Harold Robbins
PIRANE
Naslov izvornika
THE PIRANHAS
Copiright © 1991 by Harold Robbins
Urednik
Predrag Tomljanoviæ
Preveo s engleskoga
Radovan Stipetiæ
Rijeka, 1997.
HAROLD ROBBINS je najprodavaniji popularni romansijer svih vremena.
Neki je prikazivaè jednom zgodom izraèunao da svakoga dana njegovu knjigu kupi èetrdeset tisuæa ljudi. Danas živi u
Palm Springsu, California.
Za Jann,
uz svu moju ljubav i zahvalnost
HAROLD ROBBINS
PIRANS
POKOP
Ispred katedrale Svetog Patricka tog jutra oko jedanaest sati kiša je curila kao iz kabla. Izmeðu 54. i 49. ulice policija je blokirala sav promet duž Pete avenije. Prolaz je bio dopušten samo autobusima, a i oni su se smjeli kretati samo
jednim prometnim trakom duž ploènika pored Rockefellerova centra preko puta katedrale. Ulica je bila puna dugaèkih
limuzina zatamnjenih stakala. Pristup i stube što su vodile u katedralu bile su nakrcane televizijskim kamerama,
reporterima i bolesnim radoznalcima koji se uvijek okupljaju kad je posrijedi smrt ili uništenje. Sva sjedala u katedrali veæ su zauzeli ožalošæeni u crnim odijelima, neki odjeveni vrlo skupo a drugi u izlizanoj crnini - no svi su oni
poniknuto gledali prema oltaru ispred kojega je bio položen raskošan zlatni kovèeg s jednostavnim cvjetnim vijencem
u podnožju. Osjeæalo se išèekivanje koje je obuzimalo sve nazoène, jer su znali da æe misu zadušnicu održati kardinal
Fitzsimmons. Za HAROLD RO3BIMS nimalo ih je što bi mogao reæi, buduæi da je pokojnika oduvijek mrzio. Bio
sam smješten u prvo sjedalo pored prolaza izmeðu klupa, u redu koji je bio predviðen samo za rodbinu preminulog.
Zagledao sam se u otvoreni kovèeg. Moj stric prièinjao se svježim i opuštenim. Izgledao je zapravo bolje nego obièno
za života. Još kao dijete shvatio sam da je poduzetan i obuzet mislima. No kad god bih pogledao iza njegova lijevog
ramena, ugledao bih anðela smrti koji bi nestao èim bi mi se stric obratio. U mom redu sjedilo je još petero pripadnika obitelji. Meðu njima bila je i tetka Rosa, sestra moga strica i moga oca. Još su tu bile Rosine udane kæeri sa svojim
supruzima. Jedva sam se prisjetio njihovih imena, jer smo se tijekom mnogih godina rijetko viðali. Mislim da su se
zvali Cristina i Pietro te Luciana i Tomas; ovaj drugi braèni par imao je dvoje male djece. S druge strane prolaza,
takoðer u prvom redu, sjedile su važne osobe i bliski prijatelji moga strica. Sric je imao mnogo prijatelja. Pa i sad su za njim ostali mnogi prijatelji, jer je umro u krevetu od teškog srèanog napada, a ne od metaka, kako se to obièavalo
dogaðati njegovim zemljacima. Pogledao sam te ljude s druge strane prolaza meðu klupama. Neke od njih prepoznao
sam, u crnim odijelima, s bijelim košuljama i crnim kravatama. Izvan redova klupa sjedili su Danny i Samuel. Bijahu
mladi, možda u mojoj dobi, oko èetrdesete. Oni su mom stricu služili kao tjelesni èuvari. Èovjeka koji je sje P1RAN5
dio u klupi, u njihovoj blizini, prepoznao sam po grafijama iz novina i èasopisa. Bijaše vrlo zgodan, srebrnastosive
kose, odjeven u pomno sašiveno odijelo, s crnim rupèiæem u prsnom džepu i odgovarajuæom kravatom koje je
pristajala bijeloj svilenoj košulji. Bio je to predsjednik upravnog odbora ili CEO, kako su ga nazivali po kratici te
titule. Prije petnaest ili dvadeset godina za sve bi bio tek - Kum. Capo di tutti capi. Tako su oznaèavali moga strica, ali prije èetrdeset godina. Obièavali su mu ljubiti ruku, no potom više ne. CEO je bio Amerikanac èetvrte generacije. To
više nije bila mafija. Mafija postoji možda još uvijek na Siciliji, ovdje pak, u Americi, to je konglomerat koji tvore
Sicilijanci, Crnci, Latinoamerikanci, Južni Amerikanci i Azijati. CEO je držao uzde èvrsto u rukama, s petoricom ljudi
u upravnom odboru koji su zastupali obitelji utemeljitelja. Glave svih tih obitelji smjestile su se u istom redu u kojemu je sjedio CEO. U nekoliko redova iza njih bili su ostali - Latinoamerikanci, Crnci, Azijati. Za svih proteklih godina
ustaljeni red nije se mijenjao. Kardinal je požurio s misom - sve skupa trajalo je nepunih deset minuta. Uèinio je nad
kovèegom znak križa, zatim se okrenuo i poèeo napuštati oltar. Isti èas neki omanji i mršavi èovjek u crnom odijelu
koji je dotad sjedio u sredini crkve poèeo je trèati duž prolaza prema kovèegu, mašuæi divlje revolverom iznad glave.
Èuo sam kako je teta Rosa vrisnula i ugledao kardinala kako se hitro uklanja iza oltara, dok mu se talar vi HAROLD
ROBBINS jorio. Izišao sam iz sjedala i pojurio za èovjekom, što su uèinili još neki. Ali nismo ga uspjeli šèepati prije nego što je ispucao sve metke u kovèeg; zatim stade i poèe glasno vriskati: "Izdajnicima nije dovoljna jedna smrt!"
Tjelesni èuvari moga strica oborili su èovjeèuljka na pod. Upravo sam se približio kad su ga poèeli daviti, ali uto se
pred njima stvorio CEO. On mahnu rukom i zatrese glavom. "Ne", reèe. Tjelesni èuvari podigoše se, dok su policajci u odorama stali uz kovèeg. Njima su zapovijedala dva agenta u civilu. Jedan od njih pokaza na èovjeèuljka. "Odvedite ga odavde", reèe. Drugi agent podiže revolver s poda i strpa ga u džep. Okrenuo se meni jer sam bio najbliži kovèegu.
"Tko je ovdje glavni?" Osvrnuh se. CEO i tjelesni èuvari moga strica veæ su se vratili u prvi red klupa. Tetka je glasno jecala. Istrgnu se dvojici zetova, potrèa do kovèega i poèe vrištati kad je ugledala ono u njemu. Glava mog strica bila je gotovo raznesena; ono što je od nje preostalo više je nalikovalo liku nekog èudovišta negoli ljudskoj glavi. Svila
kojom je iznutra bio obložen kovèeg bijaše sva zamrljana komadima raznesenog mesa i dijelovima kože, dok je niz taj
užas curila neka svijetloružièasta tekuæina kojom su pogrebnici nadomjestili krv u strièevu tijelu. Povukao sam je k
sebi i predao u ruke zetova. "Odvedite je odavde", rekoh im. Teta Rosa uèinila je pravu stvar. Onesvijestila se; dva muškarca odvukoše je natrag do klupe dok/"u im nje 10 PIRANE zine kæeri pritjecale u pomoæ. Napokon je
zamuknula. Okrenuh se jednom pogrebniku i rekoh mu: "Zatvorite kovèeg". "Zar ne želite da ga odvezemo natrag i oèistimo ga?" upita. "Ne", odvratih. "Idemo ravno na groblje." "Ali on izgleda užasno", pobunio se pogrebnik. "Sad to više nije važno", rekoh. "Siguran sam da æe Bog prepoznati njegovo lice." Agent me promotri od glave do pete. "Tko ste vi?" upita. "Njegov neæak. Moj otac bio je njegov brat." "Ne prepoznajem vas", odvrati agent oprezno. "Mislim da sam poznavao cijelu njegovu obitelj." "Inaèe živim u Kaliforniji i upravo sam doputovao na pokop." Izvukoh posjetnicu i uruèih mu je. "Dopustite mi sada da krenemo. Ako me budete htjeli potražiti, bit æu veèeras u Waldorf Toweru." "Samo jedno pitanje. Imate li pojma tko je èovjek koji je pucao?" "Ni najmanjeg", odvratih. Kardinal nam se približio. Lice mu je bilo blijedo i napeto. "To je bogohulno", reèe mraèno. "Da, Vaša uzoritosti", suglasih se. "Vrlo sam uzbuðen", dometnu kardinal. "Ništa slièno nije se ovdje još dogodilo." "Žalim, Vaša uzoritosti", rekoh. "Ako je bilo neke štete, pošaljite mi raèun i ja æu se pobrinuti." 11 HAROLD ROBBINS "Hvala, sinko." Kardinal me pozorno promotri. "Još vas nisam vidio?" upita. "Ne, uzoritosti", odgovorili. "Ja sam izgubljeni sin, živim u Kaliforniji." "Ali vi ste njegov neæak, koliko shvaæam", reèe. "Toèno," odgovorih, "ali nikad nisam bio kršten. Moja majka bila je Židovka." "Ali otac vam je bio katolik", dodade kardinal. "Nikad nije kasno vratiti se svojoj vjeri." "Zahvaljujem, uzoritosti", rekoh. "Nemam se èemu vratiti jer nikad nisam bio katolik." Kardinal me radoznalo pogleda. "Jeste li vi židovske vjere?" "Ne, gospodine", odgovorih. "Koju vjeru onda ispovijedate?" Nasmiješili se. "Ja sam ateist." On tužno slegnu ramenima. "Žalim vas." Zastade trenutak, a zatim dade znak mladom sveæeniku da nam se pridruži. "Ovo je otac Brannigan, on æe vas pratiti do groblja." Duž Druge avenije, pa ispod Midtown tunela do Long Islanda i
grobljanskih vrata prve kalvarije lijes su slijedila dva automobila s cvijeæem i pet limuzina. Obiteljski mauzolej blistao je pod podnevnim suncem. Bijeli mramorni stupovi obrubljivali su vrata mauzoleja od kovanog željeza, ukrašena
vitrajima s obojenim staklom. Iznad ulaza u grobnicu bilo je na ploèi od bijelog talijanskog mramora uklesano prezime
obitelji - Dl STEFANO. Kad se povorka zaustavila na pristupnoj stazi, vrata mauzoleja veæ su bila širom otvorena.
Izišli smo iz kola i èekali da pogrebnici dovezu lijes na kolicima pred mauzolej. Cvijeæe je takoðer iskrcano i stavljeno pred kovèeg. Tetu Rosu i njezinu obitelj, koja se dovezla u prvim kolima, poveo je otac Brannigan do kovèega. Ja sam
sa strièevim tjelesnim èuvarima bio u drugim kolima, pa smo krenuli iza tete Rose i njezinih. Iz triju limuzina iza nas izronili su predsjednik, njegovi tjelesni èuvari te strièevi odvjetnici i službenici. Iza svih pojavila se skupina od šest postarijih Talijana, jamaèno prijatelji mog strica. Cvijeæe je položeno postrance od ulaznih vrata, a zatim smo ušli u
prohladni mauzolej. Kovèeg je i dalje ležao na kolicima usred prostora. U dnu vidio se omanji oltar s kojega je Krist
tužno promatrao kovèeg, pateæi na raspelu. Sveæenik, èiji je glas prazno odjekivao mauzolejem, brzo je podijelio
Sveti sakrament, obavio obred iznad kovèega i uèinivši napokon znak križa povukao se korak natrag. Pogrebnik je dao
svakom od nas ružu, i mi smo slijedili tetu Rosu stavljajuæi cvijet na kovèeg. Èetiri èovjeka tiho su podigla kovèeg i
gurnula ga u prazno mjesto u zidu. Casak kasnije, dvojica su uèvrstila bronèanu ploèu na otvoru. Pod svjetlom koje je
strujalo kroz obojena stakalca proèitao sam urezana slova: HAROLD ROBBINS ROCCO Dl STEFANO Roðen 1908.
Umio R.I.P. Teta Rosa poèe ponovno jecati, pa je njezini zetovi izvedoše iz mauzoleja. Promotrio sam prostrane zidove
i ugledao imena roðaka za koje nikad nisam èuo. Moj otac i moja majka nisu tu poèivali; pokopani su na
nekonfesionalnom groblju sjeverno od New Yorka na obali rijeke Hudson. Bio sam posljednji koji je izišao iz
mauzoleja. Prièekao sam èasak, dok je neki grobljanski namještenik okretao veliki mesingani kljuè u vratima. Pogledao
me i ja sam shvatio poruku; tutnuo sam mu u ruku novèanicu od stotinu dolara. U znak zahvale on dotaknu kapu
rukom. Zatim sam se i ja uputio stazom. Pogrebna kola i automobili kojima je dovezeno cvijeæe veæ su nestali.
Pristupio sam teti Rosi i poljubio je u obraz. "Javit æu ti se sutra." Ona kimnu glavom, s oèima punim suza. Stisnuo sam ruke njezinim zetovima, poljubio u obraz neæake i poèekao dok se njihove limuzine nisu udaljile. Krenuo sam do
svojih kola gdje su me dva tjelesna èuvara ustrajno èekala. Jedan od njih otvori mi s poštovanjem vrata, kad se iza
mene zaèu tihi predsjednikov glas. "Povest æu vas do grada." Poeledah ga. HRANS "Ima mnogo toga o èemu bismo trebali porazgovarati", reèe. Kimnuh i domahnuh tjelesnim èuvarima da mogu otiæi. Krenuo sam za predsjednikom do
njegove dugaèke limuzine. Bijahu to njegova osobna kola, crna i sa zatamnjenim prozorima u dijelu za putnike. Ušao
sam za njim u kola. Jedan tamno odjeveni èovjek zatvorio je za mnom vrata i zatim sjeo na prednje sjedalo uz vozaèa.
Automobil polako krenu. Predsjednik pritisnu gumb, na što se podiže pregradno staklo izmeðu nas dvojice i onih
ispred nas. "Sad možemo razgovarati", zakljuèi predsjednik. "Zvuèno smo izolirani, ne mogu nas èuti." Pogledah ga bez rijeèi. On se nasmiješi, dok su mu se plave oèi zacaklile. "Ako vas mogu zvati Jed, bit æu za vas John." Ispruži ruku. Uzeh je, a njegov stisak bio je èvrst i jak. "Lijepo Johne. O èemu treba da razgovaramo?" "Prije svega, želim ti reæi da sam veoma poštivao tvog strica. Bio je èastan èovjek i nikad nije prekršio svoju rijeè." "Zahvaljujem", rekoh.
"Žao mi je što se dogodio onaj glupi ispad u crkvi. Salvatore Anselmo star je èovjek i nema sve cigle u glavi. Trideset godina najavljivao je da æe ubiti tvog strica, ali se nikad nije mogao odvažiti. Sad je bilo prekasno - nije mogao ubiti mrtva èovjeka." "1 HAROLD ROBBINS "Zbog èega ta vendetta?" upitah. "Dogodilo se tako davno da to jamaèno nitko ne zna i ne pamti." "Sto æe mu se sad dogoditi?" upitah. "Ništa", odvrati predsjednik nehajno. "Vjerojatno æe ga strpati u psihijatrijski odjel Bellevuea. Uznemirivanje javnosti ili nešto slièno, ali nitko se neæe potruditi da ga optuži.
Vratit æe ga kuæi, njegovoj obitelji." "Bijedna hulja", rekoh. John se nagnu naprijed i otvori mali bar iza prednjih sjedala. "Imam dobar scotch. Hoæeš li mi se pridružiti s èašicom?" Prihvatih. "S ledom i vodom." On spretno otvori bocu Glenliveta i nalije ga u dvije V V case. Stavi nekoliko kocaka leda i zatim doda vodu iz boèica Eviana,
poslaganih u dnu malog bara. Digosmo èaše. "Uzdravlje", reèe. Kimnuh i sasuh piæe u grlo. Bilo je dobro. Nisam zapravo imao pojma koliko mi je bilo potrebno. "Hvala ti", rekoh. On se nasmiješi. "A sad na posao. Odvjetnici æe te sutra obavijestiti da si izvršitelj oporuke tvoga strica. Sve svoje bogatstvo, osim nešto naslijeða koje je zavještao tvojoj tetki i njezinoj obitelji, uložio je u zakladu iz koje æe se darivati dobrotvorne ustanove. Bit æe to za tebe velika
odgovornost, jer je posrijedi oko dvjesto dolara." PIRANE Ostadoh bez rijeèi. Znao sam da stric Rocco ima mnogo
novaca, ali nisam imao pojma da ga je bilo toliko. "Tvoj stric nije mislio da bi ti trebao nešto zavještati, u prvom redu zato što si veæ i sam bogat, a zatim i zato što æeš kao izvršitelj oporuke dobivati izmeðu pet i deset posto svote što æe se dodjeljivati u dobrotvorne svrhe, a što je odluèio sud nadležan za izvršenje oporuke." "Nije mi potreban taj novac", rekoh. "Tvoj stric mi je najavio da æe takva biti tvoja odluka, ali protiv toga ne možeš ništa jer je posrijedi zakon", objasni mi John. Razmislili trenutak. "Onda dobro", rekoh. "Ali kakve veze to ima s tobom?" "S naslijeðem -
nikakve", odvrati. "Ali ima tu još nešto. Prije petnaest godina, kad se tvoj stric povukao iz poslova i odselio u Atlantic City, uglavio je s obiteljima De Longo i Anastasia da æe mu prepustiti Atlantic City kao njegov teritorij. Bilo je to
mnogo prije nego što se ondje poèeo razvijeti kockarski biznis. Od tada su svi ti poslovi bili pod nadzorom tvog strica.
Sad æe oni zaželjeti da taj biznis ponovno uzmu u svoje ruke." Pogledah ga. "Je li posrijedi mnogo novca?" On potvrdno kimnu glavom. "Koliko?" upitah ga. "Petnaest do dvadeset milijuna godišnje", reèe. Ostadoh nijem.
HA&OLD ROBBINS John se zagleda u mene. "Ne privlaèi te da to preuzmeš, zar ne?" "Ne", odgovorih. "Time se ne bavim. Ali mislim da bi morali nešto priložiti zakladi strica Rocca - barem iz poštovanja prema njegovoj uspomeni.
Naposljetku, kako ja to shvaæam, stric Rocco ušao je u taj posao dok je Atlantic City bio tek gomila straæara, pa je
silno pridonio njegovu razvitku." John se nasmiješi. "Nisi glup. Kad bi poželio da se baviš tim biznisom, bio bi mrtav za godinu dana." "Vjerojatno", odgovorih. "Ali je imam vlastite poslove i ne tièu me se oni strica Rocca. Ipak, ostajem pri tome da bi oni morali nešto pokloniti njegovoj zakladi." "Koliko?" upita John. "Dvadeset milijuna dolara, to bi bilo pošteno", rekoh. "Deset milijuna", poèe se pogaðati John. "Petnaest, i dogovor je prihvaæen", dometnuh. "Vrijedi".
Pruži mi ruku i mi se rukovasmo. "Novac mora biti uložen u zakladu prije konaène odluke suda o nasljedstvu",
ustvrdih. "Shvaæam te", reèe on. "Novac æe biti doznaèen sutra." On još jednom napuni èaše. "Veoma si nalik svom stricu", reèe. "Kako to da se nisi upustio u obiteljski bi __ *„*} ,j PIRAN5 "Mom se ocu to nije dopadalo", objasnih.
"A i ja sam tako zakljuèio još dok sam bio mlad, shvativši da to nije za mene." "Mogao si biti na mom sadašnjem mjestu", reèe on. Zatresoh glavom. "U tom sluèaju, jedan od nas dvojice bio bi mrtav." Ušutio sam a zatim kimnuo glavom. "Bio sam tada jako mlad", rekoh, prisjetivši se kako sam prije mnogo godina krenuo uz Amazonu s roðakom Angelom. tu z ea ca O O < L2 Gu HAROLD ROBBINS PI RANE 1 Iz mene je curio znoj, premda se pretpostavljalo
da bi kasno popodne moglo donijeti svježinu. Obrisao sam se mokrim ruènikom što sam ga prethodno bio uronio u
toplu vodu rijeke Amazone. Nije pomoglo. Ništa nije pomagalo. Nije bila kriva vruæina, nego vlaga. Zapravo, vlaga je
bila tolika da je sve bilo mokro. I vrelo. Ispružio sam se na krmenoj klupi. Zajebao sam se. Nisam trebao poslušati
svoga roðaka Angela. Bilo je to prije dva mjeseca, toènije u lipnju. Sjedili smo za stolom uz bazen hotela Four seasons u New Yorku. Samo Angelo i ja. Tek što sam bio diplomirao u Whartonu. "Ne bi trebao odmah poèeti raditi", rekao mi je Angelo. "Potreban ti je pravi odmor, a ne nekakva pustolovina." "Sranje", usprotivili se. "Imam ponude dvojice najboljih brokera iz Wall Streeta. Oni me žele odmah." "Sto ti nude?" upita on, iskapivši do kraja votku s ledom i naruèivši još jednu. "Èetrdeset tisuæa dolara godišnje, za poèetak." HAROLD ROSB1NS "Koješta", prigovori Angelo.
"Toliko možeš zaraditi bilo kad." On me promotri. "Treba li ti novac?" "Ne", odvratili. Znao je dobro kao i ja da mi je otac ostavio više od milijun dolara. "Onda èemu žurba?" Angelo je ugledao neku djevojku na drugoj strani bazena.
"Dobra je", reèe on procijenivši je. Pogledao sam je i ja. Nisam znao što mu se na njoj dopalo. Bila je sasvim obièna.
Duga smeða kosa, velike naoèale koje su èinile oèi još veæima, nije nosila grudnjak pa su se vidjele mekane sise.
Odšutio sam. On se okrenu prema meni. "Sljedeæeg mjeseca odlazim u Južnu Ameriku", reèe. "Bilo bi mi drago da kreneš sa mnom." "Èemu to, dovraga?" upitah. "Smaragdi", reèe. "Na tržištu su danas vredniji od dijamanata. Mogao bih njima natrpati cijeli kufer." "Ilegalno?" upitah. "Naravno, dovraga", odgovori. "Ali sve sam veæ pri- f premio.
Prijevoz. Carina. Proæi æemo." "Ne igram se time", odvratih. "Mogli bismo zaraditi dva milijuna", produži on. "Bez ikakvih usputnih nezgoda. Pokriva me obitelj od poèetka do kraja." "Moj otac odustao je od takvih stvari prije mnogo godina. Ne znam zašto bih se sad morao upustiti u to." "Ne upuštaš se ni u što", usprotivi se on. "Samo mi èiniš
društvo. I ti si iz obitelji. Bilo tko drugi imao bi bolje ideje." On ponovno promotri djevojku. "Misliš li PIRAN L da bi bilo u redu kad bih joj poslao butelju Dom Perignona?" "Zaboravi je", rekoh. "Poznam takve. To je hladna guzica."
"Upravo to volim. Ugrijem je a onda je preokrenem. On se nasmija i ponovno usmjeri pogled na mene. Gledao je
ozbiljno. "Onda, dolaziš?" Oklijevao sam. "Pusti me da razmislim." No veæ u trenutku kad sam to izgovarao znao sam da æu krenuti s njim. Posljednje godine provedene meðu knjigama nisu bile neki osobit život, kako sam ga ja
zamišljao. Bilo je jebeno dosadno. U Whartonu nije bilo ni uzbuðenja ni akcije. Nipošto nalik Vijetnamu. Kad sam se
prijavio za vojsku otac je bio kao pokisao. Bilo mi je devetnaest i imao sam iza sebe dvije godine koledža. Objasnio
sam mu da bi me novaèenje ionako zahvatilo. Na ovaj naèin barem bih mogao birati rod vojske. Tako sam naime
razmišljao, ali to nije bio vojni stil. Njima nisu trebali ljudi za odnose s javnošæu. Takvih su seronja veæ imali
dovoljno. Njima su trebali razbijaèi. Proveo sam èetiri mjeseca u temeljnoj izobrazbi. Skakao sam iz aviona i
helikoptera, zatim kopao zaštitne jame sve dok nisam pomislio da æe se ocean sruèiti u Južnu Karolinu. A onda -
pravac Sajgon. Tri kurve i pet milijuna jedinica penicilina. Sedamdeset funti naoružanja: jedna automatska puška,
jedan automatski Colt, pištolj kalibra .45, rastavljena bazuka i šest ruènih bombi. HAROLD ROBB1NS Iskoèio sam
usred noæi, èetiri sata leta daleko od Sajgona. Noæ je bila tiha. Mirna. Nije se èulo ništa, osim kad bismo guzicama
tresnuli o pod. Digao sam se i potražio pogledom poruènika, ali ga nije bilo nigdje. Momak ispred mene reèe mi:
"Uspjeli smo, ovdje nema žive duše." Onda je zakoraèio u minsko polje. Komadi njegova tijela i krhotine mine zasuli su me po licu. To je bio kraj moje vojne karijere. Èetiri mjeseca kasnije, nakon što sam izišao iz bolnice u kojoj su me tako pokrpali da su mi ostala samo dva mala ožiljka na bradi, ušao sam u oèev ured. Sjedio je iza svoga golemog stola.
Bio je omalen, pa je volio taj svoj stol. Pogleda me. "Ti si junak", reèe mi bezizražajno. "Nisam junak", prigovorili.
"Bio sam obièni seronja." "Barem to priznaješ. To je korak u pravom smjeru." On se diže od stola. "Sto sad kaniš
èiniti?" "Nemam pojma", odvratih. "Kad je bio na tebi red, otišao si u vojsku." Promotri me pažljivo. "Sad je red na meni." Odšutjeh. "Kad mene više ne bude, postat æeš bogataš", reèe. "Možda milijun ili èak više. Želim da diplomiraš
u Whartonu." "Nemam za to uvjeta", odvratih. "Veæ sam to sredio", odgovori. "Poèinješ u rujnu. To je pravo mjesto gdje æeš nauèiti kako rukovati novcem." PIRANS "Nema žurbe, tata", rekoh mu. "Ti æeš živjeti još dugo." "Nikad se ne zna", odvrati. "I ja sam mislio da æe tvoja majka živjeti vjeèno." Majka je umrla prije šest godina, ali je otac za njom još patio. "Nisi bio kriv za majèin rak", rekoh. "Nemoj biti toliko Talijan." "Nisam Talijan, ja sam Sicilijanac", usprotivi se on. "Meni je to ista stvar." "Nemoj to nikad reæi mojoj braæi", uzvrati. Pogledah ga. "Sto se dogaða s kumom?" "On je dobro", objasni otac. "Pajkani ga nisu mogli uhvatiti." "On je nešto drugo", rekoh. Otac je bio drugog mišljenja. Još u mladim danima otac je raskinuo s obitelji, takav mu život nije odgovarao. Ušao je u biznis s
iznajmljivanjem automobila i uskoro je imao tridesetak lokacija po zraènim lukama širom zemlje. Nije to dakako bio
Hertz ili Avis, ali posao je išao dobro. Godišnje dvadeset milijuna bruto. Èuo se s braæom tek nakon mnogo godina,
kad mi je umrla majka. Tad je moj stric naruèio punu sobu cvijeæa. Otac je sve to bacio van. Majka mi je bila
Židovka, a Zidovi ne stavljaju cvijeæe uz umrloga. "Znaš li èime se bavi Angelo?" upitah. Angelo mi je bio najbliži roðak, stariji od mene tek koju godinu. "Koliko èujem, radi za svog oca." HAROLD ROBBINS "To je ispravno", zakljuèih. "Dobri talijanski djeèaci odlaze u biznis svojih oèeva." Pogledah ga. "Oèekuješ li da i ja odem u tvoj biznis?
" Otac zatrese glavom. "Ne, ja ga rasprodajem." "Zašto?" upitah iznenaðeno. "Proteklo je previše godina", odvrati.
"Uvijek sam se nadao da æu moæi malo putovati. Još nisam vidio svijet i kanim poèeti odande gdje sam roðen, na
Siciliji." "Imaš li neku djevojku koja æe poæi s tobom?" upitah. Otac se zajapuri. "Nije mi potrebno društvo za putovanje." "Dobro bi ti došla." "Prestar sam", odvrati. "Ne znam što bih radio s djevojkom." "Kad bi našao onu pravu, veæ bi ti pokazala." "Zar se tako razgovara s ocem?" Bio je uvrijeðen. Tako se i zbilo. Ja sam otišao u Wharton, a otac je rasprodao biznis i krenuo na Siciliju. Ali nešto se dogodilo. Njegov automobil skrenuo je s ceste na putu od brda
Trapani do Maršale. Stric me nazvao prije nego što sam krenuo na Siciliju da preuzmem oèevo tijelo. "Poslat æu s
tobom dva tjelesna èuvara." "Zašto?" upitah. "Nitko mi neæe nauditi." "To ne možeš znati", odgovori on ozbiljno.
"Volio sam tvog oca. Možda se ponekad nismo slagali, ali to PIRAN5 nije važno. Krv nije voda. Osim toga, èuo sam
da je netko petljao nešto s koènicama na njegovu automobilu." Ušutih trenutak. "Zašto? Svatko zna da je bio
ispravan." "Na Siciliji to ne znaèi ništa. O tome oni nemaju pojma, jedino znaju da je pripadao jednoj obitelji, i to mojoj. Ne želim da te šèepaju. Imat æeš dva tjelesna èuvara." "Ni govora", usprotivili se. "Mogu se brinuti za sebe. U
vojsci sam barem to nauèio." "Nauèio si kako da ti raznesu dupe." "To je nešto drugo." "Dobro", reèe on napokon.
"Hoæeš li onda dopustiti da Angelo krene s tobom?" "Ako sam ja vruæ", dometnuh, "on je još vruæi. On je tvoj sin."
"On se razumije u igru, a uz to govori i sicilijanski. On bi u svakom sluèaju htio poæi s tobom. I on je volio tvog oca."
"U redu", zakljuèili. A onda ga ipak nešto priupitah. "Nadam se da Angelo ne kani ondje obaviti neki posao." Stric je slagao. "Ne, naravno." Razmislili trenutak. Ne, nije to bilo ništa posebno. "U redu", rekoh. "Krenut æemo zajedno."
Stric se pokazao lukavijim od mene. Ja nisam trebao tjelesne èuvare, ali Angelo je redovito imao uza se èetvoricu s
pucaljkama ispod kaputa. Buduæi da je on bio sa mnom, bili su i njegovi tjelesni èuvari. Ipak, na HAROLD
ftO3BJIRS_ g ti Siciliji nije bilo nikakve gužve. Skromna misa zadušnica u marsalskoj crkvi bila je tiha - prisustvovalo je tek nekoliko ljudi koje nisam poznavao, iako su jamaèno bili moji roðaci. Primio sam izraze njihove suæuti i svi su
me zagrlili, prije nego što su kola s lijesom krenula put Palerma, odakle æe zrakoplovom biti prevezen u New York.
Oèeva želja bila je da bude pokopan pred moje majke, i toj je želji udovoljeno. Tjedan dana kasnije našao sam se na
groblju u trenutku kad je lijes bio polagan. U opæoj tišini bacio sam grumen zemlje na kovèeg i okrenuo se. Stric i
Angelo slijedili su me. "Tvoj otac bio je dobar èovjek", reèe stric tmurno. "Da", rekoh. "Sto æeš sada?" upita me.
"Dovršit æu školovanje. U lipnju æu steæi diplomu iz poslovne administracije." "A što æeš onda?" "Naæi æu posao", odgovorili. Stric je ušutio. Angelo me pogleda. "Ti si budala", reèe. "Ima mnogo poslova u koje bi se mogao uklopiti."
"Zakonitih poslova", dodade stric. "Otac je želio da krenem svojim putem", rekoh. "Ali zahvaljujem na ponudi, u svakom sluèaju." "Nalik si svome ocu", zareza stric. Nasmijah se. "Toèno tako. Kao što je Angelo isti ti. Iver ne pada daleko od klade." Stric me zagrli. "Ti si pripadnik obitelji, volim te." PIRAN E "I ja volim tebe", rekoh i otpratih ga do njegova automobila. Zatim se okrenuh Angelu. "Kamo æeš sada?" "Imam sastanak u gradu", odgovori on. On upre prstom u limuzinu. "Poæi æu s tobom, ako nemaš ništa protiv." "U redu." Sjedili smo bez rijeèi dok su kola jurila natrag prema Manhattanu. Nisam progovorio prije nego što smo ušli u Midtown tunel. "Htio bih ti zahvaliti što si
pošao sa mnom na Siciliju. Nisam to tada shvaæao, ali tvoja mi je potpora bila nužna. Hvala ti." "Ništa", dometnu. "Ti si èlan obitelji." Kimnuh bez rijeèi. "Mom ocu to nešto znaèi", reèe on. "Bilo bi mu drago da budeš s nama." "Cijenim to", rekoh. "Zahvaljujem, ali ne uklapa se u moje namjere." "Dobro", nasmiješi se Angelo. "Uvijek sam se pitao zašto je tvoj otac promijenio prezime Di Stefano u Stevens?" "Zato što se Stevens dovoljno razlikuje od pravog prezimena", objasnih. "Stevens - nije li to irsko prezime? Ne shvaæam." "Otac mi je to objasnio", rekoh mu. "Kad Talijani mijenjaju prezimena, redovito ih mijenjaju u irska." "Ali tvoje ime nije irsko." "Bila je to namjera mog oca. Želio je da budem što vise pravi Amerikanac." Nasmijan se. Kola su izišla iz tunela. On pogleda kroz prozor. "Iskrcaj me na uglu Park avenije i 50. ulice." HAROLD RO3BINS "Dobro." "Bi li veèerao sa mnom? Imam nekoliko zgodnih maèaka."
"Pakiram se veèeras. Sutra odlazim u školu. Ipak, hvala." "Doista æeš diplomirati u lipnju?" upita. "Tako je." "Bit æu u kontaktu s tobom", reèe on. I bio je, doista. Prije nego sam shvatio što se dogaða, našao sam se sav u znoju na palubi nekog prastarog brodiæa na Amazoni, dok se Angelo u kabini ševio s nekom ludo zgodnom Peruankom koju je
unajmio kao prevoditeljicu u Limi. Zabuljio sam se u sunèane zrake koje su se probijale kroz krošnje duž obale. Bio
sam sav mokar od znoja. Uzeh cigaretu. Ako se mogao ševiti po takvoj vruæini, bio je od mene mnogo sposobniji. f I
RANE 2 S klupe na krmi promatrao sam majmune koji su se struèno verali po granama duž obale. Jedan majmun
prebacivao se ljupko s jedne vitice na drugu. Odjednom stade i sjede na stražnjicu. Zurio je u mene. Znao je da sam
amater. Zatim, brzo nestade kad je Angelo izišao iz kabine. Imao je na sebi samo dizajnerske kratke hlaèe. Kosa koja
mu je padala na pleæa, ramena i sve ostalo bilo je prekriveno znojem. Ispi gutljaj piva iz limenke, a zatim je s
gaðenjem baci preko ograde. "Smeæe", reèe. "Sto æeš, nema leda", rekoh mu. "Muda", izvali on, bacivši se na klupu pored mene. Zurio je u mene. "Kurva me svega izjebala", reèe on kao da nije sebi vjerovao. Nasmiješih se i uzeh drugu limenku s pivom. "Zašto se smiješ?" upita on ljutito. "Nisam se uopæe smijao", rekoh. "Sve je to nevjerojatno", reèe on. "Ona je navikla na žegu, a ti nisi", rekoh. "Imaš li cigaretu?" HAROLD ROB3INS "Dao sam mu paketiæ i promatrao ga dok je pripaljivao. "Kad æemo se odavde izvuæi?" upitah. "Ujutro", odgovori. "Do deset sati bit æemo nakrcani, a onda kreæemo." "Mislio sam da dolazimo po smaragde", prigovorili. "A sada sjedimo na dvije tone kokina lišæa." "Kolumbijcima ne treba naš novac, oni žele koku. Dat æemo im koku, a oni nama smaragde." Zagledah se duboko u njega. "Ti si govno", rekoh mu. "Sada, kad smo veæ ovdje, zašto mi ne kažeš pravu prièu?" "Ne bi ti se dopala", reèe on uzvrativši mi dubokim pogledom. "Pokušaj", rekoh. "Dva milijuna i dvadeset milijuna nije isto".
"Kako to zamišljaš?" upitah. Nije odgovorio. "Nigdje nema smaragda", prigovorih mu. On zatrese glavom. "Ti si iz obitelji", reèe. "Jedini kome mogu vjerovati." "Je li tvoj otac znao za to?" "Nije želio da kreneš i ti. To je bila moja zamisao." Baci cigaretu preko ograde i ona se uz pisak ugasi u vodi. "Osim toga, bio si mi dužan za Siciliju." "Ondje se nije ništa dogodilo", rekoh. "Zato što sam ja bio ondje. Pokrivala su nas ona èetvorica. Da si bio sam, propao bi."
PjRANE ^^ Šutio sam. Nisam znao bih li mu povjerovao ili ne. Možda nikad neæu doznati, ali u svakom sluèaju stvar
je bila završena. "Sto æemo sada?" "Idemo niz rijeku do Iquitosa. Odande æe nas DC 3 prebaciti do Paname, a zatim Cessna Twin do Miamija gdje æemo predahnuti. Odande imamo rezervirane karte kod Easterna za New York."
Zatresoh glavom. "Baš sam bio glup." "Nikome to neæu reæi." On se naceri. "Sve to ostaje u obitelji." "Poznaješ li ljude s kojima æemo se naæi?" upitah. "Ne osobno." "Kako æeš ih pronaæi?" "Oni æe pronaæi nas. Sve je dogovoreno. Svi carinici odavde do Miamija potplaæeni su." "Htio bih iziæi iz toga", rekoh zatresavši glavom. "To nije moja igra." "Sad nas ne možeš napustiti", reèe on. "Svi èarteri glase na tvoje ime. Morao sam to uèiniti, jer se moje ime nalazi na previše popisa s potragama." "I dalje mi se to ne dopada. Previše toga moglo bi krenuti naopako. Mogli bismo biti oteti, netko bi nas mogao otkucati. To mi ide na živce." Angelo me pogleda i potom ode natrag u kabinu.
Malo kasnije ponovno se pojavio s automatskim Coltom koji mi je stavio u ruku. "Ovo je osiguranje", reèe. "Znaš li njime rukovati?" "Imao sam takav u Vijetnamu." "Ako ti se itko uèini i najmanje sumnjiv, sredi ga." HAROLD
ROBBINS Vratih mu oružje. "Ne", rekoh. "Dobro". Stavi oružje na klupu pored mene. "Idem malo zaplivati", reèe i skoèi u vodu sa stražnje strane broda. Dok je on još ronio, Alma iziðe iz kabine. Angelova pamuèna košulja pokrivala
joj je slabine. Pogleda pucaljku, a onda mene. "Zašto je to donio?" U njezinu glasu osjeæao se pomalo španjolski izgovor. "Htio je da ga preuzmem", odgovorili. Bila je zgodna djevojka, ali lice joj je odavalo zabrinutost. "Oèekuje li neke nevolje?" "Ne", odgovorili. Promatrao sam ga dok je plivao. "Kako je?" upitah. "Sjajno", odvrati on. "Doði i ti."
"Ne, hvala", rekoh. On pozva Almu. "Doði, curo. Voda je izvrsna." Malo je oklijevala, pogledala me, a zatim odbacila njegovu košulju koja ju je dotad pokrivala. "Dopadam li ti se?" upita ona zavodnièki. Nasmijali se. "Opasna si." "A ja mislim da si ti mlakonja." "Ti nisi moja cura", rekoh. "I ne izgledaš kao da bih ti mogla biti", uzvrati ona. "Držim se pravila." Uzeh još jednu cigaretu. Ona skoèi u vodu. Nestala je ispod površine i pojavila se pred Angelom dvadesetak jardi daleko od broda. Zgrabi ga i gurnu pod vodu. "Šefe!" Bio je to duboki glas peruanskog kapetana broda koji se našao iza mene. PIRAN S Pogledah ga. "Recite svojim prijateljima neka se odmah vrate na brod", reèe svojim slabim engleskim. "Tamo nije sigurno". Nešto u njegovu glasu odavalo je da misli ozbiljno. "Angelo!" doviknuh. "Capitano želi da se vratite u brod." "Zašto, dovraga?" "Kaže da je opasno." "Gluposti." On se nasmija. "Voda je tako tiha - " on se okrenu djevojci. "Kurvo! Prestani me hvatati za muda!" "Nisam to ja", odvrati ona. Zaista, nalazila se pet jarda daleko od njega. "Kriste!" Angelo vrisnu a onda zavapi od bola. "Sto je to?" Poèeo je lamatati pokušavajuæi doplivati natrag do broda. "Pirane!" viknu mornar, udarajuæi brodskom kukom po površini. Alma zapliva prema nama. "Hvataju me!" vrisnu. Ona zgrabi kraj kuke i mornar je povuèe gore, na palubu. Na nogama su joj se vidjeli siæušni ugrizi iz kojih je veæ kapala krv. Mornar je ostavi na palubi i pokuša kukom dohvatiti Angela. Pogledah ga. Angelo je i dalje
mlatarao vrišteæi, ali kretao se sve polaganije. Istrgoh kuku od mornara i ispružih je što sam mogao više naprijed,
pridržavajuæi se za mornarevu ruku. "Uhvati kuku, Angelo!" vikao sam. HAROLD ROBBIMS Jeèeæi od bola, on
napokon prihvati kuku. Mornar ga je primakao brodu, a zatim ga prihvatio ispod pazuha i jedva izvukao na palubu. U
Vijetnamu sam vidio groznih stvari, ali nikad tako nešto. Desna noga bila mu je oglodana gotovo do kosti, a meso
lijeve noge visjelo je u komadima. On se promotri. Nije mogao izustiti ni rijeèi, samo je jeèao i vrištao. Slabine su mu bile tek masa izgrizenog mesa, penisa i testisa više nije imao. Okrenu se prema meni i pokuša nešto reæi, ali rijeèi
nikako da iziðu iz usta. "Umrijet æe", reèe kapetan bezosjeæajno. "Veæ sam to vidio. Izdržat æe još sat ili dva, a onda æe umrijeti." "Možemo li nešto uèiniti?" Kapetan zatrese glavom. "Možemo ga ubiti", izvali bešæutno. "Ili ga prepustiti njegovoj agoniji." Okrenuh se Angelu. Govorio je svojim oèima. Shvatio je što je kapetan rekao. Iscijedi tek jednu rijeè. "Obitelj." Znao sam što je mislio. Okrenuh se i uzeh automat s klupe. Držeæi oružje iza sebe, oslobodih osiguraè. Zatim ga poljubih u èelo. "Obitelj", ponovih i sklopih mu oèi. Zatim povukoh okidaè. Polagano se digoh na noge i pogledah ga dolje. Angelo je bio mrtav, a s njim i dio mene. Ali u meni se ponovno rodilo nešto drugo. Obitelj.
"Što æemo s njim?" upita kapetan. Tek tada shvatih da uz nas stoje i dvojica mornara. "Ne možemo ništa uèiniti", rekoh i pokazan ogradu broda. PUANS "Ura", reèe kapetan i pokaza Rolex na Angelovoj ruci. "Daj ga meni", rekoh.
Znao sam da bi ga stric rado imao za uspomenu. Okrenuh se djevojci koja je ležala na palubi, oèiju punih strave. Èuo
sam kako je Angelovo tijelo pljusnulo u vodi. Zastadoh trenutak, a onda je upitah. "Kako se osjeæaš?" Bila je prestravljena. "Neæeš me valjda ubiti?" U ruci sam još držao oružje. Zaklopih osiguraè i stavih oružje za remen.
"Neæu", rekoh i okrenuh se kapetanu. "Sto možemo uèiniti za nju?" Kapetan kleknu uz nju. "Nije previše izgrizena.
Pirane su bile zauzete vašim roðakom. Stavit æemo joj na rane kokino lišæe. To æe joj smiriti bolove. Ozdravit æe."
"Odnesi je dolje u kabinu i pobrini se za nju. Onda doði natrag." "Si, senor", reèe kapetan. Promatrao sam ga dok ju je podizao i unosio dolje u kabinu. Jedan od mornara pojavio se sa svežnjem kokina lišæa. Ponovno sjedoh na krmenu
klupu. Kapetan se ubrzo pojavi na palubi. "Mornar se brine o njoj. Sto mogu uèiniti za vas?" Pogledah ga. "Imaš li bocu viskija?" "Imam ruma", reèe. "Donesi", rekoh. "Treba mi nešto žestoko." HAROLD ROBBIMS 3 Ispod palube bila je samo jedna oveæa kabina. Njezinom sredinom bila je prebaèena zavjesa kako bi se moj ležaj odijelio od onoga
veæeg koji su dijelili Angelo i Alma. Iako sam polokao pola boce ruma bio sam trijezan, nije mi se ni najmanje vrtjelo
u glavi. Zavjesa je sada bila razgrnuta i ja promotrili Almu na krevetu. Kao da je spavala, oèi su joj bile zatvorene.
Preko njezinih usana prelazio je slabašan dah. Došao sam do kreveta i dotaknuo dlanom njezino èelo. Nije imala
groznicu. Onda joj se oèi otvoriše. "Kako se osjeæaš?" upitao sam je. "Omamljeno", reèe. "Kao da nemam noge." "To djeluje lišæe koke", rekoh. "Kapetan mi je to objasnio. Koka je zapravo prirodni kokain koji gasi svaki bol. Kaže da su te samo malo izgrizle, bit æeš zdrava za dan ili dva." "Kao da sam slomljena." "Dao ti je i èaj od kokina lišæa", objasnih. "Tako æeš se smiriti." PIRAN* Ona kimnu a onda joj suze doðoše na oèi. "Teško mi je zbog tvoga roðaka."
Šutio sam. "Bio mi je drag", reèe. "Bio je šašav, ali zgodan." "Tako je." "Sto æeš sad raditi?" upita me. "Mislim da æu nastaviti. Ništa drugo ionako ne bih mogao." Zagleda mi se u oèi. "Nisi plakao." "Od suza nema koristi. Njega više nema. S tim je gotovo." Okrenuo sam se i pošao do svog ležaja. "Zašto ne bi pokušala zaspati? Bilo bi ti ujutro bolje."
"Bojim se da bih imala strašne snove", odgovori. "Ne plaši se", rekoh. "Bit æu blizu tebe." Ona slabašno kimnu i zatvori oèi. Zaspala je, osjetio sam to po dahu. Izvukao sam torbu za spise koju je Angelo stavio pod moj krevet. Bila
je zakljuèana. U hlaèama koje je bio bacio preko stolice našao sam kljuè. Torba je bila krcata bankovnim omotima
novèanica od 100 dolara. Brzo sam ih preletio. Bit æe stotinu tisuæa dolara. Za poklopac torbe bila je zataknuta strojem ispisana ceduljica: Od Pucallpe do Icjuitosa - Brodom 10 m Od Iquitosa do Medellina - DC 3 20 m Od Medellina do
Paname - DC 3 20 m Od Paname do Miamija - Cessna 35 m Buljio sam u novac. Angelo je sve uredio, nije bio tako
lud kako se pretvarao. Uzeh omot od deset tisuæa HAROLD ROBBIMS dolara i zatvorih torbu. Stavio sam je pod svoj
krevet i zatim otvorio Angelovu naprtnjaèu koja je visjela na pregradi. Ispod odjeæe našao sam još jedan automat i
deset okvira s mecima. Gurnuo sam pucaljku i okvire pod svoj krevet, pored torbe s novcem, a onda zatvorio
naprtnjaèu i ponovno je objesio na pregradu. Ispružio sam se na krevetu podboèivši glavu rukama. Zurio sam neko
vrijeme u strop - a onda mi je sinulo. Angela više nema. Htio ili ne htio, morat æu nastaviti s njegovim naumom. I još
gore, kad se sve to završi, morat æu obavijestiti strica da mu je sin mrtav. Sve što æu mu moæi dati za uspomenu bit
æe Angelov Rolex. Neæe biti lako, Angelo je bio zjenica u oèevu oku. Zadrijemao sam. Otvorio sam oèi kad sam
zaèuo lagane korake na palubi iznad moje glave i došaptavanje dvojice ljudi. Neèujno se iskradoh iz kreveta i poðoh
na palubu s oružjem u ruci. Kapetan se došaptavao s nekim na krmi. Promatrao sam ih neèujno. Nepoznati je nešto
razjašnjavao rukama, a zatim se pojaviše još dvojica. Sagnuše se, dohvatiše dvije bale i krenuše da ih istovare s broda.
Oslobodio sam osiguraè automata i pojavio se pred njima na vratima kabine. "Što se to dogaða?" upitah. Neznanci prestadoše razgovarati i zabuljiše se u mene. Obratio sam se kapetanu. "Što je to, dovraga?" "Senor kaže da dogovor više ne vrijedi. Nije dobio novac koji mu je trebao isplatiti vaš roðak." Kapetan je bio vrlo napet. PIRAN L "Reci mu kako znam da je novac veæ isplaæen. Da nije, koka ne bi bila na brodu", objasnili. Kapetan je nešto brzo govorio.
Neznanac je odgovorio na španjolskom, a zatim mi se obrati kapetan. "Isplaæen je samo dio novca. Nakon završene
isporuke koke trebalo je platiti još tisuæu dolara." "Reci mu da æe dobiti novac kako mu je obeæano kad isporuèi ostatak." Neznanac me razumio. Nešto je brzo rekao kapetanu a on mi je preveo. "Kaže kako je on obièni seljak koji se muèi radeæi pa ne želi da mu plodovi njegova rada sada budu ukradeni." Prostrijelili kapetana pogledom. "Koliko ti on plaæa za to sranje?" "Nada, senor. Ništa." Kapetan je bio živèan. "Tako mi moje obiteljske èasti, govorim vam istinu."
Pogledah ga strogo, a zatim i neznanca. "Kaži tom kurvinu sinu da se gubi s broda ili æu ga ubiti. Može doæi sutra s ostatkom koke, i onda æe mu biti isplaæen sav dug." Kapetan se poèeo došaptavati. Neznanac me pogleda, a onda
kimnu. Nešto je rekao kapetanu i još jednom kimnuo. "Vratit æe se sutra ujutro", objasni kapetan. Domahnuh mu pucaljkom. "Gubi se." Neznanac je s dvojicom svojih pomoænika sišao s broda. Promatrao sam ih kako nestaju meðu stablima lagune. Okrenuh se kapetanu. "Kako je doznao za smrt mog roðaka?" HAROLD RO3BINS "Promatraju. Oni nas neprekidno promatraju", reèe on. "Zašto si mu dozvolio da doðe po koku?" "On je Indijanac. Mestik. Vrlo opasan.
Da ga nisam pustio na brod, ubio bi me", reèe. "Shvaæam", rekoh i zamislih se. "To znaèi da æe doæi sutra i poubijati nas." Kapetan je šutio. "Neæe, ako sutra ne budemo ovdje", objasnili mu. Kapetan me pogleda. "Skriveni su meðu drveæem i promatraju nas. Èut æe stroj ako pokušamo pobjeæi." "Stroj æemo pokrenuti kasnije. Zasad æemo se
poslužiti brodskim kukama. Rijeka ovdje nije duboka, pa možemo odgurati brod do matice koja æe nas nositi nizvodno
sve dok ne budemo mogli bez opasnosti upaliti stroj." Kapetan me promotrio s novosteèenim poštovanjem. "Vi znate kako se to radi?" ; "Nauèio sam u Vijetnamu. Mnogo toga." Lagao sam mu, samo sam èuo prièe. Sve dosad nisam vjerovao da je to moguæe. "Si senor", reèe. "Kada poèinjemo?" "Neka proðe jedan sat, dok ne zaspu", rekoh. "Onda kreæemo." "A ako krenu za nama?" "Imaš li oružje?" upitah ga. "Dva pištolja i dvije puške", odgovori. PI RANE "U
tom sluèaju moæi æemo ih poubijati", zakljuèih. "Donesi oružje na palubu i reci svojim ljudima da se pripreme." On kimnu i spusti se kroz grotlo u svoje prostorije. Ja sam otišao u kabinu, uzeo drugu pucaljku i zataknuo je za pojas,
pored one koju sam veæ nosio. Napunio sam džepove okvirima sa streljivom. U kabini se zaèuo Almin glas. "Sto se
dogaða?" "Spremamo se za polazak", rekoh. Ona se podiže na ležaju. "Ali bilo je predviðeno da ujutro dobijemo još
deset bala koke." "Neæemo èekati", objasnih. "Seljak je veæ došao na brod i tražio svoje bale natrag. Kako reèe, Angelo mu nije platio." "To nije istina", prigovori ona. "Vidjela sam ga kako je pred kapetanom isplatio novac."
"Kapetan je to vidio?" Ona kimnu. "On je sve dogovorio. Razgovarao je sa seljakom njegovim indijanskim jezikom."
Dobro sam naslutio. Kapetan je veæ sklopio svoj posao. "Koliko æe nam trebati niz rijeku do Iquitosa?" "Pet, šest dana", reèe ona. "Nalazi se na ušæu rijeke Uvacali u Amazonu." "Dobro", rekoh. "Hoæe li biti nekih nevolja?" "Ne znam", rekoh. Ona me promotri. "Možda mogu pomoæi. Znam pu cati", reèe i podiže se s kreveta. i HAROLD
ROBBIMS Dao sam joj jednu Angelovu pucaljku. "Drži je", rekoh. "Ne oèekujem noæas gužvu, ali æu te na vrijeme upozoriti bude li je." I dalje me promatrala. "Ipak, nešto te brine?" "Ne brinu me mestici, nego kapetan. Ne vjerujem mu. Bio je spreman istovariti bale a da mi prethodno nije rekao ni rijeèi." Odjednom se prisjetili. "Nismo li vidjeli kapetana na tržnici u Tingo Mariji?" "Toèno", odgovori. "Tingo Maria je središte za prodaju koke i marihuane.
Kapetan se upravo bio dogovorio s mesticima da prebace koku planinskom cestom do Pucallpe. To je ona ista cesta
kojom smo se i mi spustili." "Kapetan nas je takoðer nagovorio da krenemo brodom nizvodno, oko deset kilometara od pristaništa u Pucallpi." Stvari su se poèele razjašnjavati. "Rekao je kako je to sigurnije, neæe nas presresti policija."
"Tako je", kimnu ona. "Nisam o tome razmišljala, ali mestik je došao ravno do nas. Kapetan je sve to prethodno dogovorio u Tingo Mariji." "Dobro", rekoh. "Ti ostani ovdje dolje. Vjerujem da neæe biti nevolja. Ako i uèini nešto, bit æe to dalje nizvodno kad mu se uèini da mislim kako smo sigurni." "Morat æeš pripaziti na njega." "Hoæu."
