PRVI DIO
Timski igraè
1.
Kad je otvorio vrata, oglasio se alarm.
Takvu bi se grešku moglo oèekivati od amatera, no to je bilo èudno za Connora Fitzgeralda koga njegovi kolege smatraju profesionalcem nad profesionalcima.
Fitzgerald je pretpostavio da æe proæi nekoliko minuta prije nego što lokalna policia reagira na provalu u èetvrti San Victorina.
Još je preostalo nekoliko sati do poèetnog udarca godišnje utakmice protiv Brazila, ali zacijelo je veæ ukljuèeno pola televizora u Kolumbiji. Da je Fitzgerald u zalagaonicu provalio nakon poèetka utakmice, policia vjerojatno ne bi reagirala do zadnjeg suèeva zvižduka..Dobro je poznato da lokalni kriminalci utakmicu smatraju de-vedesetominutnim razdobljem slobodnog djelovanja. No njegovi planovi za tih devedeset minuta natjerat æepoliciju da danima proganja vlastite sjene. Proæi æe tjedni, možda mjeseci, prije nego što netko shvati pravo znaèenje provale što se zbila tog subotnjeg poslijepod-neva.
Alarm se i dalje èuo kad je Fitzgerald zatvorio stražnja vrata i hitro se zaputio kroz maleno skladište prema prednjem dijelu prodavaonice. Ignorirao je nizove ruènih satova na malenim postoljima, smaragde u celofanskim vreæicama i zlatne predmete svih velièina i oblika izložene iza rešetke od fine žièane mreže. Svi su bili pomno obilježeni imenom i datumom kako bi se njihovi osiromašeni vlasnici u roku od šest mjeseci mogli vratiti po svoje obiteljsko nasljedstvo.
Malo ih je to èinilo.
Fitzgerald je razmaknuo zavjesu od kuglica što je dijelila skladište od prodavaonice i zastao iza tezge. Pogled mu se zaustavio na trošnoj kožnatoj kutiji na postolju u sredini izloga. Na poklopcu su izblijedjelim zlatnim slovima bili otisnuti inicijali "D. V. R." Stajao je posve nepomièno dok nije bio siguran da nitko ne gleda unutra.
Kad je Fitzgerald ranije toga dana prodao to rukom izraðeno remek-djelo, objasnio je vlasniku zalagaonice da se ne kani vratiti u Bogotu, pa ga može odmah ponuditi na prodaju. Fitzgerald se uopæe nije èudio da je komad veæ stavljen u izlog. Zasigurno nema još jednog takvog u gradu.
Upravo se htio popeti preko tezge kad neki mladiæ proðe kraj izloga. Fitzgerald se ukoèio, ali èovjek je bio posve zaokupljen malenim radijem što ga je pritisnuo na lijevo uho. Fitzgeralda nije opazio, kao što ne bi opazio ni krojaèku lutku u izlogu. Kad je nestao iz vida, Fitzgerald se prebaci preko tezge i poðe do izloga. Pogledao je na obje strane ceste i provjerio da nema sluèajnih promatraèa, ali nije nikoga vidio. Jednim je pokretom uzeo kožnatu kutiju s postolja i skoèio iza tezge. Okrenuo se kako bi još jednom pogledao kroz izlog i uvjerio se da nièije radoznale oèi nisu bile svjedokom kraðe.
Fitzgerald se brzo vratio prema skladištu. Razmaknuo je zavjesu od kuglica i dugim koracima pošao prema zatvorenim vratima. Pogledao je na sat. Alarm je treštao veæ devedeset osam sekundi. Koraknuo je u ulièicu i oslušnuo. Da je èuo zavijanje policijske sirene, skrenuo bi lijevo i nestao u labirintu ulièica iza zalagaonice. No, uz izuzetak alarma, sve je ostalo tiho. Skrenuo je desno i ležerno krenuo u pravcu Carrere Septime.
Kad je Connor Fitzgerald stigao do kolnika, pogledao je lijevo pa desno, te je ne osvrnuvši se prešao na drugu stranu ceste. Nestao je u pretrpanom restoranu gdje se skupina buènih navijaèa okupila oko televizora s velikim ekranom.
Nitko ga nije ni pogledao. Zanimalo ih je samo promatranje beskonaènih ponavljanja ona tri gola što ih je Kolumbija dala prethodne godine. Sjeo je za stol u kutu. Nije mogao dobro vidjeti televizijski ekran, ali je imao savršeni pogled preko ceste. Stara ploèa iznad zalagaonice s rijeèima /. Escobar. Monte de Piedad, esta-blecido 1946. njihala se na poslijepodnevnom povjetarcu.
Prošlo je nekoliko minuta prije nego što se uz škripanje guma ispred prodavaonice zaustavio policijski automobil. Kad je Fitzgerald vidio kako dva policajca ulaze u zgradu, ustao je od stola i 10
bezbrižno izišao kroz stražnja vrata u drugu mirnu ulicu subot-njeg poslijepodneva. Zaustavio je prvi prazni taksi i otegnutim južnoafrièkim naglaskom rekao: - El Belvedere na Trgu Bolivar, por favor. - Vozaè je kratko kimnuo glavom, kao da mu je želio staviti do znanja da se ne želi upuštati u dugaèki razgovor. Fitzgerald se zavalio na stražnje sjedalo otrcanog žutog taksija, a vozaè je pojaèao radio.
Fitzgerald ponovno pogleda na sat. Jedan sat i sedamnaest minuta. Kasnio je nekoliko minuta. Govor je zacijelo veæ poèeo, ali buduæi da su govori uvijek trajali više od èetrdeset minuta, imao je dovoljno vremena da obavi ono radi èega zapravo i jest u Bogoti. Pomaknuo se nekoliko centimetara udesno kako bi bio siguran da ga vozaè dobro vidi u retrovizoru.
Fitzgerald je želio da svi koji su ga toga dana vidjeli daju otprilike isti opis kad se policia poène raspitivati; muškarac, bijelac, pedesetih godina, malo viši od sto osamdeset centimetara, oko devedeset pet kilograma, neobrijan, tamna razbarušena kosa, odjeven poput stranca, sa stranim naglaskom, ali ne amerièkim. Nadao se da æe barem jedan od svjedoka moæi prepoznati južnoafrièki nazalni izgovor. Fitzgerald je uvijek dobro oponašao naglaske. U srednjoj je školi redovito upadao u nevolje jer je oponašao svoje uèitelje.
Radio u automobilu stalno je emitirao mišljenja jednog struènjaka za drugim o vjerojatnom ishodu tradicionalnog godišnjeg susreta. Fitzgerald se mentalno iskljuèio, jer taj jezik nije posebno želio svladati, iako je u posljednje vrijeme svom oskudnom rjeèniku dodao rijeèi falta, fuera i gol.
Kad se sedamnaest minuta potom maleni fiat zaustavio ispred El Belvedera, Fitzgerald je vozaèu pružio novèanicu od deset tisuæa pesosa i izišao iz taksija prije nego što mu je vozaè dospio zahvaliti na tako velikodušnoj napojnici. No, taksisti Bogote nisu baš poznati po èestom korištenju rijeèi muchas gracias.
