4.
Daleko odatle, u spiralnom kraku
na suprotnom kraju Galaksije, na pet stotina hiljada svetlosnih
godina od zvezde Sol, Zaphod Biblbroks, predsednik Carske
galaktičke vlade, jurio je preko damogranskog okeana; njegov delta
čamac s jonskim pogonom blistao je i prelivao se na suncu
Damograna.
Damogran vreli; Damogran daleki;
Damogram gotovo u potpunosti neznani.
Damogran, tajni dom 'Zlatnog
srca'.
Čamac je jurio po vodi. Bilo mu je
potrebno poprilično vremena da stigne na svoje odredište, jer
Damogran je planeta razuđena na vrlo neobičan način. Sastoji se
gotovo isključivo od prostranih, nenaseljenih ostrva koja su
odvojena divnim, ali neugodno širokim pojasevima okeana.
Čamac je jurio.
Zbog takve topografske neobičnosti
Damogran je uvek bio pusta planeta. Zato je Carska galaktična vlada
i izabrala Damogran za sedište projekta 'Zlatno srce', jer bio je
toliko pust, a projekat 'Zlatno srce' predstavljao je toliku
tajnu.
Čamac je jurio i klizio morem, morem
koje se pružalo između glavnih ostrva jedinog arhipelaga na čitavoj
planeti dovoljno velikog da se upotrebi za nešto korisno. Zaphod
Biblbroks putovao je sa malenog astrodroma koji se nalazio na
Uskršnjem Ostrvu (to ime predstavljalo je podudarnost bez ikakvog
značaja - u galaktigovoru, reč uskrs označava nešto malo, ravno i
svetlosmeđe) prema ostrvu 'Zlatnog srca' koje se drugom besmislenom
igrom slučaja nazivalo Francuska.
Jedna od sporednih posledica rada na
'Zlatnom srcu' bio je čitav splet prilično besmislenih igri
slučaja.
Ali nije bilo slučajno to što je
današnji dan, dan vrhunca projekta, veliki dan otkrivanja tajne,
dan kada je 'Zlatno srce' trebalo konačno da bude predstavljeno
zadivljenoj Galaksiji, bio i dan vrhunca za Zaphoda Biblbroksa.
Zbog ovog dana on se prvobitno i kandidovao za predsednika, što je
predstavljalo odluku koja je izazvala buru zaprepašćenja širom
carske Galaksije. Zaphod Biblbroks? Predsednik? Nije valjda onaj
Zaphod Biblbroks? Nije valjda za tog predsednika? Mnogi su to
primili kao konačan i neoboriv dokaz da je čitava poznata Vaseljena
konačno pošašavila.
Zaphod se nasmeši i još malo poveća
brzinu čamca.
Zaphod Biblbroks, pustolov, uvek do
krajnjosti nekonvencionalan, poznati lezilebović (propalica,
baraba? - sasvim moguće), pisac šokantnih memoara, očajnih manira,
često smatran za potpuno iščašenog.
Predsednik?
Niko nije pošašavio, bar ne što se
toga tiče.
Samo šest ljudi u čitavoj Galaksiji
shvatilo je načelo na kome se zasnivala vladavina nad Galaksijom,
te tako, kada je Zaphod Biblbroks obznanio svoju nameru da se
kandiduje za predsednika, njima je bilo jasno da je stvar već više
ili manje fait accompli on je predstavljao idealan materijal za
predsednika. Predsednik: (pun naziv: Predsednik galaktičke
carske vlade).Termin 'carski' očuvao se do današnjih dana, iako
predstavlja anahronizam. Nasledni car Galaksije nalazi se na samrti
i u tom stanju održava se već mnogo vekova. U poslednjem stadijumu
svoje kome zatvoren je u stazisno polje koje ga sada večito drži u
neizmenjenom stanju. Svi njegovi naslednici već odavno su mrtvi, a
to znači da je moć na jednostavan i delotvoran način, bez
drastičnog političkog previranja, spuštena za jedan ili dva
stepenika niže i trenutno vlada mišljenje da je sadržana u telu
koje je nekada bilo naprosto carev savetodavni organ - izglasana
vlada na čijem se čelu nalazi predsednik koga izglasava ona. U
stvari vlast, nije u njenim rukama. Naročito je predsednik uglavnom
figura - on ne poseduje nikakvu stvarnu moć. Njega, jasno, bira
vlada, ali osobine koje se zahtevaju od njega nisu predvodničke,
već one koje na fino odmeren način šokiraju javno mnjenje. Zbog
toga je predsednik uvek predstavljao kontroverzan izbor, uvek je
bio karakter koji nervira, ali očarava. Njegov zadatak nije da
objedinjuje vlast, već da odvlači pažnju od nje. U tom pogledu
Zaphod Biblbroks jedan je od najuspešnijih predsednika koje je
Galaksija ikada imala - od svojih deset predsedničkih godina dve je
presedeo u zatvoru zbog prevare. Malo je ljudi koji shvataju da
predsednik i vlada ne poseduju praktično nikakvu vlast, a od njih
samo šestoro zna gde je, zapravo, usredsređena prava politička moć.