Ispružih ruku preko njezina kreveta, do police na kojoj je Angelo ostavio svoju torbicu. Otvorih je i nadoh u njoj
boèicu koke. Uštrcah je malo u nos. Osjetih odmah kako mi se glava bistri i oèi šire. "Sad æu ostati budan." PIRANS
"Obasut æe te kamenjem." "Pazit æu", rekoh i uspeh se na palubu. Kapetan me èekao s dvojicom svojih mornara. On mi domahnu i ja ugledah oružje na polici ispred kormilar nice. Kimnuh. "Podignite mostiæ", rekoh im. "Ali ne èujno!"
Kapetan dade znak mornarima. Brzo i tiho oni povu koše na brod mostiæ za iskrcavanje. Zatim uzeše kuke i poèeše
nas izvlaèiti iz nevelike lagune u središnju rijeènu struju, dok je kapetan držao kotaè kormila. Osjetio sam kako se brod mièe sa strujom. Bila je jaka i mi krenu smo niz rijeku. Kapetan mi se okrene. "Da pokrenemo stroj?" upita. "Još ne", odvratih. "Kad proðe petnaest minuta." "Struja je jaka", reèe. "Ne znam hoæu li moæi držati brod u pravcu." "Reci ljudima da se pomaknu s kukama na krmu. Tako æe nas moæi držati u pravcu dovoljno dugo." . Osvrnuh se prema
laguni. Na obali se nije ništa micalo. "Produžite", rekoh. Kapetan prepusti mornaru kormilo. Šetao je neko vrijeme gore-dolje, a onda se kroz grotlo spustio u stro jarnicu. Petnaest minuta kasnije zaèuh hroptanje stroja i brod se poèe brže kretati. Pogledah mornara za kormi lom, a i on se okrenuo prema meni. Pogrešno. Kad imate neki kotaè u ruci,
bez obzira na to upravljate li brodom ili automobilom, morate stalno gledati naprijed. Maknuh se u stranu i okrenuh.
Kapetan je izišao iz grotla, s puškom uperenom u mene. Kao da sam vidio HAROLD ROBBINS iznenaðenje na
njegovu licu u trenutku kad sam ga bijesno obasuo mecima iz automata. On polagano ispruži ruke i skljoka se s krme u
vodu. Uperih oružje u mornare i dadoh im znak da preuzmu kormilo. Iz kabine je izišla Alma, s oružjem u ruci. "Sto se dogodilo", upita. "Izgubili smo kapetana", rekoh. Zabuljila se u mene. "Upitaj mornara može li upravljati brodom do Iquitosa", rekoh joj. "Kaži mu da æe dobiti tisuæu dolara uèini li to, a ako odbije otplovit æe za kapetanom." Ona poèe brzo objašnjavati mornaru. Pojavi se i drugi mornar i nešto joj reèe. Ona mi se okrenu. "Sada su kapetani njih obojica, kaže. Uèine li ono što zahtijevaš, novac pripada obojici." "Mogu podijeliti novac izmeðu sebe", rekoh. "Poklonit æu im i brod." Ona ponovno zausti. Mornari su se pogledavali, a onda kimnuše. Rekli su joj nešto i ona odmah prevede.
"Žele znati hoæeš li im dati brodske papire?" "Dobit æe ih", rekoh. Ona im poèe govoriti, a kad je èula njihov odgovor okrenu se prema meni. "Kažu ti da oni nisu bandidos kao kapetan, oni su pošteni ljudi i obavit æe svoj posao."
"Utoliko bolje", rekoh i rukovah se s njima. "Nagodili smo se." "Nagodba vrijedi", rekoše mi. PIRAN 5 4 Zurio sam u svoj tanjur. Riža i grah, posuti nezdravo smeðim sokom od rajèice i s mnogo ulja. Bilo mi je toga dosta. Dan i noæ.
Prošle su èetiri noæi otkako smo napustili Pucallpu. Riža i grah. Riža i ljepljiva žuta riba. Riža i konzervirano meso
oko kojega bi poèeli vrvjeti crviæi èim bi konzerva bila otvorena. Želudac mi je bio pun plina i izazivao muèninu koja
nije prestajala. Pogledah Almu. "Što bi ti protiv toga uèinila?" "Pij više piva", dade mi jednostavnu uputu. "Nemamo velikog izbora." Otvorih jedno pivo i iskapih ga do dna. "Ima li u Iquitosu restorana?" "Iquitos je veliki grad", objasni mi. Opusti se, sutra æemo biti ondje." Pokazah svoj tanjur. "Baci ta govna preko palube." "Morat æeš to pojesti", reèe ona odluèno. "Ne jedeš dovoljno. Izgledaš kao da si omršavio deset funti." "Dobro sam", usprotivili se. HAROLD
RO3BINS "Trebat æe ti snaga", reèe. "Ne znamo s èime æeš se morati suoèiti sutra. Dosad smo imali sreæe, ali, zapravo, kao da smo djeca u prašumi. Ne znaš ni to s èime æeš se ondje suoèiti. Angelo ti nikad ništa nije objasnio."
Uzeh punu žlicu riže i progutah je. Ispili na to gutljaj piva. Iako je bilo toplo, ubilo je ogavan okus ljepljive masti u ustima. Pogledah je. "Je li ti ikad išta rekao o Iquitosu?" "Samo to da æe se ondje sresti s nekim riðobradim èovjekom koji æe ga èekati u pristaništu kad prispijemo onamo." "Je li rekao još nešto?" Zatrese glavom. "Angelo nije govorio mnogo o svojim poslovima." Kimnuh. Angelo nije govorio nikome. Ni meni. "Ima li Iquitos zraènu luku?" "Da.
Iquitos je po velièini drugi grad u Peruu, ali jedini put iz njega je ili brodom uz Amazonu ili zrakoplovom preko
planina. Previsoke su da bi se moglo preko njih prijeæi." "Kako to da je grad tako velik?" upitah. "Prije mnogo godina bilo je to središte plantaža kauèukovca, a izgubio je važnost tek kad su ta stabla zasaðena i u Maleziji. Nakon što je
posao propao grad je jedva preživljavao, sve dok nije otkrivena nafta. Sada tankeri plove Amazonom sve do oceana."
"Luka je velika?"
PIRAMS.........................................................................................................................................................................____
_ "Nikad nisam bila ondje", objasni ona. "Ali mislim da je prilièno velika, jer u njoj pristaju i prekooceanski brodovi koji dolaze iz Brazila." Upravo sam odluèio progutati još jednu žlicu riže, kad stroj prestade raditi i brod se poène ljuljuškati na valovima. Uzeh pušku i izidoh iz kabine s Almom iza sebe. Ugledah dvojicu mornara na krmi, kako
bacaju sidro. Pridoh im. "Pitaj ih zašto to rade", rekoh Almi. Ona poèe brzo govoriti španjolski. Mornari nas pogledaše nervozno, dok su istovremeno govorila obojica. Ona ih upita još nešto. Odgovori joj stariji. Kao da joj je nešto
objašnjavao. Alma se okrene prema meni. "Misle da je bolje usidriti se do jutra. Do Iquitossa ostalo je još svega
trideset kilometara, pa bi bilo bolje da krenemo rano ujutro." "Zašto ne sada?" Odgovori joj Pablo, stariji mornar, a ona mi prenese njegove rijeèi. "Ribari isplovljavaju na maticu rijeke. Njihove su mreže posvuda, pa bismo se mogli u njih upetljati. Mnogi medu njima su mestici i lopovi. Pogledaj duž rijeke, pa æeš ih veæ ugledati. Imaju reflektore
kojima primamljuju ribu, a ako se poènemo s njima natezati, mogli bi svi navaliti na nas." "Kad bismo mogli krenuti?"
upitah. "Ribari odlaze u èetiri ujutro. U pet bismo veæ mogli krenuti. Mogli bismo doploviti do Belena do jedanaest, a pola sata kasnije veæ bismo bili u pristaništu." "Što je to Belen?" upitah. HAROLD ROBBIMS
„„""„.^_________"................................,„m^mOTmm. > "To je pristanište za brodove iz Pucallpe - za manje brodove poput našeg. Ima ljudi koji ondje žive u ploveæim kuæicama. Veliki brodovi pristaju deset kilometara dalje, na drugom
kraju grada." "Sto im je kapetan rekao, gdje treba pristati?" upitah. Oni zatresoše glavama. "Nije nam o tome govorio", rekoše uglas. Promotrili maticu rijeke s plovnim kanalom. Ribarski reflektori podsjeæali su na kukce svjetlace koji lete nad rijekom, otprilike tri èetvrt milje daleko od naše uvale. Kao da ih je bilo na stotine. Okrenuh se ponovno
mornarima. "Dobro", rekoh Almi. "Kaži im da želim krenuti èim ribari otplove. I želim ploviti rijekom što dalje od Belena. Pristat æemo tamo gdje pristaju veliki brodovi." Alma prevede. Pablo zatrese glavom. Nešto je ljutito uzvratio.
Ona se okrenu meni. "Kaže da bi to bilo opasno. Tamo ima carinika i policajaca." "O tome æu se brinuti kada doðemo onamo", rekoh. Okrenuh se ponovno i bacih pogled na ribare. "Pripazite na njih. Ako se netko približi, obavijestite me." Ona im prevede moju naredbu, a zatim doðe za mnom do krme, gdje smo sjeli na klupicu. "Na što misliš?" "Ne vjerujem im", rekoh. "Ali ako se moramo s nekim naæi, ima više smisla da æe nas èekati u velikom pristaništu, nego u ovoj luèici za rijeène brodiæe i ribare." "Mislim da bi manje pristanište bilo sigurnije od velikog", uzvrati ona.
"Prisjeæam se što mi je Angelo jednom kazao. Najbolje æeš se prikriti ako se kreæeš na otvorenom. Nitko se neæe
dosjetiti da si uèinio upravo to." "Angelo je bio šašav", reèe ona. "Toliko šašav nije bio", uzvratih. "Doveo me je ovamo. Što je tebi obeæao ako kreneš s njim?" Ona obori pogled. "Voljela sam ga." Nasmijan se. "Ništa više?"
Nasmiješi se i ona. "Obeæao je novac. Mnogo novca." Kimnuh. "Koliko?" "Tisuæu amerièkih dolara." "Ovog èasa dobila si povišicu", rekoh joj. "Kad se izvuèemo odavde, dobit æeš deset tisuæa." Ušuti èasak, a onda se nasmiješi.
"Sad bismo se mogli poševiti", reèe. "Prvo se moramo izvuæi odavde", rekoh, promatrajuæi ribarske brodove èija su reflektorska svjetla skakutala rijekom. "Sto to promatraš?" upita ona. "Ne osjeæam se dobro", rekoh. Upro sam rukom u dubinu uvale. "Možda smo ovdje skriveni od ribara, ali nalazimo se svega stotinjak jarda daleko od obale. A obala je sva obrasla šumom, pa ne možemo vidjeti što se zbiva ondje." Ona promotri obalu. "Misliš li da su nas mestici slijedili duž rijeke?" :¦¦> HAROLD ROBB1NS "Ne znam", odgovorili. "Misliš li da bi mogli?" "Ondje nema ceste, zapravo."
"Ali oni imaju konje", rekoh. "Mogli bi se kretati stazama." Ona upre prstom u mornare. "Misliš li da bi oni mogli nešto znati o njima?" "Nemam pojma." Slegoh ramenima. "Nisu se osobito uzbudili zbog sudbine kapetana. Siguran sam da su znali što je naumio i da su bili sudionici njegova nauma." Ona se okrenu i promotri obalu. Noæ se brzo
spustila, pa je jedino svjetlo dopiralo od blistavih zvijezda i žuækastog uštapa. "Ne vidim ondje baš ništa." Kimnuh.
"Donesi puške i pištolj koji sam ti dao. Držat æemo ih ovdje uza se." "Zar æeš probdjeti cijelu noæ?" upita. "Osjeæat æu se sigurnije", odvratih. "Ostat æu uza te. I ja æu se osjeæati sigurnijom s tobom." Pogledah je. "Onda navuci džins umjesto tih kratkih hlaèica, stavi na sebe šešir i veo protiv komaraca, i donesi takoðer boèicu s uljem citronele. Ne
želim da nas izjedu komarèi, ako nas veæ mestici poštede." Ona se nasmija. "Vratit æu se za trenutak", reèe silazeæi u kabinu. Uistinu nije bila bedasta. Vratila se iz kabine s plahtama i jastucima. "Ako se umotamo u plahte ubrzo æemo biti mokri kao da smo u kupelji. Ali ako ih rasprostremo po palubi, bit æe nam suše nego kad bismo ostali na klupi."
"Dobra zamisao", rekoh. "Usput, bit æemo neprimjetniji kao meta." Gledao sam je dok je prostirala plahte po palubi.
Jastuci su uèinili ležaj zamalo udobnim. Odviše udobnim. Sinulo mi je nešto. "Pored mog ležaja naæi æeš veliku
košaru od pletenog šiblja. Donesi je s još jednom plahtom." Ništa nije pitala. Kad se vratila, stavio sam košaru na mjesto na klupi gdje sam dotad sjedio, omotao je u plahtu i nasadio na nju svoj stari panama šešir. Okrenuh joj se. "Što ti se èini?" Zahihota se. "Ista je kao da si ti." "Zahvaljujem", rekoh i ispružih se na plahti pored nje. "Sad možeš malo zaspati. Ja æu stražariti." "Zar nisi umoran?" "Dobro sam." "Ako ti je potreban poticaj, imam u džepu boèicu koke."
"Zapamtit æu", rekoh. "Možda æe mi zatrebati." Pogledao sam je ispruženu na plahti, a onda sam svrnuo pogled na košaru. Osmjehnuh se. To je bilo ono pravo - u mraku, mogli su misliti da sam to ja. HAROLD ROBBINS 5 Osjetio
sam njezinu ruku na svom ramenu i odmah se prenuh. Pritisnula mi je prstom usta i pokazala rukom prema pramcu. Ne
dižuæi se pogledao sam iza istaka kabine. Netko se penjao na brod, iz èamca što je bio privezan uz stupiæ na pramcu.
U tmini mu nisam mogao vidjeti lice, ali primijetili naše mornare kako mu domahuju. Bosonog, on se poèe neèujno
približavati mjestu gdje smo ležali. Gurnuh je munjevito kroz kabinska vrata i pritisnuli pušku o rame. Èovjek se sada
brzo kretao. U ruci mu je zasvjetlucala maèeta, trenutak prije nego što ju je žabo u košaru koju sam ostavio na klupi.
Košara je pala na pod dok je maèeta ostala upetljana u plahtu. Nisam èekao da se okrene i primijeti nas. Ispalio sam u
nj dva hica, toèno u sredinu leða izmeðu ramena. On se nagnu i stropošta na krmu. Udarih ga svom snagom u guzicu i
on se skljoka preko niske ograde u vodu. PIRAHS U staccatu eksplozija zaèuo se urlik Almina automata. Okrenuh se
strelovito prema njoj. Joj je držala oružje, ispred sebe, upereno u mornara koji je hitro koraèao prema nama duž
tijesnog palubnog prolaza. Maknuh je u stranu i mornar se stropošta ispred nas. Gurnuh ga. Iz njegove beživotne ruke
ispao je revolver. I njega sam bacio u vodu. "To je bio Pablo", reèe ona drhtavim glasom. "Pokušao nas je ubiti."
"Tako je", rekoh. "Je li mrtav", upita ona bojažljivo. "Naravno", odvratih. Brzo se prekriži. "Zgriješila sam. Još nisam ubila èovjeka." "Više bi zgriješila da je on ubio nas", rekoh. Uzeh joj automat iz ruke i stavih novi okvir sa streljivom.
"Drži ga. Možda æe ti ponovno zatrebati." "Poði za mnom", rekoh joj i krenuh duž prolaza prema pramcu. Upravo dok sam prolazio duž kabine, zaèuh pljuskanje vesala i vidjeh èamac kako se udaljuje. Na pramcu broda stajao je mladi
mornar, još držeæi u rukama šestozubu kuku na koju je bilo svezano uže. On je zurio, oèito izvan sebe od straha.
Polagano uperih cijev puške prema njemu. Nije oklijevao. Jednim zamahom skoèi s broda i poèe divlje plivati prema
èamcu koji se udaljavao. Promatrao sam ga trenutak, a onda se okrenuh Almi. "Mislim da više nemamo posade."
HAROLD ROBBIMS Alma me pogleda. "Što æemo sad?" "Izmislit æemo nešto", odgovorili, pretvarajuæi se da sam samopouzdaniji nego što sam zapravo bio. Prihvatili joj ruku koja je drhtala. Stisnuh joj šaku. "Smiri se", rekoh.
"Uspjet æemo nekako. Dosad smo preživjeli." Oèi su joj bile pune suza. "Ubila sam èovjeka." "Inaèe bi on ubio tebe", rekoh. "Sve je u redu." Ona poèe plakati, i ja joj pritisnuh glavu na svoje grudi. "Ne uzrujavaj se", rekoh joj nježno, milujuæi je po glavi. "Moralo se tako dogoditi." Ona se privinu uza me. "Kada doðemo u Iquitos, ispovjedit æu se."
Osjeæao sam njezino tijelo koje se privijalo uz moje. "Kako ti kažeš", rekoh joj. U njezinu glasu osjeti se
iznenaðenost. Pogleda me. "Tvrd ti je." Pokušah se izmigoljiti, ali ona se i dalje privijala. "Normalan sam", rekoh.
"Nisam mislila da me voliš", izusti. "Rekao sam ti veæ. Ti si bila Angelova djevojka." Odmaknuh se od nje i ona me pogleda. Brzo je poljubih, a onda ustuknuh. "Volim te. Ali prije nego što se poènemo igrati, moramo uèiniti još nešto."
Ona se poèe povjerljivo smiješiti. "Jesi li ikad imao neku peruansku maèkicu", upita ona zavodljivo. "Ne", priznadoh joj sa smiješkom. "Jedino što sam imao iz Perua bilo je peruansko plavetnilo." PI RANE "Zreo si za obradu. Peruanska maèkica još je bolja od peruanskog plavetnila. Nikad se neæeš osjeæati tako dobro." Nasmijan se. "Prestani. Poludjet æu." Sišao sam palubom do krme. Otvorih malo grotlo strojarnice. Pogledah je. "Drži oèi otvorene i odmah me zovi ako primijetiš da se itko od njih pokušava popeti na brod. Idem isprobati stroj." "Dobro", reèe. Ljestve su imale samo tri preèke do strojarnice koja nije bila viša od tri stope. Napipavao sam okolo dok nisam osjetio elektriènu svjetiljku na pregradi. Nije bilo prekidaèa, stoga okrenuh svjetiljku u ležištu i ona se upali slabašnim svjetlom. Bio je to jednostavni staromodni i dvocilindrièni Harvester, koji je nekad po svoj prilici bio dio traktora. Stroj se mogao pokrenuti uzetom
omotanim oko zamašnjaka, kao na izvanbrodskim strojevima. Uz stroj bila je klupica sa šest dvanaestovoltnih
automobilskih akumulatora, a iznad njih posuda s gorivom. Pogledao sam mjeraè u posudi - bila je napola puna.
Provjerio sam zatim prijenosnik za brzine. Bila su samo dva položaja - naprijed i natrag. Sasvim jednostavno,
pomislih, moæi æu njime rukovati. Odvih sijalicu i uspeh se iz strojarnice. Stajala je na krmi i promatrala obalu uvale.
"Ne vidim da se išta mièe." "Dobro", rekoh. "Mislim da æe sve biti u redu. Mogu rukovati strojem, a kormilarenje ne bi smjelo biti teško." HAROLD ROBBINS "Sjajno", odgovori ona. "Ali imaš li pojma kamo idemo?" "Nizvodno je Iquitos", odgovorili. "Velièanstveno", upade ona zajedljivo. "Imaš li pojma kakva je obala nizvodno? Koja bi pristaništa bila sigurna, a koja ne?" Promotrili je. "Zar ti ne znaš ništa o Iquitosu?" "Ponavljam, nikad nisam bila ondje. A i što bih tamo radila? To je jebeni kraj svijeta. Nitko iz Lime ne ide onamo, osim ako mora radi posla. Kao
što sam ti rekla, ondje nema cesta zbog planinskih prepreka. Onamo možeš stiæi samo zrakoplovom ili rijekom iz
Brazila i Kolumbije. Ni za jedno ni za drugo nisam imala nikakva povoda." "Angelo je sredio da odande možemo
odletjeti", rekoh. "Imao je ondje neku vezu." "Tko je ta veza?" upita ona. "Ne znam. Ali kad se naðemo u gradu, vjerujem da æu tog èovjeka pronaæi." Šutjela je neko vrijeme. "Ti ne poznaješ Peru", reèe. "Iquitos je ogavan grad i naèekat æeš se dok pronaðeš tu vezu." "Moramo pokušati", rekoh. "Nema drugog mjesta kamo bismo mogli otiæi."
Ona pokaže prema rijeci. "Ribari odlaze." Promatrao sam ih dok su kretali nizvodno prema Iquitosu. Bili su u skupim, a ostalo ih je još samo nekoliko. Možda su pokušavali još više napuniti mreže. "Kreæemo èim se svi pokupe", rekoh. f PIKANE "Putovat æemo danju", dometnu ona. "Nemamo drugog izbora. Ne možemo ovdje ostati. Pojavili bi se jebeni Indijanci i poèeli nas progoniti." Ona zatrese glavom. "Bojim se", procijedi. "Bit æe sve u redu", rekoh, žaleæi što se ne osjeæam tako sigurno kako sam se pretvarao. Uèinila mi se zbunjenom. "Moram se presvuæi. Popi škila sam se u
hlaèe." Nasmijan se. "Ne uznemiravaj se, to se dogaða. Poði dolje i operi se. Ja æu ostati ovdje." Ušao sam u neveliku kormilarnicu. Bila je samo dva koraka viša od palube, ali i to je bila prednost pri pro matranju onoga što se zbiva
ispred nas. Pronašao sam paketiæ cigareta što sam ga juèer ostavio na klupi i po vukoh dim. Pomogao je, iako je
cigareta bila stara i vlažna. Zakašljao sam se, ali nisam prestao promatrati uvalu. Kad je došla odozdo, oèi su mi veæ
bile upaljene. Uèinilo mi se da vidim neko svjetlucanje u šumi uz obalu, ali zakljuèili da se varam. "Osjeæam se
bolje", reèe ona. "Oprala sam se. Èista odjeæa pomaže." "Izgledaš sasvim dobro", rekoh i protrljah oèi. "Ja, naprotiv, sigurno izgledam paklenski loše." "Ne odviše. Malo si spavao." Kimnuh i nastavih promatrati rijeku. Preostala su još
samo tri ili èetiri ribarska brodiæa. "Kad bi se veæ jed nom izgubili", rekoh. "Uskoro æe zora", primijeti ona. "Dotad æe otiæi." HAROLD ROBBIMS Progunðah nešto. Ona uze boèicu iz džepa hlaèa. "Peruansko plavetnilo", reèe.
"Trebam nešto za jaèanje." Brzo dvaput ušmrknu, a zatim predade boèicu meni. "Oboma nam je to potrebno", reèe.
Uzeo sam boèicu i dvaput ušmrknuo u svaku nosnicu. Glava mi se otkravila i oèi me prestadoše peæi. Odjednom
postadoh potpuno budan. Kome je još potreban san? Vratih joj boèicu i nasmijah se. "Bila je to dobra zabava", rekoh. I ona se nasmija. "Osjeæaš se bolje." "Probaj", rekoh. "Gledaj!" Ona pokaza na rijeku. Jedna od ribarica uplovljavala je u uvalu, s reflektorima uperenima na nas. Uzeh automatsku pušku. Polagano nam se približavala. Pritisnuh joj rame.
"Lezi na palubu", rekoh. "Ne želim da te itko vidi." Ona se ispruži po palubi, s automatom meðu nogama. Prièekao sam da nam se ribarica približi, a onda jednim hicem raznesoh njezin reflektor. Zaèuo se glas na engleskom. "Sto to radiš, dovraga?" dobaci èovjek ljutito. "Tko si ti?" uzvratili pitanjem. "Angelo?" "On nije tu." "Jed Stevens?" upita èovjek. Prièekah trenutak, a onda odgovorih. "Tako je." PIKANE "Ja sam Vincent Campanella", javi se èovjek. "Imam dogovor s Angelom da ga prebacim do Medellina." "Imaš zrakoplov?" upitah. "To je moj posao", odgovori. "Gdje je Angelo? Dogovoreno je da se naðemo u sljedeæoj uvali prema Iquitosu. Koga vraga tu radite?" "Nitko mi to nije rekao." "Dovedi Angela", dobaci. "Moramo krenuti." "Angelo je mrtav." Nisam mu htio objašnjavati kako je umro.
"Posada nas je pokušala zaskoèiti." "Gdje je sad posada?" "Neki su mrtvi neki su otišli." "Je li s tobom djevojka?"
upita. "Ovdje je." "Mogu li prijeæi k vama?" upita još jednom. Uperih mu pušku u trbuh. "Samo ti." On se uspentra preko niske ograde i uspravi se kad je stao na palubu. Bio je visok, viši od šest stopa, s plavim oèima te riðom kosom i bradom. Nosio je zelenkastu kaki košulju i duge hlaèe. "Razgovarao sam juèer s tvojim stricem. Zanimalo ga je jesam li što èuo o Angelu. Bilo je predviðeno da se pojavite juèer, zato sam krenuo u potragu." Alma se diže na noge. I dalje je imala oružje u rukama. "Sto æemo sada?" upita. "Povest æu vas odavde", reèe èovjek. "Oteglit æemo vas do sljedeæe uvale. Zatim æemo iskrcati teret, ja æu vas odvesti do Iquitosa i ukrcati na zrakoplov za Limu. Odande æete
produžiti za New York." HAROLD ROBBINS "Angelo je imao svoj plan", dometnuh. "Što æe biti od njega?" "Ja æuf se veæ pobrinuti", odgovori. "Tvoj stric mi je kazao da se pobrinem." "Kad ga mogu nazvati?" upitah. "Veèeras, kada doðemo u hotel." "Što æe biti sa mnom?" upita Alma. "Ti ideš s njim u Limu", objasni. "Možeš mu biti putni vodiè." f I RAME 6 Kad smo ulazili u drugu uvalu, sunce se dizalo u zoru. Iz obale je izronio trošan drveni pristan. Ljudi brzo
iskoèiše na obalu i privezaše brod. Vincent je uzeo voki-toki i poèeo nešto govoriti. Nakon deset minuta do pristana je prispio otvoreni dvotonski teretnjak, a iza njega džip s dvojicom ljudi. Vincent se obratio tim ljudima na španjolskom.
Jedan od njih pope se u kabinu teretnjaka i sjede u nju, držeæi laganu poluautomatsku pucaljku. Zatim se èetvorica
ljudi, dvojica iz ribarice i dvojica iz džipa prihvatiše istovara bala s kokinim lišæem. Iznosili su ih iz našeg broda i utovarivali u teretnjak. Vincent se okrenu prema meni. "Uzmite svoje putne torbe. Kreæemo odavde." Pogledah ga. "A što æemo s brodom?" On zatrese glavom. "Zaboravi ga. Dva moja èovjeka izvest æe ga do sredine rijeke i ondje
potopiti. Nipošto ne želim da taj brod bude viðen u Iquitosu, slutim da HAROLD ROBBINS je tvoj kapetan dospio
obavijestiti carinike. Da im je predao teret, dobio bi od njih nagradu." "Hoæe li biti opasno da se ondje pojavimo?"
upitah. "Ne idemo do zraène luke. Imam zrakoplov na letnoj stazi nedaleko odavde. Nalazi se na mjestu nekadašnje
plantaže gume. Organizirani smo, radimo ovakve stvari veæ dugo vremena." Okrenuh se Almi. "Sto misliš o tome?"
"U redu je", reèe. "Bit æu sretna da se vratim kuæi." "U Limi æemo izbjeæi meðunarodnu zraènu luku Juan Chavez.Bilo bi previše natezanja s policijom i carinicima. Sletjet æemo šezdesetak kilometara od Lime, kreæuæi se
nisko iznad planina, kako nas ne bi uhvatili radari." "Kako æemo onda dospjeti do grada?" upita Alma. "Bez brige.
Èekat æe vas automobil koji æe vas zatim prebaciti panamerièkom autocestom. Bit æe sve u redu." On se nasmiješi. "A sad se spakirajte. Moramo krenuti brzo." Promatrao ju je dok nije ušla u kabinu, a zatim se okrenu meni. "Angelo mi je kazao da æe mi uruèiti novac za prijevoz." "Da", rekoh. "Tebi èetrdeset tisuæa za put do Medellina i Paname." "Sad æe biti šezdeset", reèe. "Pohlepan si, Vincent", rekoh. "Nema veze", usprotivi se. "Zaboravi na to da sam vas morao ovdje pronaæi, to ne naplaæujem. Neka je u PIRAMS slavu obitelji. Ali odavde do Lime ima još dvije tisuæe kilometara leta.
A to je skupo." "Koliko?" upitah. "Dodatnih dvadeset", reèe. "Nisam siguran da bi se to svidjelo stricu Roccu", usprotivih se. "Obeæao mi je nagradu ako vas pronaðem. Ovako, zapravo, samo pokrivam dodatne troškove."
Nasmijali se. "Snalažljiv si. Podsjeæaš me na mog roðaka." Nasmija se i on. "Onda, hoæu li dobiti novac?" "Zar imam drugog izbora?" upitah. On se nastavi smijati. "Tvoj stric želi te vidjeti kod kuæe." "U redu", rekoh, a zatim ga dobro promotrili. "Tko plaæa zrakoplov od Paname do Miamija?" "Ako imaš novac, mogu to srediti za tebe." "Nakon onih dodatnih dvadeset, nije mi preostalo dovoljno", rekoh. "Reæi æu stricu neka on to sredi." "To je dobro i za mene", zakljuèi Vincent. "Dat æeš mi novac kad budemo u zraku." Oko šest sati popodne poèeli smo se spuštati prema Limi.
Pet i pol sati provedenih u tvrdim plastiènim sjedalima iza pilota - nisam tako zamišljao komfor. Ali taj DC 3 nije ni
bio namijenjen putnicima, bio je to obièni teretnjak. Vincent nas promotri s pilotskog sjedala. "Za pola sata smo na zemlji." HAROLD ROBBINS Zijevnuh i protegnuh se. "Hvala Bogu", rekoh. "Mislim da ne bih mogao izdržati još
jedan sat u ovakvom sjedalu." Vincent se nasmija. "Ovo nije 707, nema sumnje." A onda se uozbilji. "Imaš li novac za prijevoz?" "Veæ sam ga pripremio", odgovorih. Dok je bio zauzet letom, izvadio sam iz torbe za spise šezdeset tisuæa.
Dodadoh mu novac preko ramena. On ga gurnu u džep za zemljovide pored sjedala. "Hvala", reèe. "Neæeš ga
prebrojiti?" upitah. On se nasmiješi. "Ti si dio obitelji, vjerujem ti." "Hvala na priznanju", rekoh. "Ne znam što bih da nije tebe." "Svatko radi svoj posao", dometnu on. "Reci stricu što sam za tebe uèinio." "Hoæu", rekoh. Kao da smo dodirivali vrške planina. Ispod nas vidjelo se nešto nalik omanjem gradu. "Gdje smo sada?" "Ispod nas je Huancavelica. Kreæemo k obali", objasni. "Pogledaš li naprijed, veæ možeš vidjeti Tihi ocean." Ustadoh iza njega.
Doista, vidjela su se plava oceanska prostranstva. Okrenuh se Almi koja je takoðer stala pored mene. "Voda blista
poput plavih dijamanata", rekoh. "Bit æe bolje da sjedneš i zavežeš se. Izmeðu planina i oceana èeste su turbulencije", reèe Vincent. "Kad si PIRAN5 veæ došao dovele, ne bih želio da razbiješ glavu u zrakoplovu." Nije se šalio. Neveliki zrakoplov poèeo je poskakivati kao list na vjetru, i napokon, kad sam zamalo veæ poèeo povraæati, on se odjednom
smiri i za nekoliko trenutaka osjetili smo tlo ispod kotaèa. Èim se zrakoplov zaustavio on otvori vrata, pa Alma i ja
iskoèismo. Hladni veèernji zrak bio je velièanstven. Udisao sam duboko. "Isuse", rekoh. On se nasmiješi. "Morat æeš
se naviknuti i na takve stvari." "Nipošto", usprotivih se. "Što se mene tièe, ostajem vjeran velikim mlažnjacima." On dade znak kopilotu. "Izvadi njihove torbe." Zatim se okrenu èovjeku koji se pojavio pred nama. Govorio mu je brzo španjolski. Èovjek kimnu i otrèa do neke zgradice na kraju sletne staze. Okrenu se meni. "Pozvat æe vozaèa s kolima za vas i naruèit æe cisternu s gorivom za mene." Za pet minuta pojavi se pred nama neki stari Chevrolet s èetvorim vratima. Vozaè poèe ubacivati torbe u prtljažnik. Okrenuh se Vincentu i ispružih ruku. "Hvala ti." "Sve je u redu", reèe.
"Kad budeš razgovarao sa stri cem, molim te izrazi mu i moju suæut." "Hoæu", obeæah. On se okrenu Almi i ispruži ruku. "Vi ste dobra žena. Pobrinite se za njega." HAROLD ROBBIMS Ona kimnu i poljubi ga u obraz. "Hoæu", reèe.
"Hvala vam." Ušli smo u automobil u trenutku kad je cisterna poèela istovarivati gorivo. Vincent mahnu i mi
odmahnusmo. Vozaè ubaci u brzinu i krenusmo prema autocesti. Bilo je iza osam i veæ potpuno mraèno kad je vozaè
poèeo istovarivati našu prtljagu ispred hotela El Gran Bolivar. Alma mi prišapnu. "Daj mu napojnicu." Dao sam mu sto dolara. On podiže ruku u znak pozdrava. "Gracias, senor", reèe osmjehnuvši se. "Bilo je dobro", rekoh i okrenuh se da pokupim torbe. Ona mi dotaknu rukom rame. Pogledah je. "Ne", reèe. "Neæemo ostati ovdje. Po hotelskim
predvorjima uvijek se mota policija. To kako smo odjeveni uèinilo bi ih vrlo radoznalima." Oèito, bila je u pravu. Još
smo nosili onu prljavu odjeæu u kojoj smo putovali brodom. "Kamo æemo onda?" upitah. "U moj stan", odgovori ona.
"Nije daleko. Imam velik stan u novoj zgradi blizu sveuèilišnog parka." Ona domahnu taksistu koji je èekao pred hotelskim ulazom. Dvadeset minuta kasnije izišli smo iz dizala i krenuli uskim hodnikom poploèenim mramorom
prema njezinu stanu. Ona pozvoni. Pogledah je. "Netko živi s tobom?" Osmjehnu se kimnuvši. "Moja majka." Bio sam zaèuðen. "Neæe li se zaèuditi kad vidi èovjeka kojega dovodiš?" PIRAN 5 Ona se nasmija. "Moja majka je vrlo liberalna." Bio sam zbunjen. Alma se ponovno nasmija. "Zapravo, i nije mi majka", objasni. "Moja je kuæna pomoænica, ali veæ tako dugo da je zovem majkom." Vrata se otvoriše i na njima se pojavi oniska i tamna žena
indijanskog izgleda. Promotri me, a onda se nasmiješi ugledavši Almu. Ona je zagrli i poljubi u obraz. Progovoriše
brzo na španjolskom, a onda mi ženica ispruži ruku i stidljivo se osmjehnu. "Encantada", reèe. "Zahvaljujem", odvratih i maših se za torbama. Zenica zatrese glavom. "Nemojte." "Poði sa mnom", reèe mi Alma. "Ona æe donijeti torbe.
Dopusti da ti pokažem stan." Bio je prostran. Na stijenama dnevnog boravka nalazile su se brojne Almine fotografije i izresci iz èasopisa s njezinim slikama. Pogledah je. "Doista si fotogenièna." Ona se nasmija. "Tako zaraðujem za život.
Ja sam fotomodel." "Nisam znao", rekoh. "Mislio si da sam kurva", dobaci mi zloèesto. "Nisam", odgovorili. "Miislio sam tek da si djevojka koja obilazi zabave." "I to sam." Ona se nasmija. "Peruanska maèkica." "Lijepo", odvratih.
"Kako god kažeš." Dnevni boravak bio je namješten modernim talijanskim pokuæstvom, s dugim bijelo presvuèenim naslonjaèima i svjetiljkama s bijelim sjenilima. "Doði", reèe ona HAROLD ROBBINS pokazujuæi prema velikom
prozoru. Otvori prozorska vrata i povede me na balkon. Stan je bio na sedmom katu zgrade pored parka. "Lijepo je,
zar ne?" upita ona. "Veoma", odgovorili. "Jesi li zaèuðen što živim tako raskošno?" upita. "To me se ne tièe." "Ali želim znati", primijeti. "Volim te i ne bih željela da stekneš krive dojmove." Šutio sam. "Kad mi je bilo sedamnaest zaljubila sam se u èudesnog muškarca. Bio je mnogo stariji od mene i oženjen. Blizu osam godina bila sam njegova
ljubavnica. Školovao me i pomogao mi u karijeri. Lani je umro. Ostavio mi je ovaj stan i nešto novca. Nisam mu bila
samo zahvalna za ono što mi je uèinio, nego sam ga i voljela. Tek prije šest mjeseci poèela sam ponovno izlaziti. Ali to me nije zabavljalo i tad je naišao tvoj roðak koji me zapitao želim li krenuti s njim na put. Uèinilo mi se da bi to bila sjajna promjena." Pogleda me. "Doista sam željela otiæi odavde i zaboraviti juèerašnjim." Uzeh je za ruku. "Jesi li je zaboravila?" "Posljednjih nekoliko dana èini mi se da jesam", reèe. "To je dobro." Povela me natrag u stan. "Željela bih ti pokazati tvoju sobu." Pošao sam za njom kroz dnevni boravak. "Osim toga", reèe, "èini mi se da ti je potrebna kupka i prilika da se dotjeraš, kao i meni." PIRAMS "Doista", odgovorih. "Imaš li telefon? Htio bih se javiti stricu." "Telefon je u mojoj sobi", reèe. "Reci mi broj, pa æu se pobrinuti." Sjedoh na rub njezina kreveta dok je priopæavala centrali broj telefona. Èekali smo nekoliko minuta, a onda se ona okrenu prema meni. "Kaže da su veze za SAD zauzete.
Pozvat æe te za nekoliko sati." "Prokletstvo", rekoh. "To se redovito dogaða. Moraš biti strpljiv. Okupaj se i dotjeraj, a onda æemo veèerati. Dotle æe proraditi i veza." HAROLD ROBBIMS 7 Pošao sam za njom kroz njezinu sobu do
kupaonice. Pokazala mi je vrata na suprotnom zidu. "Tamo je tvoja spavaonica", reèe. "Kupaonica je medu nama."
Otvori ormariæ pokriven ogledalom nad dvostrukim umivaonikom i mramornom ploèom. "Ovdje je sve što æe ti
zatrebati. Brijaè, krema za brijanje, kolonjska voda. Napunit æu ti kadu." Otvorih vrata svoje spavaonice. Moja torba bila je otvorena i iz nje je nestala odjeæa. Okrenuh joj se. Oèekivala je moje pitanje. "Mamacita èisti tvoje stvari. Dok se budeš kupao, izglaèat æe ih i dotjerati." "Jedva mogu povjerovati. To je bolje nego u hotelu s pet zvjezdica." "Tek je poèetak." Ona se nasmija. Otvori slavine nad prostranom ovalnom kadom i prosu šaku šarenih zrna mirisnih soli. Zrak se poèe puniti èudnim egzotiènim miomirisom. Uze bijelu lopaticu i promiješa soli u vodi, a zatim se okrenu prema
meni. "Skini se", reèe, "i obrij. Sigurno se veæ tri dana nisi brijao." P1RAN5 Zagledah se u nju. "Što æu uèiniti s tom odjeæom?" "Baci je na pod", reèe. "Mamacita æe je kasnije baciti, nije više za nošenje." I dalje sam je gledao. "A što æeš dotle ti raditi?" Ona se poèe svlaèiti. "I meni je potrebna kupka. Kada je velika, naèinjena specijalno za dvoje. Zar si stidljiv?" "Nisam", odgovorili. "Samo iznenaðen." "Ne znam zašto." Nasmija se. "Veæ si me vidio golu, kao i ja tebe." "Kad si me to vidjela?" "Nemoj biti smiješan", odgovori. "Živjeli smo zajedno u istoj kabinici, u njoj se nismo mogli skriti jedno od drugoga. Doði sada." Ona poðe ka drugoj strani kupaonice i sjede na bide. "Dok se ti budeš
brijao, ja æu oprati svoju maèkicu." Kad sam pristupio kadi ona je veæ bila u njoj. Voda je bila topla i ugodna, osjetio sam kako mi godi koži. "U redu?" upita. "Savršeno", odgovorili. Podiže se i dohvati veliku svijetlu plastiènu bocu s otvorom za štrcanje. "Ustani", reèe. "Ovo je specijalni sapun za kupanje. Naštrcat æu ga po tebi, uèinit æe ti kožu mekšom." Polagano, lakom rukom, ona nanese sapun na moje tijelo. "Sad je red na mene", reèe dodajuæi mi bocu.
Uèinio sam to nespretno, moja ruka nije bila lagana kao njezina. Okrenu se polagano i pusti da joj natrljam leða, a
onda se ponovno okrenu suèelice. Pogledah je HAROiD ROBBINS upitno. Ona se nasmiješi. "Ne ponašaj se glupo.
Dovrši me." Brzo nanesoh sapun na nju. Sise su joj bile teške u mojoj ruci, trbuh je bio snažan i ravan. Vrlo nježno rastrljah sapun po maljama medu njezinim nogama. "Jaèe", zapovjedi ona. "Uði u dlake." Uèinio sam kako je naredila, a zatim rastrljah sapun i izmeðu nogu. Dok sam joj dodavao bocu gledala me u oèi. Štrcnu sapun po mom penisu i
mudima. Teško je disala. "Jesi li osjetio kako mi se izdiglo brdašce?" Kimnuh glavom. Poèela mi je gladiti genitalije.
"Ukruæuješ se", reèe. "Nastaviš li tako svršit æu u tvojim rukama", rekoh. "Nije to ništa, ja sam svršila veæ dvaput", reèe ona. Obuhvati me rukom i poèe priljubljivati sebi. Ljubili smo se na koljenima, a onda više nisam mogao izdržati.
Grè mi se proširio tijelom. Kao da nikad neæu prestati. "Isuse!" jeknuh. Pogledah je. "Cijelu sam te poštrcao."
"Zgodno. To je najbolji losion za kožu koji je ikad napravljen." Zaèuh u daljini telefonsku zvonjavu. Osjetih njezinu ruku kako me udara po ramenu. Uspravih se polagano. Ležali smo nagi u krevetu. "Malo sam zaspao", priznadoh.
"Imao si na to pravo." Ona se nježno nasmiješi. "Uèinilo mi se da nikad neæeš svršiti." Zatresoh glavom. "Jesi li èula telefon?" PIRAN* "To je poziv za tebe iz SAD", reèe. Brzo izvuèe boèicu s kokom. "Uzmi malo", reèe. "Još si napola u snu." Kimnuh. Èim sam unio koku u nosnice, glava mi se razbistrila. "Gdje je telefon?" upitah. "Ovdje", reèe, dižuæi slušalicu s krevetskog stoliæa. Prinesoh slušalicu uhu. Zaèuo sam neki ženski amerièki glas. "Gospodine Stevens?"
upita. "Da." "Imam na vezi gospodina Di Stefana", reèe glas. Nešto zvrcnu, a onda zaèuh strica. Glas mu je bio težak i tužan. "Angelo e morto", reèe. Nije to bilo pitanje, on je veæ znao. "Tako je", rekoh. "Zao mi je." "Kad se to dogodilo?" upita tiho. "Prije tjedan dana", rekoh. "Kapetan je pokušao oteti nas. Pucao je Angelu u leda. Sve je bilo gotovo u hipu." "Gdje si ti bio?" upita. "Dolje, u kabini. Kad sam èuo hice zgrabio sam automat. Imao sam tek toliko vremena da sredim kapetana u trenutku kad se poèeo spuštati u kabinu. Sredio sam i jednog mornara. Plovili smo
nizvodno do jedne uvale, kad su i preostala dva mornara postala odviše poduzetna. Sredio sam i njih dvojicu, prije
nego što se pojavio Vincent. Da nije bilo njega, ne bismo se uspjeli izvuæi." "Govoriš u množini. Zar je bio još netko s tobom?" "Toèno", rekoh. "Angelo je doveo iz Lime jednu djevojku. Trebala mu je kao prevoditeljica." HAROLD
ROBB1NS "Angelu je trebala droga", primijeti moj stric tužno. "Možemo li ga prebaciti do Država?" "Ne, strièe", odgovorili. "Ostao je u džungli, pet stotina kilometara uz Amazonu." Stric je šutio nekoliko trenutaka. "Govorio sam mu neka ne ide", reèe. "Ali nikad me nije slušao. Uvijek je želio sebi nešto dokazati." Nisam imao odgovora. "Takoðer, nisam želio ni da ti poðeš. Objašnjavao sam Angelu kako to nije tvoja uloga", reèe. "Angelo je bio moj bratiæ i ja sam ga volio", odvratih. "Jasno je zašto sam krenuo s njim. On je bio sa mnom na Siciliji." "Želim da se vratiš", reèe. "Kad imaš zrakoplov?" "Ovdje je sada noæ", objasnili. "Rezervirat æu prvi let ujutro." "Ukrcaj se u Braniffov let", reèe.
"Nemam povjerenja u inozemne kompanije. Leti amerièkom." "Hoæu, strièe", rekoh. "Kad doðeš ovamo, dogovorit æu zadušnice za Angela", reèe. "Bit æu nazoèan", obeæah. Glas mu je bio tmuran. "Je li djevojka èitava?" "Jest, strièe."
"Je li zgodna?" "Jest, strièe", rekoh. "Angelo je imao dobar ukus. Nije išao sa skitnicama." "Pobrini se za nju." "Hvala, strièe", rekoh. PIRAN5 "Pobrini se i za sebe", dometnu. "Ne zaboravi da si jedini muškarac u obitelji koji mi je preostao. I nazovi me sutra." "Hoæu, strièe." "Volim te", reèe. "I ja volim tebe", rekoh. Telefon kvrcnu dok mi je bio u ruci. Dodadoh Almi slušalicu. U oèima joj se ukazale suze. "Kako je on?" upita. "Slomljenog srca", rekoh. "Angelo mu je bio zjenica u oku." HAROLD RO33INS 8 Doruèkovali smo na balkonu. Nebo je bilo plavo, sunce je blistalo, zrak
je bio svjež. Stara nas je žena poslužila s velikim pladnjem prženih jaja, luka i rajèice, kao i tankim odrescima mesa na žaru pod ljutim umakom. Kruh je bio topao i taman, namazali smo ga maslacem. Kava je bila jaka i vrela. Bio sam
izgladnio. Jeo sam kao da sutra neæe nikad doæi. Alma se napokon nasmija. "Jedeš li uvijek toliko?" "Samo kad sam gladan", promrmljah punim ustima. "Ovo je prava hrana, ni nalik onom smeæu s broda." "Mamacita je velika kuharica." "Slažem se", rekoh i pogledah je. "Ti ne jedeš mnogo." "Djevojke moraju paziti na dijetu", odvrati.
"Peruanke su sklone debljanju." "Kao i peruanska maèkica?" Nasmijah se. "Upravo sam po mjeri." Nasmija se sa mnom. "Koliko se sjeæam, nisi se tužio." "Maèkica je lijepa", rekoh. "Najbolja." P1RAN5 Nagnu se preko stola i poljubi me u obraz. "Sladak si." Starica je stajala uz balkonsku ogradu. Okrenu se Almi i nešto joj reèe. Alma se diže i pogleda preko ograde. Dade mi znak i ja joj se pridružili. "Dolje, na drugoj strani ulice. Automobil s dvojicom što stoje uza nj. Možda je to policija." "Ti ne znaš?" upitah je. "Kao da su policijska kola, ali ne vidim nikakve oznake", reèe. "Možda su policajci u civilu. Njihova kola nisu oznaèena." "Zašto misliš da nas promatraju?" upitah. "Ne znam zašto", odgovori. "Ali Vincent je kazao da policija u Iquitosu ima možda o nama neke obavijesti. Ako je to toèno, jamaèno su obavijestili i svoju središnjicu u Limi." "Sto ako to nisu policajci?" "Onda su to cocainas na tragu svoje robe." Alma mi podiže ruku i maknu je s ograde. "Obuci se", reèe. "Imam neke prijatelje u policijskoj središnjici. Moj patron bio je general i neko vrijeme šef policije. Nekad sam bila s njima prisna. Nakon nekoliko telefonskih razgovora
vidjet èu što mogu doznati." Odoh u svoju sobu. Stara žena bila je bolja od svakog sobara. Poslagala je po krevetu svu moju odjeæu: tamnoplavi blejzer sa zlatnim gumbima, sive flanelske hlaèe, laganu plavu košulju i usku pletenu crnu
kravatu. Moje crne oksfordice bile su ulaštene i u svaku cipelu bila je zataknuta svilena èarapa. Da se obuèem trebalo
HAROLD ROEBIMS mi je manje od pet minuta. Samo mi je još nešto nedostajalo. Otvorih torbu za spise, uzeh iz nje
automat i gurnuh ga u džep blejzera. Uzeh i deset tisuæa dolara što sam ih bio obeæao Almi i stavih ih u omotnicu od
svijetlosmeðeg manilskog papira. Putovnicu i vizu stavih u prednji džep a snop novèanica u stražnji džep hlaèa. Prodoh
kroz kupaonicu do njezine sobe. I dalje je govorila u telefon. Starica je izvadila iz ormara jednu Alminu haljinu i
stavila je pred nju. Èekao sam na vratima dok nije odložila telefon. "Ipak su policajci", reèe. "Ali ne motre nas." "Onda se nemamo èega bojati", rekoh. Ona zatrese glavom. "Traže Angela i misle da si ti on." Baci sa sebe kuæni ogrtaè i navuèe èipkane gaæice, zatim brzo prikopèa odgovarajuæi grudnjak. Pogledala me u trenutku dok je sjedila na krevetu
i navlaèila najlonke. "Buljiš u mene", reèe. "Zagolicala si me." Stavih omotnicu s novcem na krevet pored nje.
"Nemoj", reèe ona. "Ne trebam taj novac." "Obeæao sam ti", rekoh i pružih joj ga. "Ali tad smo bili nešto drugo", reèe.
"Sada smo prijatelji i ljubavnici." "Želim da uzmeš novac", rekoh. "Sad i više nego prije, zbog onoga što osjeæamo jedno za drugo." Ona se diže s kreveta i poljubi me. "Ti si drag èovjek", reèe nježno. Zagrlih je trenutak a onda je pustih. "Hvala ti." Uze haljinu s kreveta i stavi je na tijelo. "Mamacita!" viknu. Starica je požurila u spavaonicu. Alma joj je nešto brzo govorila. Mamacita kimnu i prièvrsti joj haljinu iza vrata. Onda uze omotnicu s kreveta i nestade.
Alma se okrenu. "Kako izgledam", upita. "Lijepo." "Stavit æu šminku", reèe. "Spakiraj svoju putnu torbu, kreæemo za nekoliko minuta u zraènu luku." "Što æemo s onim policajcima vani?" upitah. "Neæe biti problema", objasni mi.
"Razgovarala sam s policijskim satnikom. On æe ih povuæi i povesti nas svojim kolima do zraène luke." "Povjerovao je u tvoju prièu?" Ona kimnu. "Naravno. Uostalom, bila je istinita. Ali prije nego što se ukrcamo htjet æe vidjeti tvoju putovnicu. Ne bi bilo loše da uz vizu priložiš tisuæu dolara." "Mislio sam da ti je prijatelj", rekoh. "Da mi nije prijatelj ne bi to uèinio za nas", odvrati ona. "Ne razumiješ. Ovdašnji službenici malo zaraðuju, potrebna im je pomoæ."
"Ponekad je isto i u Državama, ali mi to zovemo sredstvom za podmazivanje", rekoh. "Nemaš razloga za
podrugljivost", odvrati ona mirno. "Dosad si prekršio gotovo sve pisane zakone." Zabuljih se u nju. Imala je pravo.
Kako bih se mogao prvi nabaciti kamenom? Uzeh je za ruku. "Isprièavam se." Stisnu mi ruku. "A sad požuri. Spakiraj se." HAROLD RO33INS Zatvorih putnu torbu i zakljuèah je, a zatim stavih na nju torbu za spise. Ostavih ih na
krevetu i krenuh do balkona. Mali crni Volkswagen još je bio parkiran na ulici. Dok sam ga promatrao, približi mu se
veliki Ford Fairlane. Nisam mogao vidjeti vozaèa, ali ona dvojica što su stajala uz bubu kao da su nešto govorila
vozaèu u drugim kolima. Ford zatim krenu a ona dvojica uðoše u bubu i takoðer krenuše. Promatrao sam ih kako
zalaze za ugao, a zatim se vratih u sobu. Uzeh putnu i manju torbu i uðoh u dnevni boravak. Alma me èekala.
Promotrio sam je. Preko ramena je imala nehajno prebaèen krzneni kaput, a na podu pored nje bila su dva velika putna
kovèega, torba za rame i mala èetvrtasta kutija za nakit. Sve marke Luis Vuitton. Nasmiješih joj se. "Visoka klasa.
Planiraš neko veæe putovanje?" Nasmija se. "Idem s tobom do New Yorka." "Hej! Ne sjeæam se da si o tome govorila." "Ne budi glup", reèe. "Misliš li da bi mi povjerovao da mu nisam kazala kako me ti vodiš u New York?"
"Nije to tako jednostavno", prigovorili. "Potrebna ti je viza." Ona se ponovno nasmija. "Imam višekratnu ulaznu vizu za Države. Uostalom, ondje sam pohaðala školu." Ušutio sam. "Pohaðala sam školu jednu godinu i u Parizu", reèe.