Fitzgerald je potrèao uz hotelske stube, kraj vratara u livreji i kroz vrata na okretanje. U predvorju se zaputio ravno prema nizu dizala nasuprot recepciji. Morao je prièekati samo nekoliko trenutaka dok se jedno od èetiri dizala nije vratilo u prizemlje. Kad su se vrata otvorila, koraknuo je unutra i pritisnuo dugme s oznakom "8", a odmah zatim i dugme za zatvaranje vrata tako da nitko drugi nije uspio uæi u dizalo. Kad su se na osmom katu vrata otvorila, Fitzgerald se zaputio po tankom sagu hodnika do sobe 807. Gurnuo je plastiènu karticu u prorez, prièekao da se upali
«eleno svjetlo i
11
okrenuo kvaku. Èim su se vrata otvorila, objesio je na vanjsku kvaku natpis Favor de no Molestar, a zatim zatvorio i zakljuèao vrata.
Opet je pogledao na sat: dvadeset èetiri minute do dva. Procijenio je da je policija veæ zacijelo otišla iz zalagaonice zakljuèivši da je rijeè o lažnoj uzbuni. Nazvat æe gospodina Escobara u njegovoj kuæi na selu i obavijestiti ga kako se èini da je sve u redu, te æe ga zamoliti da ih u ponedjeljak, kad se vrati u grad, obavijesti ako nešto nedostaje. No Fitzgerald æe mnogo ranije trošnu kožnatu kutiju vratiti u izlog. Escobar æe u ponedjeljak ujutro prijaviti kradu samo nekoliko malenih paketa nebrušenih smaragda što ihjepolicia uzela na odlasku. Koliko æe vremena proæi prije nego što otkrije jedinu drugu stvar koja je nestala? Dan? Tjedan? Mjesec? Fitzgerald je veæ zakljuèio da æe morati ostaviti neki trag kako bi ubrzao proces.
Fitzgerald je skinuo jaknu, objesio je na naslon najbliže stolice i uzeo daljinski upravljaè sa stola kraj kreveta.
Pritisnuo je tipku za ukljuèivanje i sjeo na kauè ispred televizora. Ekran je ispunilo lice Ricarda Guzmana.
Fitzgerald je znao da æe Guzman u travnju navršiti pedeset godina, ali s visinom od sto osamdeset tri centimetra, gustom crnom kosom i bez problema s težinom mogao je mnoštvu koje ga je obožavalo reæi da još nema èetrdeset i ono bi mu vjerovalo. Na kraju krajeva, malo Kolumbijaca oèekuje da æe njihovi politièari o bilo èemu govoriti istinu, pa tako i o svojim godinama.
Ricardo Guzman, favorit u predstojeæim predsjednièkim izborima, šef je Cali kartela koji kontrolira 80 posto newyorške trgovine kokaina, a zaraðuje više od milijardu dolara godišnje. Nitko ne zna koliko je smrti na Manhattanu izravna posljedica operacija te grupacije. Fitzgerald nije naišao na tu informaciju ni u jednima od triju kolumbijskih državnih novina, možda zato što je veæinu državnog tiska kontrolirao upravo Guzman.
- Prvo što æu uèiniti kao vaš Predsjednik bit æe nacionalizacija svih kompanija u kojima su Amerikanci veæinski dionièari.
Malena skupina koja je okruživala stube zgrade Kongresa na Trgu de Bolivar gromoglasno je odobravala. Savjetnici Ricarda Guzmana uporno su ga uvjeravali da æe držanje govora na dan utakmice biti gubitak vremena, ali on ih je ignorirao raèunajuæi na to da æe milijuni televizijskih gledatelja mijenjati kanale u potrazi za nogometom te æe ga ugledati na svojim ekranima, makar samo na trenutak. Isti æe se ljudi iznenaditi kada ga samo sat vremena poslije ugledaju kako stiže na pretrpani stadion. Guzmanu je nogo-12
met bio dosadan, ali je znao da æe njegov dolazak nekoliko trenutaka prije izlaska domaæe momèadi na teren skrenuti pozornost mnoštva s Antonija Herrere, potpredsjednika i njegovog glavnog takmaca u izborima. Herrera æe sjediti u posebnoj loži, ali Guzman æe biti usred mnoštva, iza jedne od vratnica gola. Želio je stvoriti sliku narodskog èovjeka.
Fitzgerald je procijenio da je preostalo otprilike šest minuta govora. Veæ je najmanje desetak puta èuo Guzmana kako govori u pretrpanim dvoranama, u polupraznim barovima, na uliènim uglovima, èak i na autobusnom kolodvoru kad se kandidat mjesnim graðanima obratio iz stražnjeg dijela autobusa. Povukao je kožnatu kutiju s kreveta i stavio je u krilo.
- ... Antonio Herrera nije liberalni kandidat - siktao je Guzman - veæ amerièki kandidat. On nije ništa više doli trbuhozbor-èeva lutka, a svaku njegovu rijeè bira èovjek koji sjedi u Ovalnom uredu.
Gomila mu je ponovno klicala.
Pet minuta, procijenio je Fitzgerald. Otvorio je kutiju i zagledao se u Remington 700 što ga nije vidio tek nekoliko sati.
- Kako se Amerikanci usuðuju oèekivati da æemo uvijek pristati na sve što njima odgovara? - dreknuo je Guzman. -1
to samo zbog moæi svemoguæeg dolara. Do vraga i svemoguæi dolar!
Gomila je još glasnije klicala kad je kandidat iz lisnice izvadio novèanicu od jednog dolara i razderao na komadiæe Georgea Wa-shingtona.
- Mogu vam sa sigurnošæu reæi jedno - nastavio je Guzman bacajuæi poput konfeta siæušne djeliæe zelenog papira iznad mnoštva.
- Bog nije Amerikanac... - sveèano reèe Fitzgerald.
- Bog nije Amerikanac! - viknuo je Guzman. Fitzgerald je iz kožnate kutije oprezno izvadio McMillanov kundak od fiberglasa.
- Za dva æe tjedna graðani Kolumbije imati priliku cijeli svijet upoznati sa svojim stajalištem - vikao je Guzman.
- Èetiri minute - promrmljao je Fitzgerald kad je pogledao ekran oponašajuæi kandidatov osmijeh. Uzeo je cijev od nehrða-juæeg èelika s njezina mjesta u kutiji i prièvrstio je na kundak. Odgovarala je poput rukavice.
- Kad god se diljem svijeta budu održavali sastanci na najvišoj razini, Kolumbija æe ponovno sjediti za konferencijskim stolom, a neæe o tome tek iduæeg dana èitati u tisku. U roku od godine dana 13
natjerat æu Amerikance da se prema nama odnose kao prema sebi ravnima, a ne kao prema zemlji Treæeg svijeta.
Mnoštvo je urlalo dok je Fitzgerald iz kutije uzimao snajper-ski nišan Leupold 10 da ga namjesti u dva mala utora na vrhu cijevi.
- U roku od sto dana u našoj æete zemlji vidjeti promjene što ih Herrera ne bi mogao zamisliti ni u stotinu godina. Jer kad ja budem vaš Predsjednik...
Fitzgerald je polako ugnijezdio kundak puške Remington 700 na svoje rame. Èinilo mu se da mu je to stari prijatelj.
No tako i treba biti; svaki je dio rukom izraðen prema njegovim toènim specifikacijama.
Podigao je teleskopski nišan do slike na televizijskom ekranu i poravnao maleni niz toèkica dok ih nije centrirao dva i pol centimetra iznad kandidatova srca.
- ... obuzdati inflaciju... Tri minute.