Većina ostalih u potaji veruje da proces donošenja odluka sprovodi
kompjuter. U tome užasno greše.
Ono što nikako nisu mogli da shvate
bilo je zbog čega Zaphod to čini.
On oštro skrenu, izbacivši zid
podivljalih vodenih kapi prema suncu.
Danas je bio taj dan; danas je bio
dan kada će svi shvatiti šta je Zaphod Biblbroks, zapravo,
nameravao. Danas mu je bio i dvestoti rođendan, ali bila je to samo
još jedna podudarnost bez ikakvog značaja.
Dok je klizio čamcem preko
damogranskog okeana, tiho se nasmešio sebi kada je pomislio kako će
to biti divan i uzbudljiv dan. Opustio se i lenjo zabacio ruke na
naslon sedišta. Krmanio je dodatnom rukom, koju je ne tako davno
postavio odmah ispod desne, ne bi li tako poboljšao svoje skijaške
sposobnosti.
"Ej", promrmljao je u sebi, "ti si
stvarno momčina i po, znaš." Ali živci su mu cvileli gore nego
pištaljka za pse.
Ostrvo Francuska bilo je dugačko oko
dvadeset milja, na sredini je imalo oko pet milja, bilo je
prekriveno peskom, a oblik mu je bio srpast. U stvari, manje je
delovalo kao samostalno ostrvo, a više kao najobičnije sredstvo za
definisanje raspona i zakrivljenosti ogromnog zaliva. Taj utisak
pojačavala je činjenica da se unutrašnja obala srpa sastojala
gotovo isključivo od strmog stenja. Od kamenitog vrha zemlja se
lagano spuštala pet milja, sve do druge obale.
Na vrhu stenovitog dela nalazio se
odbor za doček.
Uglavnom se sastojao od inženjera i
istraživača koji su napravili 'Zlatno srce' - to su većinom bili
humanoidi, ali bilo je i nekoliko gušterolikih atominira, dva ili
tri zelena maksimegalaktičara, nalik na sablasti, jedan ili dva
psisuktoralista u obliku oktopoda i jedan huluvu (huluvu je
superinteligentni preliv plave boje). Svi izuzev hululua obukli su
se u svoja višebojna, ceremonijalna, laboratorijska odela; hululu
se posebno za ovu priliku prelamao u naročito postavljenoj
prizmi.
Kroz sve njih strujalo je izuzetno
uzbuđenje. Zajedno su, bez ičije pomoći sa strane, dostigli i
zaobišli najdalje granice fizičkih zakona, prestrojili temeljno
tkanje materije, napregli, iskrivili i slomili zakone verovatnoće i
neverovatnoće, a opet, kao da im je najveće uzbuđenje izazvao
susret s čovekom koji nosi narandžastu lentu (tradicionalni znak
predsednika Galaksije jeste narandžasta lenta). Možda se ništa ne
bi izmenilo ni da su znali koliko moći predsednik Galaksije, u
stvari, poseduje: nimalo. Samo šest ljudi u čitavoj Galaksiji znalo
je da posao predsednika Galaksije nije da objedinjuje moć, nego da
skreće pažnju od nje.
Zaphod Biblbroks bio je u tome
zaprepašćujuće dobar.