"Kaniš li i onamo?" "Možda. Ali to neæe biti tvoj problem. Moj patron zavještao mi je omanji apartman u hotelu Pierre." PIRANS Poèeh se smijati. "Možda bi me mogla u nj smjestiti. Nemam apartman u New Yorku." "Možeš biti moj gost koliko god želiš", reèe. Pored vrata zaèu se zvonce kuænog telefona. Alma pritisnu gumb i javi se. Ti kuæni telefoni uvijek imaju piskutav zvuk i ovaj nije bio iznimka. Glas muškarca bio je visok i uzbuðen. Alma mu je nešto
govorila, a onda se ponovno zaèu njegov glas. Napokon ona kimnu i odgovori jedinom rijeèju koju sam razumio:
"Okay". "El capitdn je dolje u garaži. Zadržao je sa sobom dvojicu svojih detektiva. Oni su mu priopæili, kako reèe, da tri sumnjivca èekaju u kolima pred ulazom u garažu. Misli da su oni revolveraši iz Kolumbije, jer njihov auto ima
registarske ploèice te zemlje. Kaže nam da ne otvaramo vrata nikome osim njemu." "Sranje", rekoh. Uzeh pucaljku iz džepa. "Postoje li još neka ulazna vrata u ovaj stan?" "Služinski ulaz kroz kuhinju", reèe. "Pritisnimo ih stolom", rekoh. "Ne bi bilo dobro da nam se netko pojavi iza leða." Ona prizva mamacitu. Došao sam s njima u kuhinju gdje sam im pomogao dogurati masivni stol do vrata. Zatim se vratismo u dnevni boravak. Alma se okrenu i poèe nešto
govoriti starici. Starica poèe plakati. Zagrli Almu i poljubi je. I Alma poljubi nju rekavši joj nešto na španjolskom.
Napokon mamacita ode iz sobe. Alma me pogleda. "Kazala sam joj da se zakljuèa u svojoj sobi. Da je policija u blizini i ona æe se za sve pobrinuti." HAROLD ROBBINS "Dobro", primijetih. "Možda bi trebala poæi do nje." Ona zatrese glavom. "Moram biti ovdje s tobom. Ti ne bi prepoznao satnikov glas. "Zašto èiniš sve to za mene?" upitah. "Osjeæao bih se bolje kad ti ne bi bila ugrožena." "Uz tebe sam", odvrati ona jednostavno. "Spasio si me iz vode pred piranama.
Osim toga, prijatelji smo i ljubavnici." Ne rekoh ništa - samo se sagnuh i poljubih je. "Prijatelji i ljubavnici", ponovih.
PIRANE 9 "Deset minuta", rekoh joj. "Zbilja mu se ne žuri." Ona me pogleda. "On je vrlo oprezan èovjek. Sigurna sam da zna što radi." "Možda", rekoh. "Ali ipak postajem živèan." Pridoh ulaznim vratima i provirih kroz rupicu.
Mogao sam vidjeti hodnik sve do dizala. Ništa se nije micalo i ja se okrenuh Almi. "Možeš li ga nazvati u garažu?"
"Ne", odgovori. "Kuæni telefon radi samo u jednom smjeru, kad zovu ovamo." Casak kasnije zaèu se nešto u slušalici.
Muškarèev glas nešto je progovorio. Alma odmah odgovori. On reèe još nešto, s oèitom napetošæu u glasu. Alma se
okrenu i pogleda me. Na licu joj se vidio zbunjen izraz, a zatim mu još nešto reèe. "Dobro." Ona otpusti gumb na slušalici i kuæni telefon zamuknu. "Ne razumijem to", reèe. "Oslovio me kao Almu. Nikad prije nije me nazivao krštenim imenom." "Ali to je zaista tvoje ime." HAROLD ROBBINS "Da, ali ti ne razumiješ. On je vrlo uljudan èovjek, a takvo što nije dio etikete." "Dobro", rekoh. "Sto ti je još kazao?" "Prvo me pitao jesmo li se spakirali i imaš li svoju torbu za spise. Odgovorila sam da smo spremni, našto mi je rekao da æe krenuti dizalom." Alma zatrese glavom.
"Kao da nije bio pri sebi." "Mislim da je u nekoj nevolji. Inaèe ne bi pitao o mojoj torbi za spise." Ponovno pogledah kroz rupicu na vratima. "Nisi mu ništa rekla o torbici za spise, zar ne?" "Nemoj biti lud", odvrati ljutito. "Nisam glupaèa." Nasmijah se. "Nikad nisam rekao da si glupaèa. Bit æe bolje da se što prije udaljimo odavde." "Ovo je jedini put", objasni ona. "Kroz kuhinju bismo mogli doæi samo na stubište." Pogledah kroz rupicu. Vrata dizala poèeše se otvarati. Gurnuh je. "Pogledaj je li to tvoj prijatelj." Ona pogleda. "On je, ali iza njega je još netko." Pogledah ponovno. Njezin prijatelj nije bio visoka rasta, ali uz policijsku odoru imao je i cipele s visokom petom, što ga je malo povisilo. Preklopac njegove torbice za pištolj bio je otvoren i u njoj nije bilo oružja. Ni u ruci nije držao oružje. Èovjek iza njega bio je cijelu glavu viši i èinilo se kao da jednom rukom gura satnika u leða. Pred vratima zaèu se satnikov
glas. "Alma! Estoy Felipe!" "Što æemo sada?" šapnu ona. PIRANS Otkopèah osiguraè na svom pištolju i postavih se tako da ostanem prikriven kad se vrata otvore. Držeæi pištolj èvrsto u ruci kimnuh joj i prišapnuh: "Pusti ga unutra."
Ona okrenu kvaku i ustuknu korak kad su se vrata poèela otvarati. Satnik kao da je bio uguran u stan. On se sudari s
Almom. Drugi èovjek još je stajao pred vratima pa ga nisam mogao vidjeti. "Americano!" viknu èovjek grubo. Alma ostade nijema. Pokaza rukom spavaonicu iza sebe. Èovjek viknu nešto na španjolskom. Nisam naravno razumio
njegove rijeèi, ali sam shvatio ton glasa. Alma zatrese glavom. Èovjek joj ponovno nešto viknu i pohita u stan. Sad je
bio na meni red. Opalih ga svojim teškim automatom po ruci u kojoj je držao pištolj. Kad mu je pao na pod okrenuo se
i pokušao me zgrabiti. Dok sam bio u vojsci nauèio sam se nekim stvarima. Ustuknuh malo, a zatim ga udarih nogom
po mudima. On jeknu i nagnu se naprijed; sad sam ga udario oružjem i po glavi. Našao se na podu. Zabuljio se u mene
a onda je pokušao dohvatiti svoje oružje. Ali i policajac je bio brz. Zgrabio je pištolj s poda. Pogleda me i pokaza
revolver. "Moj je", reèe. "Dobro", odvratih. Policajac se nagnu nad èovjeka i brzo mu stavi lisi èine na ruke iza leda.
Okrenu èovjeka poleðuške i že stoko ga udari. Èovjek zareza. Policajac ga udari pisto HAROLD ROBBINS ljem po
licu. Iz nosa i usta poèe curiti krv, no policajac ga je i dalje tukao. Alma se javi brzim glasom: "Ne po bijelom
prostiraèu. Neæe se moæi oprati." Policajac se zabulji u nju, a onda mu se na licu ukaza smiješak i on kimnu. Nije bio krupan ali je oèito bio jak. Bez mnogo napora odvuèe èovjeka po podu do mramorom poploèenog balkona, a zatim ga
još jednom udari po licu. Sad je krv poèela snažno curiti. Policajac mu nešto priprijeti, našto èovjek obori glavu. Upitah policajca: "Znate li što o njemu?" Odgovorio mi je na engleskom. "Ništa, samo to da je Kolumbijac. Mislili smo da su samo njih trojica, jer smo ih promatrali u kolima. No on se bio sakrio u garaži, pa me uhvatio kad sam izišao iz auta."
"Gdje su vaši ljudi?" upitah ga. "Na ulici, još motre onu trojicu u kolima." Okrenu se Almi i progovori španjolski. Ona mu odgovori na engleskom. "Nemam pojma zašto nas progone. Možda su dobili istu dojavu kao i ti o onom drugom
èovjeku." Pogledah je s udivljenjem. Nije spomenula Angela po imenu. Imala je mnogo razloga da bude pažljiva. "Ali jesi li ikad srela tog Angela Di Stefana?" upita je satnik. "Možda", odgovori. "Možda u nekom disku ili na zabavi.
Susreæem mnogo ljudi." "A ovaj èovjek?", upita on pokazavši na mene. "Kako si ga upoznala?" PIRANE "Preko jedne školske kolegice u Državama. Nazvala me i rekla da æe me posjetiti." On je pogleda. "Ali bila si s njim gotovo dva tjedna. Gdje ste se kretali?" "Bili smo zajedno u mome mjestancu, u pokrajini." "A sad odlaziš s njim za Sjedinjene Države? To je neka brza romanca." "Tajnoviti su putovi ljubavi", reèe Alma. Okrenu se meni. "Kao da se razumijete u oružje?" "Bio sam u Specijalnim snagama, u Vijetnamu", objasnih. "Odakle vam automat?" upita.
Umjesto mene odgovori Alma. "Dala sam mu ga. Meni ga je poklonio general." On ušuti trenutak, a zatim se okrenu Kolumbijcu. Govorio mu je brzo na španjolskom, no on ponovno nije ništa odgovorio. Satnik ga pograbi, uspravi i
okrenu trbuhom prema balkonskoj ogradi. Držeæi revolver uperen u èovjekov zatiljak, on drugom rukom otkopèa
lisièine i skide ih s ruku svoga zarobljenika. Držeæi i dalje revolver na zatiljku, reèe mu nešto na španjolskom, a
èovjek odgovori podjednako brzo. Prièinilo mi se kao da proklinje satnika. On slegnu ramenima, a zatim udari oružjem
po zarobljenikovu zatiljku. Zamalo se skljoka niz ogradu. Satnik se spretno kretao. Gurnuo je ruku medu
zarobljenikove noge i tako ga podigao u zrak, a onda bacio preko ograde. Uz vrisak, on tresnu na ulicu. HAROLD
ROBBINS Satnik pogleda preko ograde. Nakon tupog udarca o tlo nije se ništa više èulo. Satnik se okrenu prema
nama. Lice mu je bilo bezizražajno. "Baš je bio nespretan, taj kurvin sin", reèe neodreðeno. "Tresnuo je o krov novih kola i uništio ih." Ne rekosmo ništa. Satnik stavi revolver u torbicu. "Mogao nas je sve poubijati", zakljuèi. "Jasno mi je", rekoh. "Želite li pogledati?" upita. Zatresoh glavom. "Vidio sam dovoljno takvih stvari u Vijetnamu." On kimnu.
"Vrlo dobro. Uðimo u stan. Pozvat æu pojaèanje i dok budemo èekali pogledat æu vaše papire." Ništa se ne može usporediti s policijskom pratnjom do zraène luke. Dva motocikla sa zavijajuæim sirenama ispred jednog crno-bijelog
policijskog automobila, zatim mi u satnikovim kolima i onda još jedan crno-bijeli auto. Dok smo jurili ulicama ljudi su nas pozorno promatrali. Bio sam s Almom na stražnjem sjedalu, dok je satnik Gonzales sjedio uz vozaèa u policijskoj
odori. Satnik se okrenu. "Mislim da je sve u redu", reèe. "Od Kolumbijaca ni traga." "Pitam se kamo su otišli", rekoh.
"Tko bi to znao? Moji su ih ljudi izgubili u prometnoj gužvi nakon nezgode." "Nezgoda" - to je doista bio uglaðen izraz, pogotovo jer je upravo on bio taj koji je gurnuo lupeža preko ograde. Satnik pogleda uru. "Zrakoplov kompanije Braniff veæ je odletio", reèe. "Krenuo je u dva popodne a sljedeæi let imaju sutradan." "Sranje", rekoh. "Nemojte se uzrujavati", reèe on utješno. "Air Peru kreæe za New York u èetiri popodne. Mogu vas smjestiti." Pogledah Almu. Ona kimnu. "To je dobra kompanija. Imaju i odjel prvog razreda. Cesto sam letjela." "Dobro", rekoh satniku. "Kreæemo tako." "Morat æete kupiti voznu kartu", reèe on. Pruži mi ruku. "Dajte mi novac i dokumente. Ja æu sve srediti."
Zavukoh ruku u unutarnji džep blejzera. Izvadih dvije novèanice po tisuæu dolara i pružih ih, takoðer putovnicu i
izlaznu vizu. "Uzmite usput i kartu za Almu." "Naravno", reèe on i strpa papire u džep. "Sada je tri popodne. Smjestit æu vas u salon za vipove." "Zahvaljujem", rekoh. On pogleda Almu. "Kad se namjeravaš vratiti?" "Nisam još
razmišljala o tome", odgovori. "Možda æu skoknuti nakratko u Pariz." "Lijepo", reèe on uljudno. "Pošalji mi teleks kad se odluèiš za povratak. Doèekat æu te." "Vrlo ljubazno od tebe, Felipe." Ona se nasmiješi. "Obavijestit æu te." On nas ostavi s jednim detektivom u salonu za vipove i pode srediti formalnosti za let. Alma je upalila cigaretu, a hostesa nam je. donijela dvije èaše šampanjca. "Isprièavam se, morao bih skoknuti u nužnik." HAROLD ROS3INS "Požuri." Odoh u toalet i stadoh uz pisoar. Raskopèao sam hlaèe i stadoh puštati vodu, kad sluèajno pogledah u ogledalo ispred sebe.
Zamalo sam popisao hlaèe. Hitro povukoh zatvaraè hlaèa i okrenuh se. Iza mene stajao je Vincent, oslonjen o vrata.
"Koga vraga radiš ovdje?" upitah. "Mislio sam da si odavno nestao." "Morao sam se zadržati", reèe. "Jesi li razgovarao sa stricem?" "Jesam." "Dobro", reèe. "Objasnio si mu dakle što sam sve uèinio?" "Naravno", odgovorili.
"Bio je vrlo zadovoljan." "Dobro", zakljuèi on i izvuèe iz džepa automat opremljen prigušivaèem. "Ne bih bio u stanju poreæi da su tebe i Angela nasamarili s kokom i da je ono bilo samo duhansko lišæe." "Ti si lud", rekoh. "Lud za dvadeset milijuna dolara", reèe i krenu prema meni. Iza njegovih leða otvoriše se vrata. Zaèu se drugi prigušivaè i ja se u hipu izmaknuh pred Vincentom koji je padao, ispustivši pištolj, dok mu je iz glave raznesene odostraga po pisoaru
prskala krv i komadi mozga. Na vratima je bio satnik Gonzales. "Jedan od Kolumbijaca", reèe. Nisam mogao
progovoriti. Samo kimnuh. f I RAME "A sad izlazi odavde", reèe. "Moj æe èovjek oèistiti taj metež." Šutio sam. On se nehajno nasmiješi. "Sretan si èovjek", reèe. "Krajnji je èas da se ukrcaš u zrakoplov." HAROLD ROBBINS 10 Satnik Gonzales dade znak svom policajcu kad smo izlazili iz toaleta. Policajac nam pristupi i satnik mu poèe brzo govoriti
na španjolskom. Policajac kimnu i stade pred vrata toaleta, kako nitko ne bi ušao unutra. Pogledah upitno satnika
Gonzalesa. "Želim vas i Almu smjestiti u zrakoplov prije nego što ovamo dovedem pristanišnu policiju. Kas jedanput uðu ovamo obavijestit æe i pograniène nadzornike. Umiješali biste se u formalnosti i protekla bi možda dva ili tri dana prije nego što biste mogli napustiti zemlju. Vjerujem da vam se žuri kuæi." "Tako je, zahvaljujem", rekoh. "Nema na èemu", reèe. "Naposljetku, spasili ste mi život u Alminu stanu." "I vi ste spasili moj." "To je moja dužnost", reèe satnik. "Štititi poštene ljude." Ispružih mu ruku. "Svejedno, zahvaljujem." PIRAN 5 Poðosmo do vipovskog salona gdje nas je èekala Alma. "Èudno", reèe on. "Ne shvaæam zašto su nas Kolumbijci slijedili." "Imali su vjerojatno istu informaciju kao i vaš ured. Jedini je problem u tome što ja nisam èovjek kojega su tražili", zakljuèili. "Niste prepoznali èovjeka u toaletu?" Zatresoh glavom. "Ne." "Ali on vas je htio ubiti." "Ne znam zašto", odgovorih. "Ali zahvaljujuæi vama, nije uspio." On ozbiljno zatrese glavom. "Uzet æu još dvojicu svojih momaka da vas doprate do zrakoplova. Ne želim da se Almi ili vama bilo što dogodi." "Veæ se osjeæam sigurnije", odgovorih. On se odjednom nasmije. "Kanite li se vraæati u Limu?" Nasmijan se zajedno s njim. "Ne vjerujem. Ovaj mi je posjet bio dovoljno uzbudljiv." On se suglasi. "Mislim da vam je to mudra odluka." Pogleda me dok smo se približavali Almi. "Nema smisla da joj bilo što kažete o incidentu u toaletu. Veæ je dovoljno uplašena." "Upravo ste na vrijeme", reèe Alma. "Naruèila sam bocu šampanjca." Satnik se uljudno nasmiješi. "Neæete za to imati vremena. Uredio sam da vas preko reda puste u
zrakoplov." HAROLD ROBSINS "Èemu žurba?" upita ona. "Imamo još èetrdeset minuta do uzleta." "Želim da se ukrcate prije ostalih putnika. Bit æete pod našom pratnjom sve do ulaska. Moja dva detektiva pregledat æe ostale
putnike na ulazu u kabinu. Zapažena su tri èovjeka u automobilu s kolumbijskim registarskim ploèicama." "Valjda ne misliš da bi mogli doæi ovamo?" upita ona. "Ne bih htio riskirati", reèe. Uze njenu ruènu prtljagu i torbicu. "Doðite", reèe. Izišli smo iz zgrade kroz službeni prolaz. Alma i ja koraèali smo prema zrakoplovu, satnik ispred nas, te po jedan detektiv pored i iza nas. Bez rijeèi uspesmo se do zrakoplova. Nakon blistavog sunèanog svjetla vani, trebalo mi je
nekoliko trenutaka da se priviknem na polumrak. Stjuardesa nam se nasmiješi. "Bienvenido, gospoðice Vargas i
gospodine Stevens. Moje je ime Marisa." Alma joj se nasmiješi obrativši joj se na španjolskom. Stjuardesa kimnu.
Jamaèno su se poznavale. Djevojka nas povede naprijed do naših sjedala. Smješteni smo u posljednji red prvog
razreda, leðima prema pregradi. "Osjeæat æete se udobno", reèe stjuardesa. "U prvom razredu su još samo dva putnika." "Hvala vam", rekoh. "Mogu li vam poslužiti šampanjac?" upita. PI RAME "Da, gracias", odgovori Alma.
Dok se smještala na sjedalo uz prozor dobaci pogled satniku Gonzalesu. "Hoæete li nam se pridružiti uz piæe?" upita ga. On zatrese glavom dok joj je smještao ruènu prtljagu u pregradu nad glavom. "Ne, hvala, još sam na zadatku."
"Sigurna sam da više ne morate brinuti", reèe mu ona. "Prestat æu se brinuti kad uzletite", reèe. "Samo uživajte u šampanjcu. Putnici ulaze u zrakoplov i ja ih želim sa svojim ljudima provjeriti. Vratit æu se za nekoliko minuta."
Stjuardesa stavi butelju šampanjca i èaše ispred nas. Hitro nam napuni èaše, a zatim ode prema ulazu da pozdravi nove
goste. Kucnuh se s Almom. "Servis je zaista izvrstan", rekoh. "Gonzales nas drži pod okom. Pitam se što on zna a mi ne znamo." "On je policajac", reèe Alma. "Vole se praviti važni." "Posrijedi je više od toga", usprotivili se pomislivši kako me brzo slijedio do toaleta. "Ali ne prigovaram. Da nije njega, veæ bismo bili u govnima." "Sad je sve gotovo", natuknu Alma. "Na putu smo prema Državama." "Da", rekoh, a onda odmah prokleh. "Dovraga, nisam imao vremena nazvati strica. Brinut æe se." "Za deset sati bit æeš u New Yorku. Možeš ga nazvati iz zraène luke." Ona ponovno napuni èaše. "Opusti se, imat æemo udoban let. DC 8 Air Perua udobniji HARO1D ROBBINS je zrakoplov od
Braniffovih 707, iako su malo sporiji. Moæi æemo ispružiti noge." "U zrakoplovu još nisam uspio ispružiti noge", rekoh. Ona se nasmiješi. "Zato što još nikad nisi letio sa mnom. Neprekidno æu te podbadati. Nasut æu u èašu malo
kokainskog praška, pa æeš usput imati i svoj vlastiti let." "Zbilja si sjajna", rekoh. Ona se nasmiješi. "Samo peruanska maèkica." Ponovno se kucnusmo. Promotrio sam par koji su doveli do njihovih sjedala. Bili su sredovjeèni, oboje
izvrsno odjeveni. Žena je imala krzneni kaput a ruke joj bijahu obasute dijamantima. Muškarac skide šešir i otkri sitne kovrèe sijede kose. Oèi su mu bile pokrivene zasjenjenim naoèalama francuskog modela. Promatrao sam ih dok su
sjedali a stjuardesa im servirala šampanjac. Vratio se satnik Gonzales. "Sve je u redu", reèe. "Putnici ukrcani. U
poslovnom razredu samo je èetrdeset sedam putnika." "Možda bi sad ipak mogao ispiti malo šampanjca?" reèe Alma.
"Ne, još jednom hvala", reèe on isprièavajuæi se. "Još æu morati satima ispisivati razne izvještaje." Pruži mi ruku.
"Sretno, gospodine Stevens. Bila mi je èast da sam vas upoznao." PjRANS ____ .................. "I ja osjeæam isto, satnice Gonzales", rekoh odvrativši mu stiskom ruke. "Hvala vam za sve što ste uèinili za nas." "Por nada", reèe, a zatim poljubi s poštovanjem Alminu ruku. "Hasta luego, senorita Vargas." Alma mu kimnu. "MU gracias, capitdn", reèe.
"Mogu li još nešto zamoliti?" "Bilo što." "Stiæi æemo u New York izmeðu dva i tri ujutro. Hoæeš li, molim te, poslati teleks u moj hotel i javiti im neka pošalju limuzinu na aerodrom?" "Bit æe sve u redu", reèe. Dotaknuvši rukom kapu u znak pozdrava napusti zrakoplov. Zaèu se zvuk vrata koja se zatvaraju, a strojevi mlažnjaka poèeše nam zujati u ušima.
Okrenuh se i pogledah je. Gledala je kroz prozor tlo koje je izmicalo ispod zrakoplova. Nagnuh se preko njezina
ramena i ugledah satnika kako sa svojim ljudima odlazi u zgradu. Zaèu se glas koji je na španjolskom i engleskom
davao sigurnosne upute. Zrakoplov polagano stiže do uzletne staze. Polagano se okrenuo na poèetku staze. Dok su
strojevi poèinjali urlati, koènice su još uvijek pridržavale zrakoplov. Alma me odjednom zgrabi za ruku. Dok smo jurili stazom sve više me stiskala. Zrakoplov se uz jedva èujan zvuk odrazi od tla i mi se naðosmo u zraku. Okrenu se prema
meni blijeda lica. "To me uvijek plaši", reèe. HAROLD ROE31NS Ali nisam mislio o tome što mi je rekla. Prisjetio sam se kako je zamolila satnika da pošalje teleks u njezin hotel; nije mu uopæe rekla ime hotela. Rukom mi dotaknu
nogu. "Hotel Pierre", rekoh. Ona me pogleda. "Sto to govoriš?" "Nisi spomenula satniku ime hotela." Ona se nasmija.
"Veæ sam ti rekla da smo stari prijatelji. On veæ godinama zna da mi je moj patron poklonio jedan apartman u tom
hotelu." Protekla su upravo tri sata i dvije boce šampanjca, kad me stjuardesa dotaknu po ramenu. Otvorih oèi i
pogledah je. U ruci je držala novu bocu šampanjca. "Èestitam", reèe. "Upravo prelazimo preko ekvatora." Okrenuh se Almi. "Jesi li spavala?" "Malo", odgovori ona. Stjuardesa je nalila šampanjac i krenula naprijed prema paru ispred nas.
Alma se kucnu, nagnu se i poljubi me. "Èestitke i s moje strane". Nasmiješih se i poljubih je. "Imam za tebe poseban dar", reèe nasmiješeno. Gurnu mi nešto u ruku. "Što je to?" "Pomiriši", odvrati. "Osjeæam miris parfema i još neèega."
P1RAMS Ona se nasmija. "Pogodio si, to su moje gaæice. Još su vlažne. Svukla sam ih dok si spavao. Stavi ih u džep na prsima. Svatko æe pomisliti da nosiš rupèiæ." Poslušati je. "Luda si", rekoh. "Ne sasvim. Htjela sam ti dati nešto što æe te podsjetiti kako smo prešli ekvator trideset tisuæa stopa iznad zemlje." "Podigla si me više i bez zrakoplova."
Nasmiješiti se. Pojavi se stjuardesa. "Ubrzo æe biti servirana veèera", reèe. HAROLD ROB3IMS 11 Osjetio sam
njezinu ruku na ramenu. Promeškoljili se u udobnom krevetu i otvorih oèi. Kroz prozor prodiralo je dnevno svjetlo.
Ona je veæ bila odjevena. Pogleda me i nasmiješi se. "Prilièno si dobro spavao", reèe. Izbacih pauèinu iz glave.
"Koliko je sati?" "Pola sata iza podneva", odgovori ona. Skoèih s kreveta. "Moram nazvati strica." "Ne brini se", reèe.
"Veæ sam ga nazvala. Rekla sam mu da još spavaš. Zamolio je da ga nazoveš u dva popodne." Zabuljih se u nju.
"Odakle ti njegov broj?" "Zar se ne sjeæaš?" upita. "Rekao si mi da ga nazovem iz Lime. Nikad ne zaboravljam telefonske brojeve." "Kako ti se uèinio?" upitah. "Mislim da je dobro", reèe. "Ipak, ponešto tužan." "Je li bio iznenaðen što ga ti nazivaš?" upitah. "Nije." Pokaza stol uz krevet. "Imamo naranèina soka, kave i pravih amerièkih danskih kolaèiæa." PIRANS "Uzet æu kavu", rekoh protežuæi noge. Kava je bila dobra. Jaka i vrela. Glava mi se poèe razbistrivati. "Kad si se ti probudila?" "U osam." "Zašto tako rano?" upitah. "Zaspali smo nakon èetiri ujutro." "Morala sam nešto obaviti i telefonirati", odgovori. Na vratima apartmana zaèu se zvonce. "To je sigurno sobar", reèe u hitnji.
"Moram dati nešto izglaèati. Sredit æu to dok se budeš brijao i tuširao." Podiže dva svoja putna kovèega srednje velièine i odnese ih u dnevni boravak zatvorivši iza sebe vrata. Nalih još jednu šalicu kave i ponesoh je u kupaonicu.
Ispih je i otvorih ormariæ tražeæi brijaè. Nije ga bilo. Razmislili èasak, a onda se zaogrnuh ruènikom i krenuh do vrata koja su vodila u dnevni boravak. Kad sam otvorio vrata ona mi je bila okrenuta leðima. Uza stol nasuprot njoj stajala
su dva muškarca. Osim njezinih kovèega marke Louis Vuitton na stolu su bila još dva kožna kovèega. Vuittoni su bili
otvoreni i ona je upravo uruèivala celofanske vreæice s bijelim prahom muškarcima koji su ih slagali u svoje kovèege.
"Dvadeset dva kilograma", reèe ona. Jedan muškarac me ugleda i trgnu automat iz kaputa. Ona se okrenu. Osjetio sam se glupo. "Tražio sam brijaè", rekoh. "Makni pucaljku", reèe ona hladno. "On je Di Stefanov neæak." HAROLD
ROBBINS Muškarac me pogleda. "Onaj koji je krenuo na put s Angelom?" "Tako je", reèe ona i okrenu mi se. "Brijaè je u ladici pored umivaonika." Kimnuh i zatvorih vrata za sobom. Otiðoh ponovno u kupaonicu. Odjednom osjetih
muèninu i povratih sve u zahodsku školjku. Ništa više nije imalo smisla. Okrenuh se umivaoniku i pogledah se u
ogledalu na kliznim vratašcima ormariæa. Bio sam blijed i znojan, osjeæao sam gorèinu. Otvorih vratašca i uzeh
sredstvo protiv muènine koje sam ranije bio zapazio. Potrošio sam gotovo cijelu boèicu ljekovite tekuæine kako bih
uklonio bljutav okus iz usta. Pronašao sam napokon brijaè. Bio je to stari model Gillettea s dvije oštrice. Ali nigdje nije bilo kreme za brijanje. Razmazah po licu neki ženski tekuæi sapun što sam ga pronašao uz kadu. Brijaè nije bio loš, ali ruka mi je drhtala pa sam se nekoliko puta porezao. Stavih topli ubrus na lice da odstranim kapljice krvi, zatim
pritisnuh porezotine toaletnim papirom da zaustavim krvarenje. Sjedio sam na zahodskoj školjci dok krvarenje nije
prestalo, zatim odoh pod tuš i pustih potpuno hladnu vodu. Drhtao sam dok se nisam omotao teškim kupaonièkim
ogrtaèem. Pogledah se ponovno u ogledalu. Ovaj put nisam izgledao loše. Brzo se poèešljah i otvorih vrata da uðem u
spavaonicu. Alma je sjedila na rubu kreveta. Pogleda me. "Jesi li dobro?" upita. PIRAN 5 "Sasvim dobro", rekoh i krenuh do ormara da uzmem odjeæu. Jedino što sam vidio unutra bilo je odijelo i cipele. Izvukoh putni kovèeg i stavih
ga na krevet. "Tvoje košulje, donje rublje i èarape nalaze se u donjoj ladici", reèe ona, pokazujuæi škrinju s ladicama.
Oblaèio sam se dok me ona bez rijeèi promatrala. Poèeh bacati preostalu odjeæu u prazni kovèeg. Nisam se baš uredno
spakirao, ali uspio sam zatvoriti kovèeg i zakljuèati ga. Digoh ga s kreveta i krenuh prema vratima. I dalje je sjedila na rubu kreveta. "Kamo ideš?" upita. "U stari apartman svoga oca", rekoh. "Èekaj. Molim te. Mogu ti sve objasniti." "Sto još možeš objasniti? S novim lažima?" Bio sam gnjevan. "Mislila sam da smo prijatelji i ljubavnici", reèe ona. "Od prijateljstva meðu nama je postojalo jedino ševljenje", rekoh. "Borili smo se za život", reèe ona. "Ali preživjeli smo", dobacih bijesno. "I nikad mi nisi rekla gdje spadaš. Mislio sam da putuješ u New York zbog mene, a ne zbog dvadeset dva kilograma ko kaina." "To je bila isporuka družini tvoga strica." "I, naravno, ti nisi za to ništa dobila." Bio sam i dalje ljut. "Ja sam obièna budala." HAROLD ROBBINS "Nisi", reèe ona obzirno. "Tvoj stric i general imali su dugogodišnji sporazum. Ja sam sudjelovala u njemu. Nastavila sam raditi za tvog strica i kad je general umro. Kako
bih inaèe mogla živjeti? General mi je ostavio sve osim novca." "Kako se Angelo u to uklapao?" upitah. "Bio je moj kontakt posljednjih pet godina", reèe. "I ja sam bila njegov kontakt. Trebao mu je netko u koga bi se mogao pouzdati i da govori španjolski." "Bili ste ljubavnici?" upitah. "Zapravo i ne. Prije bih rekla da smo bili poslovni suradnici.
Poševili bismo se tu i tamo, ali to nam nije ništa znaèilo." "Stric zna za tebe?" "Da", reèe. "Još otkako mi je bilo sedamnaest - kad me general prvi put doveo u New York." "I time si se bavila neprekidno do sada?" "Tako je bilo uglavljeno", odgovori. "Imali su sve što im je trebalo na obje strane, u Limi i New Yorku. A ja sam im bila savršen tekliè, prvo kao školarka a zatim kao model velikih agencija." "Zašto mi to nisi kazala?" "Jednostavno nisam mogla.
Nisam znala što ti je zapravo poznato, tako da sam morala šutjeti. Ni Angelo ti nikad nije rekao." Zatresoh glavom.
"Isuse", promucah, a onda je ponovno pogledah. "Je li i satnik bio u to umiješan?" HRANE I "Jest", reèe. "Imao je zadatak èuvati te u zraènoj luci. Sjeæaš se da je pošao za tobom u toalet?" Kimnuh. "Dobro je što je to uèinio", reèe.
"Vidjela sam Vincenta kako te slijedi onamo i obavijestila sam satnika." "Ti dakle znaš što se ondje dogodilo?" "Da.
Kazao mi je tvoj stric kad smo jutros razgovarali." "Što ti je još rekao?" "Rekao mi je neka javim satniku da pošalje koku nekom u Medellinu tko se zove Ochoa. To je bio isti èovjek s kojim je radio i Angelo." Ona uze cigaretu s
noænog stoliæa i polagano povuèe dim. "Kazala sam mu da æu ti sve priznati. Nije ništa prigovorio, samo je rekao da mu telefoniraš u dva popodne." Pogledah je. "Ne znam želim li to." "Ali on te voli", prigovori Alma. "I trebaš mu.
Sada još više, otkako nema Angela." Šutio sam. "A što æe biti sa mnom", upita ona. "Imamo neke posebne veze i ja te trebam, takoðer." Pogledi nam se susretoše i u njezinim oèima zapazih trag suza. "Nema to više smisla. Snaæi æeš se nekako, uvijek si se snalazila. Ja meðutim ne znam kako bih mogao živjeti u tvom svijetu." "Mora biti da nešto ipak osjeæaš", reèe ona tmurno. "Ako ne za mene, onda svakako za svog strica. Naposljetku, on je i dalje tvoja obitelj."
HAROLD ROBBIMS "Obitelj mi nije dala ništa osim boli", rekoh. "Reci stricu, ako poželi razgovarati sa mnom, da æu biti u starom apartmanu svog oca." Okrenuh se da ne vidi suze u mojim oèima, uzeh svoj kovèeg i izidoh. 12
Apartman mog oca bio je udaljen samo desetak minuta vožnje taksijem od hotela Pierre. Preko 59. ulice pa duž
zapadne strane Centralnog parka do 70. ulice. Bila je to staromodna stambena zgrada, nimalo nalik novim zdanjima što
su nikla na Istoènoj strani. Apartman je bio udoban, na jedanaestom katu, s visokim stropovima, dvije spavaonice,
dnevnim boravkom i sobom za jelo, s kuhinjom i dvije kupaonice. Otac ga je kupio nakon smrti moje majke. Nije
mogao i dalje živjeti u kuæi u kojoj je proveo s njom život. Kad se doselio u novi apartman, drugu spavaonicu
namijenio je meni, premda sam veæi dio vremena provodio u školskom internatu. Kad sam izišao iz taksija pozdravio
me vratar Barnev. Uze moj kovèeg. "Dobro došli kuæi, gospodine Jed", reèe mi uz smiješak. Platih vozaèa i okrenuti se Barnevu. Oslovljavao me kao gospodina Jeda još otkako sam se ovamo uselio kad mi je bilo dvanaest. "Kako si,
Barnev", rekoh. HAROLD ROBBINS "Ide nekako, gospodine Jed", reèe dok me vodio kroz predvorje do dizala. "I dalje me muèi artritis, ali nekako se snalazim." "Dobro", rekoh i tutnuh mu u ruku desetku. On stavi kovèeg pored mene u dizalu i pritisnu gumb za moj kat. "Apartman bi trebao biti uredan", reèe. "Upravo juèer bila je èistaèica."
"Hvala ti", rekoh dok su se vrata dizala zatvarala. Kad sam ušao u apartman, ostavih kovèeg u predvorju. Barnev je bio u pravu. Apartman je bio èist i uredan, koliko god bio pust. Uètoh u dnevni boravak i otvorih prozore. Pomogao mi je
svježi zrak iz Centralnog parka. Uzeh kovèeg i uputih se do spavaonice. Otvorih i u njoj prozore i pogledah prijeko na
park. Mogao sam vidjeti tornjeve Sherrv Netherlanda i vršak hotela Pierre na Petoj aveniji. Osjeæao sam se inaèe
sasvim dobro. Izvadih stvari iz kovèega, zatim ga bacih na dno ormara, uzeh kaput i objesih ga na stolac. Dohvatih
torbu za spise, odoh u sobu za jelo i ondje je otvorih. Htio sam provjeriti je li novac još u njoj. Sedamnaest tisuæa
dolara. Iz džepiæa torbe izvadih Angelovu putovnicu i novèanik s kreditnim karticama i vozaèkom dozvolom. Iz
drugog džepiæa izvadih Rolex i pogledah ga trenutak. Imao je tamnoplavi brojèanik s dijamantima umjesto brojki
jedan, šest i devet. Okrenuh ga. Na poleðini bilo je ugravirano "Dragom sinu Angelu za njegov 21. roðendan. Tata."
P1RAN5 Vratih uru u džepiæ. Još sam bio ljutit na strica zbog igara u koje me uvukao. No on je ipak bio brat mog
oca, a Angelo mi je bio bratiæ. Dopadalo mi se to ili ne, oni su bili obitelj. Zatvorih torbu za spise, odnesoh je u
dnevni boravak i stavih na pisaæi stol mog oca. Postrance na stolu nalazio se dvostruki srebrni okvir, s fotografijama
oca i majke. Zabuljih se u slike. Bilo mi je devet kad mi je umrla majka. Uvijek sam osjeæao krivnju jer je se nisam
baš dobro sjeæao. Zatim pogledah sliku oca. Osjetih se èudno. Prvi put zapazio sam koliko nalikuje mom stricu.
Udahnuh duboko, otiðoh u kuhinju, skinuh s police bocu Courvoisiera i nasuh podosta u èašu. Konjak mi je zažario
želudac. Osjetih u sebi toplinu, ali mi nije bilo bolje. Sjedoh za pisaæi stol i gucnuh još malo konjaka, zatim uzeh
telefon. Nisam znao Almin privatni broj, stoga nazvah hotel Pierre. Glas operatora bio je poslovno bodar. "Gospoðica Vargas je izišla." "Je li rekla kad æe se vratiti", upitah. "Ne, gospodine." "Biste li, molim vas, ostavili poruku da je zvao gospodin Stevens. Moj broj je - " Operator me prekide. "Ostavila vam je poruku, gos podine. Željela vas je obavijestiti da danas putuje u Francusku." HAROLD RO3BINS "Hvala vam", rekoh i spustih slušalicu. Razmišljao sam neko vrijeme, a onda pogledah oèevu fotografiju. "Sto mi je èiniti, oèe?" Ali fotografije ne odgovaraju na pitanja.
Otac je i dalje bio nasmiješen i izgledao je mudro. Ispih još gutljaj konjaka i zagledah se u fotografiju. Možda sam veæ bio malo pijan, ali prièinjao mi se sve sliènijim stricu. Zazvoni kuæni telefon. "Halo?" "Gospodine Jed, ovdje je Barnev", reèe. "Došao je vaš stric, gospodin Di Stefano." "U redu, Barnev", rekoh. "Pošalji ga gore." Ostaviti èašu konjaka na stolu i poðoh otvoriti vrata. Prièekao sam dok nije izišao iz dizala. Iza njega bila su dva tjelesna èuvara.
Krenuše naprijed ali zaustavih ih uzdignutom rukom. "Oni ne", rekoh. "Želim s tobom razgovarati nasamo." On im dade znak, pa ostadoše u pristupnom hodniku. Propustih ga kroz vrata i zatvorih ih. Moj stric bio je krupan èovjek.
Prije nego što sam se mogao i okrenuti, on me obgrli rukama. Zatim me poljubi u oba obraza. "Moj sine", reèe. "Moj strièe", rekoh ukoèeno. On pomiriše. "Pio si." "Samo konjak", objasniti. "Hoæeš li i ti?" "Ne", reèe. "Znaš da rijetko pijem prije šest popodne." "Zaboravio sam." Poveo sam ga u dnevni boravak i otvorio torbu za spise. "Ovo je bilo Angelovo." Bez rijeèi on pogleda torbu. PIRAM5 "Sve ovo pripada Angelu", rekoh. "Preostalo je sedamnaest tisuæa dolara." Otvorih džepiæ. "Ovdje su njegova vozaèka dozvola, putovnica i kreditne kartice." Zatim izvukoh i Angelov Rolex. On ga polagano uze i okrenu stražnju stranu s ugraviranom posvetom. Poèe plakati. Teški, suhi, hrapavi jecaji,
suze koje su mu tekle niz obraze. Obgrlih njegova ramena koja su se tresla i povedoh ga do stolice uz pisaæi stol. I
moj glas bio je zagušen. V r—m "Zao mi je, strièe Rocco. Zaista mi je žao." On obgrli lice rukama. "Zapravo nisam vjerovao. Nisam mogao. Sve do danas." "Molim te, strièe Rocco", rekoh. "Moraš biti jak." On zatrese glavom koju je još držao medu rukama. "Moj lijepi sin je izgubljen. Otišao. Sad nemam više sina. Nemam nasljednika svoje krvi. Sto sam mu to uèinio?" "Ništa. Uvijek si ga samo volio", rekoh. Pogleda me. "Morao sam ga zaustaviti. Govorio sam mu neka ne ide. Govorio sam mu kako ne želim da ide. Ali otišao je na svoju ruku. Kako reèe, ako ne ode nitko ga više
ne bi poštivao, zauvijek bi ostao u mojoj sjeni." Šutio sam. Nisam znao što bih rekao. On me pogleda. "Je li mnogo trpio?" "Nije ga boljelo. Bio je mrtav u sekundi", rekoh. Sporo kimnu. "Hvala Bogu na tome", reèe. "Hvala Bogu, takoðer, da si u tom trenutku bio s njim. Barem je imao uza se nekoga iz obitelji." HAROLD ROBBINS Sjetih se kako
sam držao Angelovu glavu meðu rukama. "Obitelj" - rekoh mu tada i onda sam ga ubio. Pogledah strica. "Uza se je imao obitelj", dovrših. Stric je neko vrijeme šutio, zatim reèe: "Zakazat æu misu zadušnicu." "Da", rekoh. "Doæi æeš?
" "Svakako", odgovorih. "Bit æeš moj sin, moj nasljednik", reèe i uze me za ruku. Prihvatio sam tu ruku. "Ali ja nisam Angelo", rekoh ipak. "Nisam njemu nalik. Ne bih znao živjeti u njegovu svijetu." "Ali postat æeš bogat", reèe stric.
"Bogatiji nego što bi mogao i sanjati. Od Angela æeš naslijediti dvadeset milijuna, tako je odredio u svojoj oporuci.
Njegov si jedini nasljednik." "Otac mi je veæ dovoljno ostavio. Ne želim biti još bogatiji. Možemo pokloniti Angelovo nasljedstvo siromašnima." Pogleda me. "Lud si kao i tvoj otac. Doðeš li k meni otvorit æe ti se cijeli svijet. Za dvadeset godina, zahvaljujuæi kokainu postat æeš milijarder." "Ili æu biti mrtav", dometnuh. "Veæ sam nauèio da ovim svijetom ne možemo ravnati. S vremenom æe Južni Amerikanci preuzeti naš posao. Oni uzgajaju koku, oni je preraðuju, uskoro
æe zaželjeti i da je raspaèavaju. Tad æemo biti izbaèeni iz igre ili æemo biti ubijeni." PIRAN5 On se zabulji u mene.
"Možda i nisi tako lud kako sam mislio. Sto onda želiš raditi?" "Moj otac vodio je dobar posao. Iznajmljivao je automobile. Ja imam drugu ambiciju. Zrakoplovne kompanije rastu iz godine u godinu. Potrebno im je sve više
zrakoplova, no za to im je potreban kapital. A kapital se teško dobiva. Sinula mi je ta zamisao dok sam letio na
linijama TWA i vidio da je iza svake pilotske kabine postavljena metalna ploèica. 'Ovaj zrakoplov vlasništvo je
korporacije Hughes Aircraft, a iznajmljuje ga H.A.C" Stric zatrese glavom. "Ne razumijem." "Hughes je samo vlasnik zrakoplova TWA. Uvjeren sam da bi i mnoge druge zrakoplovne kompanije željele sklopiti isti takav posao", rekoh.
"Iznajmljivanje zrakoplova! Ali za to bi trebalo jako mnogo novca", reèe stric. "Uvjeren sam da imaš sve potrebne veze kako doæi do tog novca. Mislim da bismo mogli poèeti sa dvjesto milijuna." Nasmijah se. "Moram o tome
razmisliti", reèe. "Zaboravi na to", rekoh. "Ti ne bi mogao uæi u posao. Zrakoplovne kompanije pod strogim su nadzorom sedmorih vladinih ureda. Morao bi ustuknuti prije nego što bi ti krenulo." "Možda si ipak lud", usprotivi se stric. "Na novcu ne piše kojeg je podrijetla." "Ali zna se tko su ljudi koji njime raspolažu", rekoh. HAftOID Stric se podiže. "Nazvat æu te kada dogovorim misu." "Doæi æu", ponovno obeæah. Pode do vrata a onda se okrenu. "Znaš li da je djevojka otputovala u Francusku?" "Znam." "Zgodna je cura, ali nije za tebe", primijeti on. "Kakvom bi djevojkom volio da se oženim?" upitah. "Angelo je imao zgodnu djevojku, iz zgodne sicilijanske obitelji. Èini mi se da je mislio oženiti se njome." "Iz zgodne sicilijanske obitelji?" "Iz vrlo zgodne sicilijanske obitelji. Možda bih mogao dogovoriti da se upoznaš s njima", reèe. "Hvala ti, strièe Rocco", odgovorili. "Možda nekom drugom prilikom."
Zagrlismo se i ovaj put ga takoðer poljubih. Otvorio sam vrata i promatrao ga dok se približavao dizalu. Dva tjelesna
èuvara koji su ga èekali u hodniku pridružili su mu se. PIRAN 5 CAPO Dl TUTTI CAPI EMERITUSI. Nije bilo
moguæe ubiti strica Rocca. Nije da nisu pokušavali - noževima, pucaljkama i bombama pod autom. Ali stric Rocco
raspolagao je šestim èulom. On je veæ odluèio: na taj naèin ne kani umrijeti. "Starim", rekao mi je. "Sada kad je Angelo mrtav, a ti mi se ne želiš pridružiti u poslu, nemam nikoga kome bih ga ostavio. Nemam više razloga za
borbu." Zurio sam u njega. Sjedili smo u nevelikoj loži, pozadi u Palmu, na Drugoj aveniji. Bili smo sami, njegovi tjelesni èuvari smjestili su se za obližnji stol. Na rukavu kaputa stric Rocco još je nosio crnu vrpcu žalosti za Angelom.
"Ne znam, strièe Rocco", rekoh. "Otac mi je prije mnogo vremena objašnjavao kako se ti nikad neæeš povuæi iz posla." HAROID ROBBINS "Kao da je tvoj otac to znao", zaškrguta on, navijajuæi punu vilicu paste iz tanjura. "Ovo više nisu stara vremena. Ovo su sedamdesete. Sad smo civilizirani, više poslovni. Veæ sam se dogovorio s pet
obitelji." "Sto to hoæeš reæi?" upitah. "Oni te valjda ne kane ubiti?" "Vidio si previše filmova", primijeti stric Rocco.
Zarezah svoju goveðu peèenku. Bila je krvava, toèno onakva kakvu sam volio. "Još mi ništa nisi rekao." "Odlazim u Atlantic City", izjavi on. "Zašto Atlantic City?" upitah. "Uvijek sam mislio da si se kanio povuæi u Miami." "To ne bi išlo", objasni stric Rocco. "Miami se nadzire iz Chicaga. Bonanno je sredio da mogu preuzeti hotele i restorane u Atlantic Citvju. To æe biti jednostavan posao, za mene sasvim dovoljan. Ne želim se više naprezati." Polagano
progutah zalogaj govedine. "Sto si im dao u zamjenu?" "Oni preuzimaju moje operacije ovdje. To je sasvim u redu.
Imat æu mir i tišinu." "To æe donijeti mnogo novca", rekoh. "Ja veæ imam mnogo novca". On se nasmiješi. "Možda pola milijarde dolara." Zanijemio sam. Teško mi je bilo povjerovati da ima toliko mnogo. Ali shvatio sam da govori istinu, stric mi o tome nikad ne bi lagao. "Èime æeš se još baviti?" "Investicijama", odvrati. "Sav novac koji sad posjedujem èist je, i s njim mogu raditi što hoæu." Dovrši PI RANE 1 svoju pastu i iskapi èašu crnog vina. Uperi prst u me. "Ne jedeš", reèe. Progutah još komad govedine. "Ne razumijem. Ako možeš raditi što hoæeš, zašto se povlaèiš u posrani Atlantic City, gdje æeš se baviti sitnim sindikalistima?" On zatrese glavom. "Ne razumiješ", reèe mi kao da objašnjava djetetu. "Proveo sam cio život s tim ljudima. Ne mogu ih sad ostaviti kad me mole da im pomognem."
"Mogao bi biti prikovan uz mali posao jednako kao i uz veliki, možda i više. Zašto ne bi iskoristio neku bolju priliku?
" upitah. Stric napuni èašu vinom. "Znam što radim", reèe tvrdoglavo. Imam bolje veze nego što ih ima Bonanno i ostale obitelji iz New Yorka. Za deset godina Atlantic City bit æe golem posao." Pogledah ga. "To znaèi da se ipak ne povlaèiš." On se nasmiješi. "Povlaèim se." Promatrao sam ga dok je ispijao vino. Nisam znao što mu se vrti u glavi, ali poznavao sam svog strica. Na svoj naèin bio je genijalan. Toèno je znao što hoæe. Pogleda me. "Kako ti ide posao?"
"Dobro", rekoh. "Dogovorio sam se s pet velikih banaka da mi svaka posudi po deset milijuna. S mojih dvadeset, to je ukupno sedamdeset." "Sasvim zgodno", reèe. "Hoæe li ti to biti dovoljno?" "Neæe", odvratih. "Potrebno mi je najmanje èetvrt milijarde." "Gdje æeš dobiti toliki novac?" HAROLD ROBBINS "Od tebe", rekoh. Zabulji se u mene.
"Jesi li poludio?" Nasmijali se. "Kazao si mi da imaš mnogo novca. I da ga želiš uložiti zakonito. Moj posao je zakonit." "Ipak, nisam lud", promrmlja stric. "Kad bih htio baciti novac, mogao bih ga baciti i u kanalizaciju." "Dobio bi na svoj novac deset posto kamata i petnaest posto profita. Sve u svemu mogao bi pokupiti èetrdesetak milijuna, ne
raèunajuæi porez, naravno. Sve zakonito." "Morao bi mi to dokazati", reèe. "Sutra ujutro donijet æu ti papire", rekoh.
"Onda æeš moæi odluèiti." "Još ne znam." "Provjerit æeš papire", rekoh. "Dakako, mogao bi novac zadržati u banci i živjeti ugodno u Atlantic Cityju." "Bockaš me." "Obitelj smo." Stavi novèanicu od stotinu dolara na stol. "Krenimo", reèe. Osvrnuh se za tjelesnim èuvarima. Njihov stol bio je prazan. Domahnuh mu rukom. "Gdje su tvoji prijatelji,
strièe Rocco?" On pogleda stol. "Vjerojatno su otišli po kola." U grlu mi se stvori knedla. "Èekaj malo", rekoh. "Jesi li im rekao da kreæeš?" "Nisam", reèe. "Zašto bih? Uvijek se brinu o mojim kolima." PI RAME "Znaju li oni da si napustio poslove?" upitah. "Naravno", odbrusi mi. "Svatko to zna." "I nitko nije prigovorio?" Stric se zamisli. "Možda samo jedan, 'Lilo' Galante, jedan od podšefova obitelji Bonanno. Nikad me nije volio. Ali on mi ne može ništa. U
zatvoru je." "Ima li još veze sa svojom obitelji?" "I te kako", odgovori stric. "Mnogi žele da im postane capo kad iziðe iz zatvora." On se zamisli èasak. "Koliko sam èuo, nije voljan prepustiti mi ni djeliæ Atlantic Citvja. On je prljava ništarija." Pogledah strica Rocca. "Misliš li ono što i ja mislim?" On kimnu. "Proæi æemo kroz kuhinju, zatim hodnikom do stuba. Do susjedne zgrade doæi æemo preko krova." Hodnik je bio slabo osvijetljen i mi požurismo uz
stare klimave stube na krov. Pogledah strica Rocca. Teško je disao. "Jesi li dobro?" upitah. "Nemam baš neku kondiciju", promrmlja on. Izvuèe iz džepa dva posrebrena automata. Pruži jednoga meni. "Znaš li se njim poslužiti?"
"Znam", odgovorih. Noæ je bila mraèna, pa smo morali oprezno koraèati krovovima. Na sreæu to su bile stare
graðevine, izmeètu kojih je bio mali razmak. Na tri zgrade pokušali smo otvoriti tavanska vrata, no bila su otkljuèana
tek èetvrta. Naðosmo se na potpuno zamraèenom stubištu. Kad smo dospjeli do petog kata, shvatili smo da je zgrada
na HAROLD RO3BIMS puštena. Ispod vrata nisu se vidjeli tragovi svjetala, i dok smo oprezno silazili slušao sam
cicanje štakora ili miševa. Na treæem katu osjetili smo prodoran zadah kineske hrane. "Èini mi se da je na prvom katu neki kineski restoran", rekoh. On zareza. "A svuda naokolo su miševi. Zato nikad ne jedem kinesku hranu." "To nema smisla", prigovorili. "Zgrada je napuštena, pa ipak je restoranu dopušten ostanak." "To je sasvim normalno", reèe stric.
"Polovica zgrada ovdje u okolici nalik su ovoj. Za novac možeš dobiti svašta." Dok smo prolazili pored prvog kata ugledasmo trag svjetla na stropu. Tiho se prikradosmo kroz otvorena vrata u kuhinju kineskog restorana. Pogledah
uokolo, nekoliko je ljudi radilo. Nisu nas primijetili. Proðosmo napokon kroz predvorje na ulicu. "Nemoj izlaziti iz sjene", reèe stric. "Samo se osvrni, jesu li moji momci ovdje." Provirih iza ugla. Ispred Palma i McCarthvjeva restorana na uglu Druge avenije i 55. ulice bilo je parkirano mnogo automobila i limuzina. "Ne vidim ih", šapnuh. "A moja kola?" upita. "Ima nekoliko crnih limuzina", rekoh, "ali meni sve izgledaju jednako. Ne znam koja bi bila tvoja."
"Pogledat æu", reèe i naviri se iza mog ramena. Ustuknu. "Moj limo je ondje, parkiran toèno na uglu ispod PIKANE
uliène svjetiljke." Prokune. "Ti kurvini sinovi namjestili su mi zamku. Obièno ne parkiraju ispod svjetiljke." "Sto æemo sada?", upitah. "Neka se jebu", reèe on. "Ipak još imam prijatelja u ovom gradu. Otiæi æemo do Chinka i odande æu telefonirati." Vratismo se u hodnik i proðosmo kroz kuhinju u kineski restoran. Nekoliko Kineza nas je
pogledalo iznenaðeno, ali ne rekoše ništa. Sjedosmo za stolice u baru i naruèismo viski. Stric ode telefonirati.