- ... smanjiti nezaposlenost... Fitzgerald je izdahnuo.
- ... i tako se riješiti siromaštva.
Fitzgerald je brojio, tri... dva... jedan, a potom je lagano stisnuo okidaè. Jedva je èuo škljocaj povrh buke mnoštva.
Fitzgerald spusti pušku, ustane s kreveta i odloži praznu kožnatu kutiju. Proæi æe još devedeset sekundi prije nego što Guzman stigne do ritualnog kuðenja predsjednika Lawrencea.
Izvadio je jedan metak sa šupljim vrhom iz malena kožnog ležaja u poklopcu kutije. Spustio je kundak i ubacio metak u kuæište, a potom je odluènim pokretom prema gore zatvorio cijev.
- Ovo æe biti posljednja prilika da graðani Kolumbije isprave katastrofalne neuspjehe iz prošlosti - vikao je Guzman, a glas mu se sa svakom rijeèi sve više dizao. - Stoga moramo biti sigurni u jedno...
- Jedna minuta - promrmlja Fitzgerald. Mogao bi od rijeèi do rijeèi ponoviti posljednjih šezdeset sekundi Guzmanova govora. Maknuo je pogled s televizora i polako se zaputio preko sobe prema francuskim prozorima.
- ... da ne prokockamo tu zlatnu priliku...
Fitzgerald razmakne èipkastu zavjesu što je skrivala pogled na vanjski svijet i zagleda se preko Trga de Bolivar do sjevernog dijela trga gdje je predsjednièki kandidat stajao na najgornjoj stubi zgrade Kongresa i promatrao mnoštvo.
Upravo se spremao za svoj coup de grace.
14
Fitzgerald je strpljivo èekao. Nikad se na otvorenom ne zadržavaj više no što je potrebno.
- Viva la Colombia! - viknuo je Guzman.
- Viva la Colombia! - u divljem zanosu uzvratila je gomila, iako su mnogi u mnoštvu bili samo plaæene ulizice strateški rasporeðene meðu ljudima.
- Volim svoju zemlju - izjavio je kandidat.
Preostalo je trideset sekundi govora. Fitzgerald otvori francuski prozor. Doèekala ga je gromoglasna buka mnoštva koje je ponavljalo svaku Guzmanovu rijeè.
Kandidat je spustio glas gotovo do šapta.
- Želim da vam jedno bude jasno... jedino iz tog razloga želim služiti kao vaš Predsjednik.
Fitzgerald po drugi put polako prinese kundak puške Reming-ton 700 do svog ramena. Sve su oèi bile uprte u kandidata dok je grmio:
- Dios guarde a la Colombia! - Buka je postala zaglušujuæa kad je podigao obje ruke visoko u zrak da zahvali na urliku svojih biraèa: - Dios guarde a la Colombia! - Guzmanove su ruke nekoliko sekundi pobjednièki ostale u zraku, što se dogaðalo na kraju svakoga govora. I, kao i uvijek, nekoliko je trenutaka ostao posve nepomièan.
Fitzgerald je poravnao siæušne toèke dok se nisu našle dva i pol centimetra iznad kandidatova srca, a potom je izdahnuo i prste lijeve ruke stisnuo oko kundaka.
- Tri... dva... jedan - promrmljao je ispod glasa, a zatim lagano pritisne okidaè.
Guzman se još uvijek smiješio kad mu se dumdum metak zabio u prsa. Sekundu kasnije srušio se na pod poput lutke na koncu. Djeliæi kosti, mišiæa i tkiva letjeli su na sve strane. Krv je šikljala po onima koji su mu stajali blizu.
Posljednje što je Fitzgerald vidio bile su kandidatove ispružene ruke, kao da se predaje nepoznatom neprijatelju.
Fitzgerald spusti pušku, odvoji kundak i brzo zatvori i zakljuèa francuski prozor. Njegov je zadatak obavljen.
Jedini mu je problem bio pobrinuti se da ne prekrši Jedanaestu zapovijed.
15
2.
- Trebam li poslati izraze suæuti njegovoj ženi i obitelji? - upita Tom Lawrence.
- Ne, gospodine Predsjednièe - odgovori ministar vanjskih poslova. - Mislim da biste to trebali prepustiti pomoæniku ministra za unutaramerièke poslove. Sad se èini sigurnim da æe Antonio Her-rera biti sljedeæi predsjednik Kolumbije, a to znaèi da æete s njim morati suraðivati.
- Hoæete li me vi zastupati na sprovodu? Ili da pošaljem potpredsjednika?
- Niti jedan od nas, bio bi moj savjet - odgovori ministar vanjskih poslova. - Naš veleposlanik u Bogoti može vas primjereno zastupati. Buduæi da æe sprovod biti ovog vikenda, ne može se od nas oèekivati da budemo na raspolaganju u tako kratkom roku.
Predsjednik kimne glavom. Veæ se naviknuo na trezveni pristup Larrvja Harringtona svemu, ukljuèujuæi i smrt.
Mogao se samo pitati kako bi Larry postupio da netko na njega izvrši atentat.
- Ako imate trenutak vremena, gospodine Predsjednièe, mislim da bih vas trebao podrobnije upoznati s našom sadašnjom politikom prema Kolumbiji. Mediji bi vas mogli pitati o moguæoj uple-tenosti u...
Predsjednik ga je upravo kanio prekinuti kad se zaèulo kucanje na vratima i Andy Lloyd uðe u sobu.
Zacijelo je jedanaest sati, pomisli Lawrence. Otkako je Lloyda imenovao predstojnikom svog Ureda, više mu uopæe nije trebao sat.
16
- Kasnije, Larry - reèe Predsjednik. - Upravo mi predstoji tiskovna konferencija o Zakonu o smanjenju nuklearnog, biološkog, kemijskog i konvencionalnog naoružanja, a ne mogu zamisliti da æe mnoge novinare zanimati smrt predsjednièkog kandidata u zemlji koju, budimo realni, veæina Amerikanaca ne bi mogla naæi na zemljovidu.
Harrington je šutio. Nije smatrao svojom dužnošæu da Predsjedniku ukaže na to da veæina Amerikanaca na zemljovidu ne bi mogla naæi ni Vijetnam. No èim je Andy Lloyd ušao u prostoriju, Harrington je znao da bi mu samo objava nuklearnog rata osigurala prioritet. Kratko je kimnuo glavom Llovdu i izišao iz Ovalnog ureda.
- Zašto li sam imenovao tog èovjeka na taj položaj? - upita Lawrence pogleda uprta u zatvorena vrata.
- Larry vam je mogao isporuèiti Teksas, gospodine Predsjednièe, u trenutku kad su naše ankete pokazivale da vas veæina juž-njaka smatra slabiæem sa sjevera koji æe posve bezbrižno homoseksualca imenovati za predsjednika Odbora združenih naèelnika stožera.
- Vjerojatno bih to uèinio - reèe Lawrence - kad bih mislio da je on pravi èovjek za taj posao.
Jedan od razloga zbog kojeg je Tom Lavvrence svom starom prijatelju s fakulteta ponudio mjesto predstojnika Ureda Bijele kuæe bio je taj da nakon trideset godina nisu imali tajni jedan pred drugim. Andy je govorio ono što je mislio, bez imalo lukavstva ili zlobe. Ta ljupka vrlina osiguravala je da se on sam nikad ne može nadati da æe ga za nešto izabrati, pa nikad neæe biti suparnik.