Gomila zažamori, opijena suncem i
morem, kada predsednički motorni čamac skrenu u zaliv. Blistao je i
svetlucao dok je brisao morskom površinom u širokim,
nekontrolisanim zaokretima.
Njemu, u stvari, uopšte nije bilo
neophodno da dodiruje vodu, jer lebdeo je na magličastoj zavesi
jonizovanih atoma - ali, samo radi efekta, bio je snabdeven tankim,
metalnim perajima koja su se mogla uroniti u vodu. Ona su uz
šištanje sekla talase i terala vodu da pršti visoko u vazduh,
urezivala duboke brazde u more, sumanuto uskomešano i zapenjeno iza
čamca koji je prelazio zaliv.
Zaphod je voleo taj efekat - bila je
to stvar u kojoj je bio najbolji.
On naglo pomeri kormilo, a čamac
divlje, oštro zaokrenu pred samim grebenom i lagano se umiri povrh
uzburkanih talasa.
Posle svega nekoliko sekundi, on
istrča na palubu i poče da maše i da se smeši publici od preko tri
milijarde ljudi. U stvari, te tri milijarde ljudi nisu bile
prisutne, ali posmatrale su svaki njegov pokret kroz oči malih
robotskih 3-D kamera koje su, pune poštovanja, lebdele po okolnom
vazduhu. Luckasto predsednikovo ponašanje uvek je mamac za izetno
popularne 3-D kamere: zbog toga su, uostalom, i bile tu.
Opet se nasmešio. Tri milijarde i
šest ljudi nisu to mogli ni da naslute, ali današnja predstava biće
daleko luđa nego što je iko i sanjao.
Robotska kamera približila se da bi u
krupnom planu snimila popularniju od njegove dve glave. Izgled mu
je u osnovi bio humanoidan, izuzev što je imao glavu viška i tri
ruke. Plava kosa izgledala mu je sasvim razbarušena, plave oči
blistale su nečim što se opiralo svakom opisu, a brada mu je, kao i
uvek, bila neobrijana.
Prozirna lopta od dvadeset stopa
lebdela je pored njegovog čamca, vrtela se i uvijala, svetlucava na
blistavom suncu. Unutar nje lebdela je široka, polukružna sofa,
postavljena crvenom kožom raskošnog izgleda: što se lopta više
njihala i valjala, sve je mirnije delovala sofa, postojana poput
crveno tapacirane stene. I opet, sve to učinjeno je pre svega radi
efekta.
Zaphod kroči kroz zid lopte i zavali
se u sofu. Dve ruke raširio je po naslonu, a trećom je čistio
prašinu sa kolena. Njegove glave okretale su se i smešile;
prekrstio je noge. U istom trenutku, duboko u sebi, osećao je želju
da počne da vrišti.
Voda je ključala pod mehurom, kipela
i vrila. Mehur se uzdigao u vazduh, vrteo i kotrljao nad uspenjenom
vodom. Više, sve više se uspinjao, a slapovi svetlosti padali su sa
njega na grebene. Uzdizao se ogromnom brzinom, voda se slivala sa
njega i survavala u more, stotinama stopa pod njim.
Zaphod se nasmeši, zamišljajući kako
izgleda u tom trenutku.
Šašav oblik prevoza, ali divan.
Na vrhu obronka lopta je na trenutak
zadrhtala, dodirnula ograđeni prostor, skotrljala se na malu,
udubljenu platformu i zaustavila se.
Uz gromoglasan aplauz Zaphod
Biblbroks iziđe iz mehura; narandžasta lenta blistala mu je na
jarkom svetlu.
Predsednik Galaksije je stigao.
Sačekao je da aplauz zamre, a zatim
je podigao ruku u znak pozdrava.
"Ćao", rekao je.
Prišao mu je Vladin pauk i pokušao da
mu tutne u ruke primerak ranije pripremljenog govora. Stranice
originalne verzije, od treće do sedme, lenjo su plivale po površini
damogranskog mora, na jedno pet milja od zaliva. Stranice jedan i
dva odneo je damogranski ćubasti orao i već ih ugradio u neobičan,
nov oblik gnezda koji je sam izmislio. Uglavnom ga je sastavio od
papirne mase, tako da mladunci koji su se tek ispilili gotovo da
nisu mogli otuda ispasti. Damogranski ćubasti orao čuo je za
rasprave o opstanku vrsta, ali za sve to nije davao ni pišljiva
boba.