Promatrao sam ga dok je obavio dva razgovora, zatim se vrati i ispi svoj viski. Naruèi još za obojicu. "Sad æemo
èekati", reèe smireno. "Javit æe mi kad sve bude sreðeno." Zabuljih se u njega. "Samo tako?" "Samo tako." "Ali oni su te htjeli ubiti", rekoh. "To je tek jedna od poslovnih opasnosti." On se nasmiješi. "Veæ sam to doživljavao, pa sam još
uvijek ovdje." Dovrših svoj viski. "Što æe se dogoditi tvojim tjelesnim èuvarima?" upitah. "Izgubili su namješten]e", reèe. "Najurit æeš ih?" "Nije potrebno", reèe. "O njima æe se brinuti njihov novi gazda. Posao kod mene izgubili su kad su izišli iz restorana. Više nisu moj problem." Zatresoh glavom. "Ne shvaæam." HAROLD ROBBINS Stric se nasmiješi ali je inaèe bio ozbiljan. "Nije potrebno da shvatiš", reèe. "A sad mi prièaj o svom prijedlogu." "Ima vremena za to", rekoh. "Imaš dovoljno i vlastitih probelma." "Ne budi glup", odbrusi stric. "Rekao sam da æe stvar biti sreðena.
Prièaj mi o svojoj velikoj ideji." "Sasvim jednostavno. Dosad sam se sporazumio s jedanaest malih zemalja. Sve one žele imati vlastite zrakoplovne kompanije, ali nemaju novca. One misle da je to važno za njihov ugled. Ja æu im dakle
iznajmljivati avione kao što je moj otac iznajmljivao automobile." "Kako æeš doæi do aviona?" upita me. "Platit æu gotovinom. Novac rješava sve. Usto, namjestio sam generala Havena Èartera kao predsjednika svoje kompanije. On je
velika zvjerka, nekad je bio zapovjednik zraènih snaga." "To æe te prilièno stajati", prigovori stric Rocco. "Dvjesto tisuæa godišnje", rekoh. "A to nije mnogo. Dao bih mu i pola milijuna da je zatražio." Iza nas zaèu se snažan i dubok glas, "Gospodine Di Stefano!" Stric i ja okrenusmo se u barskim stolcima. Snažan glas pripadao je snažnom èovjeku -
crncu, šest i pol stopa visokom, u sivom bankarskom odijelu, bijeloj košulji i s uskom crnom kravatom. Kad je skinuo
svoj sivi pusteni šešir ukazala se sjajna crna glava. On se nasmiješi pokazujuæi dva reda sjajnih bijelih zubi. PIRANS
Stric Rocco uzvrati mu smiješkom. "Joe", pozdravi ga, a onda se okrenu meni. "Narednik Joe Hamilton, moj neæak Jed." Šaka mu je bila golema. "Drago mi je što smo se upoznali, gospodine." Okrenu se stricu. "Pronašli smo vaše momke", reèe. "Gdje?" upita stric. "Na kraju bloka zgrada, u kolima izmeðu 43. i 44. ulice. S njima su još dva èovjeka.
Parkirali su se u drugom redu na drugoj strani avenije, pa su imali pod okom vaš limo na uglu." "Prokleti bili", reèe stric Rocco. Ponovno pogleda policajca. "Poznajete li onu dvojicu?" "Nisu iz grada", reèe. "Sigurno imaju s njima neki ugovor. Èini mi se da je tako, jer ih još nikad nismo vidjeli." Stric Rocco kimnu. "Što ste s njima uradili?" "Ništa", odgovori Hamilton. "Nisam znao što imate na umu. Samo ih držimo pod okom." Rocco se okrenu prema meni. "Uvijek ima lakomih svinja. Svima sam ponudio pošten dogovor." "Nauèio sam nešto u poslovnoj školi. Nema poštenih
dogovora. Netko uvijek dobiva, dok onaj drugi strada." "I gdje smo onda?" upita me stric. Slegnuh ramenima. "Netko misli da si ga pokušao prevariti." "A što ti misliš?" HAROLD RO3BINS "To je tvoj posao", rekoh. "O tome mi ništa nije poznato. Znam jedino to da te netko kani ubiti." "Sto bi ti uèinio?" Pogleda me u oèi. "Ti si moj stric", rekoh, " i ja te volim. Ne bih htio da ti tko nanese zlo. Ali ovi su samo plaæenici. Ako te ne srede oni, pokušat æe netko drugi.
Moraš udariti u glavu zmije." "To nije tako lako", reèe stric Rocco. "Lilo je u zatvoru. Ne mogu s njim ondje razgovarati." "Ali netko bi mogao, siguran sam", rekoh. "A što da radim s onim ništarijama, da ih tek tako pustim?"
reèe on zajedljivo. "To bi bio tek prvi korak", zakljuèili. "A onda æeš veæ pronaæi nekoga tko æe mu priæi." Crni policajac okrenu se stricu Roccu. "Ja bih mogao s njim razgovarati i objasniti mu koliko je život jednostavan. U onom zatvoru dolazi osam crnaca na dva bijelca. Ako ne bude pristojan, iziæi æe napolje u lijesu." Stric Rocco razmišljao je nekoliko trenutaka u tišini. "Dobro", reèe naposljetku. "Idemo tako." "Dobro", rekoh i ja. "Nasluæujem da æe se tvoji ostali prijatelji s tim složiti. Nitko ne želi novi rat." Stric se nasmiješi. "Upravo je umro Frank Costello. On je preuzeo posao suca nakon Luckvja. Održavao je mir vrlo dugo." "Možda æe ti prepustiti taj posao", nacerih se. "Capo di tutti capi, Emeritus I." P1RAN5 Stric me strogo pogleda. "To je glupo", reèe, ali zakljuèio sam da mu se zamisao dopala.
Okrenu se policajcu. "Kako æete doæi do Lila?" "Lako, onaj zatvor je moj posjed." "U redu, dogovoreno", reèe stric.
Narednik Joe Hamilton kimnu i upita samo još nešto. "Sto æu uèiniti s onom èetvoricom?" Stric Rocco diže svoju èašu. "Premlatite te ništarije i ostavite ih u kanalizaciji." Promatrali smo policajca dok je izlazio iz restorana, a onda stric pristupi baru i naruèi još jednu rundu. "Iznio si mi svoj prijedlog, a sad ja imam svoj", reèe. "U èemu je stvar?"
"Kupit æeš moju kuæu u 60. ulici. Izvrsna je i na pravom položaju za tebe. Dovoljno je velika da u nju smjestiš ured i dotjeraš stan. Buduæi da se uspinješ u višu klasu, život na Zapadnoj strani ne bi za tebe više bio prikladan." "Ali ona je sigurno skupa", prigovorili. "Još nisam krenuo s poslom." "Krenut æeš", reèe. "Posjeti me sutra ujutro. Dovedi svog odvjetnika i raèunovoðu, a ja æu dovesti svoje. Dat æu ti novac potreban da kupiš moju kuæu." Podrobno ga
promotrih. "Misliš li da to mogu sebi pokloniti?" "Tristo tisuæa, je li pošteno? Za petnaest godina vrijedit æe dva milijuna." HAROLD RO33INS Uzeh ga za ruku. On me privuèe k sebi i zagrli. "Volim te", reèe. "I ja volim tebe, strièe Rocco." Poljubih ga u ruku. On povuèe ruku. "Ne", reèe u pola glasa. "Mi smo obitelj. Ljubimo se u obraz."
PIRAN5 9 'A LPAV, UMORSTVO I RICOV ZAKON HAROLD ROBBINS 1 Šum strojeva dvomotornog
Beechcrafta, zrakoplova koji je prije imao èetiri putnika, blago je odjekivao. Pilotirao je Daniel Peachtree, predsjednik filmske korporacije Millenium. On pogleda vektorsku kazaljku, a zatim indikator za navigaciju. "Trebali bismo
prispjeti za dvadesetak minuta", priopæi on zadovoljno. "Mislim da si ti jebeni èudak", odsijeèe Neal. "Kakva kurva", reèe Daniel sam sebi. "Uvijek nešto prigovara. Uostalom, ovo æe mi donijeti više publiciteta nego ikom drugom." On se okrenu lijepo odjevenima rokerskim zvijezdama MTV, smještenima iza njega. "Kako ste vas dvije?" "Preplašene smo, dragi", odgovori Thyme glasom koji nije ni najmanje podsjeæao na video zahvaljujuæi kojemu se uspela na vrh
hitova. "Zar ne bi mogao gledati kroz prozor ili raditi nešto drugo, umjesto da se osvræeš prema nama kao da si kakav rimski taksist?" Daniel se nasmija. "Sad smo na automatskom letu. Ne moram raditi ništa sve do poèetka
prizemljenja." PIRAN5 "Onda nas spusti", reèe Thyme. Ona otvori torbicu, uze iz nje boèicu koke i okrenu se prijateljici. "Evo, Methanie, nekoliko uštrcaja æe te ojaèati." Methanie kimnu i brzo uštrca koku. "Spašavaš mi život." I Thyme uèini isto a onda spremi boèicu u torbicu. "To zbilja pomaže." Daniel je pogleda. "Nemoj se previše napumpati. Na aerodromu æe biti reportera i fotografa, a upamti da oni nisu nimalo tolerantni." "Jebi ih, oni neæe shvatiti razliku", odgovori Thyme. "Napumpavala sam se cijelog života, nitko me još nije vidio drukèiju." Nagnu se prema njemu. "Jesi li siguran da æe doæi i Donald Trump?" "Ako si se zapalila za njim, zaboravi ga." Daniel se nasmija. "Ima ženu Èehinju. Ali možda æe ti udovoljiti u svom hotelu u Atlantic Citvju." "Mogu živjeti bez njega i njegova hotela", odbrusi ona. "Htjela bih jedino da me spoji s Mikeom Tysonom." Daniel se zabulji u nju. "Zašto misliš da bi te Tyson želio vidjeti?" "Èula sam da neprekidno svira moj album na treningu. Može biti šampion koliko hoæe, ali za mene je samo veliko derište." "Nisam znao da ti je toliko stalo do muškaraca." "Samo momaka." Nasmija se. "Bude majku u meni." HAROLD ROBBINS "Doista si kurva", reèe Daniel u trenutku kad je nad njim zazvrndao poziv. On pritisnu gumb i stavi slušalicu. "Spuštamo se, djeco. Saèuvajte hladnokrvnost." "Ostajemo hladne", reèe Thyme i nasmiješi se. "Malo bljedunjave ali hladne." Ona ponovno otvori boèicu s kokom. Štipnu bradavice na sisama Methanie, a zatim isto uèini sa svojima. "Tako æe se bolje isticati, mala. Na crno-bijelim novinskim fotografijama stvaraju dinamitan dojam." Bradlev Shepherd smjesti se u stolac u spavaonici svoje žene i prisloni telefonsku slušalicu uz uho. Odozdo je prodirao zvuk orkestra, pa pritisnu rukom drugo uho. "Banka javlja da nam neæe avansirati više od dvanaest dolara po barelu nafte." Glas Chucka Smitha bio je napet. Kao Shepherdov poslovni suradnik imao je zadaæu brinuti se da sve teèe u redu. "Takoðer žele da im isplatimo šest milijuna na ime našeg zajma jer su im za leðima
federalni i državni revizori." "Taj jebeni svijet postaje lud", reèe Bradlev. "Ova vrijednost je samo privremena, nafta æe poskupjeti. Ti jebeni Arapi izguravaju nas s tržišta. . Chuck je šutio. Bradlev se ponovno zaèu. "Imamo li kakav profit s petnaest dolara po barelu?" "Iz analize troškova proizlazi da nas barel stoji jedanaest i èetrdeset, što nam ostavlja razliku od tri dolara i PIRAN L_..........................................................................................................................................-
^ èetrdeset centa. Iz sto tisuæa barela mjeseèno izvuæi æemo samo tristo šezdeset tisuæa." "Ali možemo isporuèiti i deset puta više", reèe Bradley. "Sigurno", odvrati Chuck. "Ali nemamo kupaca. Dugo si bio odsutan iz Oklahome. Ne shvaæaš što se zbiva. Svi bogatuni su zbrisani a više od sedamdeset banaka prestalo je ove godine poslovati. Novca
nema nigdje, èak ni kod lihvara." "Jebeš ajatolaha", prokune Bradlev. "Uvjeravao sam Jimmvja Èartera da æe nas prevariti. Šah je barem bio na našoj strani. On bi držao OPEC u šaci." "Bolje bi ti bilo da se vratiš ovamo", prigovori mu Chuck. "Ti si jedini èovjek koji može sprijeèiti da nam kola ne krenu nizbrdo. U Oklahomi si još uvijek kralj." "U
govnima sam do grla. Kad sam dao èetiristo milijuna Švicarcu, morao sam u posao ukljuèiti i Jarvisa. On ga je isplatio.
Sad me pritišæe. Moram dati još osamdeset pet milijuna kao svoj ulog u novu filmsku i televizijsku proizvodnju."
"Imaš li toliko?" "Imam govna." "Moraš li to zbilja platiti?" upita Chuck. "Tako stoji u ugovoru." "A ako ne platiš?"
"Onda me ima pravo otkupiti", objasni Bradlev. "Za koliko?" "Koliko vrijedi moja polovica. Èetiri stotine milijuna."
HAROLD ROBBINS "Ima li toliki novac?" poèeo se Chuck raspitivati. "Ima više novca i od samog Boga", uzvrati mu Bradley. Chuck ušuti trenutak. "Onda nemaš izbora. Našao si se izmeðu èekiæa i nakovnja." "Ma što mi prièaš", presijeèe ga Bradlev grubo. "Daj mi malo vremena, nazvat æu te za pola sata. Reci im neka èuvaju muda." Zapali cigaru i pogleda bijesno po prostoriji. Spavaonica njegove žene bila je lijepo ureðena, kao uostalom i cijela kuæa. Kao što bi i trebala biti za petnaest milijuna dolara u gotovini. Bijesno zatrese glavom. Kako je mogao biti toliko glup?
Pogotovo u filmskim poslovima. Charlene se pojavi iz garderobe. Unatoè trideset godina braka, i dalje je bila najljepša žena u gradu. Pet stopa i šest inèa, duga, sa svijetlosmeðom kosom uvijenom na zatiljku, s dijamantnom i smaragdnom
ogrlicom oko vrata, s odgovarajuæom narukvicom na lijevom zglobu, s jednostavnim vjenèanim prstenom i velikim
dijamantom od dvadeset pet karata na drugoj ruci. Pogleda ga. "Bilo bi dobro da krenemo u društvo. Stotinjak gostiju veæ je stiglo." "Koliko ih ukupno oèekuješ?" "Blizu pet stotina", odgovori. "Sranje." "Sto ne valja?" upita ga dok je promatrala crte njegova lica. "Koliko novca imaš u kuhinjskom ormaru?" upita. PI RANE Znala je na što misli. Kad su se tek bili vjenèali i imali vrlo malo, obièavali su skrivati novac u kutiji smještenoj meðu tanjurima na polici u
kuhinji. "Oko dvadeset milijuna", reèe ona smireno. "Nije malo, valjda?" "Još gore", odvrati. "Krov mi se ruši. Gdje držiš novac?" "Chase Manhattan u New Yorku." "Od toga mi je sutra potrebno deset milijuna", reèe joj. Nije se raspitivala. "Možeš uzeti i sve ako ti treba." Uspio se kiselo nasmiješiti. "Pokušat æu se snaæi s toliko, mama." "To je naš zajednièki novac", reèe. "To sam uvijek govorila." "Znam, mama, ali nadao sam se da æe ti poslužiti na bolji naèin." Diže se i poljubi je u obraz. "Hvala, mama", reèe. "Sad možemo krenuti dolje na tu jebenu zabavu." Drugi pristupni put koji je vodio do raskošnog ulaza u verandu bio je pretrpan limuzinama - sve sami Rollsi i tek pokoji
Mercedes. Novinari i fotografi bljeskali su fleševima kamera i dovikivali popularnim zvijezdama i glumcima, kako bi
dobili odgovore na pitanja koja oni nisu uopæe èuli dok su se gurali kroz dvostruka vrata i pružali na ulazu pozivnice
èuvarima u frakovima. Reed Jarvis i Sherman Siddelv, njegov osobni odvjetnik, pokušali su proæi pored èuvara ne
predavši im po HAROLD ROBBINS zivnice. Jedan èuvar zaustavi ih. "Ne možete uæi bez pozivnice, gospodo", reèe
on uljudno. "Ovaj gospodin je Reed Jarvis", objasni Sherman. "Nemamo pozivnice." "Žao mi je", reèe èuvar procijedivši smiješak. "Nema pozivnice - nema ulaznice. Udaljite se." "To je preglupo", reèe Sherman ljutite
"Gospodin Jarvis je Shepherdov partner." "Imam jasne naredbe", reèe èuvar. "Ne može uæi nitko tko nema pozivnicu sa zlatnim obrubom." Jarvis se nije dao omesti. Odjednom, se u njegovoj ruci pojavi novèanica od tisuæu dolara.
"Budem li mogao porazgovarati s gospodinom Shepherdom, siguran sam da æe sve biti u redu." Èuvar hitro promotri novèanicu, i ona brzo nestade u njegovoj ruci. "Prièekajte èasak, gospodine", reèe. "Pronaæi æu gospodina Shepherda."
"Dao si mu tisuæu dolara!" reèe Sherman s nevjericom. "To æe mu biti najskuplji dolari u životu!" promrmlja Jarvis.
"Sutra ujutro dobit æe otkaz." Èuvar je doista zaradio novac, jer je iza njega dolazio Bradlev. On ispruži ruku. "Reede, drago mi je što si mogao doæi. Izvoli." On povede Jarvisa i Shermana u golemi prostor za zabavu. Na udaljenom kraju svirao je orkestar, duž unutarnjeg prostora bio je dugaèak stol prekriven mnoštvom predjela i toplih jela. S druge
strane, široki francuski prozori otvarali su se prema prostoru pod nadstrešni PIRANS_________^^ com koja je potpuno
natkrivala plivaèki bazen olimpijskih dimenzija, sa stolovima i zlatnim i srebrnim priborom sa svake strane bazena.
"Zaista golemo", reèe Reed suho. Bradlev ga je pozorno promotrio. "Nešto te brine", poèe lukavo. "Sutra imamo sjednicu direktora", reèe Reed. "Znam to", odvrati Bradlev. "Nešto sam naèuo da su tvoje naftne kompanije pošle nizbrdo. Nema novca", reèe Jarvis. "Gdje si to èuo?" upita Bradlev. "Od pouzdanih izvora." Bradlev se zabulji. "Na što ciljaš?" "Moraš sutra stvoriti osamdeset pet milijuna za novu proizvodnju", odgovori mu Reed. "Nemam ih, potrebno mi je vrijeme." "Zao mi je", odsijeèe Jarvis. "Naèinili smo pogodbu. Ali ne bih te htio uznemiravati pred ostalim direktorima. Jednostavno æeš prodati svoj udio u kontrolnom paketu dionica za èetiri stotine milijuna. Onda se možeš
vratiti vlastitom poslu i srediti svoju naftnu kompaniju." "Sto ako to ne uèinim?" upita Bradlev. "Koliko vidim, nemaš
izbora." Jarvisov glas bio je leden. Bradlev se nije dao uznemiriti. "Dopusti da malo razmislim, Reede", reèe.
"Odgovorit æu ti prije svršetka zabave." "Pošteno", reèe Jarvis. HAROLD ROBBINS Bradlev upre prstom u veæ ispunjeni prostor. "Zabavi se. Moram pozdraviti još neke goste." Pred dugim barom na kraju plesnog prostora ljudi su se naguravali u nekoliko redova oèekujuæi piæe. Reed je mrzovoljno promotrio prizor. "Mrzim to. Morat æemo
pronaæi stol s konobarom." "Koliko mogu vidjeti, svi su stolovi veæ zauzeti", primijeti Sherman. Iza njih pojavi se Daniel Peachtree. "Èuo sam vas." Nasmiješi se. "Poðite za mnom, tu se dobro snalazim. Ako ne dobijete stol, loše æete se osjeæati." Bez rijeèi su ga slijedili duž reda francuskih prozora što su se otvarali prema bazenskom prozoru,
pokrivenom golemim cirkuskim šatorom. Daniel je raspolagao oveæim stolom s pogledom na pozornicu podignutu na
jednom kraju bazena. Na njoj je svirao orkestar od šesnaest glazbenika; prostor za ples bio je podignut preko polovice
bazena, dok je njegov ostatak bio otvoren, oèekujuæi neizbježni skok u vodu kakve starlete. Duž krajeva platna bijahu
razapete obojene svjetiljke i japanske lanterne, stvarajuæi ugodan svjetlosni dojam. Daniel obavi upoznavanje.
"Poznajete Neala", reèe, a zatim pokaza prema ostalima. "Reed Jarvis, Sherman Siddelv. Ovo su Thyme i Methanie."
Prièekao je da dvojica pridošlica sjednu. "Imamo scotch, votku i šampanjac, led je na stolu. Ako želite nešto drugo, pozvat æu konobara." PIRAMS "Scotch æe mi dobro doæi", reèe Reed smjestivši se uz Thyme. "Odnekuda ste mi poznati", reèe joj. "Jesmo li se veæ negdje sreli?" "Ne vjerujem". Nalije mu scotch sa kockicama leda i podigne svoju èašu šampanjca. "Živjeli!" "Živjeli", reèe Reed ispivši piæe. "Sasvim ste zgodni. Jeste li možda glumica?" Ona se nasmija zavodljivo. "Nisam." "Sto onda radite?" upita. "Snimam svoje pjesme", odgovori. "Drage su mi i zabave. Cime se vi bavite?" "Pravim novac." "Izvrsno", primijeti. "Volim novac. Možda bismo se mogli malo zabavljati." Reed se okrenu Danielu. "Cura je izvrsna. Gdje si je pronašao?" Daniel se nasmiješi. "Zaista je ne poznaješ?" Reed zatrese glavom. "Prva je na top listi MTV videa i nosaèa zvuka u zemlji. Njezin je album upravo postao platinast." Reed joj se ponovno okrenu. "Isprièavam se. Nažalost, nemam odviše vremena za radio i televiziju." "U redu je", odvrati Thyme.
"Bavite se važnim stvarima, pravite novac." Podiže se. "Hoæete li me isprièati? Moram napudrati nos." "I sad ste mi savršeni", kimnu joj Reed. Poljubi ga lagano u obraz. "Smiješni deèko." Nasmija se glasno a zatim se obrati Methanie.
"Hoæeš li sa mnom?" HAROLD RO3BINS Reed je promatrao žene dok su odlazile, a zatim reèe Danielu. "Htio bih je poševiti." Daniel zatrese glavom. "Ona je neugodna. Potpuno luda." "Volim neugodnosti. Mogu iziæi na kraj s takvim ženama", odvrati Reed. "Osim toga je lezbaèa. Ovo joj je prijateljica." "Utoliko bolje", reèe Reed. "Mogu se potruditi oko obje. Sve je zapravo u novcu." "Njoj novac ne znaèi baš ništa. Ona je u klasi dvomilijunašica." "Dobit æu je", odsijeèe Reed. "Kad sam joj rekao èime se bavim, ugledao sam bljesak u njezinim oèima. Ti samo sredi da je povezem do grada nakon zabave." "Pokušat æu, ali ne mogu jamèiti." "Veæ æeš to srediti", reèe mu Reed. "Naposljetku, kad preuzmem kompanije, postat æeš CEO." "Nisam znao da CEO ima, uz ostale dužnosti, i svoðenje", prigovori Daniel pokušavajuæi ostati hladnokrvan. "Radit æeš ono što ti kažem", odvrati Reed hladno, osjeæajuæi bijes iza Danielovih rijeèi. "Imam na to pravo uz tri milijuna koje æeš dobivati, plus dionice i bonus." Daniel je ušutio trenutak, a zatim pogleda Neala. "Reci Reedu i Shermanu što smo èuli ovog vikenda." Neal je bio napet. "Zapazio sam na zabavi Donalda Trumpa, Marvina Davisa i Jeda Stevensa", promuca. "A tu je i jedan moj prijatelj, broker nekretninama, PIRANE koji mi je kazao kako bi oni htjeli kupiti sedamdeset jutara u vlasništvu Milleniuma, na kraju marine Del
Rey." "Jesu li se veèeras kretali zajedno?" upita Sherman. "Vidio sam ih svakog za sebe", objasni Daniel. "Misliš li da su u tu svrhu ujedinili snage?" "Ne znam", odgovori Daniel. "Ali jedno ipak znam: ni jedan ne voli imati partnere."
"Koliko vrijedi to zemljište?" upita Reed. "Millenium ga je kupio odmah nakon rata za tri i pol milijuna. Namjeravali su onamo preseliti svoj studio, ali to se nije ostvarilo. Najnovija je Shepherdova zamisao da se ondje podigne nekakav
Fantasv Land, nešto kao Disnevland i veæ je naruèio od specijaliziranih graditelja planove i troškovnike", objasni Daniel. "Nije me upoznao s planovima, pa ne znam kako daleko su dospjeli. Od Arthura Younga sam kao najnoviju
brojku doznao da zemljište vrijedi devedeset milijuna, iako se u knjigama još vodi po prvotnoj vrijednosti." "To znaèi da æe bilo tko rado platiti i sto milijuna ili èak više. Navikli su kupovati skupo i prodavati još skuplje", primijeti iskusno Sherman. Reed je poèeo polako govoriti. "Nije me briga za njih. Ni sto milijuna nije dovoljno da se Shepherd izvuèe iz nevolje. Èujem da mu je za spas potrebno dvjesto pedeset milijuna. A ima problema i s naftnim
kompanijama." Reed nastavi. "Ali sa svima æu ipak uspostaviti kontakte, i dati im do znanja da bi ih zaštitio ako se pogodimo." "Jesi li veæ razgovarao s Bradlevem?" upita Daniel. HAROLD ROBBINS "On još razmišlja o našoj ponudi, ali ne uzrujavam se", reèe Reed samopouzdano. "Sredit æemo to." Onda se okrenu uz smiješak Danielu.
"Jedino o èemu bi trenutaèno trebao razmišljati bilo bi to kako da veèeras dovedeš u moj auto onu crnu kurvu." "Bolje da odmah krenem za njom", reèe Daniel podižuæi se. "Doði, Neale, vidio sam je kako odlazi u vrt. Pokušajmo je uloviti." PIRANE 2 Jed Stevens odiže komad šatorskog platna nad bazenom i uputi se prema prostranom, njegovanom
vrtu. S livade ga je zahvatio svježi noæni zrak. Poèe ga duboko udisati, punim pluæima. Sve te zabave u Los Angelesu
bile su nalik jedna drugoj, i male i velike. Sve su podjednako vonjale mješavinom parfema, znoja, cigareta i trave.
Ispusti iz ruke šatorsko platno i krenu puteljkom. Èuo je da se negdje dalje nalaze štale. Èak bi i konjsko govno vonjalo ugodnije od ovoga što je morao udisati na zabavi. Put nije bio osvijetljen i on se spotaknu o povelik grm a zatim naleti na dvojicu ispod sebe. "Oh, govno", procijedi. Ispred njega pojavi se Neal. "Koga vraga radiš ovdje?" upita ljutito.
"Žao mi je", odgovori Jed. Nije dosad mogao prepoznati Nealovo lice u tami. "Nisam imao pojma da se tu netko nalazi." Uz Neala ustade i Daniel. "Gubi se odavde", reèe mu, "ili æu ti slomiti vrat." HAROLD ROBBINS Jed konaèno prepoznade dvojicu muškaraca - Daniela Peachtreea i njegova muškog prijatelja Neala. Pokuša nekako smiriti
incident. "Žao mi je, momci", reèe. "Nisam vam htio smetati. Vratit æu se na zabavu i svi æemo zaboraviti što se dogodilo." "Neæeš ti ništa zaboraviti", prekide ga Daniel grubo. "Premlatit æu te, tako æu biti siguran da æeš držati jezik za zubima." Jedu poèe rasti temperatura. "Prije nego što išta uèinite, zakopèajte si hlaèe da vam vaši mališani ne bi stradali od hladnog noænog zraka." Neal mu se primaknu. "Na tvom se mjestu ne bih tako ponašao", reèe mu Jed tiho. Dok je zakopèavao hlaèe, Nealov glas zazvuèao je prijeteæi. "Obojica smo vlasnici crnih pojasova u džudu."
"Èestitam", prihvati Jed. "Ali ja posjedujem nešto bolje. Dvjesto milijuna dolara u Jarvisovu poslu." Obojica se zabuljiše u njega iznenaðeni. On im odvrati istim pogledom prije nego što je progovorio. "U sluèaju da to ne znate, mi smo svi partneri", zakljuèi, okrenu se i vrati puteljkom do šatora. Podiže šatorsko krilo i vrati se medu uzvanike. Tek tada je zažalio zbog onoga što je uèinio. "Prokletstvo", reèe sebi. Možda bi se stric Rocco naljutio zato što je tako otvorio usta. Bradlev se našao za privatnim telefonom u svojoj knjižnici. Prebra tipke birajuæi brzu vezu. Èasak
kasnije javi mu se Chuck. PIKANJE.................................................................................................................. "Želim te odmah ovdje", reèe mu Bradlev. "Krenut æu prvim zrakoplovom ujutro." "Rekao sam odmah. To znaèi još veèeras."
"Kako bih mogao tako brzo", prigovori Chuck. "Tvoj Lear je kod tebe u Kaliforniji." "Obièni mlažnjak ionako za mene ne bi bio dovoljno brz", objasni mu Bradlev. "Nazvat æeš mog roðaka, brigadnoga generala Shepherda u susjednoj zrakoplovnoj bazi i reæi mu kako želim posuditi jedan novi F-Zero50, borbeni zrakoplov s èetiri mjesta, kako bi
mogao smjesta doputovati zajedno sa sucem Gitlinom." "Sudac ima sedamdesetak godina", reèa Chuck. "Vjerojatno je veæ u krevetu." "Onda ga probudi. Osim što mi je u rodu, možeš mu reæi kako mora doæi ovamo ako želi natrag onih dvadeset pet milijuna koje mi je posudio. Inaèe bi se moglo dogoditi da od njih ne vidi ni novèiæa. To æe ga dovoljno
razbuditi." "A što æu reæi generalu?" dometnu Chuck. "Dobio je dionica vrijednih pola milijuna iz moga naftnog biznisa, a i to æe otiæi u govna ako nam ne pomogne. Kad sve sabereš, F-Zero-60 donijet æe vas ovamo za manje od
èetiri sata. To djetence leti brže od dva macha." "Pokušat æu", reèe Chuck. "Doæi æeš ovamo", zakljuèi Bradlev i odloži telefon. Stolni sat pokazivao je devet i trideset naveèer. Ako sve bude u redu, morali bi stiæi ovamo do dva
ujutro, pomisli. HAROLD ROBBINS Iziðe iz knjižnice i naleti na Daniela Peachtreea i Neala Shifrina koji su išli
prema kupaonici. Zabulji se u njih. Njihova su sveèana odijela bila izgužvana. "Sto vam se dogodilo, momci?" upita ih.
Peachtree mu uzvrati pogledom. "Šetali smo vrtom", reèe, "i naletjeli smo na grm èempresa koji nismo vidjeli u mraku." "Sto ste tamo radili?" "Krenuli smo do izvoðaèke kabine", pokuša mu objasniti Daniel. "Trebao mi je Rainbeau, imamo problema s njegovim novim albumom." "Jeste li ga pronašli?" "Ne", reèe ljutito Daniel. "Izgubili smo vrijeme na skidanje granèica s odijela." "Vidio sam vas za stolom s Jarvisom i njegovim odvjetnikom. O èemu ste razgovarali", upita istiha Bradlev. Daniela je toliko iznenadilo što ga je Bradlev zapazio u gomili, da je izvalio istinu.
"Jarvis bi htio da postanem njegov CEO." "Ne može to uèiniti", reèe Bradlev mirno. "Pritom i ja još imam neku rijeè."
Peachtree se zabulji u njega a onda ustuknu. "Možda ga nisam dobro razumio." "Možda." Bradlev je bio jezgrovit. "U
meðuvremenu biste se mogli malo dotjerati." Bradlev ih je promatrao dok su išli prema kupaonici, a onda poðe niza
stubište. PIRAN5 Senator Patrick Beaufort iz Louisiane bio je u malo povišenu raspoloženju. Maši se za èetvrtim
burbonom. "Ovo je vraška zabava." Roxane Darrieux, lijepa kreolka koja je bila njegova izvršna pomoænica i ujedno ljubavnica, dotaknu mu zglob smirujuæi ga. "Uspori, senatore. To piæe je žestoko." On je promotri a onda zatrese glavom. Senator odloži piæe na stol. Veæ je prije mnogo vremena shvatio kako u njihovu odnosu ona ima dobre
instinkte. Nasmiješi joj se. "Imaš li na sebi gaæice?" prišapnu joj. "Znaš da nikad ne nosim ništa ispod haljine." "Htio bih te pomilovati po nekom mjestu", reèe on. "Kasnije", reèe mu gledajuæi pored njega. "Dolazi Bradlev Shepherd da razgovara s tobom." Senator Beaufort okrenu se i diže kad mu je Bradlev pristupio. "Moram reæi da vam je zabava vraški uspjela." Pokaže rukom Roxanu. "Poznajete li gospodu Darrieux?" Bradlev je uze za ruku. "Lijepo je što se opet vidimo. Drago mi je što ste došli." "Ne bih to nipošto propustila, Bradlev", reèe ona mazno. "Molim vas, prikljuèite nam se s piæem." "Samo piæence", reèe Bradlev i uvali se u stolac pored senatora dok mu je Roxane na brzinu punila èašu. "Sto se èuje iz Washingtona, senatore?" "Reaganovo drugo predsjednièko razdoblje upravo je zapoèelo, ali trebat æe im još malo vremena da se uhodaju", odgovori senator. HAROLD ROBBINS "Kakva su stajališta o nafti? Hoæe li domaæim proizvoðaèima biti pružena kakva podrška?" "Prièa se o tome, ali još ništa odreðeno", objasni senator. "Kao što rekoh, trebat æe još vremena. Ali ja sve pratim, i onog trenutka kad se ukaže neka prilika bit æu nazoèan. Uzmite u obzir da zdravstveno nisam dobro." "Znam, Patrick", odgovori mu Bradlev. "Svi cijenimo vaš rad i bit æemo pripravni uèiniti što god zaželite." Zastade trenutak. "Sve do Bijele kuæe." Senator ozbiljno kimnu. "Hvala, Bradlev. Ali zasad je još prerano o tome razmišljati." "Upamtite, senatore, da neovisni proizvoðaèi nafte stoje iza vas." Bradlev ispi piæe.
"Jeste li doèuli nešto da je Reed Jarvis podnio zahtjev za dobivanje amerièkog državljanstva?" "Onaj Kanaðanin?"
Bradlev kimnu. "Zašto vas on zanima?" Senator ga pogleda radoznalo. "Daje ponudu kompaniji Millenium i sedam televizijskih i radijskih odašiljaèa koji su u našem posjedu. Prisjeæam se kako je Ted Kennedv sponzorirao poseban
zakon kako bi Murdoch brzo dobio državljanstvo." "Jeste li za njega ili protiv njega", upita senator. Bradlev zatrese glavom. "Još ne znam. Morao bih dobiti više podataka o njegovoj ponudi." Senator se nasmiješi i pruži ruku Bradlevu.
"Javite mi kad odluèite. Bit æu uz vas." Ft RAN S Bradley se podiže. "Patrick, još jednom hvala." Nakloni se Roxani.
"Lijepo je što smo se ponovno vidjeli." Roxane ga je promatrala dok je odlazio. "Èula sam glasine da je Bradlev u novèanim nevoljama." Patrick se nasmija. "Zar je to nešto novo? Bradlev je stari špekulant. Navikao je na novèane nevolje, ali dosad se redovito uspijevao izvuæi i ispasti nevin." "Ne razumijem", reèe Roxane. "Ako je toèno da mu manjka novaca, zašto se razbacuje s ovakvom zabavom? Stajala ga je najmanje dvjesto pedeset tisuæa." "On je
špekulant", ponovi Patrick. Pokaza rukom gomilu uzvanika. "Pogledaj okolo. Na popisu njegovih uzvanika ima ih dovoljno sposobnih da isplate cio nacionalni dug. U tom bi pudingu i on mogao pronaæi svoju šljivu." Roxane proðe
pogledom gomilu a onda promotri senatora. Nasmiješila se zavodljivo. "Bi li me želio pomilovati po nekom mjestu?
Ali upamti, morat æeš oblizati prste jer je tako soèna." Lagano je kišilo dok je limuzina ulazila u bazu Tinker Air Force u Midwest Citvju, petnaest minuta od Oklahoma Citvja. Džip s vojnim policajcima vozio je ispred limuzine, dajuæi
znak da ga slijede. Vozeæi rubom poljane zaustavili su se zamalo pri kraju letne staze. Ugledaše ispred sebe
zrakoplov. Na repu je pisalo "F-Zero-60". Oko letjelice motalo se mnogo zemaljskog osoblja. Tek što se limo
zaustavio priðe brigadni general Shepherd u bijeloj letaèkoj bluzi i otvori vrata. Zaviri u HAROLD RO8B1NS stražnji
dio vozila. "Suce Gitline, Chuck", pozdravi ih tiho, i stisne ruke. "Spremni smo za pokret". "Hvala, gospodine", reèe Chuck. Sudac pogleda zrakoplov. "Nije baš jako velik", reèe uznemireno. "Dovoljno je velik", razuvjeri ga general.
"Unutra ima dovoljno prostora za nas èetvoricu." "Vi æete pilotirati?" upita sudac. "Bit æu kopilot", objasni general.
"Za ovaj let uzeo sam najboljeg pilota u bazi, potpukovnika Sharkeva. Na ovakvim zrakoplovima preletio je veæ
dvjesto sati." "Koji je od ovih on", upita sudac. General pokaza èovjeka takoèter u letaèkoj bluzi. Nije bio osobito visok, možda pet stopa i osam inèa, i vrlo mršav. "Nalikuje djeèaku", reèe sudac. "Ako ima dvadeset, to je veæ mnogo." "Dvadeset jednu", objasni general. "Za ovaj zrakoplov trebamo pilote u toj dobi. Moraju imati dovoljno brze reflekse da budu sukladni zrakoplovu. Kad prevale dvadeset èetvrtu, premještamo ih na druge poslove." "Zašto ste onda vi kopilot", upita tiho sudac. "Prisustvovao sam vašem krštenju - imate barem pedeset godina." "Kad bi Pentagon doznao što sada radim dobio bih otkaz, stoga želim imati barem malo zabave." "Vi letite na tim èudovištima?" upita sudac. "Veæ pet puta sam letio, suce", objasni general. "Bez brige, znam rukovati njime bude li potrebno." "Meni su sedamdeset tri godine", prigovori sudac. "Mislite li da æu to podnijeti?" General se nasmija. "Bolje ikad nego nikad, suce. Krenimo." Pilot je veæ bio u svom sjedalu pa se okrenu kako bi se rukovao. "Sudac Gitlin, gospodin Smith."
Obojica pozdraviše potpukovnika Sharkeva. Jedan pripadnik zemaljske posade pope se u avion i priveza dva putnika
na sjedala. Sucu je skinuo s glave bijeli pusteni šešir i stavio mu letaèku kacigu, zatim ponovio isto s Chuckom.
General se smjesti na svom sjedalu. "Neka vas kacige ne smetaju", reèe. "Zrakoplov se ponekad tresucka prilikom uzlijetanja i prizemljenja, a ne bih želio da dobijete kvrge na glavi." "Ne brinem se samo za glavu", primijeti sudac jetko. Klizna vrata se zatvoriše. "Koliko æe potrajati let?" upita. "Izmeðu sat i petnaest do sat i trideset minuta", reèe pilot. "Ovisi o vremenskim uvjetima prilikom prizemljenja." "Koliko je to milja?" upita sudac. "Jedanaest stotina i sedamdeset milja." "Isuse", dometnu sudac. "To je gotovo tisuæu milja na sat." "Otprilike", reèe pilot. Poèe okretati razne prekidaèe. U kabini se zaèu zujanje. Polagano zrakoplov poèe kliziti do poèetka uzletne staze, zatim se okrene u
mjestu. Ispred njih ukaza se pruga plavkastih svjetiljki HAROLD ROBBIMS koje su omeðivale stazu. Zrakoplov se
zaustavi nalik ptici spremnoj za let. Iz zvuènika iznad glava odjeknu šuplji glas. "F-Zero-60. Ostanite na mjestu pet minuta. Pred vama su još dva komercijalna leta." "Rogere, kontrolni toranj, èujem vas", odgovori pilot. "Kako znate kamo idete", upita sudac èiji je glas odjekivao u slušalicama na kacigi. "Ne moram èiniti ništa osim unijeti letne podatke", objasni pilot. "Ja se samo dižem i spuštam. Onog èasa kada dosegnem visinu previðenu za let, navigacija postaje automatska. Kad se naðemo nad Pacifikom stotinjak milja ispod Los Angelesa, ponovno preuzimam zrakoplov
i poèinjem se spuštati." "Isuse Kriste", zavapi sudac. "Preostaje nam još samo zamisliti kako bi to bilo kad bismo dobili raketu pod guzicu, koja bi nas odvela u pravom smjeru." Javi se šuplji glas iz tornja. "F-Zero-60, staza slobodna za uzlet. Ugodno putovanje." Dok je zrakoplov dobivao brzinu i uzlijetao, iza njega se zaèuo glasan praskav zvuk. Kao da mu je trebala tek sekunda da se uspne u noæno nebo. PIRANS 3 Golema dvorana za igre nalazila se ispod plesne
dvorane. Na njezinu kraju kroz visoka okretna staklena vrata ulazilo se u gimnastièki prostor s najnovijom opremom i
stijenama pokrivenima ogledalima kako bi aerobièari i vježbaèi mogli uživati u svojim vještinama. Napolju je široki
put vodio do plivaèkog bazena. Koliko god je dvorana za igre bila prostrana, sad je bila krcata izvoðaèima koje je
Shepherd bio unajmio za svoju zabavu. Bila je zagušljiva od mirisa trave koju su izvoðaèi pušili do vrškova prstiju.
Više od polovice njih ne samo što su bili drogirani, nego su usput pili i šampanjac kao da je iz vodovoda, a takoðer su ušmrkavali koku, pa su im se nosovi žarili od peruanskog plavetnila što je kružilo od ruke do ruke. Rainbeau je sjedio
u kutu prostorije, u onom dijelu što su ga njegovi tjelesni èuvari bili omeðili kao njegov privatni teritorij. Uz
Rainbeaua bila je lijepa crnkinja kojoj je duga i divlja plava vlasulja zamalo prekrivala lice. HAROLD ROBBINS
Pratila je Rainbeaua na elektriènoj mandolini. Njezina sestra, potpuno joj nalik, svirala je bas gitaru. Uz njih je stajao Jaxon, bubnjar, èije je blijedo lice bilo ukruæeno u kokainskoj ekstazi, kao i Blue Boy, klavijaturist koji je bio crna verzija kakva lika s Gainsboroughova platna. Držali su se zajedno, ne razgovarajuæi s drugima u dvorani pa èak ih i ne
gledajuæi. Mogli su si to dopustiti, s obzirom da su trenutaèno bili meðu deset najpopularnijih izvoðaèa. Osim toga,
Rainbeau je bio bijesan što je samo unajmljen kao sviraè a nije i pozvan kao gost. Bio je ljutit i zato što nije imao
drugog izbora. Posao što ga je sklopio s Danielom Peachtreeom davao mu je pravo da izvede za novi video skladbe
koje zaželi, a buduæi da je on platio i sve troškove izvedbe, to je bila gomila novca, zamalo ravna onoj koja bi bila
potrebna za snimanje filma. Èuo joj je glas prije nego što ju je zapazio. Imala je zapravo jedinstven glas. On je
pogleda. Stajala je još izvan njihova kruga. "Thyme," reèe joj, "doði ovamo." Tjelesni èuvari otvoriše joj prolaz, kako bi se mogla približiti. "Što radiš ovdje?" upita ga ona. "Zabavljam se", reèe. "I ti?" Bila je zbunjena. "Zapravo i ne, došla sam s Peachtreeom, njegovim privatnim zrakoplovom." "Ti si gost?" upita je. "Èini mi se", odgovori. "Sve to nema smisla. Vidjela sam ovdje Michaela i Brooke Shields." "Michael ne radi za Peachtreea." Pogleda je. "Ni ti, zar ne?" P1RANS "Provjeri", reèe ona. Rainbeau okrenu razgovor. "Dao nam je sto tisuæa za ovu zabavu." "To nema smisla", dometnu ona. "Ti bi vjerojatno to uèinio i zabadava, da te zamolio kao džentlmen." Rainbeau kimnu. "Neki ljudi jednostavno ne mogu ne pripadati svojoj klasi. U èemu æe se sastojati tvoje zadovoljstvo? Zapravo, svi se
zabavljamo." "Htjela bih zapjevati s tobom", reèe, pogledavši ga u oèi. "Nemamo ni jednu zajednièku pjesmu, a nismo ni probali. Osim toga ti si ovdje gost, a ja samo unajmljenik." "Sranje", prigovori ona. "Mogli bismo pripremiti toèku za pet minuta." "Ti bi to uèinila za mene?" upita je dok mu se u glasu osjetilo iznenaðenje. "Isti smo soj, zar nismo?
Crnkinja sam a ti Portorikanac, ali dolazimo iz iste ulice." Promatrao ju je neko vrijeme, a zatim upita. "Kako si nas pronašla ovdje dolje?" "Jedan od onih glupih èuvara pomislio je da sam zabavljaèica, pa me poslao ovamo." "Koješta", reèe. "Gdje je Peachtree?" "Jamaèno je negdje sa svojim deèkom", odgovori ona. Oèi im se susretoše. "Misliš to ozbiljno? Što si ono rekla ranije?" HAROLD ROBBINS "Rekla bih i inaèe", odvrati. "Zajedno bismo bili velièanstveni." "Imam ideju", reèe on. "Reci mi." "Znaš onu moju pjesmu, prvu, koja mi je bila hit, 'Samo sam djeèak'?
" "Svaku rijeè", odgovori Thyme. "Dobro, pjevat æeš je, samo æeš umjesto djeèak reæi cura. Onda æu ja otpjevati tvoju pjesmu 'Djeèak kojega volim', ali neæu reæi djeèak nego cura. Znamo veæ glazbu, aranžman æe biti naèinjen za
èas." Zagrli ga. "Oh, momèe. Volim te. Stvarno te volim." Poljubi je u obraz. "Pokušajmo sada zajednièki." Toèno u ponoæ, na znak bubnjara Bradlev i Charlene pojaviše se nasred pozornice. Kad je Bradlev uzeo mikrofon dvorana je
ušutjela. "Prijatelji i poštovani gosti", poèe on, dok je njegov srednjozapadni izgovor bio naglašen razglasom. Charlene i ja redovito smo prireðivali godišnju zabavu u èast našeg prvorodenca. Na današnji dan 1955. Charlene i ja stajali smo ispod bušotine, Shepherdova naftnog izvora broj jedan, našeg prvorodenca, u trenutku kad je nafta šiknula u zrak i
potpuno nas zalila crnim zlatom. Uzeli smo se za ruke i vriskali od radosti, i jedino se sjeæam da mi je Charlene
doviknula 'Sada, Bradlev, napokon možeš dati sašiti odijelo po mjeri'." Gosti su se podigli sa sjedala i val smijeha kao i pljeska obiðe dvoranu. Dok je Bradlev držao podignute HRANE ruke gosti su se malo-pomalo vratili s\rojim
sjedalima. Bradley se nasmiješi pridržavajuæi Charleninu ruku u znak priznanja. "Nakon dvije godine napokon sam
kupio odijelo po mjeri, ali tek kad je proradio Shepherdov naftni izvor broj sto. Tada mi je doista zatrebalo odijelo po mjeri da odem u banku. Naime, manjkalo mi je novca da platim porez. Toliko za kraj prièe." Gomila ponovno poèe
pljeskati i smijati se. "Hvala vam što ste došli, sad se možete opustiti, zabavljati se i uživati u izvedbi i veèeri."
Charlene i Brad domahnuše još jednom ljubazno gostima. Glazba zapoèe svirku i pozornica se poèe okretati kao da je
neka golema gramofonska ploèa. Bradlev i Charlene neprimjetno se izgubiše dok su se svjetla polagano gasila.
Napokon zavlada potpuni mrak. Kad su se svjetla ponovno upalila, pozornica je bila preureðena i s nje se zaori rock
and roll. Reflektori se zaustaviše na jednom mladom èovjeku ispred skupine izvoðaèa, s polunagim tijelom ukrašenim
živim bojama i stakalcima. U ruci mu je bio mikrofon. Gomila je prepoznala Rainbeaua pa nagradi njegov sjajni
nastup burnim pljeskom. Èas kasnije pojavi se uza nj pjevaèica, uz oduševljenje uzvanika. Bila je to Thyme, u bijeloj
haljini od lepršavog sifona koja je naglašavala njezino lijepo crno tijelo ispod odjeæe. Oslonivši se na mramorni stup, Reed Jarvis je šaptao gotovo za sebe ono što su njih dvoje poèeli pjevati i plesati. Osjeti u svojoj unutrašnjosti neku omamu. "To je HAROLD RO331NS zamalo pornografija. Ne vjerujem da je to moguæe na zabavi kao što je ova."
Pored njega pojavi se Daniel Peachtree. "Reede", reèe mu, "ovo je Hollywood a ne Winnipeg u Ontariju." Reed se okrenu prema njemu. "Ne izgledaš baš dobro. Sto se dogodilo? Pao si možda na stubištu?" Daniel zatrese glavom.
"Spotaknuo sam se na èempres u vrtu dok sam tražio tvoju odabranicu." Pogleda Reeda. "Tko je taj Jed Stevens? Kaže da ima uloženih dvjesto milijuna u posao s tobom." "Imao bi toliko novca ako bi želio uæi u posao", objasni Reed.
"Ali to zapravo nije njegov novac. On samo pokriva svoga strica." "Znaèi da nije tvoj partner?" "Ne, dovraga", odvrati Reed dok je promatrao Thyme u njezinoj solo toèki. "Ja ne trebam partnere, a poèevši od sutra neæemo više s njim
imati nikakva posla." "Tako jednostavno?" dometnu Daniel zajedljivo. "Koliko èujem, Bradlev se ne kani sutra dati izbaciti. U najmanju ruku, tako mi ne izgleda." Reed slegnu ramenima i ponovno promotri Thyme na pozornici, zatim
se obrati Peachtreeu. "Još uvijek želim poševiti tu curu", reèe. "Jesi li s njom razgovarao?" "Tragao sam za njom kad sam se spotaknuo o onaj jebeni grm èempresa u vrtu. Prvi put je vidim sada, na pozornici." SHRANS Reed ga pogleda.
"Zanima me jedino možeš li urediti da je poševim ili ne možeš?" Daniel je postao ozbiljan. "Ne znam", reèe. "U igri je novac. Ako je novac ne privuèe, neæe zaigrati tu igru." "Nije me briga koliko æe to stajati, samo je dovedi", odbrusi Reed. Sudac Gitlin umorno potonu u naslonjaè knjižnice na gornjem katu i pogleda Bradleva. "Za vas u Kaliforniji tek su dva ujutro, ali za mene je veæ pet." Bradlev mu nalije u èašu èetiri prsta viskija od kukuruza. "To æe vas razbuditi."
Sudac kimnu i isprazni èašu. "To je neki drugi okus", primijeti. Bradlev kimnu i ponovno napuni èašu. Ovaj put je sudac ispijao polagano. Pogleda Bradleva. "Ovo dolje je, èini se, neka sjajna zabava." "Hollywoodsko sranje", odgovori Bradlev. "Ali te priredbe su moja obveza." "Sigurno su skupe", primijeti sudac. "Imate li za to dovoljno novca?" "To ovisi i o vama." Bradlev nalije sebi èašu. "Ne samo što se gušim u nafti, nego mi pirane žderu meso."
"Sto je s novcem što ga dugujete banci? Dvanaest milijuna? I još dvadeset pet milijuna meni osobno?" "Bit æe sve isplaæeno, do posljednjeg dolara", odvrati kiselo Bradlev. Sudac se zagleda u njega. "Poznajem vas. Potjeèete od više generacija trgovaca s Indijancima. Kako vam HAROLD ROBBINS mogu povjeriti taj novac kad mi federalni i državni
nadzornici stoje za vratom?" "Rješenje je Fantasv Land. Onih osam jutara zemljišta što sam ga kupio na kraju marine i koje sam vam dao kao polog. Nikad nije pretvoreno u studijski prostor. Govoreæi istinu, Jarvis i ja nikad nismo ni
razgovarali o tome da to zemljište namijenimo studijima i televiziji. U to vrijeme on nije bio zainteresiran. Tek kad je Disnevjeva kompanija najavila otvaranje Disnevlanda u Francuskoj, Jarvis mi se javio s tom idejom." Sudac ga
pogleda lukavo. "Nisi se poslužio novcem filmske kompanije da urediš to zemljište?" "Ne, jednostavno sam ga ostavio netaknutim." Sudac razmisli trenutak. "Možda, dakle, vrijedi pedeset ili šezdeset milijuna. Kako ja vidim stvari, ti nemaš nekog izbora. Prihvati njegovih èetiri stotine milijuna i zgrabi ih. Uzmi opciju koju ti je ponudio, to te ne košta baš ništa. Ako stvari krenu dobro, uzmi to. Ako krenu loše, on æe se usrati." "I ja se osjeæam usrano", primijeti Bradlev. "Htio sam pokazati kako se može voditi filmski posao." "Neki drugi proveli su se još gore. I dalje je moguæe da izvuèeš iz toga èetiri stotine milijuna. Moglo se dogoditi da sve izgubiš. Cijena nafte oporavit æe se prije ili kasnije, zemljište koje imaš kod marine može samo poskupjeti. Jedino što je stradalo, to je tvoj ponos." Bradlev pogleda suca.
"Zbilja? Samo ponos?" "Naša obitelj nikad nije patila od skromnosti." Sudac se nasmiješi. "Samo javi tom Jarvisu da æeš uzeti njegov PIRAM5 novac i poželi mu sreæu. Baviš se poslovima koje izvrsno poznaješ. Naftom i zemljištem."