Predsjednik je otvorio plavi fascikl s naznakom "ODMAH" što mu ga je Andy ostavio ranije tog jutra. Pretpostavljao je da je njegov predstojnik Ureda veæi dio noæi probdio pripremajuæi materijal. Poèeo je prelaziti pitanja za koja je Andy smatrao da æe najvjerojatnije biti postavljena na podnevnoj tiskovnoj konferenciji: Koliko uštede novca poreznih obveznika oèekujete postiæi primjenom te mjere?
Koliko æe Amerikanaca slijedom toga ostati bez posla ?
- Pretpostavljam da æe kao i obièno Barbara Evans postaviti prvo pitanje - reèe Lavvrence uzgledavši. - Imamo li pojma što bi to moglo biti?
- Ne, gospodine - odgovori Lloyd. - No buduæi da je inzistira-la na Zakonu o smanjenju naoružanja još od dana kad ste pobijedili Gorea u New Hampshireu, teško da se može buniti sad kad ste ga spremni donijeti.
AS/8ð
17
- Istina. No to je ne mora sprijeèiti u postavljanju nesusret-Ijivih pitanja.
Andy kimne glavom u znak slaganja.
- Postoji li netko odreðen kojeg želiš da izbjegnem?
- Ostatak gadova - reèe Lloyd i naceri se. - No, kad sve to uspješno završite, pristupite Philu Ansanchu.
- Zašto Ansanchu?
- On je na svakom stupnju podržavao taj Zakon, a veèeras je jedan od vaših gostiju na veèeri.
Predsjednik se nasmiješi i kinine glavom dok je prstom prelazio popis oèekivanih pitanja. Zaustavio se na broju sedam.
Nije li to još jedan primjer da Amerika skreæe sa svoga puta ?
Pogleda svog predstojnika Ureda.
- Katkad mislim da još uvijek živimo na Divljem zapadu, s obzirom na naèin na koji su odreðeni èlanovi Kongresa reagirali na ovaj Zakon.
- Slažem se, gospodine. Ali, kao što znate, 40 posto Amerikanaca još uvijek smatra da su Rusi najveæa prijetnja, a približno 30 posto oèekuje da æemo zaratiti s Rusijom još za njihova života.
Lawrence opsuje i proðe šakom kroz svoju gustu, prerano posi-jedjelu kosu. Nastavio je èitati pitanja, pa se ponovno zaustavio na devetnaestom pitanju.
- Dokad æe mi još postavljati pitanja o tome zašto se spalio poziv za vojsku?
- Sve dok budete vrhovni zapovjednik, rekao bih - odgovori Andy.
Predsjednik nešto promrmlja ispod glasa i prijeðe na sljedeæe pitanje. Ponovno uzgleda.
- Valjda ne postoji moguænost da Viktor Zerimski postane iduæi Predsjednik Rusije?
- Vjerojatno ne postoji - reèe Andy - ali pomaknuo se do treæeg mjesta u posljednjem ispitivanju javnog mnijenja. Iako mnogo zaostaje za premijerom Èernopovim i generalom Borodinom, njegov stav protiv organiziranog kriminala poèinje smanjivati njihovu prednost. Pogotovo zato što veæina Rusa vjeruje da Èernopova financira ruska mafija.
- Što je s generalom?
- On je poèeo gubiti tlo pod nogama jer veæi dio ruske vojske veæ mjesecima nije dobio plaæu. U tisku je bilo izvještaja o tome kako vojnici na ulicama prodaju odore turistima.
18
- Hvala Bogu da izbora neæe biti još dvije godine. Kad bi se èinilo da taj fašist Zerimski ima i najmanje izgleda da postane iduæi Predsjednik Rusije, Zakon o smanjenju naoružanja ne bi prošao ni prvu stubu ni u jednom parlamentu.
Lloyd kimne glavom, a Lawrence okrene stranicu. Prstom je nastavio prelaziti niz pitanja. Zaustavio se na dvadeset devetom.
- Koliko èlanova Kongresa u svojem okrugu ima postrojenja za proizvodnju oružja i vojne opreme? - upita i ponovno pogleda Llovda.
- Sedamdeset dva senatora i 211 èlanova Parlamenta - reèe Lloyd ni ne pogledavši svoj zatvoreni fascikl. - Morat æete uvjeriti barem 60 posto njih da vas podrže ako želite biti sigurni da æete imati veæinu u oba doma. I to pod pretpostavkom da možemo raèunati na glas senatora Bedella.
- Frank Bedell je zahtijevao sveobuhvatni Zakon o smanjenju naoružanja dok sam ja još bio u srednjoj školi u Wisconsinu - reèe Predsjednik. - On nema drugog izbora nego podržati nas.
- Možda je još uvijek za taj Zakon, ali osjeæa da niste išli dovoljno daleko. Nedavno je zahtijevao da smanjite troškove obrane za više od 50 posto.
- A kako oèekuje da to izvedem?
- Povlaèenjem iz NATO-a i ostavljajuæi Europljane da sami preuzmu odgovornost za svoju vlastitu obranu.
- Ali to je posve nerealno - reèe Lavvrence. - Èak bi se i "Amerikanci za demokratsku akciju" izjasnili protiv toga.
- Vi to znate, ja to znam, a pretpostavljam da èak i dobri senator to zna. No to ga ne spreèava da se pojavljuje u svakoj televizijskoj kuæi od Bostona do Los Angelesa i tvrdi kako bi 50 postotno smanjenje troškova obrane preko noæi riješilo probleme zdravstva i mirovinskog fonda u Americi.
- Volio bih da se Bedell brine o obrani našeg naroda onoliko koliko brine o zdravstvenoj zaštiti - reèe Lawrence. -
Kako da odgovorim na to?
- Obaspite ga pohvalama za neumorno i odluèno zanimanje za interese starijih osoba. Ali zatim naglasite da, sve dok ste vi vrhovni zapovjednik, Sjedinjene Države neæe smanjivati svoju obranu. Vaš æe prioritet uvijek biti briga o tome da Amerika ostane najsnažnija nacija na svijetu, et celera, et celera. Tako bismo mogli zadržati Bedellov glas, a možda èak i pokolebati dva-tri jastreba.
Predsjednik pogleda na sat i okrene treæu stranicu. Duboko je uzdahnuo kad je stigao do trideset prvog pitanja.
19
Kako se možete nadati da æe ovaj Zakon biti usvojen kada demokrati nemaju veæinu niti u jednom domu?
- Onda, Andy. Kako glasi odgovor na to?
- Reæi æete im da zabrinuti Amerikanci diljem zemlje jasno stavljaju do znanja svojim izabranim zastupnicima da je ovaj Zakon veæ davno trebalo donijeti, te da je to samo znak zdravog razuma.
- Tu sam reèenicu i zadnji put upotrijebio, Andy. Za Zakon o suzbijanju droge, sjeæaš se?
- Da, sjeæam se, gospodine Predsjednièe. I amerièki vas je narod zdušno podržao.
Lawrence još jednom uzdahne i reèe:
- Oh, kako bi bilo lakše vladati narodom koji nema izbore svake dvije godine i ne proganjaju ga mediji uvjereni da bi radili bolje nego demokratski izabrana vlada.
- Èak se i Rusi moraju prilagoditi fenomenu medijskog pritiska - reèe Lloyd.