Zaphod Biblbroks nije želeo
pripremljeni govor, pa je zato nežno odgurnuo primerak koji mu je
pružao pauk.
"Ćao", rekao je ponovo.
Svi su mu se smešili, ili bar gotovo
svi. Opazio je Trilijan usred gužve. Trilijan je bila devojka koju
je Zaphod odvojio ne tako davno, onako štosa radi, u vreme dok je
inkognito posećivao njenu planetu. Bila je vitka, tamnoputa,
humanoidna, s talasastom, crnom kosom, punim usnama, čudnim,
maleckim, prćastim nosom i smešnim, smeđim očima. S kosom uvezanom
tom crvenom maramom i u dugačkoj, lepršavoj haljini, neodređeno je
podsećala na Arabljanku. Naravno, ovde niko nikada nije čuo za
Arabljane. Arabljani su nedavno prestali da postoje, a čak i dok su
postojali, nalazili su se na pet stotina hiljada svetlosnih godina
od Damograna. Trilijan, u stvari, nije bila neka posebno značajna
ličnost, ili je bar Zaphod tako mislio. Naprosto je išla s njim i
govorila mu šta misli o njemu.
"Ćao, dušo", rekao joj je.
Uputila mu je brz, napregnut osmeh i
skrenula pogled u stranu. Onda je za trenutak vratila pogled i
toplije mu se nasmešila - ali ovog puta on je gledao negde
drugde.
"Ćao", rekao je maloj grupi stvorova
iz štampe koja je stajala u blizini i čeznula da prestane da govori
ćao i da pređe na nešto od čega bi se mogla načiniti vest. Njima se
posebno nasmešio, jer je znao da će im za koji trenutak dati vest i
po.
A ipak, sledeće što je rekao nije im
baš mnogo pomoglo. Jedan od službenika zaduženih za organizaciju
proslave iznervirano je zaključio da predsednik očigledno nije
raspoložen da čita govor koji mu je tako izvrsno pripremljen, pa je
pritisnuo prekidač na daljinskom prekidaču koji mu se nalazio u
džepu. U daljini pred njim, ogromna bela kupola što se uzdizala
prema nebu prsnula je po sredini, raspala se i lagano pala na tle.
Svima se oteo uzdah, iako su savršeno dobro znali šta će se
dogoditi, pošto su je sami izgradili baš takvu.
Ispod nje ukazao se ogromni
međuzvezdani brod, dugačak sto pedeset metara, napravljen u obliku
izdužene trkačke cipele, savršeno beo i zaslepljujuće divan. U
njegovom srcu, nevidljiva, nalazila se malena, zlatna kutija u koju
je bio smešten najneshvatljiviji uređaj koji je ikada postojao,
uređaj koji je činio ovaj međuzvezdani brod jedinstvenim u
galaktičkoj istoriji, naprava po kojoj je čitav brod nosio ime -
zlatno srce.
"Au", reče Zaphod Biblbroks kada je
video 'Zlatno srce'. Nije bilo mnogo toga što je mogao da kaže.
"Au."
Gomila u iščekivanju okrete lice
prema njemu. On namignu Trilijani, koja podiže obrve i raširi oči
prema njemu. Znala je šta namerava da kaže i smatrala ga je
izuzetnim majstorom za predstave.
"Stvarno zaprepašćujuće", rekao je.
"Ovo je stvarno istinski zaprepašćujuće. Zaprepaćujuće na toliko
zaprepašćujući način da mi prosto dođe da ga ukradem."
Predivna predsednička izjava,
istinita do srži. Gomila se odobravajuće nasmejala, reporteri
zadovoljno pritisnuli dugmad na svojim sub-eta no-vosti-matik
uređajima, a predsednik se nasmešio.
Dok se smešio, srce mu je
nepodnošljivo tuklo; on dohvati paralizo-matik bombu koja mu je
dotad počivala u džepu.
Konačno više nije mogao da izdrži.
Podigao je svoje glave prema nebu, ispustio divlji urlik u dva
različita tona, bacio bombu na tlo i potrčao kroz more iznenada
sleđenih srdačnih osmeha.