"Èini mi se da si u pravu", prihvati sudac razumno. "Tko bi mogao ustvrditi da je taj Jarvis pametniji od tebe? Može se zafrkavati koliko hoæe. Ti æeš se napos ljetku oporaviti." "Dobro", kimnu Bradlev. "Potražit æu Jarvisa i reæu mu što sam odluèio." "Ni govora", prekori ga sudac. "Neka èeka sutrašnju sjednicu direktora. U meðuvremenu, daj mi još
jedno piæe." I HAROLD ROBBINS 4 Bolnica Century City bila je gotovo prikrivena na kraju kompleksa Centurv City
Building, na mirnom uglu Avenije zvijezda i Pico bulevara. Bolnica je zauzimala jedanaest katova, u ostalima su se
nalazile lijeènièke i zubarske ordinacije te medicinski laboratoriji. Dr. Fergus Maubusson, jedan od najuspješnijih i
najpoznatijih estetskih kirurga imao je impozantan odjel koji se sastojao od dviju operacijskih dvorana, jedne prostorije za oporavak pacijenata, dviju privatnih soba za konzultacije - jedne za njega i druge za njegova asistenta i poslovnog
partnera dr. Jona Takashimu - ureda za recepcionara i raèunovoðu te sobe za tri njegovateljice, koje su u njegovu
uredu na smjenu dežurale dvadeset èetiri sata na dan. Iza te sobe nalazio se nevelik ali tih i ugodno osvijetljen prijamni prostor. Dolasci pacijenata bili su pomno rasporeðeni, tako da se oni nisu meðusobno susretali. Ali ovaj dan bio je
osobit. Svi jutrošnji dogovori morali su biti pomaknuti jer je u pet ujutro gospodin Reed PIRANS Jarvis zatražio hitan
susret s doktorom. Kad je noæna njegovateljica probudila doktora, ne prekidajuæi vezu s Jarvisom, odgovoreno je bez
oklijevanja. Ono što je g. Jarvis zaželio, to æe g. Jarvis dobiti. Dr. Fergus Maubusson, roðen kao Fred Markovits na
donjoj istoènoj strani New Yorka, veæ odavno je shvatio, ako želi uspjeti na Beverlv Hillsu, da je ime i prezime kljuè
uspjeha u gradu koji se sastojao od slavnih imena i od smeæa. Odabrao je dakle pomno - Fergus, zato što je to škotsko
ime a Škoti su od davnine poznati po konzervativizmu, Maubusson, pak, zato što je to zvuèalo francuski i davalo bi
naslutiti galsku sklonost za kozmetiku i ljepotu. Svoje kvalifikacije uresio je nekim pravim medicinskim diplomama,
kao i dvjema godinama provedenima u glasovitoj klinici specijaliziranoj za estetsku kirurgiju u francuskom gradu
Lyonu. Na jedinoj fotografiji istaknutoj u njegovoj sobi za prijam nalazili su se on i dr. Ives Putanguv, koga se
opæenito držalo najistaknutijim estetskim kirurgom na svijetu. Tog trenutka dr. Maubusson sjedio je na visokom stolcu
ispred specijalno naèinjenog operacijskog stola. Promatrao je svog pacijenta èija su koljena bila zavezana pojasovima
nalik onima u ginekološkim ordinacijama. Poèeo je govoriti zamišljeno. "Još nisam vidio djevojku koja bi obrezivanje mogla izvesti tako kirurški struèno kao što je to uèinila ova. Mora biti da je Židovka." Reed je buljio u doktora, zabliješten svjetiljkama smještenima iza kirurga. Reed je bio bijesan. HAROLD ROBBINS "Ovo nije sluèaj za
smijanje, doktore. Što možemo uèiniti?" Dr. Maubusson odgovorio je izravno. "Najprije vam moramo dati injekciju protiv tetanusa, koja æe sprijeèiti bilo kakvu infekciju. Drugo, volio bih vidjeti djevojku koja vas je tako nagrdila. Htio bih je pregledati za svaki sluèaj, morali bismo naime znati jesu li moguæe komplikacije." "Koješta, doktore", odbrusi Reed. "Zar nije dovoljno što me ona napala kao vampir, umjesto da mi ga samo liže?" "Moguæa je, hm..." Doktor napokon izusti: "Sida, na primjer. Za mnogo sluèajeva side krive su prostitutke." Reed se istog trena smrznu. "Zar je to moguæe?" Doktor raširi znakovito ruke. "Tko zna? Ne znamo èak ni kako se to dogodilo. Ali kurve mogu biti nositelji èak i kad su svjesne da imaju sidu." Reed ga pogleda. "Ne znam mogu li je dovesti ovamo. Ona je naime vrlo poznata dama." "Mogli biste joj javiti da æe posjet biti potpuno povjerljiv." "Ipak, neæe doæi", presijeèe Reed. "Možda bi je mogao pregledati njezin vlastiti doktor?" "Jamaèno ne bi ni to prihvatila", odvrati Reed. "Nismo se rastali baš
prijateljski." "Javite joj da ste jutros pregledani i da imate moguæ pozitivan nalaz. To bi je natjeralo da reagira radi vlastite koristi." Reed kimnu bez rijeèi, a zatim pogleda doktora. "U meðuvremenu, što možemo uèiniti s ovim?"
"Zasad dva zahvata", reèe doktor. "Kad oèistimo ranu i zavijemo je, dat æemo vam penicilin. Nakon toga dobit æete više protutetanusnih injekcija. Bit æe ih šest i pritom vam neæe biti ugodno. Izazivaju groznicu i bolove." "Nije to važno", presijeèe Reed. "Sto æe biti s mojim penisom?" "Možda æe izgledati malo drukèije", objasni Maubusson. Ali funkcionirat æe normalno." "Sto to znaèi da æe izgledati malo drukèije?" "Vidjeli ste jamaèno penise u Japanaca", nastavi Maubusson. "Glaviæ im je pomalo nagnut i nešto su kraæi." "Isuse!" uskliknu Reed. "Ionako je veæ malen.
Možete li mi pomoæi?" "Naravno", nasmiješi se dr. Maubusson. "Mogu ga poveæati do bilo koje duljine koju želite.
Ali prethodno vas moramo izlijeèiti od ove nevolje." Reed se nagnu natrag. "Dobro, poènite. Koliko æete vremena trebati?" "Procedura neæe biti dugotrajna, ali moramo vas za držati barem tri sata u sluèaju reakcije na protutetanu sne injekcije." "Je li to neizbježno?" upita Reed. "Jutros imam neke važne sastanke." "Ako ne budete pod strogim nadzorom moglo bi biti vrlo neugodnih posljedica. Moguæ je i grèevit napadaj." HAROLD RO33INS Reed razmisli
trenutak. "Javit æu da odgode sastanke za kasniji sat." "To je pametno, gospodine Jarvis", zakljuèi doktor. "Morat æu se poslužiti telefonom", objasni Jarvis. "Morat æu razgovarati s brojnim ljudima." "Moæi æete se poslužiti mojim privatnim uredom." Dr. Maubusson kimnu. "Nitko vam neæe smetati." •k Kad je telefon zazvonio bilo je šest ujutro; Daniel je ispijao jutarnju kavu i pripremao se za uobièajeni jutarnji telefonski poziv na Istoènu obalu. Podiže slušalicu.
"Peachtree." Jarvisov glas bio je hrapav. Bez prethodnih pozdrava reèe mu: "Malo æu zakasniti, možda æu doæi oko podneva." Daniel se zabrinu. "Je li se što loše dogodilo?" "Nema veze s poslom", objasni mu Jarvis. "Imam personalni problem koji ne mogu odgoditi." "Mogu li ti pomoæi?" upita Daniel. "Ne", presijeèe Jarvis, no odmah se predomisli.
"Možeš li pronaæi onu crnaèu?" "Thyme?" upita Peachtree. "O kojoj smo drugoj crnaèi razgovarali sinoæ?" prigovori neraspoloženo Jarvis. "Htio bih s njom razgovarati." "Javit æu joj da te nazove", zakljuèi Daniel. "Ne", usprotivi se Jarvis. "Samo mi daj njezin broj i ja æu s njom razgovarati." PIRAN5 "Prièeka] malo", reèe Daniel i poèe u svojoj kompjuterskoj memoriji tražiti broj. "Evo ga. Ako ti ne odgovori javi mi, pa æu je veæ negdje uhvatiti." "Dobro", uzvrati kratko Jarvis. Peachtree zastade, a onda reèe zabrinuto. "Gledaj, ako imaš neki stvarni problem, mogao bih je srediti." "To je moj problem", odvrati Jarvis. "Sto ako se Shepherd oneraspoloži zbog zakašnjenja? Pozvali smo ga na jutarnji sastanak", reèe Peachtree. "Ne govori mu ništa. Može me prièekati", presijeèe Jarvis. "S njim sam ionako poslovno odviše ljubazan. Bude li mi dosaðivao, odsjeæi æu mu muda. Bez novaca je, a može se obratiti samo nama."
"Ako me želiš potražiti, bit æu u uredu prije osam", zakljuèi Peachtree. "Dobro", suglasi se Jarvis i odloži slušalicu bez rijeèi pozdrava. Daniel je držao telefon još dugo u ruci nakon što je prestao razgovarati s Jarvisom. To neæe biti lako.
Okrenu Thvmein broj. U slušalici odjeknu njezin suhi glas. "Halo." "Ovdje Daniel", reèe. "Je li te zvao Jarvis?"
"Upravo sam s njim razgovarala", reèe ljutito. "Taj èovjek je lud." "Sto se dogodilo?" "Poèeo me tuæi kad se nisam dala poševiti." "I, što si ti na to?" HAROLD ROBBINS "Koga vraga bih mogla uèiniti?" odvrati. Poèe se smijati.
"Trebao si mu vidjeti lice kad sam ga ugrizla za onu stvar." "Isuse!" zajeèa Daniel. "Jesi li ga ozlijedila?" "Samo malo", odgovori ona i dalje se smijuæi. "Mislim da sam mu otkinula malo kožice. Kad je odlazio krvario je kao prase."
"Sad smo oboje u nevolji", reèe Daniel. "Namjerava raskinuti ugovor s tobom." "Neæu zbog toga stradati", odgovori Thyme. "Veæ sam nazvala Jimmvja. Kazao mi je da æe srediti tog seronju ako mi bude dosaðivao." "Ostani
hladnokrvna", reèe Daniel pomirljivo. "Veæ æu zagladiti stvar." "Izvrsno", odbrusi ona i spusti telefonsku slušalicu.
PIRAN5 5 Bio je jedan sat popodne i kiša je curila niz termopanske prozore stana na vrhu kasina World Resort u
Atlantic Cityju. U velikom dnevnom boravku sjedio je zavaljen starac, udobno umotan u vunene pokrivaèe. Oko njega
motalo se nekoliko ljudi. Starac pogleda uru a zatim nazoène. "Dajte mi mog neæaka u Kaliforniji." "Da, don Rocco", javi se tajnica za svojim stolom. Jeda su dobili za manje od minute. "Zar nije bilo predviðeno da posao bude dosad veæ sklopljen", zareza Rocco pogledajuæi ponovno uru. Kod tebe je veæ prošlo deset ujutro". "Još nam nije ništa javljeno, reèe Jed. Starac se još jednom naljutio. "Taj jebeni Kanaðanin vuèe nas za nos." "Zar bi to mogao, strièe Rocco?" upita Jed. "Bez našeg novca ne može sklopiti posao." "Èujem da mu je Milken pribavio od Japanaca èetiri stotine milijuna", reèe Rocco. "Želiš li da razgovaramo s Jarvisom", upita Jed. HAROLD ROBBINS "Ne. Ako nas pokušava prevariti, može se uèiniti samo jedno", primijeti starac. "Moramo prije prevariti njega." Jed je držao slušalicu bez rijeèi. "Morali smo se osigurati od toga kurvinog sina", reèe Rocco. "Onako kako je posao dogovoren, mi ne znamo što on zapravo sprema; mogle bi nam te èetiri stotke nestati i prije nego što smo to shvatili." "S kime želiš da razgovaram?" upita Jed. "Imaju sastanak direktora u podne. Razgovaraj sa Shepherdom a ne s Jarvisom. Shepherd mora donijeti osamdeset pet milijuna za pokriæe troškova proizvodnje. Ako to ne uèini, Jarvis ima pravo isplatiti ga u
potpunosti. Reci Shepherdu da æeš ga podržati." "Zašto misliš da bi mi povjerovao?" upita Jed. "Ne poznaje me toliko da bi mi povjerovao na rijeè." "Ali poznaje novac", dometnu stric Rocco. "Donesi bankovni èek na osamdeset pet milijuna. Vjerovat æe novcu." "Sto æemo nakon toga?" "Time smo prevarili Jarvisa. Razgovaraj s Milkenom, htjet æe te saslušati. Napokon, ti si dobra mušterija. Preko njega si veæ plasirao èetiri milijarde u obveznicama." "A što æeš ti uèiniti?" "Povuæi æu od njega svoj novac. Napokon, posudbu mu je omoguæila moja banka", zakljuèi Rocco. "Ali novac si dao jednoj kanadskoj kompaniji?" PIRAN5 "Kanadska banka dala mu je zajam", usprotivi se Rocco. "Sredit æemo to ili æe on nastradati." "Dobro", prihvati Jed. "Otiæi æu na sastanak. Još nešto?" "Još nešto", reèe Rocco. "Kaži Shepherdu neka ni pod kakvim okolnostima ne sklapa neki novi posao s Jarvisom. Stajat æemo neprekidno iza njega."
"U redu, strièe Rocco", reèe Jed. Rocco odjednom promijeni temu. "Kakvo je kod vas vrijeme?" "Lijepo. Sunèano i toplo." "Prokletstvo", prigovori Rocco. Podiže se iz naslonjaèa, ode do termopanskog prozora i pogleda kako kiša lijeva po daskama poploèenom šetalištu duž oceana. I dalje je držao slušalicu u ruci, pa promrmlja svom neæaku.
"Nema sreæe na istoku. Ovdje mi se mrzne guzica, dok vi uživate u suncu i naranèama. Mi Sicilijanci zbilja nemamo
sreæe." "Mogao bi se i malo maknuti, strièe Rocco", reèe mu Jed. "Možeš živjeti kao kralj." "Ne mogu", reèe Rocco.
"Dogovorio sam se i pristao da živim ovdje. Kad bih se nekud pomaknuo dogodilo bi mi se isto što i Bonannu. I on je mislio da može otiæi odavde. Svi su to prihvatili, posao æe mu biti zaštiæen. Neæe biti problema. A onda, nekoliko
godina kasnije, kad je okrenuo kljuè u kolima - bum! Osjeæam se sigurnije na vlastitom teritoriju. Barem znam što se
tu dogaða." HAROLD ROBB1NS ¦k * * Èetrnaesti kat nebodera u studiju bio je poznat pod nazivom Nebeska vrata.
Taj najgornji kat bio je pridržan iskljuèivo za Bradleva Shepherda. Ostali su bili rasporeðeni niže, sukladno svojoj
važnosti - što viši položaj to viši kat. No svatko je znao da su ispod devetog kata sjedili jedino bezveznjaci koji su
imali neke naslove ali nisu imali ni moæ ni novac. Unatoè tome što se iz njihovih širokih prozora moglo gledati dolje
na studijske objekte Milleniuma. Bilo je veæ pola dvanaest prije podne. Jed je parkirao unajmljeni Chevy Blazer gdje
mu je èuvar naznaèio. Nije izgledao sasvim loše u tom društvu - bijahu tu ulaštene limuzine Rolls i Mercedes, pa
europska sportska kola i njihovi amerièki roètaci, Cadillac i Lincoln. Èuvar, smješten važno iza masivnog stola u
širokom predvorju prekrivenom ružièastim mramorom, promotrio ga je mrzovoljno. Upitao je Jeda što želi, zatim
zviznu u slušalicu i pokaza mu prvo dizalo. "Prva vrata, gospodine Stevens. To je privatno ekspresno dizalo do ureda gospodina Shepherda." Jed uðe u dizalo. Nije trebalo pritiskati gumbe vrata su se sama zatvorila, a težina njegova tijela bila je signal dizalu da pohita do èetrnaestog kata. Iziðe iz njega. Tajnica za prijam stranaka, koja bi mogla biti
klonirana Meryl Streep, pozdravi ga hladno. "Gospodin Stevens?" On kimnu. P1RANS__________ Tajnica pokaza
svoje elegantno izmanikirane nokte. "Prva vrata." "Hvala vam". Jed ode do vrata broj jedan i otvori ih. Iza njih sjedile su tri tajnice za svojim stolovima. Jedna se podiže i pristupi mu. "Gospodin Stevens?" On opet kimnu. "Ja sam Sherrv", reèe mazno. "Osobna sam tajnica gospodina Shepherda. On je trenutaèno na sastanku direktora, pa vas moli da se udobno smjestite u njegovu uredu dok se ne vrati. U meðuvremenu, mogu li vas ponuditi kavom ili èajem?"
"Ništa, hvala vam", reèe. "Imam vremena, mogu prièekati." Kad je izišla iz ureda, Jed pristupi prozoru. Južno i zapadno prostirali su se studiji, dok se prema sjeveru i istoku širilo sedamdeset jutara iza marine, gdje je bio planiran Fantasv Land. Uze cigaretu i pripali je. "Sranje", reèe sebi, pomišljajuæi na èek u njegovu džepu koji je glasio na osamdeset pet milijuna. "Ondje leži gomila novca." Okrenu se od prozora i promotri Shepherdov pisaæi stol. Na njemu nije bilo nièega - ni komada papira, pa èak ni telefona. Upitao se kako taj èovjek obavlja svoje telefonske razgovore.
Možda ima u uhu nekakvu pomoænu spravu za gluhe, a u džepu telefonski brojèanik. Onda se glasno nasmija,
"Sherrv", pozva je iz prazne prostorije. Glas tajnice zaèuo se iz zvuènika skrivenih u stropu i u zidovima. "Da, gospodine Stevens?" "Biste li mogli doæi na trenutak?" zamoli je. HAROLD ROBBINS Ona se odmah pojavi. "Sto mogu uèiniti za vas?" "Je li moguæe izvuæi gospodina Shepherda sa sastanka samo koju minutu?" "Sastanak je važan", objasni ona. "Onda je još važnije ono što bi on imao sa mnom razgovarati." Oklijevala je. "Koliko je to važno?
" "Imam uza se èek na osamdeset pet milijuna dolara koji glasi na njegovo ime", reèe. Sherrv sinu. "Obavijestit æu ga." "Hvala vam. U meðuvremenu, biste li mogli reæi nekoj svojoj pomoænici da mi donese šalicu crne kave s dvije kocke šeæera?" Shepherd je sjedio na èelu ovalnog direktorskog stola. Bez žurbe promotri nazoène. Jedini odsutan bio je Jarvis. Bradlev se obrati Jarvisovu odvjetniku Siddelvju. "Dovraga, gdje je Jarvis?" Siddelv je bio napet. "Ne znam", reèe zabrinuto. "Zvao sam svugdje gdje bih ga mogao pronaæi, ali nigdje odgovora. Posljednji put sam ga vidio kad je odlazio sa zabave. To je bilo oko dva ujutro." "Reed mi je rekao da æe imati èek za mene", reèe Bradlev.
Okrenu se Danielu Peachtreeu. "Jesi li što èuo o njemu, Daniele?" "Reed još nikad nije zakasnio na sastanak", odgovori Peachtree. "Možda su mu kola u kvaru." f* I RAME U prostoriju uðe Sherry i pruži ceduljicu Bradleyu.
Prièekala je trenutak da je proèita. "Imate li kakav odgovor, gospodine?" Bradlev joj kimne jedva primjetno. Nakon što je izišla okrenu se sucu Gitlinu koji je sjedio pored njega. "Možda bismo mogli još malo poèekati", reèe. "Gospodo, u blagovaonici æe biti otvoren bar gdje æete se moæi poslužiti kavom i piæima. Sudac Gitlin i ja bit æemo u mom
uredu. Recite neka me pozovu ckn se pojavi Jarvis", reèe on obraæajuæi se svima nazoènima. HAROLD ROBB1NS 6
Golemi natpis širio se iznad prilazne ceste s dva vozna traka. Meðu tracima nalazila se kabina za dvojicu èuvara. Na
natpisu je pisalo MILLENIUM FILMS CORP. INC. Reed Jarvis promatrao je natpis sjedeæi na stražnjem sjedalu
svoje bijele, specijalno graðene limuzine tako da bude sigurna protiv metaka, sa zatamnjenim prozorima u stražnjem
dijelu. Javi se Peachtreeu na skremblirani telefon. "Na putu sam", reèe mu. Unatoè fizièkoj neugodi, osjeæao se dobro.
U kompaniju na èija je vrata upravo ulazio bilo je nedavno uloženo tri milijarde dolara. Nije to bila samo filmska
kompanija - ona je obuhvaæala dvanaest televizijskih odašiljaèa, trideset radijskih postaja i nekretnine koje su veæ
obuhvaæale trideset èetiri uredska nebodera, stanove i hotele. Posjed je takoðer ukljuèivao kabelsku televiziju kao i
najam i prodaju videovrpci u više od dvadeset tisuæa maloprodajnih trgovina širom zemlje. On je imao kontrolu nad
svim tim uz samo 200 milijuna vlastitog i PI RANE osamsto milijuna sindiciranog novca. Preostalo mu je tek to da
rasproda nekretnine, èime bi stekao dovoljno novca da se riješi bankovnog sindikata. Milken i Drexel Burnham
Lambert pristali su jamèiti za njegov novac. Svi su oni budale, pomisli u sebi. Nije mu bilo važno što je u protekle
dvije godine izgubljeno više od pola milijarde dolara. Posjedovao je sredstva kojima je mogao sve to vratiti, i više od toga. Oni su malo znali što se sprema iza horizonta. Veæ æe im on pokazati kako se vode poslovi. Pogleda vozaèa koji
je razgovarao s èuvarom u odori i objašnjavao mu zašto treba da ih propusti. Reed se nasmiješi samome sebi. Ovo je
tek prvi dan od sutra æe prepoznavati njegova kola. Èuvar kimnu vozaèu i uputi se do stražnjeg dijela kola da prièvrsti sigurnosnu plastiènu karticu. Ponovno kimnu vozaèu i domahnu mu da krene naprijed. Èuvar je stajao pored kabine
dok limuzina nije prošla, a onda se vratio unutra i promotrio dvojicu pravih èuvara, vezanih na podu. Hladnokrvno
izvuèe pucaljku iz torbice, natakne prigušivaè, a zatim ustrijeli obojicu u èelo. Mirno iziðe iz kabine na ulicu pred
ulazom. Brzo sjede za upravljaè jednog neupadljivog tamnozelenog Forda i ukljuèi stroj. Zatim pogleda prema ulazu,
provjerivši sekundnu kazaljku svoje ure. Toèno kad je kazaljka došla do dvanaest on uðe s kolima u promet dok se iza
njega zaèula zaglušujuæa eksplozija. HAROLD ROBBINS Daniel Peachtree uðe u prostoriju gdje su sjedili ostali
direktori. "Upravo sam se èuo s Jarvisom. U kolima je i na putu ovamo. Doæi æe za koju minutu." Siddelv se
nasmiješi olakšano. "Dobro, još nikad nisam doživio da zakasni na sastanak." Tek što je to izrekao, zvuk eksplozije odjeknu prostorijom, potresavši zgradu. Siddelv poblijedi. "Sto je to, dovraga? Potres?" Ruke mu èvrsto uhvatiše sol.
"Nije potres", reèe Daniel. "Ja sam Kalifomijac. Doživio sam veæ nekoliko potresa, ali oni ne nalikuju ovome. Poðimo na balkon da vidimo što se dolje dogodilo." Za njim krenuše ostali direktori. Pogled im siðe s èeliène ograde prema ulazu u zgradu. Dugaèak bijeli limo ležao je raznesen toèno ispod njih. Nalikovao je otvorenoj i razbijenoj kutiji
sardina iz koje je još izlazio dim. Oko ceste ležali su komadi stakla, ne samo od automobila nego i iz zgrade. Zaèulo se i zavijanje sirene vatrogasnih kola, dok su ljudi u odorama istrèavali iz zgrade i promatrali raznesena kola. "Što se to dogodilo?" upita neki direktor. Daniel pozorno promotri gomilu željeza ispod njih i okrenu se prema direktorima koji su zurili u njega. Glas kao da mu je bio blijed koliko i lice. "Mislim da smo upravo izgubili Reeda Jarvisa. Ovo dolje je njegov limo, prepoznajem ga." "To je sigurno bila automobilska bomba", reèe McManus, predstavnik Amerièke banke u odboru. I I PIRAN g "Živio sam dvije godine u Bejrutu i èuo sam ih nekoliko. Pitam se tko je to napravio."
"Nemam pojma", javi se Peachtre. "Ali to i nije moj posao, nego policije. Imam i svojih obveza." Uðe u prostoriju i dohvati prvi telefon. Brzo otipka kombinaciju brojeva. Javi se djevojaèki glas. "Televizija KFAN." "Desk za vijesti.
Hitno", reèe. Siddelv se pojavi iza njega. "Zar neæeš poæi dolje da vidimo što se dogodilo?" "Samo èasak", reèe Daniel. "Želim da se na mjestu dogaðaja pojavi moja televizijska ekipa prije svih ostalih." On se okrenu i nastavi govoriti u slušalicu. "Ovdje Peachtree. Jedan limo upravo je odletio u zrak ispred Nebeskih vrata. Ako se naša tv-ekipa ne pojavi i ako ne budemo prvi imali vijest u zraku, od sutra æe desk za vijesti voditi druga ekipa." Prièeka trenutak, slušajuæi. "Znam samo ono što sam vam rekao", zakljuèi. Odloži slušalicu i okrenu se ostalim direktorima. "Buduæi da se dogaðaj tièe nas, pomislio sam kako bismo senzaciju morali objaviti prvi." Zurili su u njega. Sherman Siddelv, koji je upravo bio uglavio cijeli posao za Jarvisa, upali cigaretu drhæuæom rukom. "Ako je Jarvis doista bio u kolima, pred nama su velike nevolje." Bradlev se pojavi na vratima. "Bio je to Jarvis", reèe ulazeæi, dok su za njim slijedili sudac Gitlin i Jed Stevens. "Upravo dolazim odozdo. Cijelo predvorje je izrazbijano, ali sreæom nitko nije ozlijeðen. Èuvar u zgradi HAROID ROBBINS rekao mi je da se pred ulazom upravo bio pojavio Jarvisov limo." "Isuse", promuca
Siddelv. "Ne mogu povjerovati." "Potrebno ti je piæe", reèe Bradlev. Okrenu se ostalima. "Svima nam je potrebno piæe." Daniel ode do bara i uze nekoliko boca. Postavi pladanj s èašama na policu bara i poèe nalijevati viski u èaše.
Bez rijeèi poèeše ispijati. Nalije èašu i sebi, a onda promotri Bradleva. Bradlev je držao èašu u ruci ali nije ništa popio.
Pogled mu se susretne s Danielovim i on kimne. "Vidio sam tv-ekipu na mjestu dogaðaja. Mislim da si je ti pozvao."
Daniel kimnu. "Mrzim bešæutnost, ali zašto bismo dopustili konkurenciji da nam ukrade vlastitu prièu?" "Razmišljanje je ispravno", odobri Bradlev. "Sto si mi ono kazao na zabavi? Da ti je Jarvis obeæao imenovanje za CEO?" "Da, o tome je razmišljao", priznade uznemireni Daniel. Bradlev kimnu. "Zamisao je bila dobra. Posao je tvoj." Daniel ostade otvorenih usta. "Ne - ne razumijem. Mislio sam - " Bradlev ga prekide. "Ne gledaj poklonjenom konju u zube. Oèito, u taj se posao razumiješ bolje od mene. Potvrdio si se pod vatrom. Znaš kako iskoristiti svaku priliku." PI RAME
Siddelv se zajapuri. "Ali sad smo u nevolji. Kako æemo bez Jarvisa naæi novac potreban za poslovanje?" "Sredit æemo to", reèe Bradlev mirno. "Važno je ne pasti u paniku. Odgodimo ovaj sastanak do pet popodne. Èini mi se da æemo se sljedeæih nekoliko sati morati natezati s policajcima i novinarima." Okrenu se Danielu. "Ti si sad CEO, prema tome na tebi je da to obaviš." "Pozvat æu ljude koji se bave odnosima s javnošæu", reèe Daniel. "Dobro."
Bradlev se okrenu ostalima. "Dakle, sastajemo se ponovno u pet." Daniel ude u Bradlevev ured, napeta i umorna lica.
"Policija želi razgovarati sa svim direktorima. Objasnio sam im kako smo svi u šoku, pa su pristali da nas vide sutra."
"U redu", reèe Bradlev. Sudac Gitlin pogleda Daniela. "Sluti li policija tko je to mogao uèiniti?" Daniel zatrese glavom. "Misle tek to da bi moglo biti djelo profesionalca. Atentator je ubio i dva èuvara u kabini na ulazu. Nije htio pružiti ni najmanju moguænost identifikacije." "Pitam se je li ubojica bio u èuvarskoj kabini kad sam ulazio unutra. To je bilo samo pola sata prije Jarvisa", reèe Jed. "Jesi ]i od èuvara dobio neke upute za parkiranje?" "Jesam". Stavio mi je naljepnicu na vjetrobran. HAROLD ROBB1NS "To je onda bio netko od naših ljudi. Možda jedan od dvojice koji su
ubijeni. U meðuvremenu policija istražuje èime se sve Jarvis bavio posljednjih nekoliko dana. Možda æe tu pronaæi
neki kljuè." "Ova nam halabuka baš ne pomaže. Akcije nam ionako nisu tko zna kako stajale, a sad æemo pasti u govna", reèe Bradlev. "Poðimo na sastanak da vidimo možemo li što uèiniti. Gospodine Stevens, isprièajte me na trenutak, molim." Bez rijeèi uðoše u sobu za sastanke. Ostali direktori veæ su bili u njoj. Bradlev brzim korakom ode do èela stola i prièeka stojeæi dok su ostali sjedali. Kratko im je preprièao što je Daniel doznao o policijskoj istrazi.
"Svi smo u šoku, gospodo, pa mislim da bi sastanak morao biti kratak i sadržajan. Suoèeni smo trenutaèno s dva važna problema. Prvi je problem novac za nastavak rada. Na sreæu, uspio sam dobiti kratkoroèni zajam od osamdeset pet
milijuna dolara. S time možemo neko vrijeme plivati. Drugi problem tièe se svih nas. Moramo potaknuti naše prijatelje
na tržištu da stanu uz nas. Molim sve vas da tu pomognete." Svi se direktori suglasiše. "Shermane," reèe mu Bradlev,
"moramo što prije doznati tko æe upravljati Jarvisovim novcem, i kakve su mu pritom namjere." Sherman ga pogleda, a zatim i ostale direktore. "Koliko znam, sve Jarvisove dionice glase na njegovo ime. Nisu mi poznate pojedinosti iz njegove oporuke, ali znam da æe mu žena biti jedina nasljednica." f I RANE 1 "Možeš li s njom razgovarati i vidjeti što ima na umu?" "Mogu pokušati", reèe Sherman. "Ali jedno sigurno znam, a to je da ga je mrzila. Ostali su u braku samo zato što bi razvod stvorio financijske probleme. Ona je u Torontu, i krenut æu onamo da je posjetim." "To je dobro. Hvala ti", reèe Bradlev. "A sad još neke važne stvari. Kao što svi vjerojatno znate, morat æu posvetiti više vremena vlastitoj naftnoj kompaniji, pa stoga osjeæam kako bi bilo nepošteno ako bih se u Milleniumu nastavio baviti
dnevnim poslovima. Stoga vas molim za pristanak da Daniel Peachtree bude izabran za predsjednika i CEO
kompanije, dok bih ja preuzeo položaj predsjednika nadzornog odbora." Zavlada tišina dok su direktori dobacivali
poglede jedan drugom. Onda se javi Sherman Siddelv. "Brine me jedino na kakvu æe reakciju u javnosti naiæi
imenovanje u ovom iznimnom trenutku. Bojim se da bi javnost mogla pomisliti kako bježiš od trenutaène situacije i
teškoæa pred kojima se nalazi kompanija." "To nema veze, Shermane", odvrati odmjereno Bradlev. "Znam da ste ti i Jarvis veæ razgovarali s direktorima o Danielovu položaju. Jedina razlika u mom prijedlogu jest to da bih ja umjesto
Jarvisa postao predsjednik. Daniel æe dobro raditi, a ja æu stajati uz njega i nastaviti pomagati kompaniju ako je rijeè o njezinim financijskim problemima." Siddelvjevo se lice zajapuri. "Jarvis je imao plan o refinanciranju kompanije."
HAROLD ROB3INS "Možda æe ti se to prièiniti ciniènim," odvrati Bradley, "ali mrtvi ljudi nemaju planove. Mogu vam sugerirati jedino to da ostanete na svojim mjestima i potrudite se da nam se ne dogode nove nevolje." Okrene se ostalima. "Sad æu vam predložiti glasovanje o prijedlogu za promaknuæe Peachtreea i moje imenovanje za
predsjednika." Za nekoliko trenutaka prijedlog je podnesen i odobren. Bradlev se nasmiješi. "Èestitam ti, Daniele. Sad æeš morati odmah uèiniti ono èemu si sklon. Odaslat æeš priopæenja o reorganizaciji, takoðer o boli što je osjeæamo
nakon Jarvisove tragedije." Daniel pogleda direktore jednoga za drugim. "Ljudima koji se bave odnosima s javnošæu veæ sam naredio da napisu priopæenje koje æe biti objavljeno sutra." "Dobro", zakljuèi Bradley. "Priopæenja o promjenama u našim položajima bit æe poslana dan kasnije", reèe Daniel. Pogleda Bradleva. "Onih osamdeset pet milijuna je sigurno?" "Imam ih u banci, prenijet æu ih na kompaniju èim bude završena papirnata strana stvari", potvrdi Bradlev. "To æe mi znatno pomoæi", priznade Daniel. "Imam u izgledu nekoliko dobrih prilika za proizvodnju filmova i televizijskih emisija, ali glavni je problem u tome što ljudi žele vidjeti taj naš novac." Bradlev okrenu leða skupu direktora. "Predlažem da zakljuèimo sjednicu i pustimo Daniela da radi. Sto se nas ostalih tièe, èini mi se da æemo sad biti izloženi na PJRAMS srtaju medija i policije. Savjetujem vam da se opustite, izjavite ono što znate, i sve æe se ubrzo slegnuti." Siddelv zatrese glavom. "Još ne mogu povjerovati. Ne znam kome bi koristilo njegovo
umorstvo." "Ja znam", reèe Bradlev. "Meni." HAROID ROBBINS 7 "Èestitam, gospodine Peachtree", reèe mu tajnica, pozdravljajuæi ga na ulazu u ured neposredno nakon završene sjednice direktora. "Hvala, Gladiš. Kako ste to doèuli?"
Gladiš se nasmija. "Studijski tam-tam brži je nego što možete i zamisliti." Sa stola je uzela hrpu telefonskih poruka na ceduljicama i ušla za njim u ured. "Thyme je zvala dvaput. Kako reèe, stvar je vrlo važna." "Nazvat æu je", odgovori Peachtree. "Zamolite gospodina Shifrina da doðe u moj ured." "Da, gospodine", reèe tajnica. Poðe prema vratima, ali se zatim osvrne. "Jack Reillv pitao je želite li da ured gospodina Jarvisa bude preureðen prije nego što se u nj uselite."
v Daniel je pogleda. Kralj je mrtav. Zaista mrtav. Živio kralj I "Nisam na to pomislio. Recite mu da æu mu priopæiti odluku." "Da, gospodine Peachtree", prihvati tajnica. "Dozvat æu gospodina Shifrina." PIRANS Prièekao je dok su se vrata za njom zatvorila, a zatim nazove privatni broj. "Thyme?" "Da?" Glas joj je zvuèao napeto. "Daniel." Govorio je tiho. "Htio sam ti se javiti ali sam bio zauzet. Èula si o Jarvisu?" "Nisam to mogla propustiti, vijest je na svim tv-programima. Bilo je jamaèno grozno. Kriste, kako se samo preplašio kad sam mu odgrizla samo komadiæ njegova
mališana. Pitam se što sad o tome misli?" "Budi ozbiljna, Thyme", reèe joj. "Policajci æe otkriti da si bila s njim protekle noæi." "Veæ su bili kod mene. Zato te i trebam." "Sto si im rekla?" "Istinu", odbrusi ona. "Odvezao me kuæi sa zabave i ja sam ga pozvala na èašicu. Postao je odviše agresivan, pokušao mi se ugurati u usta i ja sam ga zagrizla.
On me na to izvrijeðao i otišao sasvim bijesan." "Kazala si to policiji", upita Peachtree ne vjerujuæi. "Veæ odavno znam da se policiji ne laže. Oni ionako sve otkriju." "Jesi li im rekla da sam te dovezao na zabavu svojim
zrakoplovom?" "I to veæ znaju." "Sto su te još pitali?" "Ne mnogo", odgovori Thyme. "Pitali su znam li neku koja bi mu to dopustila, a ja sam rekla da ne znam nikoga osim sebe. Na to su se nasmijali i otišli." HAROLD ROBBINS
"Nadam se da si bila normalna kad si razgovarala s njima. Sigurno im se ne bi dopalo da si bila nafiksana", reèe on.
"Ne budi lud, Daniele. Oni su iz odjela za ubojstva, a ne za narkiæe." "Bit æe o tebi vijesti u novinama", reèe on.
"Ništa nije tako korisno kao loš publicitet. Pogotovo ako to vonja po skandalu." "Stvarno si kurva", reèe on zadivljeno.
"Tebi nije ništa sveto." "Ni ti nisi bolji", reèe Thyme. "Ne èujem te da plaèeš." "Nemamo drugog izbora, zar ne?
Moramo igrati kartama koje nam dodijele." On podiže pogled kad se zaèulo kucanje na vratima. Pojavi se Neal i
Peachtree ga potezom ruke pozva da uðe. "U redu, Thyme, hvala na razgovoru i javi se ako treba nešto za tebe
uèiniti." "Hladnokrvna sam", zakljuèi ona. "Rainbeau me pozvao da provedem s njim tjedan dana u njegovoj kuæi u Portoriku. Ja i Methanie kreæemo sutra njegovim privatnim mlažnjakom." "Bit æe vam lijepo. Èujem da mu je kuæa bajoslovna." "Nije posrijedi samo zabava. Planiramo zajednièki album i video. On ima mnogo pjesama na kojima
bismo mogli zajednièki raditi", reèe ona. "Utoliko bolje. Rainbeau ima ugovor sa mnom." Ona se nasmija. "Ali ja ne.
Morat æeš pregovarati s mojim predstavnikom." ? \ RAN 5 "Nezgodno, ali to me ne brine. Veæ æemo se dogovoriti."
"Sigurna sam u to", zakljuèi ona. "Pogotovo nakon svega što smo preživjeli." "Kurvo. On se nasmija. Daniel promotri Neala. "To je bila Thyme", objasni on. >>S njom je sve u redu. Neæemo imati nevolja. Policajci su s njom veæ razgovarali." "Nije im valjda rekla da si ti dogovorio onaj spoj?" Neal je bio zabrinut. "Ona je bistra kurva", odgovori Daniel. "Razmisli o svemu što èini, ali malo ucjene pritom neæe biti na odmet." Neal se nasmiješi. "Veæ se osjeæam bolje. Moglo je to biti gadno." Još je stajao ispred stola. "Èestitam, Daniele, uspio si. Ne znam bih li te poljubio ili stisnuo ruku." Daniel se nasmija. "Zasad mi možeš stisnuti ruku. Nikad se ne zna tko bi mogao upasti u ured."
"Ukrutio mi se i nikako da prestane", reèe Neal èešuæi se meðu nogama. Daniel se zabulji u nabreklinu na Nealovim hlaèama. Usta mu se osušiše. "Izvadi ga", reèe promuklo. "Želim ga vidjeti." Neal hitro rastvori prorez hlaèa iz kojega iskoèi njegov nabujali penis. Ne dodirujuæi se, susrete se s Danielovim pogledom. "Samo reci", prošapta, "i skoèit æu preko stola." r HAROLD ROBBINS Daniel duboko uzdahnu dok mu se lice rumenjelo. "Skloni ga", reèe nervozno.
"Nije trenutak za ludosti." "Ali ja te volim", reèe Neal. "Prièekaj dok doðemo kuæi", odvrati Daniel. "Sada moramo raditi." Neal brzo dotjera odjeæu i ispruži se u stolici ispred Danielova pisaæeg stola. "Dobro", nasmiješi se. "Spreman sam." "Je li prikaz koji smo pripremili za Jarvisa o promjenama u kompaniji još kod tiskara?" "Da". "Povuci sve papire i odnesi ih kuæi. Provjeri jesi li sve pokupio i onda sve primjerke osim dvaju baci u stroj za rezanje. Bilo koji šašavac u èije bi ruke dospio papir mogao bi nas udesiti." "Hoæeš li reæi da æe sav uloženi trud otiæi u kanalizaciju?" upita Neal. "Ne, zapravo", objasni mu Daniel. "Samo æemo preraditi tekst tako da bude u skladu sa Shepherdovim a ne više Jarvisovim stajalištima. Sam program podjednako je dobar za obojicu." "Ali Jarvis je imao novac. Otkud možemo znati koliko bi dao Shepherd?" "Mislim da i on ima novca", reèe Daniel. "Na sastanku je reagirao vrlo brzo." Neal se zabulji u njega. "Hoæeš li reæi da Shepherd ima neke veze s Jarvisovom smræu?" "Ne vjerujem", odgovori Daniel.
"Tek, èini mi se kao da je Bradlev kanio prevariti Jarvisa na sastanku. Ostalo PIRANS je sluèajnost." On se diže od stola. "Požuri sada do tiskara prije nego što zatvori radnju u osam sati." Prièeka dok su se vrata za Nealom zatvorila, a zatim reèe tajnici neka mu pronaðe Siddelvja. Zatekao ga je u Jarvisovu uredu i obrati mu se telefonom "Shermane,"
reèe mu, "mislim da bismo trebali porazgovarati." "I ja sam mislio isto", odgovori Sherman. "Doæi æu odmah u tvoj ured." Nakon popodnevnog šoka èinilo se kao da je odvjetnik ponovno stekao pribranost. Pruži ruku Danielu.
"Èestitam", reèe uz pretjerane izraze oduševljenja. "Raduje me što je Bradlev naèinio pravi izbor." "Hvala, Shermane."
Daniel mu ponudi stolac. "Ali još imamo nekih problema. Najvažnije je hoæe li biti nekog protivljenja iz Jarvisove kompanije ili s njezine strane." Sherman zatrese glavom. "Veæ sam pokušavao pronaæi gospoðu Jarvis, ali na putu je po Južnoj Americi i nitko ne zna gdje se zapravo nalazi." "Zbog toga se ne osjeæam nimalo bolje", odvrati Daniel.
"Postoji još jedan problem", reèe Sherman. "Jarvis je imao vlastitih dvjesto milijuna, ali to nije bilo dovoljno, pa je kriomice sklopio dogovor s jednim partnerom da mu osigura još dvjesto milijuna, kako bi mogao uæi u pregovore s
Bradlevem. Nadao se dobiti još èetiri stotine milijuna da bi mogao otkupiti Bradleva. Ne znam otkuda je mislio dobiti
taj novac." HAROLD ROBBINS "To je silna lova. Kako bi to mogao prikriti?" upita se Daniel. Sherman ga pogleda.
"Jarvis je bio èudan èovjek, svoje je tajne držao za sebe. Èak ni ja nemam pojma s kime je pregovarao o tom novcu."
"To je prljav novac", odbrusi glatko Daniel. "Možda", reèe Sherman štedeæi na rijeèima. "Ali mi to ne znamo." Sjedili su bez rijeèi nekoliko trenutaka, zatim se javi Daniel. "Sigurno je jedino to da moramo biti oprezni." On uze prvu cigaretu u šest posljednjih mjeseci, duboko udahnu dim ali se zakašlja i zagrcnu. Odmah je ugasi. "Sranje", reèe.
Pogleda preko stola Shermana. "Misliš li da je Bradlev bio u to umiješan?" "Ne vjerujem. Bradlev nema novaca."
"Izgledao je vrlo siguran u sebe, èak i prije eksplozije", dometnu tiho Daniel. "Dvije stvari još uvijek ne mogu razumjeti. Zašto su se s njim sastali sudac Gitlin i Jed Stevens?" "Sudac Gitlin bio je Bradlevev odvjetnik u Oklahomi.
O Jedu Stevensu ne znam ništa." "Ja znam da je Stevens CEO korporacije General Avionics Leasing", reèe Daniel.
"Ima najmanje šest milijardi. Posuðuje komercijalne zrakoplove barem polovici zrakoplovnih kompanija na svijetu."
"Misliš li da ga je doveo Bradlev?" "Sve je moguæe", zakljuèi Daniel. "To je još jedna tajna koju moramo odgonetnuti." PIRANS 8 Bradley je sjedio za stolom u prevelikoj stolici i promatrao suca Gitlina i Jeda, nasuprot
njemu, smještene u nešto manjim ali udobnim stolicama. Izvuèe bijelu maramicu iz prsnog džepa i obrisa oznojeno
èelo. "Isuse", reèe. "Isuse." Sudac Gitlin ga pogleda. "Mogli bismo ispiti još jednu." "Sherrv", javi se Bradlev u interkom. "Molim vas za suca jedan CC i Glenmorangie na ledu za mene. Okrenu se Jedu. "Što biste vi?" "Crnu kavu sa šeæerom." Trenutak kasnije pojavi se Sherrv i stavi pred njih piæa. "Neka nas nitko ne uznemirava telefonom", reèe joj Bradlev dok je izlazila. Ona kimnu i zatvori za sobom vrata. Bradlev podiže èašu. "Živjeli!" Sudac kimnu i iskapi odjednom pola èaše. Bradlev se ponovno javi u interkom. "Sherrv, zaboravio sam", reèe HAROLD ROBSINS joj.
"Sudac nikad ne pije samo jednu èašu, potrebna mu je cijela boca." Sherry se brzo vrati s bocom Canadian Cluba, postavi je na stol ispred suca i iziðe. ' Bradlev je sjedio bez rijeèi koji trenutak, a onda se obrati Jedu. "Zbunjen sam.
Došli ste iznebuha. Sto vas je natjeralo da uðete u igru?" "Bio sam na vašoj zabavi prošle noæi", odgovorio je Jed.
"Bilo ih je još pet stotina, ali nitko se nije pojavio s osamdeset pet milijuna dolara." "Zbog toga sam jako znatiželjan", upade sudac Gitlin. "To je toèno onaj iznos koji je trebao Bradleyu da se održi u kompaniji. Otkud ste za to znali?" Jed se nasmiješi. "Vi imate prijatelje. Ja imam prijatelje. Prijatelji meðu sobom razgovaraju. A ja sam kockar." "Ali ovo je visok ulog", pripomenu sudac. "Ne pobjeðuje se metalnim novèiæima", odvrati Jed. "Sto oèekujete od toga?" upita Brad. "Još ne znam", odgovori Jed. "O tome se još moramo dogovoriti." "I s osamdeset pet milijuna u mom džepu, još
uvijek bi bilo teško sklopiti posao s Jarvisom. Ali vi ste se pojavili s novcem prije nego što se njemu išta dogodilo", reèe Bradlev. "Još ne znam zašto." Jed se nasmiješi. "Možda mi se dopada vaš stil. Zabava vam je bila izvrsna." I PIRANS Sudac ponovno napuni svoju èašu. "Vi ste mlad èovjek", reèe mu. "Otkud vam toliki novac?" "Posjedujem šezdeset posto dionica u kompaniji koju sam osnovao, u korporaciji General Avionics Leasing èija je aktiva šest
milijardi." Jed im dobaci pogled. "Prema tome, gospodo, jamaèno shvaæate da se u tu igru mogu upustiti. Opustite se, ne kanim vam ništa oduzeti. Možda æemo uz nešto sreæe zajednièki steæi mnogo novca." Bradlev se okrene sucu.
"Sto vi mislite?" "Nemate izbora", reèe starac. "Osim toga, on me podsjeæa na vas. Obojica ste šašavi." "Jarvisov udio u tome i dalje me zabrinjava, buduæi da daje opciju na èetrdeset posto akcije Milleniuma. Otkud bismo mogli znati što
se tu sprema?" upita Bradlev. Sudac progovori ledenim glasom. "Sam si se ubacio u tu nevolju, sam se moraš iz nje i izvuæi." Jed se okrenu sucu. "Brad æe se veæ izvuæi", reèe. "Imam povjerenja u njega." "Zahvaljujem", reèe Bradlev.
"Kada doðemo do nekih èinjenica, morat æemo još porazgovarati." "I hoæemo", reèe Jed. "Meðutim, sad se moram vratiti u svoj ured." On se podiže i stavi nekoliko svojih posjetnica na Bradlevev stol. "Nazovite me ili æu ja nazvati vas. Uprilièit æemo pravi sastanak - s odvjetnicima, raèunovoðama i ostalima." Bradlev ga pogleda. "Ne treba li vam u meðuvremenu neka potvrda na onih osamdeset pet?" Jed ga pogleda u oèi. "Imate li novac kao pokriæe?" HAROLD
ROBB1NS "Ne", reèe Bradlev. "Sto æe mi onda taj papir?" nasmije se Jed. "Razradit æemo to kasnije." Rukova se s Bradleyem i sucem. "Gospodo, do viðenja", reèe i iziðe iz ureda. Sudac Gitlin nije prestao buljiti ni u zatvorena vrata.
Okrenuo se Bradlevu. "Morali bismo pripaziti na ovog momka. Za moj ukus, odviše je opušten. Uostalom, teško je
vjerovati èovjeku koji ne pije." Bradlev zatrese glavom. Pozva Sherrv preko interkoma. "Pronaðite mi McManusa iz Amerièke banke." Zatim se obrati sucu. "Vidjeli ste McManusa na sastanku direktora. U odboru je još otkako sam ušao u Millenium. On æe provjeriti Stevensa za naš raèun." "Kad bih mogao krenuti kuæi?" upita sudac. "Ne zaboravite da sam star èovjek. Potreban mi je odmor." Bradlev se nasmije. "Onda æu reæi Charleni da vam otkaže poziv za veèeru." "Poziv za veèeru?" usklikne sudac. "Tko æe sve biti nazoèan?" "Zsa Zsa Gabor", primijeti Bradlev.
"Ona voli stariju gospodu." "Ne bih htio mijenjati Charlenine planove", zabrza sudac. "Bit æu spreman za veèeru." Jed skrenu u parkiralište na cestovnoj razini desetokatne graðevine, obložene zelenim staklom, na Centurv bulevaru
nasuprot ulazu u teretni odjel zraène luke Los Angelesa. Èuvar je preuzeo njegov Chevy Blazer i PiRANS on se uputi
prema dizalima. Pritisnu gumb za sedmi kat, gdje je bio njegov ured. Kim Latimer, njegova privlaèna tajnica za
korporativne odnose kao i Jim Handlev, korporacijski blagajnik uvijek umornog izraza lica, obièno su ga saèekivali
pred vratima dizala. Bilo je to zbilja glupo, ali nije mogao uæi u svoj ured a da ga ne doèeka netko od njih dvoje ili
oboje. Bio je uvjeren da potplaæuju èuvara parkirališta. "Imali ste naporan dan", reèe Kim. "Tako nešto", odgovori on i zaputi se u ured. "Sto ste uèinili s osamdeset pet milijuna?" upita ga Jim. "Ostao je nepokriven raèun kod Boeinga."
"Novac je siguran", odgovori Jed. "Isplatite Boeing novcem s raèuna za prièuve." Proslijediše za Jedom u ured. On pogleda poruke ostavljene na pisaæem stolu. Zatrese glavom. Stric Rocco bio je nepopravljiv, nikad nije ostavljao
poruke. Handlev ga pogleda. "Sto se to dogodilo s Jarvisom?" "Odletjela mu je glava u zrak", odgovori on suho. "Bez šale", reèe blagajnik. "Koliko se to nas tièe?" "Mislim da nas se ne tièe", odgovori Jed. "Ja poslujem s Bradlevem."
"Kako se mi u to uklapamo?" upita Jim ponovno. Jed slegnu ramenima. "Nije mi posve jasno. No to je moja osobna stvar, sutra æu isplatiti kompaniju s osobnog raèuna." "U redu", reèe Jim. "Želim samo zaštititi i vas i nas." "Sve æe biti u redu", potvrdi Jed. "Zahvaljujem." HAROLD ROBBINS Jim iziðe iz ureda. Kim stade pred pisaæi stol. "Jesi li dobro", upita. "Sasvim dobro", odgovori Jed. Opusti se u svom stolcu. "Ovaj dan postao je neugodan", reèe. "Umoran sam." Ona mu doðe iza leða. "Protrljat æu ti vrat i ramena. To æe olakšati napetost." "Dobro", reèe. Njezine su ruke bile nježne i tople. Okrenu se prema njoj. "Ovo je èarobno. Doista pomaže." "Tvoj stric Rocco pozvao me na privatni broj", reèe mu. Brzo se okrenu. "Zašto mi to veæ nisi rekla?" Ona zatrese glavom. "Ne pred Jimom." "Sto ti je kazao?
" "Da æe te nazvati kuæi u ponoæ po ovdašnjem vremenu." "Je li kazao još nešto?" "Spomenuo je Rica", reèe ona.
"Nisu ga mogli šèepati u New Yorku, pa sad sastavljaju porotu koja æe ga srediti u New Jersevju." Ona ga pogleda.
"Želi da zaštitiš svoje telefone od prisluškivanja. I da provjeriš u tom smislu i svoj stan." "Pronaði Johna Scanlona iz sigurnosti i reci mu neka se pobrine za to." "Jesi li u nekoj nevolji?" upita ga ona zabrinutim glasom. "Ja nisam", objasni. "Ali brinem se za svog strica." Prièekao je dok je ona zvala èovjeka iz sigurnosti, a za PIRAMS tim poèe razgledati poruke. Bila je samo jedna važna. Uze drugi telefon. "Pronaðite mi Rudyja Mavera iz nabavnog odjela", reèe jednoj od tajnica iz vanjskog dijela svog ureda. Rudy se brzo odazvao. "Da, šefe." "Kakav nam posao nudi Aerospatiale sa zrakoplovima A 300?" "To je njihov novi model, u rasponu 300-200. Prostran je, može ponijeti èetiri stotine putnika. Ako od njih naruèite deset takvih zrakoplova i plasirate ih medu amerièke kompanije, dat æe vam
popust od dvadeset posto i plan otplate na dvadeset godina." "Jesu li spominjali brojke?" "Nisu", odvrati Rudy. "Ne žele govoriti o novcu dok im ne potvrdite da ste zainteresirani." "Domaæe kompanije obièno su oprezne kad su
posrijedi strani zrakoplovi. Ali za njih ima tržišta. Florida i Meksiko u turistièkoj sezoni redovito oskudijevaju
prostorom." "Sto želite da im poruèim?" "Recite im da sam zainteresiran. Nazvat æu kompaniju Eastern American, zatim Western i Mexicanu", objasni Jed. "Mexicana nije amerièka kompanija. Možda im kane prodati izravno." Jed se nasmija. "Mexicana nema novca. Sto se tièe Aerospatialea, ja im mogu zajamèiti posao." HAROLD ROBB1NS
"Dobro, šefe", reèe Rudy. "Bacit æu se na to. Samo jedno pitanje. Što æete uèiniti ako se Boeing naljuti zbog tog posla?" "Sve se svodi na novac", reèe Jed. "A 300 može se bolje iskoristiti za prijevoz tereta i troši trideset posto manje goriva nego Boeingov B 727. Možda je trenutak da Boeing shvati kako nije jedini proizvoðaè zrakoplova na
svijetu." Odloži telefon i pogleda Kim. Ona potvrdi obavijest. "Scanlon kaže da æe se odmah baciti na taj posao."