- Tko bi vjerovao da æemo to doživjeti? - reèe Lavvrence i pogledom preleti posljednje pitanje. - Slutim da bi Èernopov izborio pobjedu kad bi ruskim glasaèima obeæao da æe biti prvi Predsjednik koji æe više trošiti na zdravstvo nego na obranu.
- Možda imate pravo - reèe Lloyd. - No takoðer možete biti sigurni da æe Zerimski, bude li izabran, poèeti obnavljati ruski nuklearni arsenal prije nego što mu uopæe padne na pamet izgradnja novih bolnica.
- To je sigurno - složi se Predsjednik. - No buduæi da nema izgleda da taj manijak bude izabran... Lloyd to nije komentirao.
20
3.
Fitzgerald je znao da æe iduæih dvadeset minuta odluèiti njegovu sudbinu.
Brzo je prešao preko sobe i pogledao televizijski ekran. Gomila je u svim pravcima bježala s trga. Buèno ushiæenje pretvorilo se u slijepu paniku. Dva savjetnika Ricarda Guzmana saginjali su se nad ostacima njegova tijela.
Fitzgerald je podigao praznu èahuru i vratio je natrag u ležište u kožnatoj kutiji. Hoæe li vlasnik zalagaonice shvatiti da je jedan metak upotrijebljen?
S druge strane trga vrisku uspanièenog mnoštva nadjaèalo je nezamjenjivo zavijanje policijske sirene. Ovaj su put mnogo brže reagirali.
Fitzgerald je skinuo nišan i stavio ga u udubljenje. Potom je od-vrnuo cijev i vratio je na njezino mjesto, a na koncu je spremio i kundak.
Posljednji je put pogledao televizijski ekran i ugledao kako se mjesna policia poput mrava slijeva na trg. Pograbio je kožnatu kutiju, stavio u džep kutiju šibica iz pepeljare na televizoru i krenuo prema vratima.
Pogledao je na obje strane praznog hodnika, a zatim hitro pošao u pravcu teretnoga dizala. Nekoliko je puta pritisnuo maleno bijelo dugme na zidu. Samo nekoliko trenutaka prije no što je otišao u zalagaonicu otvorio je prozor koji je vodio na požarne ljestve, ali je znao da bi ga vjerojatno na dnu klimavih metalnih ljestvi èe-21
kala policijska potjera ako bi morao prijeæi na svoj drugi plan. Ne bi bilo nikakvog helikoptera u Rambo stilu, s lopaticama što se vrte i nude mu bijeg u slavu dok meci lete oko njegovih ušiju i pogaðaju sve osim njega. Ovo je stvarni svijet.
Kad su se teška vrata dizala polako otvorila, Fitzgerald se našao licem u lice s mladim konobarom u crvenom sakou koji je nosio pretrpani pladanj. Oèito je izvukao kraæi kraj te nije dobio slobodno poslijepodne kako bi gledao utakmicu.
Konobar nije uspio sakriti iznenaðenje kad je ugledao gosta kako stoji ispred teretnog dizala. - No, senor, perdone, no puede entrar - pokušao je objasniti dok je Fitzgerald strugnuo kraj njega. No gost je pritisnuo dugme s oznakom
"Planta Baja" i vrata su se zatvorila prije nego što mu je mladiæ uspio reæi da to dizalo završava u kuhinji.
Kad je stigao u prizemlje, Fitzgerald je vješto krenuo izmeðu stolova od nehrðajuæeg èelika pokrivenim nizovima hors d'oeuvre-sa što su èekali da ih netko naruèi, i boca šampanjca koje æe se otvoriti ako domaæini pobijede. Stigao je do druge strane kuhinje, gurnuo okretna vrata i nestao mnogo prije nego što se netko od osoblja u bijelom dosjetio pobuniti. Potrèao je slabo osvijetljenim hodnikom - prethodne je noæi uklonio veæi dio žarulja - do teških vrata što vode u hotelsku podzemnu garažu.
Iz džepa jakne izvadi veliki kljuè, zatvori vrata za sobom i zakljuèa ih. Zaputi se zatim ravno prema malenom crnom volksvvage-nu parkiranom u najtamnijem kutu. Iz džepa na hlaèama izvadi drugi, manji kljuè, otkljuèa vrata automobila, sjedne za upravljaè, gurne kožnatu kutiju ispod suvozaèeva sjedala i okrene kljuè u bravi. Motor je odmah oživio, iako nije radio u protekla tri dana. Nekoliko je sekundi turirao motor, a zatim je ubacio u prvu brzinu.
Fitzgerald je bez žurbe manevrirao izmeðu nizova parkiranih automobila i vozio strmom rampom do ulice. Zastao je na vrhu rampe. Polida je provaljivala u jedan parkirani automobil i nitko nije èak ni pogledao prema njemu. Skrenuo je lijevo i polako se poèeo udaljavati s Trga de Bolivar.
A tada je iza sebe zaèuo zavijanje sirene. Pogledao je u retrovizor i vidio kako mu se brzo približavaju dva policajca na motorima s ukljuèenim signalnim svjetlima. Fitzgerald se maknuo do ruba ceste, a motoristi i vozilo hitne pomoæi, u kojem se nalazilo Guz-manovo beživotno tijelo, projurili su kraj njega.
Na sljedeæem je križanju skrenuo lijevo u sporednu ulicu i pošao dugim, zaobilaznim putem do zalagaonice, èesto se vraæa-22
juæi natrag. Dvadeset èetiri minute kasnije skrenuo je u ulièicu i parkirao iza nekog kamiona. Uzeo je trošnu kožnatu kutiju ispod suvozaèeva sjedala i ostavio automobil nezakljuèan. Kanio se vratiti za upravljaè za manje od dvije minute.
Brzo je provjerio ulièicu. Nikoga nije bilo na vidiku.
Kad je Fitzgerald ušao u zgradu, alarm se ponovno oglasio. No ovoga se puta nije bojao da bi neka policijska patrola mogla brzo stiæi - veæina pripadnika policije imat æe pune ruke posla, bilo na stadionu, gdje bi za trideset minuta trebala poèeti utakmica, ili uhiæivanjem svakoga tko se još uvijek nalazi u blizini Trga de Bo-livar.
Fitzgerald je za sobom zatvorio stražnja vrata zalagaonice. Ponovno je hitro prošao kroz stražnju prostoriju, razmaknuo zavjesu od kuglica i stao iza tezge. Provjerio je da nema prolaznika prije nego što je trošnu kožnatu kutiju vratio na njezino mjesto u izlogu.
Kad se Escobar u ponedjeljak ujutro vrati u prodavaonicu, koliko æe vremena proæi prije nego što otkrije da je jedan od šest magnumovih dumdum metaka ispaljen, a da je na mjestu ostala samo èahura? Hoæe li se uopæe potruditi da tu informaciju prenese policiji?
Fitzgerald je za manje od devedeset sekundi ponovno sjedio za upravljaèem volkswagena. Još je uvijek mogao èuti zvukove alarma kad je izišao na glavnu ulicu i poèeo slijediti putokaze za Aero-puerto El Dorada. Nitko nije pokazao ni najmanji znak zanimanja za njega. Na kraju krajeva, utakmica æe svakog trenutka poèeti. U svakom sluèaju, kakva bi moguæa veza mogla postojati izmeðu ukljuèivanja alarma u zalagaonici u èetvrti San Victorina i atentata na predsjednièkog kandidata na Trgu de Bolivar?
