralo svakom opisu, a brada mu je, kao i uvek, bila neobrijana.
     Prozirna lopta od dvadeset stopa lebdela je pored njegovog čamca, vrtela se i uvijala, svetlucava na blistavom suncu. Unutar nje lebdela je široka, polukružna sofa, postavljena crvenom kožom raskošnog izgleda: što se lopta više njihala i valjala, sve je mirnije delovala sofa, postojana poput crveno tapacirane stene. I opet, sve to učinjeno je pre svega radi efekta.
     Zaphod kroči kroz zid lopte i zavali se u sofu. Dve ruke raširio je po naslonu, a trećom je čistio prašinu sa kolena. Njegove glave okretale su se i smešile; prekrstio je noge. U istom trenutku, duboko u sebi, osećao je želju da počne da vrišti.
     Voda je ključala pod mehurom, kipela i vrila. Mehur se uzdigao u vazduh, vrteo i kotrljao nad uspenjenom vodom. Više, sve više se uspinjao, a slapovi svetlosti padali su sa njega na grebene. Uzdizao se ogromnom brzinom, voda se slivala sa njega i survavala u more, stotinama stopa pod njim.
     Zaphod se nasmeši, zamišljajući kako izgleda u tom trenutku.
     Šašav oblik prevoza, ali divan.
     Na vrhu obronka lopta je na trenutak zadrhtala, dodirnula ograđeni prostor, skotrljala se na malu, udubljenu platformu i zaustavila se.
     Uz gromoglasan aplauz Zaphod Biblbroks iziđe iz mehura; narandžasta lenta blistala mu je na jarkom svetlu.
     Predsednik Galaksije je stigao.
     Sačekao je da aplauz zamre, a zatim je podigao ruku u znak pozdrava.
     "Ćao", rekao je.
     Prišao mu je Vladin pauk i pokušao da mu tutne u ruke primerak ranije pripremljenog govora. Stranice originalne verzije, od treće do sedme, lenjo su plivale po površini damogranskog mora, na jedno pet milja od zaliva. Stranice jedan i dva odneo je damogranski ćubasti orao i već ih ugradio u neobičan, nov oblik gnezda koji je sam izmislio. Uglavnom ga je sastavio od papirne mase, tako da mladunci koji su se tek ispilili gotovo da nisu mogli otuda ispasti. Damogranski ćubasti orao čuo je za rasprave o opstanku vrsta, ali za sve to nije davao ni pišljiva boba.
     Zaphod Biblbroks nije želeo pripremljeni govor, pa je zato nežno odgurnuo primerak koji mu je pružao pauk.
     "Ćao", rekao je ponovo.
     Svi su mu se smešili, ili bar gotovo svi. Opazio je Trilijan usred gužve. Trilijan je bila devojka koju je Zaphod odvojio ne tako davno, onako štosa radi, u vreme dok je inkognito posećivao njenu planetu. Bila je vitka, tamnoputa, humanoidna, s talasastom, crnom kosom, punim usnama, čudnim, maleckim, prćastim nosom i smešnim, smeđim očima. S kosom uvezanom tom crvenom maramom i u dugačkoj, lepršavoj haljini, neodređeno je podsećala na Arabljanku. Naravno, ovde niko nikada nije čuo za Arabljane. Arabljani su nedavno prestali da postoje, a čak i dok su postojali, nalazili su se na pet stotina hiljada svetlosnih godina od Damograna. Trilijan, u stvari, nije bila neka posebno značajna ličnost, ili je bar Zaphod tako mislio. Naprosto je išla s njim i govorila mu šta misli o njemu.
     "Ćao, dušo", rekao joj je.
     Uputila mu je brz, napregnut osmeh i skrenula pogled u stranu. Onda je za trenutak vratila pogled i toplije mu se nasmešila - ali ovog puta on je gledao negde drugde.
     "Ćao", rekao je maloj grupi stvorova iz štampe koja je stajala u blizini i čeznula da prestane da govori ćao i da pređe na nešto od čega bi se mogla načiniti vest. Njima se posebno nasmešio, jer je znao da će im za koji trenutak dati vest i po.
     A ipak, sledeće što je rekao nije im baš mnogo pomoglo. Jedan od službenika zaduženih za organizaciju proslave iznervirano je zaključio da predsednik očigledno nije raspoložen da čita govor koji mu je tako izvrsno pripremljen, pa je pritisnuo prekidač na daljinskom prekidaču koji mu se nalazio u džepu. U daljini pred njim, ogromna bela kupola što se uzdizala prema nebu prsnula je po sredini, raspala se i lagano pala na tle. Svima se oteo uzdah, iako su savršeno dobro znali šta će se dogoditi, pošto su je sami izgradili baš takvu.
     Ispod nje ukazao se ogromni međuzvezdani brod, dugačak sto pedeset metara, napravljen u obliku izdužene trkačke cipele, savršeno beo i zaslepljujuće divan. U njegovom srcu, nevidljiva, nalazila se malena, zlatna kutija u koju je bio smešten najneshvatljiviji uređaj koji je ikada postojao, uređaj koji je činio ovaj međuzvezdani brod jedinstvenim u galaktičkoj istoriji, naprava po kojoj je čitav brod nosio ime - zlatno srce.
     "Au", reče Zaphod Biblbroks kada je video 'Zlatno srce'. Nije bilo mnogo toga što je mogao da kaže.
     "Au."
     Gomila u iščekivanju okrete lice prema njemu. On namignu Trilijani, koja podiže obrve i raširi oči prema njemu. Znala je šta namerava da kaže i smatrala ga je izuzetnim majstorom za predstave.
     "Stvarno zaprepašćujuće", rekao je. "Ovo je stvarno istinski zaprepašćujuće. Zaprepaćujuće na toliko zaprepašćujući način da mi prosto dođe da ga ukradem."
     Predivna predsednička izjava, istinita do srži. Gomila se odobravajuće nasmejala, reporteri zadovoljno pritisnuli dugmad na svojim sub-eta no-vosti-matik uređajima, a predsednik se nasmešio.
     Dok se smešio, srce mu je nepodnošljivo tuklo; on dohvati paralizo-matik bombu koja mu je dotad počivala u džepu.
     Konačno više nije mogao da izdrži. Podigao je svoje glave prema nebu, ispustio divlji urlik u dva različita tona, bacio bombu na tlo i potrčao kroz more iznenada sleđenih srdačnih osmeha.