"Dobro". Nasmiješi joj se. "Poði kuæi, ja æu se istuširati i obuæi. Onda te vodim na veèeru." "Dogovoreno, reèe ona.
"Osim jedne stvari." "Sto je to?" upita. "Ne želim se voziti onim teretnjakom." "Dobro. Uzet æu Corniche." "Lijepo."
Ona uze telefon. "Koga zoveš", upita Jed. "Chasenov restoran", objasni Kim. "Kamo bismo inaèe krenuli Rollsom?"
PIRANI 9 "Zašto ne doðeš u krevet?" upita Kim. "Veæ je skoro dva ujutro, pa bi bilo bolje da zaspeš." "Stric Rocco rekao je da æe nazvati, i on æe nazvati", odgovori Jed. "Na istoku je veæ pet ujutro", reèe Kim. "Nije mladiæ, jamaèno je veæ otišao u krevet. Nazvat æe te ujutro." "Ne znaš ništa o mojoj obitelji", prigovori Jed. "Stric Rocco æe nazvati.
Ne zovu ga Capo ni zbog èega." "Dobro, reèe ona. "Možda ga je nešto zadržalo." Zazvoni telefon. Jed pogleda u èudu.
To nije bio njegov privatni telefon, nego aparat povezan s hotelskom centralom. On sporo diže slušalicu. "Stevens."
Službenik s recepcije kao da se isprièavao. "Ovdje je vaš stric i želi vas vidjeti, gospodine Stevens. Nije mi rekao svoje ime." "Mom stricu nije potrebno ime, dovoljno je da je moj stric." Jed se nasmija. "Je li sam?" "Ne, gospodine Stevens.
S njim su dva gospodina." HAROLD ROB31NS "Neka ih netko dovede do moga bangaloa." On odloži telefon i
pogleda Kim. "Stric Rocco je ovdje." "Bilo bi bolje da nešto obuèem", reèe Kim. "Ne žuri se", reèe Jed. "Primit æu ih u dnevnom boravku. Stric nije sam", dodade. "S njim je njegov tajnik i tjelesni èuvar." "Mora biti da je stric Rocco prava ljudeskara", reèe ona. "Staromodan je", objasni joj Jed. "Jedan Kum nikud ne ide bez svog osoblja." "Ako je tako staromodan, što æe pomisliti o meni?" reèe Kim navlaèeæi hlaèe. "Razgovarao je s tobom, zar ne?" "Da", odgovori ona zakopèavajuæi bluzu. "Želio je razgovarati s tobom." "Ne bi s tobom razgovarao kad ne bi bio siguran da si u redu." Jed se nasmiješi. Zaèu se zvonce na vratima. "Idem ja", reèe. On ude u predvorje i otvori ulazna vrata.
Pruži hotelskom momku pet dolara i uvede strica u bangalo. Izmijeniše poglede, a zatim se zagrliše i poljubiše u obraz.
Stric je bio u zimskom kašmirskom kaputu. "Dobro došao u Kaliforniju, strièe Rocco," reèe Jed. "Dopusti da ti skinem kaput. Ovdje je toplo." Stric se složi. "Znojim se", reèe i svuèe kaput. Onda pokaza rukom dvojicu ljudi u svojoj pratnji. "Sjeæaš se Dannvja i Samuela?" Jed kimnu i rukova se s ljudima. U taj trenutak u dnevnom boravku pojavi se Kim. FI RANE Stric joj se nasmiješi. "Ti si Kim, Jedova djevojka. Razgovarao sam s tobom više puta telefonom."
Poljubi je u ruku na staromodan naèin. Okrenu se zatim Jedu. "Vrlo je zgodna", reèe, a onda doda na talijanskom,
"Siciliana?" Kim se nasmija i odgovori mu talijanski. "Ne, žao mi je, moji roditelji bili su Skot i Irkinja." "Nije loše", reèe stric Rocco. "Sigurno ste iscrpljeni", reèe mu ona. "Mogu li vam donijeti kavu i sendvièa?" "Samu kavu, i to crnu i jaku", prihvati stric Rocco. "Odmah." Ona se okrenu i ode u kuhinju. "Izgledaš dobro, strièe Rocco", reèe Jed. "U
mojim godinama moraš paziti na prehranu. Manje paste, manje mesa, a više ribe i povræa." "Vino?" ponudi mu Jed.
"Možda kasnije. Jesi li iznenaðen što me vidiš?" "Jesam", reèe Jed. "Posrijedi je obiteljski posao", objasni stric Rocco.
"Ne bismo o tome mogli razgovarati telefonom, pa sam unajmio zrakoplov." Jed ga je promatrao bez rijeèi. "Ima li neko mjesto gdje bismo mogli razgovarati nasamo?" upita stric. "U mojoj radnoj sobi. Nitko nas ondje neæe èuti", reèe Jed. Kim ostavi dva lonèiæa kave i zatvori za sobom vrata. Jed nalije kavu u obje šalice i sjede u stolac. "Onda?"
upita. HAROLD ROBBINS "Kava joj je dobra", reèe stric Rocco. Jed kimnu. "Nisi došao zbog kave." "Toèno." On još
malo ispi. "Kanaðanin je odletio u zrak", dometnu. "Znam", reèe Jed. "Bio sam ondje." "Bio je loš èovjek", reèe stric Rocco. "Nije bio gori od drugih", uzvrati Jed. "Svatko postaje pohlepan kad je posrijedi novac." "Nije samo novac", reèe Rocco. "Izdao je svoje prijatelje. To se protivi pravilima." "Ne razumijem", reèe Jed. "Posrijedi je Rico", reèe stric. "Otišao je u New York i kazao Giulianiju odakle mi novac koji sam mu posudio. Sada Giuliani nagovara
okružnog tužitelja u New Jersevju da podigne protiv mene tužbu. Pokušali su me uhvatiti u Manhattanu, zatim u
Brooklvnu, ali nije im uspjelo. Sad pokušavaju ponovno." "Kao da ne postoji zakon o dvostrukoj prijetnji", prigovori Jed. Rocco se nasmija. "Ne budi glup. Svaki je sluèaj razlièit. Izmišljaju nove optužbe. Posljednje što sam èuo od povjerljivog èovjeka bilo je da æe me povezati s korupcijom u Atlantic Citvju." "Mogu li uspjeti?" upita Jed. "Ne vjerujem. Kad su mi bile ponuðene družine u Atlantic Citvju odbio sam i prepustio ih obitelji Scarfo iz Philadelphije.
Oni su to htjeli, pa sam im rekao da ih mogu imati. Nisam bio zainteresiran za svakodnevnu PIR AN j gnjavažu. Htio
sam biti nalik Franku Costellu, nešto poput nekog starijeg državnika." "Zašto se onda brineš?" "Nema razloga za brigu, nadam se", reèe stric. "Jedina nezgodna informacija kojom su raspolagali potjecala je od Jarvisa. Ali on više ne može stupiti pred veliku porotu. Mrtvaci ne svjedoèe." Jed pogleda iznenaðeno strica. "Neæeš mi reæi da si ga ti poslao u zrak?" Stric Rocco se naljuti. "Misliš li da sam glup. Onda bi me Giuliani zbilja mogao srediti." "On æe to i dalje pokušavati", reèe Jed. "Pokušavati i uspjeti dvije su razlièite stvari", odvrati stric Rocco. "Ne kažem da ne bih volio srediti toga kurvina sina, ali bilo bi odviše teško." "Potrebno mi je piæe" reèe Jed i diže se. Pogleda strica. "Bi li želio nešto?" Starac kimnu. "Imaš li vino rosso?" "Bolla Chianti", odvrati. "Dobro godište?" upita stric. "Naravno.
Nauèio sam nešto od tebe." Ode u dnevni boravak. Strièevi ljudi sjedili su u naslonjaèima, dok su na stoliæu bile šalice kave. Uputi se u spavaonicu. Kim je sjedila na krevetu, s raširenim novinama ispred sebe. Pogleda ga. "Je li sve u redu?" "Sve je u redu. Kako si ti?" "Ja sam dobro", odvrati. "Malo napeta ali inaèe u redu." HAROLD ROBBINS
"Opusti se", reèe Jed. "Stric Rocco želi vino rosso a i ja trebam neko piæe, pa sam došao po to." { "Trebaš li pomoæ?"
upita Kim. ? "Ne, uzet æu sam." Proðe kroz dnevni boravak u kuhinju. Otvori bocu vina, zatim ode do bara u dnevnom boravku i uze bocu Glenliveta, èaše, posudu s ledom, postavi sve to na pladanj i vrati se u radnu sobu. Stric uze
vinsku bocu i pogleda etiketu. "Osamdeset druga", reèe zadovoljno. "Vrlo dobro godište. Doista si nešto nauèio." Jed se nasmija i nalije sebi viski s ledom, dok je stric lijevao sebi vino. Podiže èašu. "Salute." "Salute." Jed ispi piæe.
Èekao je dok stric isprazni èašu, a onda mu dolije. Pogledi im se susretoše. "Slutiš li tko bi to mogao uèiniti?" "Nešto slutim", reèe stric Rocco. "Udar je bio nareðen iz Kanade. Izvoðaè je bio jedan kanadski Francuz koji radi na obje strane granice." "Onda bi ga policija mogla lako uhvatiti", reèe Jed. Stric Rocco se nasmiješi. "Nikad ga neæe šèepati, on je pravi profesionalac. Sad je veæ vjerojatno na putu u Europu ili Južnu Ameriku." "Kao da si siguran u to", reèe Jed. "Ondje æe biti isplaæen - u Francuskoj ili Peruu." Stric ispi još vina. "Ako je zbilja lukav otiæi æe u Francusku.
Nanjuše li ga u Peruu, gotov je. Odletjet æe u zrak." "Ti znaš nešto što ja ne znam", reèe Jed. PIRANS Stric kimnu.
"Tu je i Alma Vargas." "Peruanka?" procijedi Jed iznenaðeno. "Kako se ona u to uklapa?" "Udala se za Jarvisa u Francuskoj prije tri godine. Sad se upravo pripremao za razvod. Njoj se to nije dopadalo, jer je Jarvis bio vrlo bogat
èovjek. I tako, ona je sada vrlo bogata putana." Stric Rocco iscijedi smiješak. "Nemaš pojma kako mi je bilo teško otpremiti je iz zemlje kad si je doveo ovamo. Htjela se udati za tebe." "Isuse", procijedi Jed. Nalije sebi još viskija.
"Tamo dakle odlazi tvoj novac." "Možda i ne." Stric Rocco se nasmiješi. "Ona te još uvijek voli." "Prièekaj èasak", reèe Jed. "Ona ti sigurno ne namjerava vratiti novac." "To mi je jasno", reèe stric Rocco. "Želim jedino da središ
potrebno kako bi ona stavila Jarvisove interese u službu Shepherda." "Zna li ona da si Jarvisu dao novac?" "Ona me upoznala s Jarvisom. Uèinilo mi se da je njegov plan velik." Zabulji se u vinsku èašu. "Možda nisam bio odviše lukav, ali nije to bio ni Jarvis. Ta peruanska putana bila je pametnija od nas obojice." "Peruanska maèkica." Jed se nasmija.
"Ne razumijem", reèe stric. Jed ga pogleda. "Jednog dana, prije mnogo godina dok sam još bio mlad, stajala je gola preda mnom na brodu usred Amazone i izjavila da je ona peruanska HAROID ROBBINS maèkica. Najbolja na
svijetu, rekla je. Ali nije mi pri- \ znala da je i najlukavija." ; "Sto misliš", upita ga Rocco. "Hoæeš li razgovarati s njom?" "Naravno da hoæu", odvrati Jed. "Ali ne moramo zapravo ništa uèiniti. Novac je veæ u kompaniji i ona ga ne može odande odnijeti. Vjeruj mi, strièe Rocco, u to se zbilja razumijem. Dok dovršim sve to, Shepherd i ja æemo sve
kontrolirati, a ona æe biti samo manjinski dionièar." Stric se zabulji u njega. "Ozbiljno?" "Tako ja radim", odgovori Jed. Stric Rocco sjedio je neko vrijeme bez rijeèi, a zatim uzdahnu. "Ostario sam", reèe. "Prije deset godina nikad mi se tako nešto ne bi dogodilo. Bilo je to za mene previše zakonito." "Zakonito ili nezakonito - tu se obje stvari susreæu.
One su zapravo isto." "Nije to", reèe starac. "Prestar sam. Nisam više dovoljno bistar." "Isti si kao što si uvijek bio, strièe Rocco", reèe Jed uljudno. "Ali ovo je razlièita igra." Stric Rocco polako zatrese glavom. "Želim da se vratiš
obitelji." "Nikad nisam ni otišao iz nje, strièe Rocco. Što želiš da uèinim?" PIRAJMS__^_______ "Ostario sam", reèe Rocco umorno. "Želim da mi pomogneš." Jed uze Rocca za ruku i osjeti kako drhæe. "Reci mi, strice Rocco." "Izvedi me s bojnog polja", reèe Rocco. "Želim umrijeti u krevetu." HAROLD ROBBINS POSLJEDNJI ÈASNI ÈOVJEK
Saltwater Taffy. Steel Pier. Aukcijske kuæe koje su punile svaku drugu trgovinu na morskom šetalištu lažnom
antikom. Stolice-ljuljaèke za dva korisnika, razmještene duž šetališta. Amo-tamo gurao ih je nasmiješen crnac, koji je
za sedamdeset pet centa na sat služio i kao turistièki vodiè. Obiteljski piknici na žalima s bijelim pijeskom. Prodavaèi, uglavnom tinejdžeri, koji su nudili ušeæerene jabuke, eskimske pite i ostale poslastice. To je bio Atlantic City kako
sam ga zapamtio kad mi je bilo osam godina, dok sam provodio dva tjedna ferija kod tete Rose, u njezinoj kuæici što
ju je bila iznajmila na kraju šetališta. Ništa nije dalo slutiti da æe tu jednog dana niknuti monstruozni hoteli i kasina što sam ih sad promatrao iz stana strica Rocca, a koji su s milijun svjetiljki pretvorili to mjesto u Las Vegas na morskoj
obali. Udaljih se ? I RANE od prozora i priðoh velikom strièevu pisaæem stolu od mahagonija. Na uglu stola nalazila
se velika posuda s grubim žutim šeæerom. "Nisam znao da ga voliš." "Zašto ne bih?" Predsjednik drži na svom stolu bombone." Nasmijan se. "Sjeæam se kako mi je teta Rosa zabranjivala da ih jedem. Kako reèe, napravit æe mi rupe u zubima." "Sve žene imaju ponekad èudne ideje. Jesi li ikad imao rupe u zubima?" "Jesam, kao djeèak", rekoh. "Ali ne znam jesam li ih dobio od žutog šeæera. Nisam ga baš puno jeo." "Ja ga jedem neprekidno i nemam rupe. Jedino mi se nekad zaglavi u sjekutiæima, pa ih moram izvaditi i oèistiti." "Nisam znao da imaš umjetne zube." "Imam ih veæ dugo vremena", objasni on. "Još dok sam bio mlad neki kurvin sin udario me po licu bejzbolskim štapom." "Sto si ti na to?"
upitah. "Ništa. Htio sam ga odalamiti ali me sprijeèio tvoj djed. Taj klipan bio je jedan Genovese, i to bi meðu našim obiteljima potaknulo rat. Bilo bi to zbilja ludo, jer bi nas oni zbrisali s lica zemlje. U to doba Genovesi su bili najveæa obitelj u New Yorku. Stoga me otac poslao najboljem zubaru na Manhattanu i ja sam dobio najbolje sjekutiæe na
svijetu." Nasmijan se. "Još su vrlo dobri." HAROLD ROBBINS On kimnu. "Ne, to je veæ peti par." Pogledah ga.
"Morali bismo o neèemu porazgovarati." "Toèno", reèe on. Zazvoni telefon i on podiže slušalicu. Slušao je neko vrijeme a onda odgovorio "Pošaljite ga ovamo." Okrenu se meni. "Moram nešto reæi tom èovjeku, ali neæe potrajati."
"Mogu poèekati", rekoh. "Želiš li da napustim sobu?" "Ne", odgovori. "Možeš stajati pored prozora." Otvori stolnu ladicu i uruèi mi automat Luger. "Znam da znaš njim rukovati." Zabuljih se u njega. "Oèekuješ li nešto nezgodno?"
"Ne, zapravo", odgovori. "Ali u mom poslu - " On slegnu ramenima. Odoh do prozora i strpah oružje u džep od kaputa.
Uglom oèiju promotrili èovjeka koji je prolazio kroz vrata - crnomanjast èovjek srednje visine u tijesnom odijelu. Imao je tamno i ljutito lice. Stric se diže od stola i pruži mi ruku. "Nico", reèe ljubazno. "Drago mi je što te vidim." Èovjek je prezreo ispruženu ruku. "Prevario si me za onih tri stotine tisuæa", reèe grubo. Stric se nije dao zbuniti. "Ti si lud", reèe. "Da sam te htio prevariti, uzeo bih ti tri milijuna." Nicova ljutnja je rasla. "Nije rijeè o novcu", presijeèe. "Nego o naèelima." "Što ti znaš o naèelima, klipane?" Glas strica Rocca odjednom se ohladio. "Prevario si vlastitog oca prije P)RANL nego što se ohladio u mrtvaèkoj postelji. Sto se zbilo s novcem koji je tvoj otac htio podijeliti izmeðu tebe i
tvog neæaka?" "Moj neæak je nestao", reèe Nico. "Nikad ga nismo uspjeli pronaæi." "Potrudili ste se da ga nitko ne traži", reèe stric Rocco i dalje hladna glasa. "Pogotovo ne na vašoj svinjskoj farmi u Seacaucusu." "To su gluposti", odvrati Nico bijesno. "To nema nikakve veze. Ti mi i dalje duguješ tristo tisuæa." Stric Rocco diže se od stola. "Ja sam èastan èovjek", prozbori mirno. "Kad sam došao u ovaj grad sklopio sam dogovor s tvojim ocem. On je preuzeo unije i za to mi je isplaæivao po pet tisuæa mjeseèno. Kad ti je otac umro nisam ponovio zahtjev za novcem, ali dolazio mi je
redovito baš kao da ti je otac živ." Nico ga zaèuðeno pogleda. "Nikoga nisam ovlastio da to èini." "To je tvoj problem", odsijeèe stric. "Možda te ne vole ljudi iz tvoje organizacije." "Riješit æu se tog kurvina sina", reèe Nico. "I to je tvoj problem. Ali potrudi se da mi pet tisuæa i dalje redovito dolazi. Kao što sam se dogovorio s tvojim ocem."
"Ako ne budem htio?" Stric Rocco nasmiješi se i opet sjede za stol. "Kao što rekoh, ja sam èastan èovjek. Držim svoju rijeè i vjerujem da æeš ti držati do oèeve." Zastade trenutak, a onda se HAROLD ROBBINS ljubazno nasmiješi. "Ili æeš se pridružiti svom neæaku na svinjskoj farmi." Nico se zabulji. "Ti si lud starac. Mogao bih te ovaj èas srediti."
Maših se Lugera u džepu, ali stric Rocco, koji me promatrao krajièkom oka, zatrese glavom. Ostavih oružje u džepu.
"Onda si veæa budala nego što sam mislio", odbrusi mu Rocco. "Odavde ne bi izišao živ." Nasmija se. "Meni su sedamdeset dvije, a tebi tek èetrdeset sedam. Ne bih se baš kladio na tebe - osiguravajuæe kompanije daju mi još èetiri godine, a tebi sigurno dvadeset sedam." Nico je ostao nepokretan. Naposljetku kimnu. "Don Rocco", reèe glasom punim poštovanja. "Isprièavam se, bio sam ljutit." "Nije to ništa, sinko", odvrati mu mirno stric Rocco. "Uvijek razmisli prije nego što nešto uèiniš. Život æe ti biti mnogo lakši." "Toèno, don Rocco", reèe Nico dižuæi se sa stolca.
"Isprièavam se još jednom." "Zbogom, sinko", reèe mu stric Rocco. Promatrao je Nica kako izlazi iz sobe, a onda se okrenu prema meni. "Sad æeš shvatiti zašto želim da me izvedeš s bojnog polja. Umoran sam od natezanja s takvim
šašavcima." "Misliš li da je bio spreman na nešto?" upitah. "Tko zna?" odvrati Rocco protupitanjem. "Ali još jednu priliku neæe dobiti. Veæ sam dogovorio s njegovim PI RANE prvim pomoænikom da se javi federalcima. Zgrabit æe
ga." "Ti si suradnik FBI-a?" "Nisam", odgovori on. "Ali nagovorio si tog èovjeka da se javi federalcima?" "Taj èovjek došao mi je po savjet. Znao je da sam èastan èovjek s golemim iskustvom", dometnu mirno. "Rekao sam mu jedino da ga federalci ne bi ucmekali, a Nico bi. Njegova odluka bila je njegov izbor." Ispruži ruku. "Daj mi pucaljku." Stavili Luger na stol ispred njega. Vrati ga u ladicu, ali prethodno ga je oèistio mekom krpicom. "Ne bih želio na njemu
otiske tvojih prstiju." "Hvala ti", rekoh. "A zašto si mi ga dao bez metaka? Mogao me ubiti." Stric Rocco se nasmiješi.
"Nemoguæe. U stolu imam ugraðenu pušku kratke cijevi koja je usmjerena prema stolcu na kojem je sjedio. Bio bi
raznesen do Atlantskog oceana." Zabuljih se u njega. "Mnogo lažeš, strièe Rocco. Sto si mi još slagao?" Tužno zatrese glavom. "Ti si èlan obitelji. Ja sam èastan èovjek. Sve što ti kažem u tvoju je korist." "Zar meni treba neka zaštita?"
upitah. "Živim ispravnim životom. General Avionics ugledna je kompanija. Mi samo kupujemo zrakoplove i
iznajmljujemo ih kompanijama. Sve je zakonito." Stric me tužno pogleda. "Jedan Di Stefano ostaje Di Stefano èak i kad se legalno zove Stevens. Možda svijet HAROLD ROBBIHS u kojem živiš to ne zna, ali svijet u kojem si roðen
zna tko si. Znaju i oni na Siciliji. Zato je automobil tvog oca skrenuo s planinske ceste iza Trapanija. Stari svjetovi ne umiru, jer ostaju njihove mržnje i njihove osvete." Pogledah ga pozorno. "Ali ti si se povukao, zar ne?" Ne reèe ništa.
"To su bile rijeèi mog oca", javih se gorko. "Ne treba vjerovati tvojoj rijeèi." Stric Rocco pogleda me ravno u oèi.
"Moraš mi vjerovati. Nikad nisam izdao svoju obitelj." "Èastan èovjek", rekoh posprdno. "Nisam još za to èuo. Gdje si to pokupio?" Glas mu je bio hladan. "Pet najveæih obitelji prebiva u New Yorku. One me poštuju. Sicilijanska
komisija koju tvore najvažnije obitelji medu kojima su i Corleoni i Borgetti, poštuje me kao jedinog Amerikanca koji
im je ravan. Nikad nisam iznevjerio njihovo povjerenje i poštovanje." "Ako je to istina", upitah, "zašto se brineš da bi te netko mogao ubiti?" "Stariji su otišli. Posao preuzimaju mladi, a oni su svi pohlepni. Nisu voljni èekati." "Sto žele od tebe?" upitah. "Rekao si mi da si izišao iz posla." Stric Rocco zatrese glavom. Protrlja sljepooènicu kažiprstom. "Ja sam jedini preživjeli koji može komunicirati izmeðu starog i novog svijeta. Jedna moja rijeè i oni bi bili odsjeèeni od starog kraja. Oni to znaju." "Zašto bi ih to trebalo brinuti?" PIRAN5 "Posrijedi je deset do petnaest milijardi godišnje", objasni on. "Zar su Sicilijanci toliko moæni?" "Imaju svoje ljude širom svijeta. Sklapali su poslove s kineskim trijadama i kolumbijskim kartelima. Imaju na tisuæe svojih vojnika." On duboko uzdahne. "Ali ovdje, u Americi, nije kao što je nekad bilo. Nekad smo bili kraljevi, sad se natežemo oko komadiæa. Amerikanci su sve slabiji, obitelji su
sve manje, pa ih amerièka vlada pritišæe sa svih strana zahvaljujuæi Ricovu zakonu. Ušutjeh trenutak. "Još uvijek ne shvaæam što želiš da uèinim." On me pogleda. "Po tvome mišljenju, koliko ti je vrijedan posao?" "Možda dvije ili tri milijarde", rekoh. "Koliko zaraðuješ?" "Više od milijuna godišnje." On se nasmija. "Pileæa govna." Promotrili ga. "Sto ako bih te uveo u zakonitu investicijsku tvrtku vrijednu više od dvadeset milijardi u gotovini i ulozima, u kojoj bi
posjedovao èetrdeset posto dionica i zaraðivao više od pet milijuna godišnje?" Glas mu je odjednom bio meden. "A tko bi posjedovao ostalih šezdeset posto?" upitah. On mi dade naslutiti. "Ostali èasni ljudi?" Zatresoh glavom. "Strièe Rocco, strièe Rocco", rekoh nasmijavši se. "Za mene je to preveliko bogatstvo. Zadovoljan sam u svome malom
duæanu." HAROLD ROBBINS "Postaješ sve više nalik ocu", promrmlja stric Rocco. "Mogao sam ga pretvoriti u multimilijunaša. Ali on je išao svojim putem." "Dobro je uèinio", dometnuh. "Imao je dobar posao i dobar život. Zar bi itko mogao poželjeti više?" Stric Rocco slegnu ramenima. "Možda si u pravu." "Nije mu trebalo nièije dopuštenje da se povuèe iz posla." Promatrao sam strica neko vrijeme bez rijeèi, a onda ga upitah. "Kako bih ti mogao pomoæi?"
"Prvo, prihvati moju ponudu da vodiš investicijsku tvrtku. Nakon toga poèet æemo sa svojim profitnim potencijalom
kupovati kompanije. Tvoju kompaniju Millenium, pa Shepherdove naftne kompanije. Jarvisove kanadske holdinge.
Osim tvoje kompanije, svi oni vape za novcem i gube svoje uloge, ali još se mogu oporaviti. Tu je zatim i popis ostalih kompanija koji smo veæ razmotrili. Bit æe tvoj zadatak da ih sve okupiš. Moglo bi to postati nešto kao RJR ili
Nabisco, ali tvrtka bogata novcem, nipošto ovisna o posudbama." Promotri me pozorno, kao da je htio vidjeti moju
odluku i prije nego što progovorim. "Što misliš da æe poduzeti vlada kad vidi sve tvoje 'èasne ljude' okupljene na takvom poslu?" upitah. "Oni neæe biti u tvrtki. U njoj æe biti samo legitimni poslovni ljudi, Japanci, Europljani, Arapi.
Banke æe biti samo one velike - Citicorp, Morgan Stanlev, Chase. Brokeri æe biti Merrill Lynch, Hutton, Goldman
Sachs. Sve potpuno èasno i pošteno." "I što bi ti osobno od toga dobio?" upitah. PI RANE "Izišao bih iz posla", reèe.
"Povukao bih se na potpuno zakonit naèin." Udahnuh duboko. "Znaš li da te volim, strièe Rocco?" "Znam", reèe mirno. "Ali neæe to iæi. To je nešto kao san na javi." "Sve su to èasni ljudi. Dogovorili smo se. Imamo sav potreban novac. Dvadeset milijardi u gotovini. Vlada to ne može sprijeèiti, svi su porezi plaæeni. Hoæemo samo zakonit posao.
Sto se nas tièe, s mafijom je svršeno." "Možda za vas starce, ali mafija nikad neæe propasti. Ona je nalik kosom tornju u Piši. Naginje se pomalo svake godine, ali nikako da padne." Stric Rocco me pogleda. "Što mi to pokušavaš reæi?"
"Nemaš izbora, strièe Rocco", odgovorili mu. "Moraš ostati ovdje. Ti znaš previše. Držiš previše toga u glavi a da bi mogao jednostavno otiæi." Pogledasmo se oèi u oèi. "Sto misliš, koliko æeš potrajati?" "Tvoj otac rekao mi je to isto prije pedeset godina." "Moj otac bio je u pravu", rekoh mu. "A njegov savjet vrijedi i danas." Stric Rocco uzdahnu.
"Sto onda da èinim?" "Èini se da je sve pod tvojim nadzorom", rekoh. "Uèini ono što si uvijek èinio, pošalji ih na neko mjesto." "Još uvijek bih želio dobiti natrag Jarvisov novac. To je velik posao, a imam i neke partnere koji bi htjeli natrag svoje dionice." "Obeæao sam da æu ti pomoæi", rekoh. HAROLD RO8BINS "Dobro." On se iznenada nasmiješi. "Poðimo dolje na veèeru. Imam za tebe iznenaðenje." Stric Rocco volio je iznenaðenja. Ovo je bilo doista veliko. U sobi je stajala Alma Vargas sa svojom jedanaestogodišnjom kæerkom, Angelom - ime je dobila po ocu.
PIRANE rO jn D NEMA VISE KUMOVA HAROLD RO3BINS 1 Kim je bila bijesna. "Ti si glup", reèe. "Što te se
tièe ako tvoj stric izgubi dvije stotine ili èetiri stotine milijuna? Ima toliko novca da taj gubitak ne bi ni osjetio."
"Zamolio me da mu pomognem", rekoh. "Napokon, on je dio obitelji." "To je njegova varka", reèe Kim. "Nije ga briga što bi se tebi dogodilo. Jedino te želi uplesti u svoju paukovu mrežu. Ti se brineš za njegov posao, a njega se ne tièe što se dogaða s poslom koji si izgradio i razvijao godinama. Imaš dovoljno vlastitog novca, nije ti potrebna njegova
pomoæ." "Smiri se i doði u krevet, Kim", rekoh. "Sve æe biti u redu." "Sigurno", naruga se ona. "Svršit æeš ili u zatvoru ili pod zemljom." "Držim se vlastitog posla", rekoh. "Samo želim da neke stvari budu sreðene. A onda se povlaèim iz toga." PIRAN? "U meðuvremenu, izgubit æeš osamdeset pet milijuna", primijeti ona gorko. "Ne vidim kako bi ti on vratio taj novac." "Vratit æe ga", rekoh tvrdoglavo. "To je pitanje èasti." "Ali veæ si potpisao sporazum s Bradlevem. Zajamèio si mu još èetiri stotine milijuna, a njegov lukavi stari odvjetnik veæ je uredio da ne dobiješ ni
jednu dionicu kompanije dok novac ne bude u cijelosti položen." Ona me strogo promotri. "Gdje ti je mozak? Kad je posrijedi General Avionics, to se ne radi. Kad sklapaš neki posao, moraš biti siguran da je sve u redu." "Sto mi to zvrndaš?" presjekoh je. "To je moj problem, a ne tvoj." Okrenu se od kreveta. "A zašto nagovaraš senatora Beauforta da izradi amerièko državljanstvo za tu kurvu?" "Jarvis ga je nakanio dobiti prije nego što je odletio u zrak. Sad ga Alma želi dobiti jer inaèe ne bi mogla postati dionièar kompanije, buduæi da na to imaju pravo samo amerièki
državljani kad je rijeè o televizijskim ili radijskim odašiljaèima. A s obzirom na podatke o njemu, dionièar ne bi
mogao postati ni moj stric. Rupert Murdoch postigao je to, i to u poslu koji je bio mnogo veæi od ovoga", odgovorih.
"A što ako ne bude uspjelo?" upita ne gledajuæi me. "Onda æe stric Rocco dobiti kraæi dio batine." Kim se okrenu prema meni. "Ne, neæe." "Sto hoæeš reæi?" HAROLD ROB31NS On je vrlo lukav. Veæ te uhvatio na udicu", reèe. "I to za iznos od zamalo pet stotina milijuna dolara. Da se izvuèeš, morat æeš prodati General Avionics." "On æe stvoriti novac", rekoh. Pogleda me u oèi. "Kao što je stvorio Angelovo dijete. Dijete s pješèanosmedom kosom i zelenim oèima poput tvojih. Je li Angelo tako izgledao?" Ušutio sam. Angelo je imao crnu kosu i tamnosmeðe oèi. "Tvoj stric joj je platio da ode iz zemlje kad je naumila udati se za tebe. Rekao si mi to." Zatresoh glavom. "Imam velika usta."
"Obojica ste je ševili", reèe ona. "Ne istovremeno." "Bili ste prilièno blizu", reèe Kim. "Dijete bi moglo biti tvoje." "To je ludo", usprotivili se. Ugledah suze na njezinim obrazima. "Muškarci su tako glupi." Uzeh je za ruku. "Nisam toliko glup", rekoh. "Imam tebe." Prisloni mi se licem uz grudi. "Plašim se", prošaputa, "da æeš izgubiti sve što si stekao."
"Ni govora o tome", rekoh i poljubih je. "Ona je kurva", reèe Kim. Potpuno se preobrazila plastiènom kirurgijom. Oèi, lice, bradavice na dojkama, nabori na trbuhu, stražnjica, celulit - sve." Zapanjio sam se. "Otkud to znaš?" ? I RANE
"Pa sam si mi rekao. Rekao si da izgleda kao što je bila prije dvanaest godina. Samo tako je to moguæe, pogotovo
nakon što je imala dijete." Poèeh se smijati. "Pitam se je li tako dotjerala i onu stvar?" "Moguæe je", odgovori ona ozbiljno. "Bi li htio to provjeriti?" "Ja ne", zabrzah. "Ne zanimaju me putovanja kroz vrijeme." Popipa me. "Tvrd ti je", reèe. "Ona te uzbuðuje." "Kurvo!" Poljubih je i povukoh na sebe. "Zar misliš da me tvoje ruke na meni ne uzbuðuju?" "Zloèest si", reèe. "Ti si bijesna", odvratili joj. "Doði i sjedi na moje lice. Isisat æu iz tebe sav bijes." Prije tri mjeseca, otprilike, vidio sam strica Rocca u Atlantic Citvju kad smo veèerali zajedno s Almom i njezinom
kæerkom. Blagovaonica je bila na nižem katu strièeva dvokatnog stana na vrhu zgrade. Alma je došla ranije, pa je
sjedila za manjim barom u uglu i promatrala ocean. Okrenula se kad je èula da ulazimo. Nasmiješi se i ispruži mi obje
ruke. "Jede", reèe toplo. Prihvatili ispružene ruke i poljubih je u oba obraza, "Alma," rekoh "to je zbilja iznenaðenje."
"Nije baš", odvrati ona. "Znala sam da æemo se jednog dana ponovno vidjeti." "Ne mogu povjerovati", rekoh. "Ljupka si kao onda kad smo se prvi put sreli. Èak si i ljepša." HAROLD RO83INS Ona se nasmija. "To je francuska
kozmetika. Ona èini èuda." "I više od toga", rekoh. "Ja sam stariji i teži, a ti kao da si pronašla izvor mladosti." "Ne budi smiješan." Nasmija se. "Onda si bio mladiæ, sad si zreo muškarac. Izvrsno izgledaš." "Zahvaljujem", rekoh. "Stric Rocco rekao mi je da imaš kæerku." Lagana sjena proðe joj licem. "Da. Onda nisam znala da sam zatrudnjela s
Angelom." Susretoh joj pogled. "Život je èudan." "Zaista", reèe. "Èudno je i ovo što smo se ponovno sreli, samo zato što mi je poginuo suprug." I dalje sam je gledao u oèi. "Ne znam što uèiniti èestitati ti ili izraziti suæut." Nije skidala pogled s mene. "Možda pomalo oboje." Bijelo odjeveni sobar pojavi se iza bara. Napuni joj ponovno èašu i pogleda me. "Viski s ledom", rekoh. On stavi piæe na ploèu ispred mene i iziðe. Digoh èašu. "Uzdravlje", rekoh joj. "Salud."
Ispismo piæa. "Moj suprug bio je seronja", reèe. Prenerazio sam se. "Ali udala si se za njega", rekoh. "Zašto?" "Bila su tri razloga. Prvo, bio je bogat, drugo, imao je najtvrðu stvar koju sam ikad osjetila u sebi, i treæe, predložio mi je to." Nasmija se. "Bio je lud za mojom PIRAN5 peruanskom maèkicom. Govorio je da je moj klitoris velik i tvrd kao njegova stvar." "To zvuèi romantièno", zakljuèili. "Romantièno za njega. Zapravo, bio je lud. Mrzio je žene. Želio me uništiti. Kad je ustanovio da ne može, htio se razvesti." Šutio sam. "Prije vjenèanja napravila sam s njim ugovor.
Milijun za svaku godinu braka, ali on me nakanio i u tome prevariti." "Sada to nije važno", rekoh. "Sad si njegova udovica i posjeduješ sve." "Neæe biti tako lako", reèe. "Ima dva sina iz prethodnog braka. Jednome su trideset dvije godine, a drugome trideset. Obojica su službenici njegove korporacije i jedini nasljednici svih njegovih nekretnina."
"Kako si to doznala?" upitah. "Sherman Siddelv kazao mi je da si ti iskljuèiva nasljednica." "Prevario se. Èula sam to od njegovih kanadskih odvjetnika. Naèinio je oporuku još prije sedam godina. Ako budem spremna na suradnju, rekli
su mi odvjetnici, pokušat æe urediti da dobijem nešto od nekretnina." "I ti æeš zbilja suraðivati?" upitah. "Sredit æu ih", reèe ljutito. "Dobit æu svoj dio." Za tim duboko uzdahnu. "Možda bi bilo bolje da nije ubi jen." "Èini mi se da to nema smisla", rekoh. "Mislio sam da si uz njega." HAROLD ROBB1NS Na licu joj se pojavi izraz iznenaðenosti.
"Zašto bih bila? Znala sam što æe dobiti njegovi sinovi. Bilo bi mi lakše boriti se s njim nego s njegovom oporukom."
"Tko ga je onda ubio?" upitah. "Zar ne znaš?" odgovori mi ona protupitanjem. Zatresoh glavom. "Tvoj stric", prošapta. "Kad je ustanovio da ga Jarvis želi prevariti, pobjesnio je." Šutjela je èasak. "Kumovi nikad ne opraštaju."
Stric Rocco redovito je veèerao u sedam. Te veèeri stol je bio postavljen za èetvero. Stol je bio lijep, nikad nisam
pomišljao da bi jedan starac mogao voditi raèuna i o tome. Na stolu su bile svijeæe, èaše visokih držaka, tanjuri od
engleskog Coalporta i šarmantna francuska srebrnina. Kimnu kad je ušao u sobu i pogleda Almu. "Gdje je dijete?"
"Odmah æe doæi", objasni ona. "Pripremio sam za nju poseban obrok", reèe stric. "McDonald'sove hamburgere."
Okrenu se meni. "Jesi li veæ vidio dijete?" Alma se nasmija. "Nije više dijete. Ima joj jedanaest godina." "Ipak, još je dijete", usprotivi se stric. Okrenu joj se kad je ušla. "Angela." Sagnu se i poljubi joj ruku. "Djede", zahihota ona.
"Tvoje me dlake golicaju." "Tako æu te s više veselja pojesti, draga moja." "Ne, nisi ti zloèesti stari vuk", reèe ona.
Zatim me pogleda. "Jesi li ti moj stric?" upita. PIRAN 5 Imala je zelene oèi i plavkasto-smeðu kosu, poput moje majke. Za svoje doba bila je visoka. Privukao me njezin akcent, kao da je bio britanski. "Mislim da nisam", rekoh.
"Vjerojatnije tvoj bratiæ." "Znaèi, djed nije tvoj otac?" "Ne", odgovorili. "On je moj stric. Tvoj otac bio je njegov sin."
Ona se okrenu majci. "Rekla si da mi je stric", reèe s optužbom u glasu. "Na neki naèin jest", objasni Alma. "Tvoj otac i on bili su kao braæa." Angela promisli trenutak a zatim me pogleda. "Mogu li te zvati stricem?" "Naravno", rekoh.
"Imaš smiješno ime, Jed. Nitko od djeèaka u mojoj školi ne zove se tako. Je li to tvoje stvarno ime?" "Jed je kratica", rekoh. "Moje puno ime je Jedediah." "To zvuèi biblijski", zakljuèi. "Pastor u nedjeljnoj školi uvijek nam spominje takva imena kad nam èita iz Starog zavjeta." Alma se ubaci u razgovor. "Angela pohaða školu u Engleskoj", reèe.
"Mnogo toga u vezi s Amerikancima zbunjuje ju." Ali dijete je bilo tvrdoglavo. "Vidjela sam slike mog tatice. Imao je crnu kosu kao ti", reèe gledajuæi majku. "Stric Jed više mi nalikuje od bilo koga meðu vama." Ona ušuti a onda mi reèe. "Jesi li se ikad ševio s mamom?" HAROLD RO83INS Ni Alma ni ja nismo mogli naæi odgovor na to pitanje.
Glas joj je bio sladak i nevin. "Mama je išla u krevet s mnogo mojih strièeva", reèe. Onda me ponovno pogleda. "Kao da je išla u krevet i s djedom." Pogledah strica Rocca. Lice mu se zacrvenjelo. Ja se nasmijali i potražih njezinu ruku.
"Zaboravi te gluposti i poðimo na veèeru." Veèera je bila savršena. Angela je dobila svoje hamburgere a mi spaghettini al pomodoro al dente i zatim izvrstan goveði odrezak Sinatra sa zelenim paprom, paprikom i lukom. PIRAN L 2 Stric
Rocco pogledao me zagonetno kad smo se nakon veèere uspinjali u sobu za boravak. Alma je odvela dijete u krevet.
"Sto misliš o maloj?" upita strogo. "Zgodna je", rekoh. "I pametna." "Ona je Di Stefano." "Oèito", dometnuh. "Odredio sam za nju zakladu od milijun dolara", reèe stric Rocco. Nasmiješili se. "Pošteno. Napokon, ona je tvoja unuka."
"Možda", odgovori on. "Ali to nema veze. Ona je Di Stefano i znam da bi to Angelu bilo drago." Kad smo se popeli na gornji kat on me ponovno pogleda. Susreo sam se s njegovim pogledom. "Strièe Rocco," rekoh, "uèinio si pravu stvar.
Angelo je to zaslužio." "Ništa mi od njega nije ostalo", reèe on teškim glasom. HAROLD RO3BINS Pošao sam za njim u sobu pa sjedosmo za kartaški stol sa staklenom ploèom. Pored njegove stolice stajala je škrinja s tri rukom
oslikane i ukrašene ladice. Uze kljuè iz džepa i otvori gornju ladicu. Pažljivo izvuèe iz nje crnu emajliranu kutiju.
Zatim je stavi na stol i otvori. "Što je to?" upitah. "Samo trenutak", reèe. Brzo izvadi iz kutije nekoliko prozirnih vreæica i poslaga ih ispred sebe. "Ovo je najveæi biznis u Sjedinjenim Državama, važniji nego kad uzmeš zajedno
General Motors i American Express. Više od tri stotine milijardi dolara u trgovini na malo." Promatrao sam ga bez
rijeèi. Udari prstom po prozirnim vreæicama i iz svake ispade nešto praha. Prah iz prve vreæice bio je žuækastosmeèt.
"Ovo je heroin iz jugoistoène Azije." Prah iz sljedeæe vreæice bio je potpuno bijel. "Ovo je pakistanski i afganistanski heroin." Sljedeæa po redu bila je neka plavkastobijela kristalinièna tvar. U posljednjoj vreæici bilo je razlièito obojenih pilula i tableta. "Ovo je nešto novo", reèe. "Zovemo ih dizajnerskim drogama." "Dobro", rekoh. "Kakve to veze ima sa mnom?" "Sve se to preraðuje na Siciliji. Obitelji su nekad nadzirale svu prodaju po ulicama, ali sad ih smeta to što se pojavilo mnoštvo malih dilera koji prodaju svoju robu jeftinije nego obitelji." "Kako se to moglo dogoditi?" upitah.
"Ljudi su postali pohlepni. Dogovor meðu obiteljima raspao se i izbio je rat. Mnogo je ljudi ubijeno a vlada je PIRAN5
iskoristila tu prednost da se umiješa. Obiteljima je sada život vrlo težak." "Ti si se povukao, strièe Rocco", rekoh.
"Tebe se to ne tièe." On me pogleda. "Tako sam i ja mislio. Ali oni misle drukèije." Pogledah ga bez rijeèi. "Prije mnogo godina," reèe "nakon svršetka rata, Ludano je odluèio da se osnuje komisija. Ništa se nije smjelo uèiniti bez dopuštenja komisije. Nije se moglo osvajati nova podruèja, od biznisa se nije moglo odustajati i, što je najvažnije, ni jedan capo ili glavar obitelji nije smio biti ubijen bez suglasnosti komisije." On duboko uzdahnu. "Godinama je sve bilo mirno, dobro smo poslovali i zaraðivali. A onda se sve raspalo." "Kako to?" upitah. "Umro je Luciano, sudac je postao Costello ali on nije bio Lucky Luciano. Bio je dobar ali nije mogao održavati red. Kuæe za kockanje, sindikati,
ulièno bankarstvo, raket - sve je to držao u rukama. Ali onda su došle droge. To je bio novi posao. Nosio je više novca nego što je itko mogao ikad zamisliti. Ljudi su se polakomili i poèeli nasrtati jedni na druge kao zvijeri." On ušuti.
"Sto žele od tebe, strièe Rocco?" upitah. Stric je bio potpuno miran. "Sicilijanska komisija zna da sam ja èastan èovjek.
Znaju to i Amerikanci. I jedni i drugi slažu se da bih trebao biti glava komisije. Kako kažu, trebao bih biti Capo di tutti Capi, i što god bih ja rekao bilo bi prihvaæeno." HAROLD ROBBINS "Isuse", rekoh. "Koliko bi novca dobio za to?"
"Više milijuna nego što ih ti možeš zamisliti", odvrati. "Ali to nije važno, ne treba mi taj novac. Veæ prije rekao sam ti da želim umrijeti u krevetu. Ako se prihvatim toga umrijet æu za godinu dana. Na ulici. Kao Castellano, Bonanno,
Galante." "Kako ti mogu pomoæi, strièe?" "Razgovaraj s njima", prozbori jedva èujno. "Reci im da sam star èovjek.
Glava mi više nije u redu, zaboravljam stvari. Reci im kako ne mogu preuzeti odgovornost za to. Reci da se spremam
u staraèki dom." "Misliš li da æe mi povjerovati?" upitah u nevjerici. "Možda." On slegnu ramenima. "Ali oni me i ne poznaju", dometnuh. "Poznaju te", reèe on samopouzdano. "Poznavali su tvog oca. Znali su da je bio ispravan i pošten.
A sad znaju da si oèev sin." "Bože", rekoh. "Kad bih trebao to obaviti?" "Nije hitno", reèe on olakšano. "Nakon što središ poslove s filmskom kompanijom." "Ne znam kad æu ih dovršiti. Jarvisovi sinovi neæe priznati moju ponudu za otkup njihovih dionica." Stric Rocco se nasmiješi. "Dobit æemo te dionice", reèe uvjereno. "Za te dionice uzeli su moj novac, koji je došao iz moje Kanadske banke. Banka je zatražila da isplate novac natrag. To je èetiri stotine milijuna
uz kamate, a Jarvisova korporacija ih nema. Pristali su vratiti dionice banci ako im se zauzvrat obustavi potraživanje
zajma i to bez penala." PIRAN5 Iza nas zaèuo se Almin glas. Nisam èuo kad je ušla u sobu. "I ja sam odustala od tužbe protiv Jarvisova nasljedstva. Inzistirali su na tome." Stric Rocco je pogleda. "Od tog nasljedstva ipak æeš dobiti tri milijuna. A ako sve bude proteklo u redu, dobit æeš i dobru proviziju." "Tražim pet milijuna dolara", reèe Alma.
Stric se nasmija. "Ti si obièna peruanska putana." Ona mu uzvrati smijehom. "Ali ja sam i majka tvoje unuke."
Okrenuh se stricu. "Oboje se dobro zabavljate", rekoh. "Ja sam meðutim jedini koji dosad od tog posla nije imao koristi. Posudio sam osamdeset pet milijuna u gotovu i uz to oèekujem èetiri stotine milijuna, a dosad nisam dobio
natrag ni novèiæa." Oèi strica Rocca susretoše se s mojima. "Ako si zabrinut, dat æu ti taj novac odmah sutra ujutro."
"Strièe Rocco", rekoh zatresavši glavom. "Znaš da sutra ujutro neæu biti ovdje. Moram otputovati u pet ujutro da bih u osam bio na sastanku." "Poslat æu novac za tobom u Los Angeles." "Naravno", potvrdih. Ali znao sam da sutra neæe poslati novac. To nije bio njegov naèin. "Ja sam èastan èovjek", reèe on tiho. "Kad si trebao novac da pokreneš posao, dao sam ti ga. Dobit æeš i ovaj novac." "Jebi ga", rekoh. "Doista mi nije važno hoæu li dobiti novac ili ne. On je ionako u obitelji." HAROLD ROBBINS On kimnu. "Obitelj, to je jedino što nešto vrijedi." Pogleda uru. "Deset sati", reèe. "Mogli bismo èuti vijesti Philadelphijske televizije." On se okrenu u stolici i pritisnu daljinski upravljaè. Široki televizor osvijetli se. Najavljivaè nije mogao potisnuti uzbuðenje u svom glasu. "Prije manje od dvadeset minuta
doznali smo da je jedan od šefova bandi ustrijeljen i ubijen kad je izlazio iz svoje limuzine pred vratima svog
omiljenog restorana." Sliku najavljivaèa na zaslonu zamijenila je slika ubijenog. Èovjek je i dalje govorio, ali strica Rocca to više nije zanimalo. Iskljuèi televizor. Pogledah ga. Znao je da sam prepoznao èovjeka. Bio je to onaj koji je
ranije tog dana posjetio strica u uredu. "Sto se dogodilo?" upitah. Stric slegnu ramenima. "Rekao sam ti da je ništarija.
Nitko ga nije volio. Prije ili poslije netko ga je morao udesiti." Ušutih trenutak. "I to je svijet koji žele da ga ti kontroliraš?" "Veæ sam rekao da to ne mogu", usprotivi se on. "Zato i želim iziæi iz posla." Digoh se sa stolice. "Bolje da odem u krevet", rekoh. "Moram se diæi vrlo rano." Alma mi se nasmiješi. "Mislila sam da æemo moæi malo poprièati." "I hoæemo", rekoh. "Ali sutra se moram sresti sa senatorom Beaufortom oko tvog zahtjeva za državljanstvom." PIRAN S Nagnuh se i poljubili strica Rocca u obraz. Prstima me lagano potapše po obrazu. "Spavaj dobro", zaželi mi. "Volim te." "I ja volim tebe", rekoh mu. Znao sam da je u to povjerovao. Poljubih i Almu u obraz.
"Laku noæ, draga. Imaš lijepu kæerku." "Hvala ti", reèe. Ostavio sam ih u boravku spuštajuæi se kat niže, gdje su se nalazile gostinske sobe. Bile su zapravo èetiri gostinske sobe, a moja je bila posljednja u dnu predvorja. Na dužoj strani sobe bio je francuski prozor koji se otvarao prema dugoj terasi što je išla duž svih spavaonica. Ispružih se na krevetu skinuvši prethodno sa sebe sve osim šorca i iskljuèili svjetiljku. Prokleh u sebi. Iako su na prozoru bile navuèene
tamne zavjese, svjetlo je prodiralo kroz prorez izmeðu njih. A vani je blještavilo podsjeæalo na Las Vegas. Okrenuh
leða prozoru i nakon nekog vremena zaspah. Zaèuh Almin glas. "Jesi li budan?" "Sada jesam", rekoh. "Daj da ti se uvuèem pod pokrivaè", reèe. "Smrzavam se." "Glupo", rekoh. "Zašto nisi došla kroz vrata?" "Jedan od tjelesnih èuvara tvog strica sjedi u predvorju", reèe. "Daj, pusti me unutra. Smrznut æu se." Pomaknuh se i ona se uvuèe u krevet, navlaèeæi pokrivaèe preko glave. Uze mi ruku. "Popipaj kako sam hladna", reèe. HAROLD ROBBINS Povela mi je
ruku preko svojih dojki. Doista su bile hladne. Zatim mi povuèe ruku preko trbuha, dolje do kovrèa. "Ali moja maèkica je topla. Ona je uvijek vrela." "Sjajno", rekoh. "Sto još ima novo?" "Je li ti tvrd?" upita. "Nije", rekoh. "Ja æu to urediti", reèe. "Prièekaj malo. Zašto si ovamo došla?" "Htjela sam da znaš", reèe. "Angela je tvoje dijete, a ne tvoga bratiæa." "Nije veliko iznenaðenje", rekoh. "Siguran sam da je stric Rocco to veæ shvatio." "Nije me briga što misli stric Rocco", reèe tihim ali gnjevnim glasom. "Zar ništa ne osjeæaš za svoju kæerku?" Pogledah je. "Nije ona moja kæerka", odsjekoh. "Uèinila si dobar posao sa stricem Roccom, nemoj me ševiti." Udarila me po licu otvorenom rukom. "Ti glupi kurvišu!" odapne. Prièekah da mi se glava razbistri, zatim se okrenuh krevetnoj svjetiljci i nasmiješili se. "Razoèaran sam. Mislio sam da si došla ovamo radi dobre, staromodne ševe." "Ševi se sam", odvrati ona bijesno i pokuša me ponovno odalamiti. Sad sam je uhvatio za ruku, no pokušala me udariti drugom rukom. Prešla je granicu, i
ja sam bio èovjek od krvi i mesa. Dohvatih je po bradi. Pala je unatrag P1RAN5 s kreveta, licem prema stolici, dok su
joj noge i butine izvirivale ispod svilene odjeæe. Stadoh iznad nje i oštro je pogledah. "Ipak ti se ukrutio", promrsi.
"Moram se popisati", rekoh. Na licu joj se pojavi neodreðen smiješak. "Popišaj se po meni", reèe. "Luda si", izderah se na nju. "Vrati se u svoju sobu." Okrenu se hitro. Svuèe mi šore i obuhvati mi rukom muda. "Jedva èekaju da svrše", reèe. "Gubi se odavde", rekoh ljutito, "ili æu te poševiti u guzicu." Diže se sa stolice i kleknu, isturivši se kao kuja.