Kad je Fitzgerald stigao do autoceste, držao se središnje vozne trake i nijednom nije prekoraèio dopuštenu brzinu. Kraj njega je projurilo nekoliko policijskih automobila na putu prema gradu. Èak i da ga je netko zaustavio i zatražio njegove dokumente, otkrio bi da je sve u redu. Putni kovèeg na stražnjem sjedalu ne bi otkrio ništa neobièno za poslovnog èovjeka koji je posjetio Kolumbiju kako bi prodao rudarsku opremu.
Fitzgerald je sišao s autoceste na izlazu za uzletište. Nakon èe-tiristo metara odjednom je skrenuo desno i odvezao se na parkiralište hotela San Sebastian. Otvorio je pretinac za rukavice i izvadio èesto peèatiranu putovnicu. Kresnuo je šibicu iz kutije što ju je uzeo u El Belvedereu i zapalio Dirka van Rensberga. Kad je vatra stigla do njegovih prstiju, otvorio je vrata automobila, bacio
23
ostatke putovnice na zemlju i gaženjem ugasio plamenove, iako se još uvijek mogao prepoznati grb Južnoafrièke Republike. Ostavio je šibice na suvozaèevu sjedalu, uzeo kovèeg iz stražnjeg dijela automobila i zatvorio vrata ostavivši kljuèeve u bravi motora. Zaputio se prema ulazu u hotel i bacio ostatke Dirk van Rensbergove putovnice i veliki, teški kljuè u kantu za smeæe u dnu stubišta.
Fitzgerald se progurao kroz vrata na okretanje iza skupine japanskih poslovnih ljudi, a zadržao se iza njih i dok su ih vodili prema otvorenim vratima dizala. Samo je on izišao na treæem katu. Zaputio se ravno prema sobi 347, a tada je izvadio drugu plastiènu karticu koja je otkljuèavala drugu sobu, rezerviranu pod drugim imenom. Bacio je kovèeg na krevet i pogledao na sat. Jedan sat i sedamnaest minuta do polijetanja.
Skinuo je jaknu i prebacio je preko jedine stolice, potom je otvorio kovèeg i izvadio torbicu s toaletnim priborom, a tada je nestao u kupaonici. Morao je neko vrijeme èekati dok se voda nije dovoljno ugrijala da bi zaèepio umivaonik.
Dok je èekao, odrezao je nokte, a zatim je oribao šake temeljito poput kirurga koji se priprema za operaciju.
Fitzgeraldu je trebalo dvadeset minuta za uklanjanje tjedan dana stare brade i nekoliko šaka šampona što ga je morao èvrsto utrljati pod toplim tušem prije nego što mu je kosa dobila prirodni valoviti oblik i boju pijeska.
Fitzgerald se obrisao što je bolje mogao jednim jedinim tankim ruènikom što ga je hotel osiguravao, a tada se vratio u spavaæu sobu i navukao èisto donje rublje. Pošao je do komode na drugom kraju sobe, otvorio treæu ladicu i pipao dok nije našao paketiæ zalijepljen za gornju ladicu. Iako nekoliko dana nije bio u sobi, bio je siguran da nitko neæe otkriti njegovo skrovište.
Fitzgerald je razderao smeðu omotnicu i na brzinu pregledao njen sadržaj. Drugi pasoš na drugo ime. Petsto dolara u rabljenim novèanicama i karta prvog razreda za Cape Town. Atentatori u bijegu ne putuju prvim razredom. Izišao je iz sobe 347 pet minuta poslije. Po podu je ostala razasuta njegova stara odjeæa, a na vratima je ostavio znak "Favor de no Molestar".
Fitzgerald se dizalom za goste spustio u prizemlje siguran da nitko neæe obratiti pozornost na pedesetjednogodišnjeg muškarca u plavoj traper košulji, prugastoj kravati, sportskoj jakni i sivim hlaèama od flanela. Izišao je iz dizala i dugim koracima krenuo predvorjem ni ne pokušavajuæi se odjaviti na recepciji. Kad je prije osam dana stigao, unaprijed je gotovinom platio sobu. Ostavio je
24
zakljuèan mini-bar, nijednom nije zatražio poslugu u sobu, niti obavio telefonski razgovor iz sobe ili gledao film po narudžbi. Neæe biti dodatnih troškova na raèunu toga gosta.
Morao je èekati samo nekoliko minuta dok se pred ulazom nije zaustavio mjesni autobus. Pogledao je na sat. Èetrdeset tri minute do polijetanja. Uopæe se nije bojao da æe zakasniti na Aeroperuov let 63 za Limu. Bio je siguran da se toga dana ništa neæe dogaðati na vrijeme.
Kad ga je autobus iskrcao na uzletištu, polako se zaputio prema pultu i uopæe se nije iznenadio kad su mu rekli da æe let za Limu kasniti više od sat vremena. Nekoliko policajaca u pretrpanom, kaotiènom terminalu za odlaske promatralo je svakog putnika. Iako su ga nekoliko puta zaustavljali i ispitivali, te su mu dvaput pretražili kovèeg, na koncu su ga pustili prema izlazu 47.
Malo je usporio korak kad je vidio kako osiguranje zraène luke odvlaèi dva mladiæa s naprtnjaèama. Ovlaš se pitao koliko æe nedužnih neobrijanih bijelaca provesti noæ u zatvorskim æelijama i biti podvrgnut ispitivanju zbog njegovih postupaka ranije tog poslije-podneva.
Kad je Fitzgerald stao u red za kontrolu putovnica, u sebi je ponavljao svoje novo ime. To mu je bilo treæe tog dana. U
malenoj kabini je službenik u plavoj odori otvorio novozelandsku putovnicu i pomno prouèavao fotografiju, koja se nesumnjivo podudarala s izgledom elegantno odjevenog muškarca pred njim. Vratio je putovnicu i Alistair Douglas, inženjer iz Christchurcha, krenuo je prema èekaonici. Nakon još jedne odgode konaèno je stigao poziv putnicima.
Stjuardesa je povela gospodina Douglasa do njegova mjesta u prvom razredu.
- Smijem li vam ponuditi èašu šampanjca, gospodine? Fitzgerald odmahne glavom.
- Ne, hvala. Èaša obiène vode bit æe sasvim dovoljna - doda iskušavajuæi svoj novozelandski naglasak.
Prièvrstio je sigurnosni pojas, zavalio se u sjedalu i pretvarao da èita èasopis dok je letjelica polako krenula kvrgavom pistom. Buduæi da je mnogo zrakoplova èekalo na polijetanje prije njih, Fitzgerald je imao dovoljno vremena izabrati jela što æe ih pojesti i film što æe ga gledati prije nego što 727 poène ubrzavati pred polijetanje. Kad su se kotaèi konaèno odlijepili od zemlje, Fitzgerald se prvi put tog dana poèeo opuštati.
25
Kad je letjelica dosegnula visinu leta, odbacio je èasopis, sklopio oèi i poèeo razmišljati o onome što treba uèiniti kad sleti u Cape Townu.
- Obraæa vam se kapetan - reèe glas koji je zvuèao kao da ima reæi nešto važno. - Moram objaviti vijest za koju znam da æe neke od vas duboko uznemiriti.
Fitzgerald se naglo uspravi. Jedina sluèajnost na koju nije raèunao bio je nepredviðeni povratak u Bogotu.
- Žao mi je što vas moram obavijestiti da je danas u Kolumbiji došlo do nacionalne tragedije.
Fitzgerald je stegnuo naslone svog sjedala i usredotoèio se na ravnomjerno disanje.
Kapetan je trenutak oklijevao.
- Prijatelji - sveèano æe on - Kolumbija je pretrpjela strahoviti gubitak. - Zastao je. - Naša je reprezentacija poražena od Brazila s dva prema jedan.
U kabini se zaèuo kolektivni uzdah, kao da bi sudar s najbližom planinom bio prihvatljiviji. Fitzgerald je dopustio da mu licem preleti nagovještaj osmijeha.
Stjuardesa se ponovno pojavila kraj njega.
- Mogu li vam pripremiti piæe sad kad smo krenuli, gospodine Douglas?
- Hvala vam - odgovori Fitzgerald. - Mislim da æu ipak uzeti onu èašu šampanjca.
26
4.
Kad je Tom Lavvrence ušao u krcatu prostoriju, predstavnici medija su ustali.
- Predsjednik Sjedinjenih Država - objavi tajnik za tisak, za svaki sluèaj, ako se tu nalazi neki posjetitelj iz svemira, Lawrence se popne jednom stubom do podija i na govornicu položi plavi fascikl Andvja Llovda. Okupljenim je novinarima sada veæ poznatom kretnjom stavio do znanja da mogu ponovno sjesti na svoja mjesta.
- Osobito mi je drago što mogu objaviti - poèeo je Predsjednik, a glas mu je zvuèao opušteno - da æu u Kongres poslati Zakon koji sam amerièkom narodu obeæao tijekom predizborne kampanje.
Malo je tko od starijih izvjestitelja iz Bijele kuæe koji su pred njim sjedili zapisao poneku rijeè, jer je veæina znala da æe ono što vrijedi objaviti najvjerojatnije isplivati tijekom pitanja i odgovora, a ne iz pripremljene izjave. U svakom sluèaju, dobit æe Predsjednikovu uvodnu rijeè u materijalima pripremljenim za njih kad budu odlazili. Stari su se profesionalci oslanjali na pripremljene tekstove samo kad su morali dopuniti stupce u novinama.
To nije sprijeèilo Predsjednika da ih podsjeti kako æe usvajanje Zakona o smanjenju naoružanja omoguæiti veæa ulaganja u dugotrajnu zdravstvenu skrb, te æe stariji Amerikanci moæi oèekivati bolji životni standard kad budu u mirovini.
- To je Zakon što æe ga pozdraviti svaki pošten i brižan graðanin, a ja se ponosim time da æu biti Predsjednik koji æe ga predložiti
27
Kongresu. - Lawrence je podigao pogled i s nadom se nasmiješio osjeæajuæi zadovoljstvo da je barem njegova uvodna izjava dobro prošla.
Povici "Gospodine Predsjednièe" dopirali su sa svih strana kad je Lavvrence otvorio plavi fascikl i spustio pogled na trideset jedno vjerojatno pitanje. Podigao je glavu i nasmiješio se poznatom licu u prvom redu.
- Barbara - reèe pokazujuæi prema novinarki, veteranu UPI-ja, koja je kao doajen izvjestiteljskih snaga imala pravo postaviti prvo pitanje.
Barbara Evans polako ustane.
- Hvala vam, gospodine Predsjednièe. - Na trenutak zastane, a potom upita: - Možete li potvrditi da CIA nije umiješana u atentat na kolumbijskog predsjednièkog kandidata, Ricarda Guzmana, u Bogoti, u subotu?
Prostorijom je prostrujio žamor zanimanja. Lavvrence se zagledao u trideset jedno beskorisno pitanje i odgovor, požalivši što je onako nepromišljeno odbacio ponudu Larrvja Harringtona da ga s time upozna.
- Drago mi je što ste postavili to pitanje, Barbara - odgovori bez oklijevanja. - Jer vam želim staviti do znanja da se, dok sam ja Predsjednik, na tako nešto ne može ni pomisliti. Ova se vlada nikada, ni pod kojim okolnostima, ne bi uplitala u demokratske procese neke suverene države. Zapravo sam jutros ministru vanjskih poslova rekao neka nazove udovicu gospodina Guzmana i prenese joj moju najdublju suæut.
Lavvrence je bio sretan što je Barbara Evans spomenula ime èovjeka jer ga se inaèe ne bi sjetio.
- Takoðer bi vas moglo zanimati, Barbara, da sam veæ zamolio potpredsjednika da me zastupa na sprovodu koji æe se, koliko mi je poznato, održati u Bogoti ovog vikenda.
Pete Dowd, tajni agent zadužen za jedinicu koja štiti Predsjednika, odmah je izišao iz prostorije kako bi potpredsjednika upozorio prije nego što izvjestitelji dopru do njega.
Barbaru Evans oèito nije uspio uvjeriti, ali prije nego što je dospjela postaviti sljedeæe pitanje, Predsjednik se okrenuo muškarcu u stražnjem redu i kojeg, nadao se, ne zanimaju predsjednièki izbori u Kolumbiji. No kad je postavio svoje pitanje, Lavvrence je poželio da ga ipak zanimaju.
28
- Kakve izglede da bude usvojen ima vaš Zakon o smanjenju naoružanja ako Viktor Zerimski bude izabran za sljedeæeg ruskog Predsjednika?
Lawrence je u narednih èetrdeset minuta odgovorio na nekoliko pitanja o Zakonu o smanjenju nuklearnog, biološkog, kemijskog i konvencionalnog naoružanja, ali je bilo i dosta pitanja o CIA-inoj trenutnoj ulozi u Južnoj Americi, te o tome kako æe suraðivati s Viktorom Zerimskim ako postane sljedeæi ruski Predsjednik. Kad je postalo sasvim jasno da Lavvrence niti o jednoj od te dvije teme ne zna mnogo više od njih, piskarala su ga, njušeæi krv, upravo o tome poèeli gnjaviti pitanjima, tako da su sve ostalo zanemarili, ukljuèujuæi i Zakon o smanjenju naoružanja.
Kad je Phil Ansanch napokon postavio pitanje o Zakonu, poèastio ga je dugaèkim i nesuvislim odgovorom, a potom je bez upozorenja zakljuèio tiskovnu konferenciju. Smiješeæi se zabezeknutim novinarima, rekao je:
- Hvala vam, dame i gospodo. Bilo mi je zadovoljstvo, kao i uvijek.
Bez daljnjih rijeèi, okrenuo im je leða, brzo izišao iz prostorije i zaputio se prema Ovalnom uredu.
Èim ga je Andy Lloyd sustigao, Predsjednik je ispod glasa zarežao:
- Smjesta moram razgovarati s Larrvjem Harringtonom, a dok ja s njim razgovaram, nazovi Langlev. Želim da direktor CIA-e u roku od jednog sata bude u mom uredu.
- Pitam se, gospodine Predsjednièe, ne bi li bilo mudrije... -poène predstojnik Ureda.
- U roku od jednog sata, Andy - reèe Predsjednik ni ne pogledavši ga. - Otkrijem li da je CIA imala svoje prste u tom atentatu u Kolumbiji, Dexterica æe visjeti.
- Reæi æu ministru vanjskih poslova neka odmah doðe k vama, gospodine Predsjednièe - reèe Lloyd. Nestao je u pokrajnjem uredu, podigao slušalicu najbližeg telefona i nazvao Larryja Har-ringtona u Ministarstvu vanjskih poslova.