Brzo obiðe prstima svoje spolovilo i razmaza tekuæinu po anusu. "Doði", reèe. "Volim te." Zastao sam trenutak. Zatim zgrabih svoj ukruæeni štap i gurnuh ga u nju. Pograbih je za butine kako bih je privukao uza se. Odjednom se nešto
zaèu i vrata spavaonice otvoriše se. Angela je stajala na vratima dok ju je uokvirivalo svjetlo iz predvorja. "Je li moja majka ovdje?" upita tiho. HAROLD ROBB1NS 3 Alma brzo skliznu na pod, a kad se podigla veæ se uspjela potpuno
pokriti odjeæom. Još sam bio ukruæen pa okrenuh leða djetetu i pograbih hlaèe. Alma se ljutito izdera na kæerku:
"Rekla sam ti da nikad ne ideš za mnom!" "Nisam išla za tobom, mama", reèe Angela mirno. "Samo sam ti htjela javiti da je èuvar u predvorju mrtav." "Opet si gledala televiziju", otrese se Alma. Dijete je bilo i dalje mirno. Polagano otvori širom vrata. "Pogledaj", reèe. Angela je rekla istinu, nije to bila televizija. Èuvar je doduše još sjedio u stolcu, s izrazom iznenaðenja na licu, ali i rupom od metka posred èela. Njegov pištolj ležao je na podu ispod ispružene ruke.
"Sto si još vidjela?" prišapnuh Angeli, prošavši brzo kroz sobu i povukavši je unutra. "Virila sam kroz kljuèanicu svojih vrata. Pojavila su se dvojica koji su otrèali uza stube do djeda, reèe. FI RANE "Odvedi je u kupaonicu i
zakljuèaj vrata", rekoh Almi. "Kuda æeš ti", upita. "Najprije æu uzeti èuvarov pištolj. Zatim æu promisliti. Ali ti idi u kupaonicu, odmah." Otpratio sam ih pogledom i èuo zvuk kljuèa u vratima. Zatim odoh u svoju kupaonicu i provirih u predvorje. Osim mrtvog èuvara, ondje nije bilo nikoga. Zastadoh, pokušavajuæi èuti bilo što. Ali nikakva zvuka nije
bilo. Brzo potrèah kroz predvorje do mrtvog èuvara, uzeh njegovu pucaljku, otrèah natrag u kupaonicu i zatvorih iza
sebe vrata. Provjerili oružje. Bila je to automatska Beretta .380 s okvirom od jedanaest metaka. Okvir je bio pun - ni
jedan metak nije bio ispaljen. Pritisnuh okvir i oslobodili osiguraè. Zatim pogledah telefon uz krevet. Imao je šest
gumba za interkom. Uz jedan je pisalo "Spavaonica g. Di Stefana". Podigoh slušalicu i pritisnuh gumb. Telefon triput zazuja i baš kad mi se srce stegnulo javi se Roccov glas. "Koga vraga trebate?" upitao je grubo. "Jesi li dobro?" upitah ga. "Dobro sam", odvrati on uzrujano. "Koga vraga trebaš?" "Želim ti reæi da je èuvar na donjem katu ubijen", rekoh.
"A dvojica s oružjem krenula su na gornji kat." "Nisam èuo ništa", reèe. "Sigurno bi zapucali èuvari ispred moje sobe." HAROID ROBBINS "Možda su i oni veæ sreðeni", rekoh. "Kad su ubili èuvara ovdje nisam èuo baš ništa.
Sigurno imaju prigušivaèe." "Sranje", prigovori stric Rocco. "Nitko se više ne bori pošteno." "Pokušat æe uæi u tvoju sobu", rekoh. "Ne mogu", objasni mi. "Ne mogu uæi. Moja spavaonica je sigurna. Ispod drvene obloge èelièna su vrata, a èeliène ploèe imaju i zidovi. A svi prozori imaju neprobojna stakla." "Što ako imaju plastièni eksploziv kojim bi mogli raznijeti vrata?" "To bi bilo zaprepašæujuæe", reèe stric Rocco mirno. "Ali ne za mene, nego za njih. Ako bi i provalili kroz vrata, imam uperena u njih dva uzija i podsjeèenu dvocijevku." "U Vijetnamu su ubacivali suzavac prije nego što bi upali", rekoh. "Ne bi mogao pucati ako si zaslijepljen i zagušen." "Gdje je ona putana i moja unuka", upita.
"Na sigurnom su", rekoh. "Zakljuèao sam ih u kupaonicu." "To ih neæe spasiti ako krenu na tebe", reèe on. "Odvedi ih do požarnih stuba i reci im da sidu u prizemlje. Ondje æe se èuvari pobrinuti za njih." "Ali što æe biti s tobom?"
upitah. "Odvedi njih dvije do stuba, a onda, ako želiš biti junak, kreni k meni." PIRANS "Nemoj se izrugivati", rekoh.
"Obeæao sam ti pomoæi da umreš u krevetu a ne od metaka. Kako æu do tebe?" "Postoje vanjske stube izmeðu terase na tvom katu i one na mom. Stube su iza francuskih vrata moje uredske sobe. Imaš li pucaljku?" "Domogao sam se èuvarove", rekoh. "To je specijalna Beretta. Znaš li baratati njome?" "Naravno", rekoh. "Dobro", reèe on mirno. "Kad se uspneš ovamo, jednostavno ubij onu dvojicu s leda. Pazi da te ne primijete, inaèe æeš ti stradati." "Shvaæam", rekoh. "Navuci maju prije nego što iziðeš na terasu, vani je strašno hladno. Ne bih htio da se prehladiš", upozorio me stric Rocco. "Imam na sebi veæ maju", rekoh. "Dobro", reèe. "Sada provjeri svoj sat. Pojavi se na terasi i poèni pucati toèno za sedam minuta. Istog trenutka i ja æu iziæi na vrata s puškom. Ako ih ti ne središ, ja æu." "Ostani u svojoj sobi", rekoh. "Ne budi glup. Mi smo obitelj." On prekide telefonsku vezu. Pokucah na vrata kupaonice. "Doètite", rekoh. Alma otvori vrata držeæi uza se privinutu kæer. "Sto se dogaða?" "Rocco mi je rekao da vas povedem s ovog kata." Povukoh maju nadolje. "Slijedite me." HAROLD ROBSINS Potrošio sam dvije minute dok sam pronašao
požarne stube. Otvorili vrata. "Poðite ovuda do prizemlja. Rocco je rekao da æe se èuvari dolje pobrinuti za vas." "A što æe biti s tobom?" upita Alma. "Rocco i ja veæ imamo plan. Poðite!" Angela me pogleda. "Strièe Jed", reèe. "Ti si pravi junak." Nasmijan se. "Hajde, poði, srce." Još dvije i pol minute projurile su dok sam došao do vrata terase. Kad sam ih otvorio, zapljusnuo me ledeni oceanski vjetar i zamalo mi oduzeo dah. Grudi su mi pucale od bola dok sam se
pentrao po zaleðenim stubama izmeðu dviju terasa. Ruke su mi se lijepile za zamrznutu željeznu ogradu. Ne znam
kako sam se uspeo, ali sat je pokazivao da je proteklo šest i pol minuta u trenutku kad sam stupio na gornju terasu.
Prokleh u sebi. Stric Rocco i njegovih sedam minuta. Morao sam èekati još trideset sekundi. Trideset sekundi u
vjetrovitom, ledenom paklu. Kad sam zgrabio Berettu i ona je nalikovala komadu leda. Zazvao sam Isusa da mi prsti
budu dovoljno èvrsti kako bi mogli pritisnuti prokleti obaraè. Nakon petnaest sekundi uspravio sam se. Kao što je stric Rocco pogodio, dvojica ubojica stajala su unutra. Naslonih se na vrata terase i okrenuh kvaku, ali bila je zamrznuta i
nije htjela popustiti. Udarih kavku ali i dalje nije popuštala. U taj tren dvojica hulja uperila su oružje u mene. Nisam znao koja bi mi molitva više pomogla: Adonaju moje majke ili Blaženoj Djevici mog oca. Spazih plavka PIRAM5
stobijele bljeskove iz njihovih cijevi, ali ništa nisam èuo. Možda sam veæ mrtav. Tad ipak zaèuh slabašne udare
metaka o prozore terase. Nisu ih mogli probiti. A onda ugledah kako se iza njih pojavljuje stric Rocco kroz vrata svoje spavaonice, s puškom u ruci. Eksplozije njegovih metaka ipak su se èule kroz prozore. Stric Rocco pogodio je obojicu
u leda, dok su oni bili zauzeti mnome. Sigurno nikad nisu shvatili tko ih je ustrijelio. Pali su na lica i stric ih oprezno zaobiðe. Okrenu kljuè u vratima i ona se otvoriše. "Uði", reèe mi. "Vani je sve u ledu." "Ništarijo", rekoh cvokoæuæi.
"Mogao si biti kriv za moju smrt." "Ni govora", reèe. "Rekao sam ti da su stakla neprobojna." "A upala pluæa?"
upitah, sav drhæuæi. "Samo èasak", reèe. "Imam najbolju sicilijansku grappu. Jedan gutljaj, i bit æeš kao nov." On ode do bara i nalije gutljaj sebi i meni. "Salute", reèe. "Salute", odgovorili. Grappa mi je gorjela u grlu. Okrenuh se i promotrih dvojicu na podu, zatim se osvrnuh po sobi. "Gdje su tvoji èuvari?" upitah. "Ne vidim nikoga." Stric Rocco pokaza dva mrtvaca. "Eno ih." "Ne shvaæam", rekoh. "Nagovorili su ih", reèe. "Novac je izvor svega zla i on ih je uništio." Zabuljih se u njega. "Tko ih je potplatio?" HAROLD ROBB1NS On slegnu ramenima. "Jamaèno Nico. Nisu imali pojma, mislim, da je Nico veæ mrtav. Da su to znali, ne bi pokušavali, jer ne bi imali od koga dobiti novac."
"Jesi li ti sredio Nica?" "Ne", odgovori on. "Ja sam iznad takvih stvari." "A èuvari", upitah. "To nema smisla." "Ima smisla", odgovori stric Rocco. "Noæas nisu morali ništa uèiniti. Mogli su me srediti ujutro, kad iziætem na doruèak.
Znali su da nitko ne može uæi u moju spavaonicu." "Za što me ti uopæe trebaš, strièe?" upitah. "Vidim da možeš sve uèiniti sam." "Ne slažem se s tim. Ako ostaneš u poslu, prije ili kasnije sredit æe te. Ne mogu više podnositi ta uzbuðenja, prestar sam za to." Pogleda me. "Ti si obitelj. Pogledaj na pod. Zar se tako živi? Moraš me iz toga izvuæi."
Zabuljih se u njega. "Uzet æu još grappe." Obojica ispismo još. Napokon mi se vrati toplina. "Kako æemo to oèistiti?"
"Imam vezu s ljudima dolje. O tome nitko neæe èuti ni rijeèi." Pogleda onu dvojicu na podu. "Žalim samo jednu stvar.
Ovaj orijentalni sag platio sam sto pedeset tisuæa. Bio je jedan od samo dva na svijetu. A sad su ga ove ništarije
uništile." PIKANE 4 Grappa ima dvije osobine: gori, doduše, u grlu, ali i istjeruje pauèinu iz glave. Pretvorila je moju glavu u raèunalo od 64 kilobajta. Sjeo sam na barsku stolicu i promatrao strica Rocca dok je razgovarao telefonom.
Oko nas radile su èistaèice, dovodeæi sve u red. Stric Rocco govorio je talijanski. Nisam razumio talijanski tako dobro, ali moj mi je mentalni kompjuter omoguæio da shvatim o èemu govori. Rekao je onom s kim je veæ razgovarao kako
su svi oni seronje jer nitko od njih ne umije pokoravati se pravilima. A ako se ne pokoravaju, pravilo je da æe stradati,
"dao", reèe i spusti slušalicu. "Alma i dijete krenule su gore", reèe mi. "Dobro. Morat æu malo odspavati. Morat æu se ne kako prebaciti do New Yorka kako bih mogao odletjeti u Los Angeles." "Ne, ti ne ideš", reèe on tvrdo. "Ovdje imamo ujutro važniji sastanak." HAROLD ROBBINS "Dogovorio sam da æu ujutro potpisati ugovor s
Aerospatialeom", rekoh. "Dao sam im kaparu od pola milijarde, i ako ne potpišem moglo bi mi to propasti." "Neæe ti propasti", reèe on samouvjereno. "Ali propast æe ti sve ako ujutro ne doðem na ovaj sastanak." Raèunalo od 64
grappina kilobajta proradilo je u glavi. "Strièe Rocco," rekoh, "mislio sam kako si htio da budem ovdje radi obiteljskog posla, ali to nije to, zar ne?" On bez rijeèi nalije još grappe u èaše. "Pij", reèe. "Ti si mi stric", rekoh ljutite "Veèeras sam bio spreman umrijeti za tebe ako bi to trebalo. Ali nisi bio pošten sa mnom. Ti samo glumiš kuma." "Nema više kumova", reèe on tiho. "Svi mi nismo drugo doli pošteni poslovni ljudi." "Kakav je to onda posao", upitah jetko.
"Posrijedi je smrt?" "Ne zanima me to", reèe. "Ti ljudi bili su djeca koja su se igrala. Vidjeli su previše filmova."
Zabuljih se nakratko u njega. "Ne shvaæam. Kakve veze ima tvoj jutrošnji sastanak sa sporazumom izmeðu mene i
Aerospatialea?" "Sastanak æe biti s Europljanima", reèe. "Oni imaju veæi utjecaj na Aerospatiale nego što ga imaš ti kao Amerikanac. A tvoj najveæi suparnik je jedna nizozemska kompanija, koja se natjeèe za istu stvar." "Znam to", prekratih. "Reci mi ono što ne znam." "Nizozemska kompanija iskupit æe te za tri milijarde", reèe on. "U gotovu."
HRANE "Za dvije godine", usprotivili se, "moj posao vrijedit æe pet milijardi." "U tri posljednje godine broj zrakoplovnih linija utrostruèio se zahvaljujuæi magiènoj rijeèi 'doregulacija'. Poslovao si uspješno zato što su te one trebale. Ali sad izdaci za radnu snagu, održavanje i gorivo poèinju vrtoglavo rasti." Stric Rocco bio je vrlo ozbiljan.
"Sedamdeset posto novih zrakoplovnih kompanija nema dovoljnu financijsku podlogu. Optereæene su nevaljalim
obveznicama i lihvarskim kamatama. Industrija im veæ snižava cijene samo da bi im održala glavu iznad vode. Neka
mala recesija, i imat æeš toliki višak zrakoplova da æe ti se zavrtjeti u glavi." "To se neæe dogoditi", ustvrdih. "Tržište je još uvijek u porastu i sva poslovna predviðanja povoljna su." "Bavim se takvim stvarima veæ dugo vremena", dometnu on tiho. "Nauèio sam jedno - život je kao tobogan. Sve što je danas gore, bit æe sutra dolje." "Ali prije ili kasnije opet je sve obrnuto", rekoh. "Tome me poduèila povijest." "Toèno", suglasi se on. "Meðutim, moraš paziti da se ne uškopiš dok padaš dolje." On gucnu malo grappe. "Ako za kompaniju dobiješ tri milijarde, koliko æe to biti èisto?" Promiješah brojke u glavi. "Izmeðu šesto i šesto pedeset milijuna nakon plaæenog poreza." Na njegovu licu vidje se poštovanje. "Ti si bogat." "Nisam u tvojoj klasi, strièe Rocco", rekoh. HAROLD ROBBINS "Ali bio si uspješniji", reèe on turobno. "Nisi se morao od petnaeste godine baviti društvenim smeæem, nisi morao godinama raditi kao rob, nisi morao ubijati da bi spasio vlastiti život ili da bi stekao priznanje društva. Prije poèinka smrt se nije nadnosila nad tebe." Uzeh ga za ruku. "Bilo je to prije mnogo godina, strièe Rocco", rekoh. "Bila su to druga vremena, drugi svijet." "Ali ja sam još živ", primijeti tiho. "Meni je to i dalje isti svijet. Zato želim iz njega iziæi." Sad je bio moj red da napunim èaše grappom. "Salute", rekoh. Ispraznismo èaše. Vrata se otvoriše i pojaviše se èetiri èovjeka noseæi sag kojim su nadomjestili onaj okrvavljeni. Zabuljih se u novi sag a onda u strica Rocca. "Èini mi se kako si ustvrdio da postoje samo dva takva saga na svijetu." On se nasmiješi i kimnu. "To je toèno. Ali nisam htio riskirati ako se išta dogodi mom sagu. Kupio sam oba." "Sto æeš s onim drugim?" "Poslat æu ga u Pakistan. Proizveden je ondje prije više od dvije stotine godina, ali i danas su Pakistanci jedini koji ga mogu oèistiti i urediti." Digoh se s barske stolice. Noge su mi bile malo klimave. "Idem u krevet", rekoh. Pojavi se Alma, sada potpuno odjevena. Priðe stricu Roccu. "Jesi li dobro?" upita. MRAME On kimnu. "Sve je u redu." Okrenu se meni. "Angela je veæ zaspala." "Dobro", rekoh. "Ona te obožava. Misli da si pravi junak." Nasmijah se. "Još je dijete. Kad odraste shvatit æe da sam bio glup."
Prekinuo nas je stric Rocco. "Ti si zbilja junak. Pohitao si da mi spasiš život." "Bio sam glup", rekoh. "Nije ti trebala pomoæ." Glava me poèela boljeti. "Bit æe bolje da odem u krevet, vrti mi se u glavi." "Pomoæi æu ti do donjeg kata", reèe odmah Alma. "Ne, hvala", rekoh. "Snaæi æu se." Ona se okrene stricu Roccu. "Jesi li mu rekao da i ja kreæem za Los Angeles?" Pogledah strica. "Nisi mi rekao." On mahnu rukama. "Zaboravio sam." "Sranje", rekoh. Zatim se odgegah iz sobe i zamalo padoh na stubama. Tri èuvara na katu pomogli su mi da se utrpam u krevet. Dok se strop
iznad mene okretao, padoh u san. Grappa. Ne bih mogao to ni pomisliti. Probudio sam se tek u podne. Kad sam
otvorio oèi uz rub mog kreveta sjedio je stric Rocco. "Kako si?" upita. Žmirnuh na svjetlo. Glava kao da mi je htjela eksplodirati, usta kao da su bila napunjena pamukom. "Grozno", istisnuh. HAROLD ROB SI NS Pristupi noænom
stoliæu s kojega uze praznu èašu i vrè pun neke crvenkastosmeðe tekuæine s kockama leda. Napuni èašu i pruži mi je.
"Popij to. Bit æe ti bolje." Prinesoh èašu ustima kad osjetih èudan vonj. "Sto je to, dovraga?" upitah. "Bloodv Mary i Fernet Branca", reèe. "Progutaj to." Iskapih èašu i osjetih muèninu. "Ima okus govna", rekoh. On brzo ponovno napuni èašu. "Još", naredi mi. Ponovih automatski isto. Odjednom sam opet mogao disati, oèi mi se razbistriše a glavobolja nestade. "Isuse", rekoh. "Tko ti je dao tu formulu?" On se nasmija. "Bio je to lijek moje majke protiv grappe."
"Djeluje", rekoh. "Istuširat æu se i obuæi. Sto si rekao, kad imamo sastanak?" "Veæ sam imao sastanak. Nije bilo naèina da te se probudi", objasni mi. "Sto se onda dogodilo?" "Sve je u redu." On se nasmija. "Rekao sam im kako si ti izjavio da æeš se pobrinuti." "Pobrinuti - za što?" On se ponovno nasmija. "Kupiti kontrolni paket Milleniuma." "Ne znam ništa o tom poslu. Sto æe mi to?" upitah. "Vrati im ga", reèe on. Pomislih èasak. "A što ako odluèim zadržati ga?
" PIRAN 5 "Upravo to je i Jarvis namjeravao", odgovori. "Onda nemam izbora." "Ni ja", reèe stric Rocco. "Ja sam patrone. Inaèe bismo obojica propali." HAROLD ROB Bi NS 5 Dovezao sam se svojim Blazerom do garaže uredske
zgrade i zatim zastao kod èuvara parkirališta. On iziðe iz svoje kabine i nasmiješi mi se. "Dobro jutro, gospodine Stevens." "Dobro jutro, Johne", rekoh. On me pogleda. "Gospoðica Latimer oèekuje vas kod dizala na katu od garaže."
"Hvala, Johne." Krenuh k dizalima i otvorih vrata predvorja. Bila je sama. Ugasila je cigaretu u sanduèiæu s pijeskom.
"Sto ne valja?" upitah je. Još je nikad nisam vidio da puši danju. "Nisi mi rekao da ona kurva dolazi na sastanak", reèe bijesno. "Rekao sam ti da æe svi biti nazoèni. Ona je jedan od principala", objasnih joj. "Nisam je mogao izostaviti."
"Nemam u nju povjerenja." "Ljubomorna si", rekoh. "Zaboravi je. To je samo posao. Sutra je više neæeš vidjeti." PI RANE "Možda ja i neæu", reèe. "Ali hoæeš li ti?" "Nemoj biti smiješna. Neæu ni ja." "Zaista sam ljubomorna", priznade. "Ona je nešto specijalno." Nasmijah se. "Juèerašnji stil." Pogleda me. "Zbilja tako misliš?" "Ti si u svakom sluèaju današnji stil", rekoh i poljubili je. "Ti si moja cura." "Zao mi je. Uzrujala sam se." Podoh prema dizalu. "Jesu li svi veæ gore?" upitah. "Svi", reèe ona. "Došli su rano. Shepherd i njegov odvjetnik Gitlin, McManus iz Amerièke banke, Peachtree i njegov pomoænik Shifrin, kurva i njezin kanadski bankar, predstavnici D.B.&L., Siddelv, odvjetnik koji zastupa Millenium, iz našeg ureda Jim Handlev s raèunovoðom, Dave Blitz, i ja kao tajnica i zapisnièarka.
Nasmiješih se dok je dizalo kretalo. "Bludnice", rekoh. "Znao sam da æeš naæi naèin kako se uvuæi na sastanak."
"Nisam valjda luda da te ostavim u istoj prostoriji s onom ženom." Kad sam ulazio u sobu za sjednice mogao sam zapaziti radoznalost na njihovim licima. Sjedio sam na èelu stola, Kim je bila s moje lijeve strane, s magnetofonom i
stenotipskim strojem ispred sebe. "Dobro jutro gospoðo Jarvis i gospodo. Ponajprije, želio bih vam zahvaliti što ste se odazvali pozivu na sastanak uz tako kratak rok. Kao što vam je poznato, po HAROLD RO3BINS sljednjih nekoliko
mjeseci prouèavao sam operacije i probleme Milleniuma i sad iskreno vjerujem kako je pred nama trenutak istine.
Kompanija je na dnu, svojim prihodima ne može pokrivati rad ni za buduæa dva tjedna. U tim okolnostima ne bi nam
pomoglo ni Jedanaesto poglavlje. Nemamo dovoljno pokretnina ili uloga s kojima bismo mogli preživjeti do oporavka.
Moguæe je ili zaštititi se reorganizacijom ili iæi na javnu dražbu, a ni jedno ni drugo ne bi nam donijelo dobra. Sve bi bilo izgubljeno." Sjedili su èasak bez rijeèi, a onda tiho progovori sudac Gitlin. Ušao je u samu bit stvari. "Ako kompanija propadne", reèe, "bit æe samo dva stvarna gubitnika: gospodin Shepherd i gospoða Jarvis. Imaju uloženih po èetiri stotine milijuna." "Istina je", rekoh. "Ali Shepherd mi duguje osamdeset pet milijuna. Ne vidim kako bi me mogao isplatiti, prema tome i ja sam na gubitku." "Obeæali ste mu da æete ga poduprijeti", reèe sudac mirno. "Znali ste da ste bili na redu za èetiri stotine." "Tako nije stajalo napismeno", rekoh. "A vi mi nikad niste rekli koliko je kompanija u govnima." "Tužit æemo vas", reèe starac. "Imam Shepherdov potpis na potvrdi o osamdeset pet milijuna.
A imam i boljeg odvjetnika od vašeg." "Vi ste obièna varalica", primijeti sudac sa zadovoljstvom u glasu. "C'est la vie", rekoh. "Život je pun promjena." Almin kanadski odvjetnik Kinnard dobaci mi pogled. "Gdje smo mi u tome?"
upita. "Ne znam", odvratih. "Taj novac bio je pozajmljen pokojnom gospodinu Jarvisu. Koliko shvaæam, njegove su dionice bile dane kompaniji kao kolateralno jamstvo." "Ali vi mi tvrdite da kompanija ne vrijedi ništa", dobaci on.
"Sve što vam mogu dati to je moja suæut", rekoh. "Jede, ti si obièan gad", odsijeèe Alma. "Vjerovala sam da se mogu osloniti na tebe." Ona zajeca. "Osobno gledano, možeš", rekoh. "Ali ovo nije osobni odnos, Alma, nego posao." Morao sam joj se zadiviti. Izvodila je najbolju predstavu koju sam ikad vidio. Prezrena žena - a ne urotnik, što je bila od
poèetka. Pitao sam se je li izvodila istu predstavu kad se natezala s Jarvisovim sinovima oko nasljedstva. "Prièekajte malo", upade Shepherd. Pogledao me strogo. "Niste nas pozvali na sastanak da nam kažete kako je kompanija bez novca. To smo svi znali. Oèito je, imate još nešto na umu. Nasmiješili mu se. "Pogaðajte, Brade." "Vi želite preuzeti kompaniju", reèe on. "Ne, Brade", rekoh. "Želim je kupiti." "Luði ste nego što sam ja bio", reèe on. "Možda æu imati sreæe", dometnuh. "Dajem vam pedeset posto na svaki vaš dolar." "To neæe iæi", reèe Brad. "S Jarvisom sam se dogovorio da me otplati sto posto." HAROLD ROBBINS "Jarvis je mrtav", rekoh. "Možda bi se gospoða Jarvis mogla složiti." Alma me pogleda, a zatim i svoga kanadskog bankara Kinnarda. "Što vi mislite?" "Pedeset posto bolje je nego ništa", reèe on. Alma me pogleda potvrdno. "Slažem se." "Èuli ste je", rekoh Bradlevu. "Sto mislite, suce?" upita on suca Gitlina. Sudac se kiselo nasmiješi. "Ima neèega lopovskog u ovom poslu, ali upali smo u vodu s piranama.
Uzmite taj novac i bježite." Digoh se od stola. "Zahvaljujem, gospodo. Sad æu zamoliti odvjetnike da utanaèe
sporazum što prije mogu. Za vas veæ imam spremljen novac na treæem mjestu." Bradlev me pogleda, a lice mu obasu
rumenilo i bijes. "Prevarili ste nas, zar ne?" Ne rekoh ni rijeèi. "Mislio sam da ste nam došli pomoæi", nastavi on. "Pa i jesam", rekoh. "Ali nisam znao da ste veæ mrtvi. Upropastio vas je Jarvis. Da nije mene, ne biste dobili apsolutno ništa. A sad, možete iæi, i pobrinuti se o vlastitim poslovima." Bradlev je napustio prostoriju sa sucem Gitlinom, bez rijeèi. Osvrnuh se prema stolu. "Alma, poèni s gospodinom Kinnardom slagati svoje papire." Alma kimnu. "Uredit æemo to." "Hvala ti", rekoh. Promatrao sam ih dok su izlazili iz prostorije za sastanke. Ostao je Peachtree sa svojim pomoænikom. I dalje su zurili u mene. ? I KAN5 "Daniele", rekoh. "Ti si i dalje predsjednik kompanije. Imam povjerenja u tvoje znanje i sposobnost iako si inaèe hulja. Prenijet æu na operativni raèun kompanije sto milijuna
dolara i oèekujem da æeš uèiniti sve potrebno kako bi proizvodnja tekla glatko. Takoðer, imenovao sam Jima
Handleva izvršnim potpredsjednikom i glavnim financijskim službenikom kompanije. Oèekujem od vas dvojice da
pregledate rad kompanije i poèistite što treba. Oèekujem da æete suraðivati." Peachtree me pogleda. "Hvala, Jede. Ali kao što znaš, ja još nemam ugovor." "Dobro, sutra ujutro dobit æeš ga", rekoh i susretoh se s njegovim pogledom.
"Koliko ti je novca potrebno?" Daniel slegnu ramenima. "Nisam o tom još razmišljao." "Onda razmisli", rekoh. "Sjest æemo zajedno i srediti to." "Sutra mi treba deset milijuna dolara", reèe ipak. "U prilici sam da preuzmem distribuciju Zvjezdanog otoka. Svi studiji u gradu htjeli bi taj posao, ali producent je jedan moj stari ljubavnik. Zna da æemo mu
dati pošten postotak." "To je tvoj posao", rekoh. "Uèini to." "Sto æe raditi Jim Handlev?" "Držat æe u rukama financije
- obojica æete zapravo raditi zajedno." "Dobro", reèe i diže se. "Imam posla. Vratit æu se u studio." Rukovasmo se.
"Želim ti ugodan dan", rekoh. HAROLD ROBBINS On se nasmija. "I ja tebi", reèe i iziète s prijateljem. Zavalih se u naslonjaè i pripalili cigaretu. "Isuse", jeknuh. Kao da me iscijedio neki stroj za izažimanje. Još sam èekao novac strica Rocca. "Sto æemo sada uèiniti?" upita Jim Handlev. "Posuditi", rekoh. Okrenuh se prema Ronu Schraftu, koji je predvodio troèlanu delegaciju D.B.&L. "Možemo li naæi na tržištu visokovrijednh obveznica u vrijednosti od milijarde dolara?" Ron je bio mlad, ali vrlo bistar i blizak važnim izvorima. Odmah je prešao na stvar. "Nema izgleda", reèe
"Mike tvrdi da vaše brojke nisu u redu." "Imamo aktivu", rekoh. "Nekretnine vrijede najmanje èetiri stotine milijuna i donose nam èetrdeset milijuna godišnje. Jedan filmski hit i plivat æemo u novcu." "U posljednje dvije godine
Millenium je izgubio blizu dvjesto milijuna", reèe Ron. "Nema filmskih hitova. Uostalom, Mike kaže kako nema
povjerenja u filmski biznis." "Mislim da nije u pravu", rekoh. "Ali Mikeu ste dragi i želio bi s vama sklopiti posao.
Ako utopite Millenium u General Avionics, on misli da bi vam mogao prodati visokovrijednih obveznica u vrijednosti
od pet milijardi." Zabuljih se u njega. "To su gluposti", rekoh. "General Avionicsu ne treba novac i ne želim gužvu zbog neke filmske kompanije." Ron je ostao miran. "To je bila samo jedna zamisao", reèe. "Mike vam je želio pomoæi." PIKANE Podigoh se i pružih mu ruku. "Zahvalite mu", rekoh. "To nije pomoæ koja mi je potrebna."
Rukovasmo se uljudno i oni napustiše prostoriju. "Kurve", reèe Handlev. "Ne znaèi to ništa", rekoh. "Mikeu je to samo biznis." Sherman Siddelv uze rijeè. "Razgovarao sam s McManusom i složili smo se da vam Amerièka banka neæe
pomoæi." Nasmijan se. "Kad je još jedna banka posudila nekom novac kad mu je stvarno bio potreban?" "U pravu ste", reèe McManus. "Ali Amerièka banka veæ je izgubila èetrdeset milijuna dajuæi zajmove za filmove koji su
propali." "Dajte, Mac", rekoh. "U proteklim godinama Amerièka banka veæ je izgubila stotine milijuna s filmovima koji su propali. Èetrdeset milijuna tek je kap u moru. Osim toga, jedini razlog zašto ste pozajmljivali novac Milleniumu bilo je uvjerenje da æe Shepherd prebaciti na vas raèune svoje naftne kompanije." McManus se naceri. "Lukava
primjedba", reèe. "Zašto ne biste bili pravi momci i podijelili sa mnom gubitke Zvjezdanog otoka? Pet milijuna, to nije previše." "I što mi vi dajete zauzvrat?" "Novi biznis s General Avionicsom", rekoh. "Ozbiljno to mislite?" upita.
"Držim svoju rijeè", primijetili. "Pored toga, jamèim da æete dobiti pivi novac ako se film poène isplaæivati."
McManus se okrenu Siddelvju. "Što mislite?" HAROLD ROBBINS Siddely kimnu. "Peachtree zna što radi. Uložit æu svoj novac na njega. Da je Shepherd ikad imao u proizvodnji tako dobre ljude kakav je taj peder, ne bi se našao u
govnima." McManus mi se obrati. "Provjerit æu u uredu. Mislim da æe ovo biti posao." "Hvala", rekoh. "Dobro æe nam doæi i svaka sitnica." "Jarvis je znao što radi", reèe mi Siddelv. "Prethodno je stvarno provjerio Peachtreea."
"Šteta za njega što nije prethodno provjerio i svoj automobil", rekoh. "Jarvis se namjerio na lošu curu", poèe objašnjavati Siddelv. "Njezin je momak bio neki gangster iz Las Vegasa." Pogleda me. "Nisam znao da ste veæ poznavali gospoètu Jarvis." "Bila je udana za jednog mog roðaka prije mnogo godina", rekoh. "Pokušavao sam s njom doæi u kontakt", reèe Siddelv. "Ali nije me htjela ni vidjeti." "Ne znam ništa o tome", dometnuh. "Nisam o njoj ništa èuo sve dok me nije potražila u vezi s ovom pogodbom." "To je bio pravi pogodak", reèe Siddelv. "Nije loše", rekoh.
Siddelv me pogleda. "Jarvis mi je svojedobno ponudio mjesto potpredsjednika i glavnog savjetnika u Milleniumu."
Vratih mu pogledom. "Ako ste za to i dalje zainteresirani, imate to mjesto." Malo je oklijevao, a onda ispruži ruku.
"Dobro æemo se slagati", reèe. Nasmiješili se. "Znam da hoæemo." Sastanak je napokon bio gotov i ja krenuh u svoj ured. Odoh do malog bara u uglu i natoèih sebi viski s ledom. Kim me promatrala. "Kako se osjeæaš?" "Umorno", odvratih. Ispio sam pola èaše jednim gutljajem. "Pronaði mi strica Rocca." "Zašto ga trebaš?" upita. Oštro je pogledah.
"Obeæao mi je petsto milijuna dolara, a još nisam vidio ni centa." HAROLD RO3BINS 6 Kad sam se vratio s ruèka, sjedio je u mom uredu. Diže se i uputi mi smiješak. "Gospodine Stevens", reèe i pruži mi svoju posjetnicu. Pogledah je. Bila je to europska posjetnica. Mnogo veæa od uobièajenih amerièkih. LEONARDO DA VINCI Direktor za
financijske transakcije Super-Sattel EuroSky Broadcast Corporation Canale 21 Liechtenstein Pogledah ga zbunjeno.
"Isprièavam se, gospodine Stevens", reèe. Nisam htio upasti u vaš ured, ali gospodin Di Stefano kazao je vašoj tajnici kako æe to biti u redu." PIRANS Bez rijeèi odoh do stola i pozvah strica Rocca brzinskim brojèanikom. "Èestitam", reèe mi. "Èujem da si uglavio pogodbu." "Zar imaš špijune u mom uredu?" odsjekoh. "Prvo, znaš da sam naèinio pogodbu i prije nego što sam se vratio s ruèka, a zatim mi bez mog dopuštenja šalješ nekog nenajavljenog izaslanika.
Dogovorili smo se, mislio sam, da æu samostalno voditi studio." "Sve to pripada obitelji", reèe on. "U obitelji nema privatnih poslova. Osim toga, ovo nema nikakve veze s privatnošæu. Leonardo je došao uravnotežiti naše financije."
"Dobro", rekoh. "Kako?" "Opusti se", odvrati mi stric Rocco. "Prepusti to Leonardu." Veza se prekide i ja odložih slušalicu. Da Vinci je bio visok èovjek, viši od šest stopa, širokih atletskih ramena, plavih oèiju, crne kose i uredno podrezane brade. Nosio je crno svileno odijelo, talijanskog kroja, bijelu košulju i crnu kravatu. Ispruži ruku. "Tek toliko, ako se možda pitate", reèe smijuæi se, "ja nemam nikakve veze s umjetnošæu." Nasmijan se zajedno s njim.
"Otkuda onda to ime?" "Mislio sam da je bolje zvati se Leonardo Da Vinci nego Leonardo Davidson", objasni. "Da Vinci uvijek impresionira ljude." "I mene se to dojmilo", rekoh. Izvuèe omotnicu iz unutarnjeg džepa kaputa i pruži mi je. Otvorih je i brzo preletjeh brojke na papiru. Tu su bili svi predujmovi što sam ih bio dao Shepherdu i HAROLD
ROBBINS sve nove obveze koje sam se obvezao ispuniti prema Milleniumu. Zbroj je iznosio petsto devedeset pet
milijuna. On me pogleda. "Nalazite li brojke ispravnima?" Kimnuh. "Da. Ali ne shvaæam kako ste tako brzo došli do njih." "To je dio mog posla", reèe. "Sada, kad se slažete oko brojki, poènimo sreðivati raèune." "Dobro", rekoh. "Ali zamolit æu našeg financijskog potpredsjednika Jima Handleva da nam se pridruži. Pomoæi æe nam oko brojki."
"Izvrsno", reèe Da Vinci. "Usput," upitah, "hoæe li èekovi koje æete nam izdati biti isplativi u amerièkim ili stranim bankama?" "Èekovi su staromodna stvar", reèe. "Napravit æemo transfer novca direktno na vaš bankovni raèun."
Handlev je ušao u ured baš kad je Da Vinci otvarao neku debelu i nezgrapnu torbu za spise. Stavio ju je na stol. Brzo
izvuèe iz torbe svoje lap-top raèunalo i spoji ga na satelitski disk od deset inèa. Oba ureðaja s pogonom èetiri baterije od po šest volta. Ukljuèi ureðaje i svjetlo obasu zaslon. Bio je potpuno bijel dok nije usmjerio disk, a tad se na njemu pojaviše plava slova: EUROSKY CANALE 21. Okrenu se prema meni. "Spremni smo za posao." Predstavih dvojicu
ljudi jednoga drugome. Handlev je bio radoznao što bi se moglo dogoditi, ali bio je do PIKANE voljno mudar da ne
postavlja pitanja. Brzo mu objasnih što je posrijedi. On se okrenu Da Vinciju. "Nije li to protivno zakonu?" Da Vinci zatrese glavom. "Nije ako prethodno obavijestite svoju banku da æete uèiniti neke depozite na taj naèin. Naposljetku, banke tako neprekidno obavljaju transfere i depozite." "Kakve veze ima EuroSkv s gospodinom Di Stefanom? I zašto EuroSkv hoæe imati neku vezu s Milleniumom?" upitah. "Koliko ja znam", objasni Da Vinci, "gospodin Di Stefano je jedan od investitora u EuroSkvu. A EuroSkv je nova kompanija stvorena za tržišta što se otvaraju meðunarodnim
televizijama u Europi. EuroSkv je veæ postavio èetiri satelita iznad zapadne i istoène Europe i oni su izravni suparnici britanskim kompanijama Murdoch i Thames, kad je posrijedi kontinentalno europsko tržište. Millenium je, meðutim,
rijetka kompanija koja ima spremnih za distribuciju petnaest stotina umjetnièkih filmova plus ostali filmovi." "Je li taj novac èist?" upita Handlev. "Jest", odgovori mu Da Vinci. "Izvorište novca su Llovd's u Londonu i Credit Suisse iz Ženeve." On zastade trenutak. "Kako bih mogao izvesti transfer novca na vaš raèun, molio bih vas brojeve vaših raèuna u bankama na koje želite da bude obavljen transfer." Pogledah Jima. "Dobro, dajte mu brojeve." HAROLD
ROBBINS Jim je i dalje bio napet. "Ako vam damo brojeve raèuna, ne bi li se moglo dogoditi da povuèete novac s tih raèuna bez našeg znanja?" Da Vinci se nasmiješi. "To neæe biti moguæe ako prethodno upozorite banku da se bez vašeg znanja na te raèune može samo ulagati, a ne i podizati novac s njih." "Dobro", rekoh. "Krenimo." Za cijelu transakciju trebalo je tek petnaest minuta, našto Da Vinci reèe. "Dobili ste svoj novac." Jim ga pogleda. "Kako možemo znati. Nemam nikakve potvrde." Da Vinci se sad glasno nasmije. "Nazovite svoje banke, one æe vam reæi."
"Dobro, reèe Jim i ode do mog stola da obavi telefonske razgovore. Za provjeru depozita trebalo mu je dvadeset
minuta. Sve ga se to jako dojmilo, jer su banke zaredom potvrdile da je novac veæ uložen. Jim me pogleda. "Onih
osamdeset pet milijuna koje ste predujmili Shepherdu vaš je novac, pa sam ovlastio banku da taj novac položi na
prièuvni raèun." "Dobro", rekoh. Jim zatim nastavi. "Sad æemo isplatiti i ostale svote, kako je dogovoreno na sastanku." Nabrojih Jimu što sve treba platiti. "Uplate gospodi Jarvis i gospodinu Shepherdu bit æe obavljene kad oni donesu sve papire. Kao što je dogovoreno s Peachtreeom, sto milijuna dolara bit æe uplaæeno na raèun kojim æe se
pokrivati proizvodnja, a uz to æe biti odobren i PIRANS dodatni iznos za stjecanje distribucijskih prava na Zvjezdani
otok." "U redu", reèe Jim. "Shvatio sam. Otiæi æu u svoj ured da sve to organiziram." Kad je Jim otišao, Da Vinci je raèunalo i ostalu opremu vratio u svoju torbu za spise. Stavi torbu na pod i upita: "Namjeravate li zadržati angažman u studiju?" "Ne vjerujem", odgovorili mu. "Ne znam ništa o industriji zabave. To je za mene drugi svijet." Da Vinci ipak nešto primijeti. "Nije to više industrija zabave. Sad su tu važnije komunikacije. To je jedan novi svijet." Pogledah ga.
"General Avionics je za mene dovoljno velik posao. Nisam pohlepan." Da Vinci slegnu ramenima. "Ovisi o vama."
Pogleda zatim svoju uru. "Kasno je, veæ je blizu pet. Ako nemate drugih planova, biste li mi se pridružili na veèeri?"
"Nemam drugih planova", rekoh. "Dobro. Recimo, da se vidimo u Palmsu na bulevaru Santa Monica u osam sati?"
"Dogovoreno. Dovest æu djevojku." Da Vinci se nasmiješi. "I ja æu." Prièekao sam dok nije izišao iz ureda, a zatim ponovno nazvah strica Rocca. "Sve je gotovo", rekoh. "Sto æemo sada?" "Želio bih da promisliš o mom ranijem prijedlogu. Imamo vrlo veliku investicijsku korporaciju i ti bi se u njoj mogao dobro snaæi." HAROLD ROBSINS "Je li ta korporacija investirala u EuroSkv?" upitah. "Naravno", odvrati stric Rocco. "Mi ga posjedujemo u cijelosti.
EuroSkv je pod nadzorom nekih naših najsposobnijih ljudi u Europi." "Koliko te to stajalo?" upitah ga. "Nije mnogo", objasni stric Rocco. "Možda jedanaest milijardi dolara, ali više od polovice tog iznosa dobit æemo natrag u prvih pet godina. Na našim satelitima u Europi iznajmljujemo prostor telefonskim i ostalim komunikacijskim kompanijama. Od
njih bismo trebali dobivati oko milijardu godišnje." Nasmijah se. "Ne znam zašto me trebaš. I sam vrlo dobro
posluješ." Kod Palmsa u osam naveèer ljudi su pred barom stajali nabijeni u nekoliko redova. Bilo mi je drago što sam zamolio Kim da nam rezervira stol. Našli smo Da Vincija za barom, zabrinuta izraza lica. "Jeste li razgovarali s
gospodinom Di Stefanom posljednjih sat vremena?" "Nisam", rekoh. "Razgovarao sam s njim ranije popodne, kad smo zakljuèili naš posao. Ali otada ne." "Malo sam zabrinut. Pokušavao sam mu se nekoliko puta javiti telefonom, ali iz njegova stana nitko ne odgovara." "To je èudno", rekoh. "U stanu se uvijek netko nalazi." "Ni rijeèi ni od koga", ponovno reèe Da Vinci. PI RANE "Pokušat æu ga sada dobiti", odluèih. Isti èas moj mobilni telefon prestade raditi. Na njegovu malom zaslonu ugledao sam brojku koja mi je bila nepoznata. Okrenuh se Kim. "Popij jedno piæe s
gospodinom Da Vincijem, a ja æu otiæi do kola i pokušati dobiti strica Rocca telefonom iz automobila. Potrajat æe
samo minutu." Imao sam sreæu. Kad èovjek posjeduje jedan Corniche, vratar æe ga uvijek parkirati ispred samog
ulaza. Dok je otkljuèavao vrata automobila dadoh mu pet dolara. Uðoh u kola i zgrabih telefon. Kad sam potražio broj
strica Rocca, zazvonio je šest puta bez odgovora. Onda okrenuh drugi broj. Na moje iznenaðenje stric se javi. "Nisam te mogao dobiti u stanu. Gdje si sada?" upitah. Trenutaèno sam u salonu prvog razreda Air Francea na aerodromu
JFK." "Koga vraga tamo radiš?" upitah. "Javljeno mi je da mi se sprema nešto gadno", reèe stric Rocco. "Znaš li po èijem nalogu?" "Èini mi se. Ali morat æu rašèistiti stvar u Europi. U meðuvremenu bit æu prikriven. Stoga æu
unajmiti jahtu na jugu Francuske. Bit æu na brodu dok se sve ne rašèisti." "Kako æu te moæi pronaæi?" upitah. "Javit æu ti gdje sam, a ti æeš doæi èim te pozovem." "Zar nisi rekao da se više na baviš poslovima?" HAROLD ROE3IMS
"Ne bavim se", reèe stric Rocco. "Nevolja je u tome što neki ne žele to prihvatiti. Zato i želim sve rašèistiti." Zastenjah u slušalicu. "Nazovi me strièe Rocco, bit æu ovdje. U meðuvremenu, èuvaj se." "Bez brige", reèe Rocco. Veza se prekide pa vratih telefon na držak. Zatim odoh u restoran. Da Vinci me pogleda. "Jeste li pokušali pronaæi Di Stefana?
" "Nije mi se odazvao." Slegnuh ramenima. "Poðimo veèerati. Èut æemo ga vjerojatno tek sutra." "Što mislite gdje bi se mogao nalaziti?" U glavi mi zazvoniše zvona za uzbunu. "Gospodin Di Stefano voli operu. Jamaèno je otišao na Manhattan, u Metropolitan operu. Vjerojatno je odluèio nikom se ne javljati nekoliko sati, dok se ne vrati kuæi." Do stola nas je poveo Gigi, menadžer restorana. Sjedosmo i naruèismo piæe. "Zar niste rekli da æete doæi s djevojkom?"
"Zapravo sam pozvao na veèeru gospoðu Jarvis, ali ona je otklonila poziv", objasni Da Vinci. "Pokušao sam ponovno ali je nisam mogao dobiti na telefon." 7 U Palmsu èovjek zbilja može dobro jesti ako ima apetit. Trbušasti konobar donese nam piæe i najavi: "Veèeras imamo nešto specijalno, kao da su èudoviša iz Loch Nessa. Jastoge od šest funti!"
Kim zatrese glavom smijuæi se. "S tolikim nikad ne bismo izišli na kraj." Odluèih se za narudžbu. "Kako bi bilo da nam priredite jednog jastoga od èetiri funte, zatim izvrsne newvorške odreske, pržene kolute luka i domaæe pržene
krumpire?" Kim odmah upade. "Mogli bismo poèeti s Gigijevom salatom." Okrenuh se Da Vinciju. "Sto æete vi?"
"Srednje veliki newyorški odrezak", reèe. Kao dodatak, špinat i peèeni krumpir." "Biste li butelju Chiantija?" upita konobar. "Vrlo dobro", rekoh. Konobar ode i mi se bacimo na piæe. "Kako ste upoznali gospoðu Jarvis", upitah Da Vincija. HAROLD ROSSINS "Nadzirao sam raèune u njezinoj banci u Parizu", reèe. "Je li tada bila udana za Jarvisa?"
upitah. "Ne", reèe. "Upravo u vrijeme kad se udala ja sam otišao raditi za EuroSkv, pa smo prekinuli kontakt." "Kako ste to upali u EuroSkv?" On se nasmije. "Trebao im je bankovni struènjak koji zna raditi s raèunalom. U to doba u Europi je bilo malo takvih." "Zar nije EuroSkv doznaèio novac Jarvisu u vezi s Milleniumom?" poèeh se raspitivati.
Pogledao me ravno u oèi. "Ako i jest," reèe, "ja nisam o tome ništa znao, jer sam tek nekoliko tjedana ranije upao u taj posao." U trenutku kad nam je konobar donio salate nekoliko ljudi proðe pored nas iduæi prema svom stolu.
Prepoznadoh Thyme, egzotiènu crnu pjevaèicu koju sam vidio na Bradlevevoj zabavi. Jedan od ljudi priðe našem stolu
i obrati se Da Vinciju. "Nisam te oèekivao u gradu tako brzo." "Imao sam nekog posla", odvrati mu Da Vinci. "Mislio sam te potražiti sutra rano ujutro." Èovjek - sredovjeèan, dobro odjeven i dobrog izgleda - kimnu. "Sutra ujutro možeš
me naæi u hotelu, a popodne se vraæam u Las Vegas." "Potražit æu te", reèe Da Vinci. Prolaznici se smjestiše za svojim stolom. Pomislih kako je èudno što nas Da Vinci nije predstavio svom prijatelju. "Ona crna djevojka je
Thyme", reèe Kim. "Na top listi hitova upravo drži prvo mjesto. Kako sam èula, njezin momak je neki gangster iz Las Vegasa." Da Vinci se nasmiješi i nastavi jesti salatu. Konobari u Palmsu bili su vrlo marljivi. Brzo smo dobili i jelo.
Do 9:30 veæ smo bili gotovi s veèerom. Kad je konobar donio raèun, Da Vinci ga htjede uzeti. "Nipošto", rekoh. "Ovo je moj grad." Platih raèun. Kad smo izišli Da Vinci je rekao vrataru neka mu pozove taksi. "Ne brinite", rekoh mu. "Ja æu vas odbaciti. Gdje stanujete?" "Hotel Beverlv Rodeo", reèe. "Uðite", rekoh mu, dok je vratar otvarao vrata Kim.
Dovezao sam Da Vincija do Beverlv Rodea. U trenutku kad je izlazio iz kola kaput mu se sluèajno otvori. "Èut æemo
se sutra", reèe Da Vinci. "U redu", odgovorih i nastavih ga promatrati dok je ulazio u predvorje hotela. Zatim krenuh i ukljuèih se u promet. Pogledah Kim. "Ima revolver na naramenici." "Kako znaš?" "Vidio sam kad je izlazio iz auta. To mi je èudno. Što æe jednom bankaru oružje?" Zatresoh glavom. "Ništa nema smisla." "Umoran si", reèe mi Kim.
"Vratimo se u bangalo gdje æeš se opustiti. Možda ti je potrebna kupka u Jacuzziju. Dan je bio naporan." HAROLD
ROBBJMS IGmnuh. Još joj nisam rekao da je stric Rocco otputovao iz zemlje. "Prije svega, moram razgovarati s
Almom", rekoh. "Nazovi je u hotel i reci da je želim vidjeti." Kim podiže telefon i nazva Almin hotel. Zatražila je gospoðu Jarvis. Hotelski službenik joj je nešto odgovorio. Kim spusti telefon i pogleda me. "Napustila je hotel."
"Dobro", rekoh. "Mislim da ne mogu više ništa uèiniti. Poðimo kuæi." Pola sata prije ponoæi Kim i ja uživali smo u Jacuzziju. Opuštao sam se u pjenušavoj vodi. Kim me pogleda. "Odluèila sam nešto, Jede. Napuštam posao." "Zašto, dovraga?" upitah je. "Posao ti je sjajan." "Ali mi nije potreban", odvrati ljutito. "Potreban mi je ljudski odnos. Mislila sam da tako nešto postoji meðu nama, ali mi se samo poševimo katkad." "Imam mnogo problema", rekoh. "Imao si više problema kad smo se tek našli", prigovori ona. "Pa ipak, imao si vremena za nas dvoje." "Imat æu ga i ubuduæe", rekoh. "Samo mi je potrebno malo vremena da se riješim svega toga." "Ne znam", reèe ona. "Uskoro æu navršiti trideset godina, a majka mi je uvijek govorila kako æe djevojka koja se ne uda do tridesete ostati usidjelica." "Isuse", rekoh. "Još si zapravo dijete." PI RANE "A ni ti nisi više tako mlad", nastavi ona. "Mislim da bismo morali odluèiti kakva æe nam biti buduænost." "Znam našu buduænost", rekoh. "Vjenèat æemo se, kao i sav ostali svijet." "Misliš li ozbiljno?" "Naravno da mislim", odvratih. "Ali nemoj me dirati." Ona iziðe iz Jacuzzija. "Kamo æeš?" upitah. "Obrijat æu se izmeðu nogu", reèe. "Želim ponovno izgledati mlada." Izidoh iz Jacuzzija i navukoh ogrtaè. "Poðimo u krevet", rekoh. "Malo æemo prakticirati." Ona me pogleda. "Želiš li da se obrijem?" upita. "Nije me briga", rekoh. "Onda barem obrij svoju bradu, jer æeš mi inaèe ostrugati klitoris." "Gluposti", rekoh. "Poðimo u krevet." Uto zazvoni telefon.
Ona uze slušalicu i posluša što joj netko govori, a zatim mi predade slušalicu s izrazom nesklonosti. "Ispred hotela je neèiji limo", reèe. "Tvoja neæaka Angela želi doæi gore." Kim navuèe hlaèe, a ja džins i bluzu. Na vratima zazvoni zvonce i ja ih otvorih. Pred njima je stajala Angela, a uz nju je bio hotelski momak s putnim kovèegom. "Strièe Jede", zaèuh njezin preplašen glas. "Da, draga." HAROLD ROBEIMS "Majka mi je rekla da ostanem nekoliko dana kod tebe." Pogledala me bojažljivo. "Može li?" Oèito, nije znala je li dobrodošla." "Uði, zlato", rekoh joj uzevši je za ruku.
"Gdje ti je majka?" "Morala je poslovno otputovati." "Kamo?" upitah. Angela me pogleda. "Mislim u Francusku."
Okrenu se i ugleda Kim. "Ona je tvoja žena?" Nasmiješili se. "Moja zaruènica", rekoh. "Vrlo brzo vjenèat æemo se."
Angela je bila dosjetljiva. "Vrlo zgodna dama", reèe. Upoznah ih meðusobno. Kim se nasmiješila Angeli. "Jesi li veèerala?" upita je. "Nisam baš mnogo", odgovori. "Doði, nešto æemo pojesti", reèe Kim, pa obje krenuše u kuhinju.
Dok je Kim pokazivala Angeli sobu za goste nazvah Peachtreea. Bila je zamalo ponoæ, pa se isprièah što zovem tako
kasno. "Potrebni su mi neki podaci", rekoh mu. "Koliko se sjeæam ti si dopratio Thyme na Bradovu zabavu." "Toèno", odgovori Peachtree. "Takoðer, negdje sam èuo da je njezin prijatelj neki mafijaški gangster iz Las Vegasa." "I to je toèno", reèe Daniel, iako nisam siguran da je izraz 'prijatelj' onaj pravi - on je zapravo njezin zaštit PI RANE nik. Zove se Jimmy Pelleggi i bio je San Giancannin zastupnik u Las Vegasu." "Ima li on i sada nekih veza s kasinima?" upitah.
"Ne vjerujem", reèe Daniel. "Komisija za igre udaljila je mafiju iz kockarskih operacija." "Pa što onda radi u Las Vegasu?" "Koliko sam èuo, bavi se drogom i prostitucijom. On je vrlo težak momak", dodade Daniel. "Ima nadimak Jimmy Plavo Oko zato što su mu oèi ledeno plave." "Kakve zapravo veze ima s njim Thyme?" upitah. Daniel se nasmija. "On slijedi Giancannu. Naposljetku, Giancanna je dugo imao pod svojim okriljem jednog pjevaèa." "Znaš li što o èovjeku koji se zove Leonardo Da Vinci?" "Umjetnik?" upita Daniel. "Ne", objasnih mu. "On se u Europi bavi bankovnim poslovima, a znam da poznaje Jimmvja Pelleggija." "Ne znam o tome ništa", odgovori Daniel. Zahvalih mu i spustih slušalicu. Prvi put sam se prestrašio što ne mogu stupiti u vezu sa stricem Roccom. Nešto se èudno dogaðalo.
Sad sam znao da se Jimmy Plavo Oko bavi drogom. Podsjetio sam se da se drogom bavila i Alma. A znao sam i da je
Da Vinci imao kontakte s oboma. Nešto se dakle dogaða, ali nisam imao objašnjenje. Kim uðe u sobu za boravak.
"Angela je otišla u krevet." HAROLD ROBBINS "Dobro", rekoh. "Mislim da bismo i mi trebali uèiniti isto. Dan je bio dug." Kim me pogleda. "Sto misliš, zašto je Alma u tolikoj hitnji otputovala u Francusku?" "Ne znam", rekoh. "Ali èini mi se da to ima neke veze sa stricem Roccom. I on je veèeras odjurio u Francusku. Možda su pred njim neke nevolje."
PI RANE 8 Kim i ja doruèkovali smo kavu i danske kolaèiæe. "Prije nego što odemo u ured, morat æemo naæi nekoga
da se pobrine o Angeli", reèe ona. "Ne možemo je ostaviti samu." "Nisam o tome razmišljao. Znaš li ikoga tko bi tu mogao pomoæi?" upitah. "Moja sestra ima troje djece. Ona bi nam mogla reæi." "Potraži je", rekoh. "Netko nam je potreban i to odmah." Zaèu se telefon i Kim se javi. "To je Da Vinci." Pruži mi slušalicu. "Dobro jutro", rekoh. "Dobro jutro", odgovori on. "Jeste li razgovarali s Almom?" "Ni rijeèi." "Dobro, ja jesam", reèe Da Vinci. "Èuo sam da je ostavila kod vas svoje dijete." HAROLD ROBB1NS "Da, to me iznenadilo", rekoh. "Djevojèica je došla k nama nakon što smo se vratili s veèere." "Je li što rekla kamo je otputovala njezina majka?" "Ne, rekla mi je tek to kako joj je majka kazala, da provede kod mene nekoliko dana." Da Vinci se naljutio. "Kod mene su dva Almina putna kovèega koje sam joj trebao predati. Sad ne znam što bih s njima." "Sto se u njima nalazi?" upitah. "Nemam pojma, Almini su.
Nikad mi to nije ni spomenula." On zastade trenutak. "Mogu li ih ostaviti kod vas, a vi ih predajte Almi kad se vrati."
"Ne znam, zašto ne", odgovorili. "Napokon, moram joj vratiti i dijete." "Ostavit æu kovèege u vašem hotelu", reèe Da Vinci. "Moram se danas vratiti u Liechtenstein." "U redu", rekoh. Odložih slušalicu i rekoh Kim: "Da Vinci ima dva putna kovèega za Almu. Dopustio sam mu da ih ostavi ovdje." Ona uze telefon i nazva sestru s kojom je razgovarala
nekoliko minuta. "Sestra zna djevojku koja æe se moæi pobrinuti o Angeli. Poslat æe je odmah." "Hvala Bogu", rekoh.
Angela ude u sobu gdje smo doruèkovali. "Dobro jutro", reèe. "Jesi li dobro spavala?" upitah je. Angela kimnu. "Zaista dobro." "Sto bi voljela za doruèak?" upita je Kim. "Petit pain du chocolat i kavu." PIRAN 5 Kim se nasmija. "Broj jedan, nemamo u kuæi petit pain du chocolat, broj dva, premlada si 2a kavu." Angela se namršti. "Moja mi majka uvijek daje kavu." "Gledaj," reèe Kim, "ovo je Amerika. U Americi djeca piju mlijeko a ne kavu. Ne mogu pronaæi petit pain du chocolat, ali mogu èokoladne uštipke. U svakom sluèaju, mislim da bi trebala jesti nešto sadržajnije."
Glas joj je zazvuèao majèinski. "Sto misliš o jajima sa Šunkom ili kobasici u palaèinki?" "Kobasica u palaèinki, to zvuèi dobro", zakljuèi Angela vedro. "Ali ako ne dobijem šalicu kave, neæu moæi ostati budna cio dan." Kim se nasmija. "Dobro, ali vrlo blagu kavu." "Dobro", suglasi se Angela. "Uzet æu cafe au lait." "Fino", uzvrati joj Kim i pozove sobnog konobara. Angela me pogleda. "Cime æemo se danas baviti?" upita. "Dovest æu nekoga tko æe ostati s tobom. Kim i ja moramo na posao", objasnih. "Oboje me podsjeæate na majku", uzdahnu Angela. Kad sam došao u ured Jim Handlev me veæ èekao. "Imam obavijesti o Aerospatialeu", reèe. "Sto je posrijedi?" upitah. Nije mi izgledao sretno. "Nisu dobre èini se. Nizozemci su im ponudili više novaca." "To je ludo. Posao nam je ponudio upravo Aerospatiale", rekoh. HAROLD ROBBIMS "Sto ti mogu reæi. Upravo to sam èuo." "Jedino što bismo mogli uèiniti, mislim, bilo bi da im odmah platimo u gotovu." Rekao sam to nakon što sam razmotrio u sebi razne moguænosti.
Handlev me pogleda. "Uopæe nisi razgovarao s drugim zrakoplovnim kompanijama. Kako znaš na koliko možeš
pucati? Popust od dvadeset posto na toliko mnogo zrakoplova odnio bi nam barem èetvrt milijarde dolara", reèe. "A mi ih ovog trenutka nemamo." "Najebali smo", rekoh. "Netko je prokužio našu blagajnu. Zato je nizozemska kompanija i naèinila tu ponudu." "Sto æemo sada?" upita Handlev. "Neka se nizozemska kompanija jebe", rekoh. "Kupit æemo ih."
"Ali oni žele kupiti tebe", reèe zaèuðeno Handlev. "Oni žele kupiti nas, mi želimo kupiti njih", rekoh. "Oni æe nam ponuditi tri milijarde. Ja æu im za njihovu kompaniju ponuditi pet milijardi." "Odakle ti novac?" upita Handlev. Nisam mu spomenuo kako stric Rocco želi da vodim golemu kompaniju, možda najveæu investicijsku kompaniju na svijetu.
Da ispunim njegovu želju, morao bih imati novac. Umjesto toga, rekoh Handlevu da se uvijek možemo spojiti u jednu
kompaniju ako pothvat ne uspije, ili bismo mogli nagovoriti Milkena da proda naše loše obveznice i tako stekne za nas
novac. FI RANE "A što æeš s Milleniumom?" upita. "I'-urcSkv ti je veæ doznaèio petsto devedeset pet milijuna. Kako bismo odatle mogli izvuæi novac?" Zavalih se u naslonjaè. "Istina je, doznaèili su mi taj novac, ali studio se još uvijek raèuna kao moje vlasništvo." "Kako æemo otplatiti posudbu?" upita Handlev. Nasmiješili se. Godinama sam promatrao Kerkoriana kako pokušava prodati Metro Goldwyn Mayer i United Artists. Meðutim, kompanije su redovito ostajale
pod njegovom kontrolom. Ono što on prodaje, to su komadiæi." "I onda?" upita Handlev. "To je vrlo jednostavno.
Prodat æu inozemna distribucijska prava filmskoj arhivi. Ondje još uvijek postoji petnaest stotina umjetnièkih filmova, plus ostala filmska roba." Handlev me pogleda. "Uèinilo mi se da ne kaniš ostati u filmskom biznisu?" "Nema veze", rekoh. "Nismo li se veæ složili kako njihove nekretnine i ostala imovina mogu biti prodani èak za èetiri stotine
milijuna dolara? To nije loše." Na Handlevevu licu ukaza se izraz poštovanja. "Jede," reèe, "stvarno postaješ komad."
Kim je ušla u moj ured sa sat i pol zakašnjenja. "Sestra je poslala njegovateljicu. Dogovorila sam se s njom da povede Angelu u Disnevland", reèe ona. "To je zgodno", rekoh. HAROLD ROBBIMS "Takoðer, kad sam veæ sve uredila za Disnevland i poèela se spremati da krenem, pojavio se Da Vind s Alminim aluminijskim kovèezima, s porukom da ih
predamo Almi kad se ona vrati." "Lijepo", rekoh. "Je li poruèio još nešto?" "Samo to da hvata let za Europu još ovog popodneva." "Mislim da æe to biti u redu", rekoh. Javio se telefon i moja se tajnica oglasi preko interkoma. "Na liniji je neki gospodin Pelleggi." "Nismo se upoznali prošle noæi", reèe Pelleggi. "Ali vidio sam vas s Da Vincijem, pa sam se upitao imate li njegov broj." "Nažalost ne", rekoh. "Znam jedino to da se on upravo vraæa u Europu." "Prokletstvo", izvali Pelleggi. "Znate li što o gospoði Jarvis?" upita. "Ne", rekoh. Oklijevao je trenutak. "Ja sam prijatelj vašeg strica.
Poznajemo se mnogo godina." "Drago mi je", rekoh. "Veoma sam ponosan na strica Rocca." "Ja takoðer investiram u jednu kompaniju zajedno s gospodinom Di Stefanom", reèe. "I onda?" upitah. "Bilo bi mi vrlo važno pronaæi vašeg strica", reèe Pelleggi. "Koliko ja znam, on je još uvijek u Atlantic Citvju." ? I RAN i "Iz njegova apartmana nije mi nitko odgovorio", reèe. "Siguran sam da æe se ubrzo pojaviti", rekoh. "Ako ga budem èuo, zamolit æu ga da vam se javi." "Cijenit æu to", odvrati Pelleggi i ponovno poèe oklijevati. "Usput reèeno, jeste li znali da je Almin suprug, Reed Jarvis, navalio na moju prijateljicu one noæi kad je bila zabava kod Bradleva?" "Nemam pojma o tome", rekoh, što je uostalom bila istina. "Taj kurvin sin mogao je biti sretan što je poginuo prije nego što bih ga ja prièepio. Ne bi mu bilo lako", reèe. "Sve je dobro što se svrši dobro", rekoh. "Sad samo moramo pripaziti da ostanemo uredni." Zavlada tišina a onda se on nasmija. "Zovite me Jimmy Plavo Oko. Nalik ste svom stricu." On spusti slušalicu. HAROLD ROBBIN5
9 Otišao sam kasno iz ureda. Kim je izišla ranije jer je htjela provjeriti je li s Angelom sve proteklo u redu. Kad sam se spustio do parkirališnog kata, nije bilo ni žive duše. Službenici i èuvari veæ su otišli. Uskoèih u Blazer i napustili
garažu. Skrenuo sam na bulevar Centurv. Sa stražnjeg sjedala javi mi se neki glas. "Senor Stevens", javi se netko sa španjolskim akcentom. "Prošlo je veæ mnogo vremena." Pogledah u retrovizor. "Da, prošlo je", rekoh. Zadnji put vidio sam tog èovjeka u Peruu. "Satnice Gonzales." Èovjek se nasmiješi. "Sjeæate se toèno imena, ali nisam više satnik. Sad sam general." "Èestitam", rekoh. "Zašto se niste pojavili u mom uredu?" "Nisam želio da me itko primijeti zajedno s vama", objasni. "Što mogu uèiniti za vas", upitah. "Senorita Vargas nazvala me juèer i zamolila me da vas potražim jer je u velikoj nevolji. Skrenuh auto sa ceste, zaustavih ga i okrenuh mu se. "Generale Gonzales, zašto ne biste prešli na prednje sjedalo. Tako bismo udobnije razgovarali." General Gonzales nije se mnogo promijenio. I dalje je bio vitak i dotjeran, kao nekad. U kosi je bilo malo sjedina, ali oštro rezani brkovi bijahu i dalje crni. Vratih se u promet. "Je li Alma spomenula kakva je nevolja posrijedi?" "Nije mogla uæi u pojedinosti. Ali znam da je s tim u vezi svakako cocaina." "Mislio sam da se prestala time baviti. Naposljetku, bila se udala za vrlo bogatog èovjeka, i sad ima gomilu novca." "To je istina", reèe Gonzales. Ali mafija vrši na nju strašan pritisak. Žele da za njih obnovi svoje stare južnoamerièke veze." "Kriste", rekoh. "Kao da se ništa nije promijenilo." Gonzales kimnu. "Objasnila mi je kako æe biti s vama u kontaktu, a mi bismo mogli utvrditi što treba uèiniti." Pogledah ga. "Poznajete li mog strica, gospodina Di Stefana?" upitah. "Znam za njega", reèe Gonzales. "Ali nismo se nikad sreli." "Mislim da su ona i moj stric trenutaèno u Europi, gdje pokušavaju izgladiti problem." Pogleda kroz automobilski prozor. "Hoæete li me potražiti èim vam se ona javi?" "Hoæu", rekoh. "Gdje stanujete?" HAROLD ROBBINS "Nisam još uzeo hotel", odgovori mi.
"Tek što sam stigao." "Onda doðite k meni na veèeru a zatim æemo vam naæi mjesto za poèinak." On kimnu.
"Gracias, senor." Krenuh sjeverno prema brzoj cesti za Sunset Boulevard, a zatim istoèno prema Bel Airu. "Prate li vas tjelesni èuvari?" upita Gonzales. "Ne", rekoh. "Još od trenutka kad ste izišli iz garaže slijede nas dvojica u crnom Fordu." Pogledah preko retrovizora. Nisam mogao vidjeti ništa. Gonzales raskopèa kaput i izvuèe automat. "Za svaki sluèaj", reèe. "Pitam se što bi to moglo biti", rekoh i proðoh hotelskom pristupnom stazom do svog bangaloa. Izidosmo iz kola, no i dalje nisam vidio nikoga. Ušli smo u zgradu. Angela me vidje i potrèa prema vratima, ali onda primijeti
Gonzalesa. Ona se nasmiješi i progovori španjolski "Buenas noches, Tio." Sagnu se da je poljubi. "Angela," reèe engleski, "veæ si postala velika djevojka." Angela se okrenu meni. "Voljela bih za veèeru Big Maca." Tek tad se pojavi Kim iz druge sobe. "Njegovateljica kaže da je u Disnevlandu neprekidno jela hamburgere i pržene krumpire", reèe. PIRANS "A što ja znam", rekoh. "Ako hoæe imati Big Maca neka joj bude. Neka djeca budu djeca." Predstavih generala, ali rekoh Kim kako je on došao iz Perua jer sam ga želio vidjeti. "Mislim da bismo mogli veèerati ovdje", rekoh. "Veèeras æe nam se vjerojatno javiti Alma ili stric." "Želim Big Maca", ponovi Angela. "Dobro. Kim, zamoli djevojku da odvede Angelu i nabavi joj hamburger." Zatim se obratih Gonzalesu. "Pridružit æete nam se za veèerom, a zatim æu nazvati recepciju i osigurati vam sobu u hotelu." Naruèismo jelo od sobnog konobara. Dok smo sjedili za
barom uživajuæi piæe, nazva me Jimmy Plavo Oko. "Jeste li èuli što o svom stricu?" upita. "Još ne." "Odredio sam dva èuvara da vas prate", reèe Jimmy. "Nadam se da se ne protivite." "Zbog njih sam se malo zabrinuo", primijetili. "Znao sam da me još od ureda prate dva èovjeka." "Oni su moji ljudi", reèe. "Rekao sam da budu blizu vas ukazu li se problemi." "Zašto bih trebao imati ikakvih problema?" "Da Vinci se sprema napakostiti vam", reèe. "Kako bi to mogao? On je obièan glasnik." "On je više od glasnika", reèe Jimmy. "Njegov posao su udarci." "Koga on progoni?"
upitah. "Nije me zabrinuo." "Progoni vašeg strica", reèe. "Èini mi se da se zbog toga vratio u Europu. Nasluæujem da je vaš stric otišao HAROLD ROBB1NS na Siciliju, na razgovor s komisijom." Jimmy Plavo Oko neko je vrijeme
šutio. "Je li Da Vinci ostavio nešto kod vas?" upita. "Da", rekoh. "Ostavio je dva komada prtljage za koja je ustvrdio da pripadaju Almi." "Dobro", reèe Jimmy Plavo Oko. "Sjedite mirno, ja odmah kreæem." Bili smo usred veèere kad me nazvao recepcioner i rekao kako imamo posjetitelja, nekog gospodina Pelleggija. "Pošaljite ga ovamo", rekoh. Kad sam otvorio vrata, Jimmy Plavo Oko promotri Gonzalesa. "Tko je on, dovraga?" upita. "Almin prijatelj iz Perua", objasnih. Pogleda me. "Je li on u redu?" upita. "Na našoj je strani", odgovorih. "Dobro", reèe. Jimmy otvori vrata bangaloa, reèe dvojici èuvara neka uðu, a zatim me pogleda. "Gdje su kovèezi koje je ostavio Da Vinci?" Pogledah Kim. "Gdje si ostavila kovèege?" "U gostinskom ormaru", odgovori Kim. Otvorih vrata ormara i izvukoh dva aluminijska kovèega. Jimmy mahnu jednom od dvojice. "Otvori ih." Èovjek izvuèe veliki džepni nož. Gurnu položenu stranu sjeèiva u bravu kovèega i udari je. Brava se otvori. On podigne poklopac kovèega. MRAME Pogledasmo što je
unutra. Bio je krcat celofanskim vreæicama bijelog praha. Jimmy reèe èovjeku da otvori vreæicu, a zatim uze malo
praha i liznu ga. "Heroin", reèe. Kim mi se okrenu. "Sto æeš uèiniti? Riskiraš da svršiš u zatvoru." "Slušaj, to se mene ne tièe", rekoh. "Što æemo sad?" upitah Jimmvja. "To je bio dio pogodbe. Da Vinci je trebao donijeti heroin sa Sicilije u zamjenu za kokain iz Kolumbije", objasni on. "Kakve to veze ima sa stricem Roccom?" upitah. "Vaš stric bio je izvan tog posla veæ dugo vremena. Ali ima ljudi koji ga žele ponovno uvuæi", odgovori on. Reèe svom èovjeku da
zakljuèa kovèeg. "Sto mislite, koliko tu ima heroina?" upitah. "Mislim da svaki kovèeg sadrži èetrdesetak kilograma."
"Koliko to vrijedi?" upitah. "Na veliko oko sedam milijuna dolara. Na ulici, nakon što je obraðen, možda sto pedeset milijuna." "I što æemo sada s tim?" upitah. Jimmy se nasmiješi. "Ja æu se pobrinuti", reèe. "Mogu li telefonirati?"
"Svakako", rekoh. Jimmy poèe pritiskati brojeve. Za nekoliko sekundi poèeo je s nekim govoriti na talijanskom.
Govorio je tako brzo da nisam mogao ni slijediti što kaže. Vratio je slušalicu i okrenuo mi se. HAROLD RO3BIMS
"Da Vinci je veæ na Siciliji", reèe. "Mislim da je važno pronaæi što prije vašeg strica. Mora biti o tome obaviješten."
Dade znak dvojici ljudi neka iznesu kovèege. Jimmy Plavo Oko pruži mi ruku. Budite sa mnom u vezi, ostavit æu ova
dva èovjeka da vas èuvaju", objasni. "Nikad se ne zna što te hulje pripremaju." Zatrese glavom. "Sada kad je suðenje Pizzi Connection završeno, u posao ulazi gomila uljeza. Mislim da oni progone stare ljude. Njih mogu nadzirati samo
sicilijanski gospodari." Promatrao sam ih dok su izlazili iz bangaloa. Zatim sjedoh uz bar i pogledah generala
Gonzalesa. "Sto vi mislite?" Peruanski general odgovori mi sasvim tiho. "Svi su oni hulje", reèe. 10 Bilo je sat do ponoæi. Dovršili smo veèeru i ispijali kavu. Angela je veæ otišla u krevet. General me pogleda preko stola. "Imate li neko oružje?" upita. "Nemam", rekoh. "Ne treba mi." "Sada bi vam moglo biti potrebno", reèe. Zavuèe ruku u kaput i izvadi mali automat od 9 milimetara. "Držite ga za svaki sluèaj." "Mislite li da æe biti problema?" upitah. "Imam neki predosjeæaj da nešto nije u redu", odgovori. "Na što mislite?" Pogleda me. "Jimmy Plavo Oko kao da nije bio iznenaðen što se heroin našao kod vas", reèe. "Nije mu trebalo mnogo da se udalji s kovèezima. Sto je ono rekao, koliko to vrijedi? Sedam milijuna dolara?" "Tako je", rekoh. Peruanac kimnu. "Nije loš uèinak za jednu veèer." "Sto hoæete reæi?" upitah. HAROLD ROBBINS "Kazao je da se zamjenjuje kokain za heroin. Ali nije vam kazao odakle
dolazi cocaina. Èini mi se da æemo veèeras još èuti o mafiozu." "Rekao je da mi ostavlja dvojicu svojih ljudi kao tjelesne èuvare." Gonzales se zagonetno nasmiješi. "Ne znam jesu li to èuvari Hi izvršitelji umorstva. Jimmy Plavo Oko igra se sa sedam milijuna dolara. Kad bih bio na njegovu mjestu, ne bih ostavio svjedoke." Promislili trenutak.
"Možda ste u pravu." Telefon poèe zvoniti i javi se Kim. "Na telefonu je tvoja tetka Rosa." "Teta Rosa?" upitah. Nisam èuo o njoj veæ dugo vremena. Uzeh slušalicu. "Teta Rosa, kako ste?" "Fino", odgovori ona. "Vrlo kasno se javljate", rekoh. "Upravo sam se prisjetila", reèe. "Tvoj otac uvijek je slao cvijeæe na zadušnice tvog djeda u Palermu", reèe.
"Mislim da bi bilo lijepo kad bi ove godine ti poslao cvijeæe." Zamislih se trenutak, ali ovo je bilo prvi put da sam èuo o tom cvijeæu. Shvatio sam da mi teta Rosa želi nešto priopæiti. "Sve u redu", rekoh. "Kad bih trebao poslati cvijeæe?"
"Misa æe biti u Palermu za tri dana", reèe teta Rosa. "Imamo roðaka koji je cvjeæar u grand hotelu Villa Igiea. On æe znati kamo poslati cvijeæe." "Dobro. Pobrinut æu se za to." PIRANS Glas tete Rose bio je ozbiljan. "Nemoj zaboraviti, doista je važno." "Ne brini se, teta Rosa. Vodit æu raèuna", rekoh. "Uvijek si bio dobar momak. Znam da æeš biti i sada. Laku noæ." Kim i Gonzales gledali su me. "Sad znamo gdje æemo naæi strica Rocca", rekoh. Gonzales me ponovno pogleda. "Mislim da bi bilo dobro da ostanemo uz vas. Ja sam napokon profesionalac i znat æu se oduprijeti opasnosti." "U tom sluèaju mogu vam ponuditi samo sofu, jer je u gostinskoj sobi Angela." "Nema problema", reèe.
"Gdje æeš naæi strica Rocca?" upita Kim. "U Palermu, za tri dana. Ujutro æemo srediti sve za put. A sad poðimo u krevet." U tri ujutro telefon zazvoni još jednom. Podigoh slušalicu. Ovaj put bila je Alma. "Je li Angela kod tebe?"
upita. "Jest", odgovorili. "Je li dobro?" upita. "Dobro je", odgovoriti. "Gdje si ti?" "U Parizu", reèe. "Je li došao general Gonzales?" "On je sada ovdje." "Dobro, daj da mu nešto kažem." Odoh u boravak gdje je general sjedio širom otvorenih oèiju. "Na telefonu je Alma", rekoh. HAROLD RO3B1NS On uze slušalicu. Poèeo sam slušati, ali shvatih da razgovaraju španjolski. Jamaèno je to bio neki peruanski argot. On joj naposljetku reèe "Dobro, bit æu i ja ondje."
Zatim odloži slušalicu. "Sto je kazala?" upitah. "U Cap d'Antibesu ugovorila je najam jedne jahte, pa æe ona i vaš stric njom otploviti do Palerma. Vaš stric misli da æe tako sigurnije putovati." "Je li nešto rekla da æemo se vidjeti ondje?"
upitah. "Jest", odgovori on. "Potvrdila je poruku tete Rose." "Dobro", rekoh. "Rezervirat æu sutra avion." On me pogleda. "Što æete s onim tjelesnim èuvarima?" "Nije me briga", rekoh. "Ako oni ne smetaju nama, ni mi neæemo njima." Vratih se u spavaonicu. Kim je sjedila u krevetu. "Sto se dogaða?" upita. Nasmiješili se. "Odlazimo na svadbeno putovanje u Europu. Prispjeli smo u Palermo dan prije nego što sam se trebao vidjeti sa stricem Roccom.
Hotel je bio udoban, a Kim i ja dobili smo zgodnu prostoriju. Gonzalesova soba bila je u hodniku nasuprot nama. U
sedam naveèer siðosmo na piæe u koktel bar. "Kao da je grad miran", rekoh. FI RANE General kimnu. "Podsjeæa me na neke peruanske gradove. Prièinjaju se mirnima, ali pod površinom uvijek se kriju problemi." Konobar pristupi stolu.
Kim je zaželjela Asti Spumante, general i ja naruèismo viski. Ranije tog dana ruèali smo u nekom restoranu nedaleko
od hotela. Odluèili smo veèerati kasnije u samom hotelu. Jelovnik je bio potpuno talijanski - pasta, pasta, pasta. Mirno smo sjedili ne razgovarajuæi, kad zaèuh iza sebe glas. "Gospodine Stevens." Okrenuh se. Preda mnom je stajao Jimmy Plavo Oko s dvojicom svojih tjelesnih èuvara. "Biste li imali što protiv da vam se pridružim s piæem", upita on.
"Naprotiv, pozivam vas." On se smjesti u stolac. "Nisam vas oèekivao ovdje", reèe. "Ni ja nisam oèekivao vas."
"Hoæete li se sresti sa svojim stricem?" "Nisam imao poruka od njega. Samo malo putujem. Usput, pohodit æu misu zadušnicu svojim djedovima", rekoh. "Sto vas dovodi ovamo?" "Posao", reèe Jimmy Plavo Oko. Nisam ga upitao kakav posao. Jimmy Plavo Oko se nasmiješi. "Poznajem vrlo dobro ovaj grad. Dopustite da vas pozovem na veèeru."
"Ako vam to nije neugodno", rekoh. HAROLD RO3BJNS "Ni najmanje", odgovori on. "Bit æe mi zadovoljstvo."
Pogledah ga. "Usput, prije neki dan spomenuli ste mi da je Da Vind veæ u Italiji", rekoh. "Mislite li da bi mogao biti ovdje?" Jimmy Plavo Oko slegnu ramenima. "Ne znam. Ali sve je moguæe. Morali bismo držati otvorene oèi", reèe.
"Èekat æu vas u hotelskom predvorju u osam i trideset." "Dogovoreno", rekoh. Jimmy se podiže i napusti koktel bar.
Njegovi tjelesni èuvari su ga slijedili. Pogledah Gonzalesa i Kim. "Što mislite?" General nije bio zadovoljan. "Mislim da smo u nevolji. Ne znamo tko je na našoj strani." Jimmy Plavo Oko došao je po nas Mercedesom 600. Trebalo nam
je dvadesetak minuta da se dovezemo do restorana na rubu grada. Restoran se nalazio u nekadašnjoj privatnoj vili.
Sjeli smo na terasu s koje se otvarao vidik na more. Veæ nakon nekoliko minuta, konobari postaviše pred nas veliki
pladanj s predjelima. Jimmy Plavo Oko naruèi dvije butelje crnog vina. Uzeh omot s èaèkalicama sa stola i nasmijan
se. "Èemu se smijete?" upita Jimmy. Pružih mu omot na kojemu je bilo otisnuto "Proizvedeno u Brooklynu, New York." f I RANE I Jimmy se nasmija. "Svijet je malen", reèe. "Recite mi, što mislite, što je vaš stric naumio raditi?"
"Koliko ja znam," rekoh, "stric Rocco želi se potpuno povuæi iz poslova." Jimmy zatrese glavom. "Oni mu to neæe dopustiti. On zna previše." "Starac je", rekoh. "Mislim da bi mu mogli pokloniti nekoliko posljednjih godina u miru."
Jimmy na to nije rekao ništa. Obratio se Kim: "Ovdje je vrlo dobra hrana. Imaju izvrsnu teletinu i velièanstvenu svježu ribu. Bit æe dobro sve što zaželite." "Volim ribu", reèe Kim. Osvrnuh se po restoranu. Na terasi je bilo tuce stolova, ali smo bili jedini gosti. "Èini se da nemaju mnogo posla", rekoh. "Ovo je Sicilija, nitko ne jede prije ponoæi", reèe Jimmy. "Amerikanci smo, pa smo došli rano." Konobar nam je pružio jelovnike. "Mislim da bih volio teletinu", rekoh.
"I fettucini uz to." "Ja æu uzeti morunu", reèe Kim. "I ja æu ribu", doda Gonzales. Jimmy pogleda konobara. "Ja æu mušule." Mrzio sam mušule. Veæ pogled na njih izazivao mi je muèninu. Èim je sunce zašlo nastupila je naglo tama.
Konobari donesoše svijeæe na stolove. Bili smo pri glavnom jelu i Jimmy Plavo Oko bio je dobre volje. "Vi ne
shvaæate važnost Sicilije", reèe mi. "Ovo je siromašna zemlja i siromašan narod. Ali nekako HAROLD RO33INS smo se uspjeli probiti i postati važni. Ne zaboravite, da nije bilo nas, ne bi bilo ni Las Vegasa. A ja sam proveo cio život održavajuæi ondje red." "Ali vi ne posjedujete više kasina", rekoh. On se nasmija. "Nisu mi više potrebni. Ima mnogo drugih poslova koji donose daleko više novca." Pogledah ga. "Niste li zabrinuti da bi vam ih netko mogao preoteti?"
"Pokušavali su", reèe. "Ali nitko nije uspio." Pogleda prema vratima. "Dovraga, što se to dogaða?" upita i pogleda svoje èuvare. Gonzales i ja osvrnusmo se za njegovim pogledom. Iz restorana prilazila su terasi dva èovjeka. Tjelesni
èuvari Jimmvja Plavog Oka pokazali su zaprepaštenost a zatim hitro išèeznuše. Jimmy se mašio za kaput u trenutku
kad sam gurnuo Kim sa stolice na pod. Legao sam na nju da je zaštitim. Nisam primijetio je li Jimmy Plavo Oko uspio
izvuæi revolver iz kaputa. Jedan Uzi naèinio je šare po njegovu tijelu. U hipu se ona dvojica okrenuše i prema nama,
ali Gonzales je bio pravi profesionalac. Imao je dva automatska Colta 45, u svakoj ruci po jedan. Raznio je glave onoj
dvojici. "Isuse", promucah. "Ovo su bili nespretnjakoviæi", reèe Gonzales prijezirno. Ako su nas htjeli sve ubiti, morali su pucati bez prekida." Ustadoh i pomogoh Kim da se digne. Bila je blijeda i kao da joj se povraæalo. "Nemoj ih gledati", upozorih je. PI RANE Javi se Gonzales. "Krenimo odavde prije nego što se pojavi policija." Jimmy Plavo Oko ležao je potrbuške, dok mu je krv natapala kaput, cureæi iz rupa koje su naèinili meci prošavši mu kroz cijelo
tijelo. Gonzales i ja pridržavali smo Kim dok smo izlazili. Pogledah dvojicu mrtvih ubojica. Jedan od njih bio je Da
Vinci. Da Vinci se više nikad neæe igrati raèunalom, pomislih. Usput reèeno, na licu je imao vrlo glup izraz. Dok smo
izlazili kroz prednja vrata osoblje restorana nije nam reklo ni rijeèi. Potražih dvojicu èuvara, ali nije im bilo ni traga.
Mercedes je bio na svom mjestu, s kljuèem u bravi. "Krenimo", rekoh. "Pronaæi æemo nekako put do hotela."
Gonzales me pogleda. "Ne znam zapravo tko je trebao biti njihova žrtva, Jimmy ili vi." HAROLD ROBBINS 11 Stric Rocco se nije pojavio u hotelu sve do sedam naveèer. Veæ sam bio pripravan napustiti Siciliju. Palermo nije bio
najljubazniji grad na svijetu. Napokon se pojavio u našoj sobi. "Kako ste putovali?" upita. "Lijepo, ali nisam znao da æu se ovdje naæi usred rata." "Zao mi je", primijeti stric Rocco. "Èuo sam veæ." "Kako si mogao èuti?" upitah. "Od komisije", objasni. "Znaš li da protiv tebe nije bio samo Da Vinci nego i Jimmy Plavo Oko?" "Sto bi on imao protiv mene?" Stric Rocco slegnu ramenima. "Mislili su da æe tako šèepati i mene. Ali sad to više nije važno, sve sam riješio.
Sastao sam se sa sicilijanskom komisijom, koja je na èelu najvažnijih obitelji na otoku. Poslali su odobrenje pet
obitelji u New York." "Što to znaèi?" upitah. PIRANE On me pogleda. "Znaèi da izlazim iz posla. Preostaje jedino da ti preuzmeš Inter-World Investments." "I kad æemo se s njima sastati da to obavimo?" upitah. "Kad se vratimo u New York", reèe stric. "Njihovi su uredi u financijskoj èetvrti. "Pa zašto sam onda dolazio na Siciliju? Da me nastrijele?"
"Ne zato", odgovori stric Rocco. "Veèeras imamo sveèanu veèeru tebi u èast. Komisija te želi vidjeti." "Sto ako im se ne dopadnem?" upitah. "Hoæe li me ubiti?" "Nemoj biti smiješan", reèe stric. "Veèera æe biti vrlo ugodna." Susretoh se s njegovim pogledom. "Osjeæat æu se bolje ako mi daš strojnu pušku." On se nasmija. "Neæe ti trebati. Imat æemo svu zaštitu koja nam je potrebna." "Moram se presvuæi", reèe Kim. "Nisam znala da je pred nama i sveèana veèera."
Pogleda strica Rocca. "Hoæe h. Alma biti u sveèanoj haljini?" "Naravno", reèe on. "Gdje mogu nabaviti haljinu", upita Kim. "Ne brini se. Sve su trgovine otvorene do deset naveèer. A veèera neæe poèeti prije ponoæi." "Volio bih vidjeti senoritu Vargas", javi se Gonzales. Stric Rocco kimnu. "Neæe biti problema. Možete mi se pridružiti kad odavde krenemo na brod. Ona je ondje." HA&OLD ROBBINS General kimnu. Stric Rocco dobaci mi pogled. "I ti bi morao poæi u kupovinu jer æe ti trebati sveèano odijelo. Veèera æe zaista biti formalna." "Koliko æe ljudi biti nazoèno?"
upitah. "Dvadeset èetvero ili dvadeset petero. Oni su zaista radoznali da te vide. Mnogi od njih poznavali su tvog oca za njegovih mladih dana." "Gdje æe biti održana veèera?" upitah. "U ovom hotelu. Rezervirao sam privatnu dvoranu."
On me pogleda. "Kao da nisi osobito sretan." "Još nisam siguran da æe mi se to dopasti", rekoh. "Nemoj biti tako napet", prigovori stric. "Zapamti da si i ti èlan obitelji." General Gonzales pošao je za stricem Roccom. Pogledah Kim.
"Pozovi recepciju i raspitaj se za najbolje trgovine u gradu." Dok smo se oblaèili za veèeru, mene i Kim uhvati smijeh.
Morali smo posuditi svoju garderobu u nekom butiku za vjenèanje. Iako je moje sveèano odijelo skrojio Giorgio
Armani, ipak je bilo staro tri godine. Kim je na sebi imala pravu sicilijansku odjeæu s dugim èipkastim ogrtaèem. "U
ovome bismo mogli otiæi do gradonaèelnika i vjenèati se", primijeti ona. "Sve je moguæe", rekoh. "Veæ dugo nisam vidio takvo sveèano odijelo. Ali kad si na Siciliji, moraš raditi ono što rade Sicilijanci." PI RANE Pogledah uru.
"Kriste, još ima vremena. Do veèere moramo potrošiti još jedan sat. Popijmo nešto." Netko zakuca na vrata i ja ih otvorih. Bio je stric Rocco. Izgledao je fantastièno. A zašto i ne bi? Uostalom, ponio je na put vlastito sveèano odijelo.
"Gdje su Alma i Gonzales?" upitah. "Oni ne dolaze na veèeru", reèe. "Zar nisi rekao da Alma dolazi?" upita Kim.
"Predomislio sam se. Na Siciliji na sveèanim veèerama ne sudjeluju žene." "Onda zašto ja dolazim?" upita Kim. "Prije svega, ti si Amerikanka. Drugo, objasnio sam i da si Jedova zaruènica i da oboje govorite talijanski, što æe Jedu u
njihovim oèima samo podiæi cijenu." "Dobro", rekoh. "Popijmo nešto." "Nešto na brzinu", dometnu stric Rocco.
"Moramo biti u dvorani prije nego što prispiju gosti." Okrenu se Kim. "To je vrlo zgodna haljina." Ona se nasmiješi.
"Osjeæam se kao sicilijanska mlada." Nasmiješi se i on. "Nitko neæe primijetiti razliku." Èetvrt sata prije ponoæi ušli smo u privatnu blagovaonicu. Toèno u ponoæ poèeli sa pristizati ostali uzvanici. S mnogo uzajamnog poštovanja stric
Rocco me predstavio gostima onako kako su ulazili. Èetvorica su bili starci u invalidskim kolicima. Svaka kolica gurao
je neki mlaði èovjek. HAROLD ROBBIMS Stric Rocco sjeo je za stol u obliku slova U. Bio sam postavljen njemu
slijeva, a Kim je sjedila do mene. Stricu zdesna bio je neki stariji èovjek u kolicima. Pojavila se teškoæa. Razgovarali su meðusobno pa su se i meni obraæali svojim sicilijanskim dijalektom. Jedva sam mogao razumjeti koju rijeè. Rocco
mi je pokušao prevoditi, ali to je bilo nespretno jer je morao i sam razgovarati s ostalima. I Kim je pomagala u
prevoðenju, ali njezin talijanski bio je mnogo bolji od sicilijanskoga. Kad su gosti shvatili moju nevolju, uljudno su
prešli na talijanski, pa smo mogli meðusobno opæiti. Oni stariji meðu uzvanicima govorili su mi o mom ocu, koliko su
ga mnogo cijenili jer je išao vlastitim putem. Rekli su mi i to da me cijene upravo zato što sam nastavio njegovim
primjerom. "Vrlo je lijepo što tako govore o tvom ocu", prišapnu mi Kim. "Da", odvratih. "Ali ne zaboravi da su svi oni jamaèno ubojice." Do dva sata ujutro veèera je bila završena, pa poèesmo ispijati zdravice. Stric Rocco održao je govor. Nisam shvatio baš sve što je rekao, ali razumio sam da zahvaljuje ostalima što su mu omoguæili èasno
povlaèenje. Èovjek s njegove desne strane takoðer je rekao nekoliko rijeèi i potom mu uruèio plišanu kutiju za nakit.
Stric Rocco otvori kutiju i izvadi iz nje dijamantima optoèenu uru Patek Philippe. Poljubi starca u oba obraza pa se
okrenu ostalim gostima. Bilo mi je to teško PI RANE povjerovati, ali dok im je zahvaljivao ugledao sam mu suze u
oèima. Svi su zapljeskali, a zatim se poèeše dizati odlazeæi. Neki zgodan mladi èovjek pristupi stolu i stade pred
stricem Roccom. Stric se nasmiješi i ispruži ruku. U taj mah mladiæ reèe nešto grubo, izvuèe revolver iz džepa i opali
u strica. Automatski, i ne razmislivši, skoèih preko stola i oborih mladiæa na pod. Isti èas pojaviše se pored mene dva èovjeka. Uhvatiše mladiæa u oduzeše mu oružje. Digao sam se i hitro pristupio stricu. Oslanjao se na Kim. Bio je vrlo
blijed. "Potražite lijeènika", doviknuh. Dva èovjeka podigoše ubojicu na noge. Starac u kolicima koji je sjedio pored strica Rocca reèe nešto grubim glasom. Zatim izvuèe oružje iz kaputa i ustrijeli napadaèa u glavu. Raskopèah kaput
strica Rocca. "Htio sam mirno umrijeti u krevetu, a ne od metka", reèe. Pogledah ga i nasmiješili se. "Od ove rane neæeš umrijeti. Samo si pogoðen u rame." Starac u kolicima okrenu mi se i na moje iznenaðenje obrati mi se ovaj put savršenim engleskim. "Isprièavam se", reèe. "Ljudi poput ovog ugrožavaju èast svih nas." U hotelskoj sobi stric Rocco je jeèao dok mu je lijeènik izvlaèio metak iz rane na ramenu. Lijeènik brzo namaza ranu jodom i stavi zavoj. Naèini
mu povoj preko HAROLD ROSBINS vrata i oprezno stavi u nj ranjenu ruku. Obratio se stricu na talijanskom. "Sto je
rekao", upitah. "Nisam baš shvatio." "Rekao mu je da ne mièe ruku i svakodnevno mijenja zavoj sljedeæih nekoliko dana", objasni mi Kim. "Nije loše." Lijeènik uze potkožnu injekciju da uštrca penicilin. Ponovno se obrati stricu na talijanskom. Kim mi prevede. "Kaže da je ovo zasad dovoljno, a kasnije bi morao uzimati po dva aspirina svaka èetiri sata, kako bi umanjio bol." Lijeènik se diže i stavi svoje instrumente u torbu. Reèe nešto Kim i ona prihvati njegove rijeèi. "Kaže kako æe doæi ujutro da ga pogleda." "Upitaj ga koliko mu dugujem", rekoh. Kim mu prenese rijeèi.
Lijeènik se nasmiješi i odgovori tiho na engleskom. "Tisuæu dolara." Pogledah Kim. "To je neki skupi lijeènik", rekoh.
Lijeènik mi se okrenu. "Nisam sluèaj prijavio policiji, a i to nešto stoji." Rastvorih kaput strica Rocca i izvadih lisnicu.
Brzo prebrojili deset novèanica od sto dolara i dadoh ih lijeèniku. "Hvala vam", rekoh. "Nema problema", reèe lijeènik.
"Hvala vama." On iziðe iz sobe. Stric Rocco pogledao me strogo. "Nisi mu trebao dati toliko. Primio bi i pola. Na Siciliji se ljudi uvijek pogaðaju." PIRAN5 "Zašto bih se pogaðao", rekoh. "To je bio tvoj novac." "Sranje", odgovori stric Rocco. Privukoh stolac krevetu. "Reci mi što se veèeras zapravo dogodilo. Kad god se naðem uz tebe, netko na tebe puca", rekoh. "Problem je što bi mogli pucati i na mene." "To su obiène budale", zakljuèi stric Rocco. "Nije me briga tko su ili što su", rekoh. "Želim da mi kažeš što æemo uèiniti u vezi s time." Stric Rocco zatrese glavom. "Ti ne bi trebao uèiniti ništa. Èasni ljudi veæ æe se pobrinuti." "Otkud ti tolika sigurnost?" upitah. "Možda su upravo oni kivni na tebe." "Ne budi glup", reèe stric Rocco. "Sad smo svi zajedno u zakonitom poslu." "Želiš li prenoæiti u hotelu?" upitah ga. "Mislim da æe ti ovdje biti udobnije nego na brodu." "To je dobra zamisao", reèe. "Osim toga kasno je, a svima nam je potreban san. Sutra æemo razgovarati s Almom i Gonzalesom. Kad mi lijeènik poveže ranu,
spremit æemo se za odlazak kuæi." Ponovno me pogleda. "Morat æeš se zadržati u New Yorku i pohoditi urede Inter-World Investments. Imaju dva kata u 80. ulici. Mogao bi se poèeti upoznavati sa svojim službenicima." HAROLD
ROBBINS 12 Lijeènik je u deset ujutro došao promijeniti zavoj. Izmjerio je temperaturu stricu Roccu i kao da je bio
zadovoljan. Nije bilo groznice. On mu brzo dade još jednu injekciju penicilina i pažljivo vrati ruku u povoj. "Prilièno ste dobro", reèe stricu Roccu. "Jedino morate mijenjati zavoj svaki dan, dopustiti rani da se odmara i rame èe uskoro biti kao novo." Stric Rocco mu zahvali i otprati ga do vrata. Nakon što je lijeènik otišao, stric Rocco sjede za stol za kojim smo pili kavu. "Jesi li se èuo s Almom?" upita me. "Ne." "Èudno. Iznenaðuje me što nije nazvala ili došla da me obiðe", reèe. "Nazvat æu brod." "Imaš li broj?" upitah. Stric Rocco potvrdi. Uze komad papira iz džepa i dade broj hotelskom službeniku. Èekao je nekoliko trenutaka dok je telefon zvonio. Pogleda me zatim zabrinuto. "Nitko ne
odgovara. Za to bi moralo postojati neko objašnjenje." f"IRANL "Možda je ona s Gonzalesom na putu ovamo", rekoh.
"Mislim da bismo morali otiæi do broda", reèe stric. "Dobro", rekoh i javih recepciji da nam naruèe taksi. Nakon petnaest minuta bili smo u luci, na molu gdje je brod bio usidren. Empress of Beaulieu bila je 120 stopa duga motorna
jahta, izgraðena u brodogradilištu Chantier d'Esterel u Cannesu. Iziðosmo iz taksija i pogledasmo brod. Nismo vidjeli
nikoga. Stric Rocco bez rijeèi izvuèe revolver iz kaputa. "Poðimo na palubu", reèe a zatim dodade Kim: "Bolje da ostaneš u taksiju." "Zašto? Misliš li da je ondje nešto opasno?" "Ne znam", odvrati on. "Ali uèini tako za svaki sluèaj."
Zatim upita mene: "Imaš li kakvo oružje?" Imao sam revolver od 9 mm koji mi je dao Gonzales. Slijedio sam strica Rocca uz pristupni most. Stupismo na palubu a zatim krenusmo prema salonu i zapovjednièkom prostoru. Stric Rocco
ispruži ruku ispred mene i pokaza nešto. Jedan mornar ležao je skvrèen na podu ispod kormilarskog kotaèa. Stric se
okrenu i povede me niz male spiralne stube prema kabinama. Promotrili prizor kad smo ušli u hodnik. General
Gonzales ležao je s dvije rupe u glavi. Stric Rocco hitro otvori vrata prve kabine. Alma je ležala nauznak na krevetu,
prerezana vrata, dok joj je krv potpuno zamrljala haljinu. Osjetih muèninu. HAROLD ROB BI NS Stric Rocco gurnu
me natrag u hodnik i zatim uza stube. Pogledah ga. "Zašto?" Na licu mu se pojavi mraèan izraz. "Trgovina drogom.
Rekao sam joj neka se s tim ne igra. Htjela je iziæi iz posla, ali zaželjela se još jedne, konaène lovine." I dalje sam osjeæao muèninu. "Sto æemo sada?" Napustili smo brod i ostali nijemi i kad smo ušli u taksi. Stiskao sam ruku Kim dok smo se polagano udaljavali i vraæali u hotel. Kim me pogleda. "Što se dogodilo?" upita me u kolima. "Mrtvi su", prošaptah. Lice joj zahvati izraz užasa. Poèe jecati. "Bože", reèe. "Sto æe biti od onoga dragog djeteta?" To se zbilo prije èetiri godine. Proveli smo nekoliko tjedana u New Yorku dok sam obavljao razgovore sa službenicima Inter-Worlda. Zatim se vratismo u Kaliforniju. Mjesec dana nakon tog dogaðaja Kim i ja vjenèali smo se u Las Vegasu.
Ondje sam izgubio trideset dvije tisuæe dolara igrajuæi baccarat. Mjesec dana nakon našeg vjenèanja usvojili smo
Angelu, a za dvije godine dobili smo i vlastito dijete. Djeèaka, nazvanog John po mom ocu. U meðuvremenu je stric
Rocco napustio Atlantic City i vratio se u New York. Unajmio je kuæu koju mi je svojedobno prodao. Kao da je
uživao u životu, no imao sam dojam da mu manjka akcija. Radio sam naporno neprekidno, i u nekoliko godina Inter-
World uspeo se gotovo do vrhunca vodeæih 500 kompanija prema èasopisu Fortune. U javnosti je postao poznat
zamalo kao IBM. Kasno jedne veèeri nazva me teta Rosa. Plakala je. "Rocco je na smrtnoj postelji i želi te vidjeti prije nego što ode." Veæ sutradan ujutro došao sam u New York. Teta Rosa sjedila je pred spavaæom sobom jecajuæi. U
sobi je molio neki mladi sveæenik. Veæ je udijelio stricu Roccu posljednju pomast. Stric se borio za dah. Pored
kreveta sjedila je bolnièarka. Povezala ga je sa srèanim monitorom. U njegovo tijelo bio je iz pokretnog spremnika
unošen kisik. Lice mu je bilo blijedo i izgledao je kao da se strašno muèi. Dotaknuo sam mu oprezno ruku, da ne bih
pomaknuo intravenoznu iglu. Polako se okrenu i pogleda me. Sljedeæi trenutak progovorio je. "Zbilja sam nastradao", reèe. Pokušah ga oraspoložiti. "Vidio sam ljude i u gorim prilikama." "Sigurno", reèe. "Ali oni su bili veæ mrtvi."
"Strièe Rocco, zašto se tužiš? Govorio si mi kako želiš umrijeti u krevetu. Evo, moæi æeš." "Zaista si bezobrazan -
nakon svega što sam uèinio za tebe. Jedan si od najbogatijih ljudi na svijetu." "Nije istina. Ta samo dugujem više novca nego itko drugi." \ HAftOID ROBBINS Stric se nasmija. "Pravi si Sicilijanac. Krv ti je možda napola židovska, ali srce ti je èisto sicilijansko", prozbori on slabim glasom. "Ti si dio obitelji. Ti si sin kojega sam izgubio." "Nikad ne bih mogao nadomjestiti Angela, ali hvala ti što to kažeš." "Nekoæ sam te zbilja mrzio", reèe. "Zašto?" "Znam", reèe,
"da si ti ustrijelio Angela." "Prištedio sam mu patnje", odgovorili. "Zato što sam ga volio, a on mi je rekao kako mu moram pomoæi zato što pripadam obitelji." Stric Rocco ušuti trenutak. "Znam", reèe konaèno. "Alma mi je to priopæila prije mnogo godina. Kazala mi je kako si ga pokušavao spasiti, ali nije bilo nikakve moguænosti da uspiješ."
Maknu drugu ruku. "Na ruci imam prsten, uzmi ga." Polagano skinuh prsten. Bio je to staromodan, težak zlatni prsten s velikim èetvrtastim dijamantom u sredini. "Stavi ga na ruku", reèe. "Želim da ga zadržiš. Htio sam ga ostaviti Angelu, ali ti si mi sada Angelo." Stavih ga na prstenjak desne ruke. Osjetih težinu. "Lijeènici su mi objasnili", reèe,
"da neæu još dugo." "Lijeènici nisu sveznadari", rekoh. On se nasmiješi. "Nije mi više stalo", reèe. "Ne želim èekati."
Stisnu mi ruku i sklopi oèi. Onda mu se kapci još jednom otvoriše. Umro je. Dan nakon pokopa strica Rocca sjedio
sam u blagovaonici njegove kuæe s mnoštvom papira ispred sebe. PIKANE Dobio sam posljednje potvrde od
predsjednika. Odluèio sam taj novac priložiti zakladi strica Rocca. U sobu uðe kuæna pomoænica. "Nekoliko prijatelja gospodina Di Stefana želi vas vidjeti", reèe. "Zamoli ih da udu", odgovorili. Uðoše tri stara èovjeka. Sjetio sam se da sam ih vidio na pokopu, ali tada nisam s njima razgovarao. Poèeli su mi govoriti o stricu Roccu kojega su poznavali
još od mladih dana. Poznavali su i mog oca. Objašnjavali su mi koliko su tužni zato što više nema mnogo èasnih ljudi.
"Ali Rocco je bio izniman èovjek", reèe jedan od njih. "Nikad nije iznevjerio povjerenje. Bio je zaista velik, èastan èovjek." Zahvalili im što su došli. Kad su se digli da odu, jedan od njih primijeti strièev prsten na mojoj ruci. Uze me za ruku. "Poznat mi je taj prsten" reèe. "Bio je to prsten vašeg strica, a prethodno oca vašeg strica - vašeg djeda. Prsten koji je bio simbol pravog dona." Prije nego što sam uspio povuæi ruku, on se sagnu i poljubi prsten. Zatim to uèiniše i ostala dvojica. Pogledaše me i u oèima im se ukazaše suze. "Bog bio s vama, don Jede", rekoše i odoše. Sjedio sam nekoliko trenutaka i gledao papire. Poèeše mi teæi suze. Bilo mi je jasno da sam sasvim obièan èovjek. I to
Amerikanac, a ne Sicilijanac. Ali tim starim ljudima ja sam postao kum...
Nakladnik
EXTRADE d.o.o.
Rijeka,
G. Duella 2,
Tel. 051/673-066,
Mob. 098/214-906
Za nakladnika Predrag Tomljanoviæ
Prijevod Radovan Stipetiæ
Lektura/Korektura Marija Špiranoviæ
Priprema za tisak EXTRADE d.o.o.
Tisak PROSVJETA, Bjelovar 1997.
Katalogizacija u publikaciji - CIP Sveuèilišna knjižnica Rijeka UDK
Document Outline
��
��