Teksašanin èak ni preko telefona nije uspio prikriti svoje zadovoljstvo zbog èinjenice da se tako brzo pokazalo koliko je bio u pravu.
Kad je Lloyd spustio slušalicu, vratio se u vlastiti ured, zatvorio vrata i nekoliko trenutaka šutke sjedio za svojim stolom. Kad je toèno smislio što mora reæi, okrenuo je broj na koji se nikad nije javljao nitko drugi osim direktora CIA-e.
- Direktor - samo je to rekla Helen Dexter.
29
Connor Fitzgerald pruži putovnicu australskom službeniku na carini. Bilo bi ironièno da netko posumnja u autentiènost dokumenta, jer se prvi put u protekla tri tjedna koristio svojim pravim imenom. Službenik je utipkao podatke u kompjutor, provjerio kompjutorski ekran, a potom pritisnuo još nekoliko tipki.
Nije se dogodilo ništa sumnjivo, pa je udario žig na turistièku vizu i rekao:
- Nadam se da æete uživati tijekom posjeta Australiji, gospodine Fitzgerald.
Connor mu zahvali, pa se zaputi prema prostoru za preuzimanje prtljage, sjedne nasuprot nepomiènoj konzoli i prièeka da se pojave njegove stvari. Nikad si nije dopustio da prvi proðe carinu, èak ni kad nije imao što prijaviti.
Kad je prethodnoga dana sletio u Cape Townu, Connora je na uzletištu doèekao njegov stari prijatelj i kolega Èari Koeter. Èari ga je iduæa dva sata ispitivao o zadatku, a zatim su uživali u dugotrajnom ruèku razgovarajuæi o Carlovom razvodu i o tome što rade Maggie i Tara. Zbog druge boce Rustenberg cabernet sauvignona iz 1982. Connor je umalo propustio svoj let za Sydney. U duty-free shopu na brzinu je izabrao darove za svoju ženu i kæi, na kojima se jasno vidio natpis "Made in South Africa". Èak se ni u njegovoj putovnici nije vidjelo da je u Cape Town stigao preko Bogote, Lime i Buenos Airesa.
Dok je sjedio u prostoru za preuzimanje prtljage i èekao da se konzola pokrene, poèeo je razmišljati o životu što ga je vodio tijekom proteklih dvadeset osam godina.
Connor Fitzgerald je odgojen u obitelji posveæenoj redu i zakonu.
Njegov djed po ocu, Oscar, koji je dobio ime po još jednom irskom pjesniku, na prijelazu je stoljeæa iz Kilkennvja emigrirao u Ameriku. Nekoliko sati nakon iskrcavanja na Ellis Islandu zaputio se ravno u Chicago kako bi se pridružio svom bratiæu u policiji.
Oscar Fitzgerald je za vrijeme prohibicije bio jedan od nekolicine policajaca koji nisu htjeli primati mito od mafije.
Posljedica toga bila je da nije uspio dospjeti dalje od èina narednika. No, Oscar je dobio pet bogobojaznih sinova, a odustao je tek kad mu je mjesni sveæenik rekao da je volja Svevišnjega da on i Mary ne budu blagoslovljeni kæerkom.
Njegova je žena bila zahvalna na mud-
30
rim rijeèima oca O'Reillyja - bilo je dovoljno teško podiæi petoricu kršnih momaka uz narednikovu plaæu. No s druge strane, da joj je Oscar ikada dao samo jedan cent više od onoga što joj je pripadalo od njegove tjedne plaæe, Mary bi potanko ispitivala odakle je to stiglo.
Po završetku srednje škole, tri Oscarova sina pridružila su se policijskim snagama Chicaga gdje su brzo dobili promaknuæa što ih je njihov otac zaslužio. Èetvrti se zaredio za sveæenika, što je usreæilo Mary, a najmlaði je, Connorov otac, uz državnu stipendiju studirao kriminalistièko pravo u De Paulu. Kad je diplomirao, zaposlio se u FBI-u. Godine 1949. oženio je Katherine O'Keefe, djevojku koja je živjela dva ulaza dalje. Imali su samo jedno dijete, sina, kojemu su na krštenju dali ime Connor.
Connor se rodio 8. veljaèe 1951. godine, a prije nego što je stasao za školu postalo je jasno da æe biti daroviti ragbijaš.
Connorov je otac bio oduševljen kad je djeèak postao kapetan momèadi srednje škole Mount Carmel, ali ga je majka uvijek tjerala da radi do kasnih veèernjih sati kako bi uradio sve što je trebalo za školu.
- Ne možeš cijeloga života igrati ragbi - stalno ga je podsjeæala.
Kombinacija oca koji je ustajao kad god bi neka žena ušla u sobu i majke koja je zamalo bila svetica uèinila je Connora, unatoè njegovim fizièkim sposobnostima, sramežljivim u nazoènosti žena. Nekoliko je djevojaka u srednjoj školi Mount Carmel posve jasno pokazalo što osjeæa prema njemu, ali nije izgubio svoju nevinost sve dok u èetvrtom razredu nije upoznao Nancy. Uskoro nakon što je jednog jesenjeg popodneva doveo Mount Carmel do još jedne pobjede, Nancy ga je povela iza tribina i zavela. Da je skinula svu odjeæu, prvi bi put tada vidio golu ženu.
Otprilike mjesec dana kasnije Nancy ga je pitala želi li pokušati s dvije djevojke odjednom.
- Nisam bio ni s dvije djevojke, a kamoli odjednom - rekao joj je. Èini se da to na Nancy nije ostavilo povoljan dojam, te je krenula dalje.
Kad je Connor osvojio stipendiju za Notre Dame, nije prihvatio nijednu od brojnih ponuda što su ih dobivali svi èlanovi ragbijaške momèadi. Èinilo se da njegovi suigraèi s velikim ponosom s unutrašnje strane vrata svojih ormariæa zapisuju imena djevojaka koje su podlegle njihovu šarmu. Brett Coleman, slobodni udarac njegove ekipe, do kraja semestra imao je sedamnaest imena s unutrašnje strane vrata svog ormariæa. Pravilo je, obavijestio je Connora, da se raèuna samo penetracija:
31
- Vrata ormariæa jednostavno nisu dovoljno velika da bi se ukljuèio oralni seks.
Pri kraju prve godine studija, "Nancy" je još uvijek bilo jedino ime što ga je Connor napisao. Jedne je veèeri nakon treninga pogledao druge ormariæe i otkrio da se Nancvno ime pojavljuje gotovo u svakom ormariæu, katkad povezano s imenom neke druge djevojke. Ostatak ekipe bi ga unedogled zadirkivao zbog tako slabog uspjeha da nije bio najbolji voða navale meðu brucošima Notre Damea unatrag desetak godina.
Tijekom prvih nekoliko dana Connorove druge godine studija sve se promijenilo.
Kad se pojavio na tjednom sastanku Irskog plesnog kluba, ona je obuvala cipele. Nije joj vidio lice, ali to nije bilo posebno važno, jer nije mogao otrgnuti pogleda s tih dugih, vitkih nogu. Kao rag-bijaška zvijezda veæ je navikao da djevojke zure u njega, a sad se èinilo da jedina djevojka na koju je želio ostaviti dojam uopæe nije svjesna da on postoji. Da bi sve bilo još gore, kad je koraknula na plesni podij, partner joj je bio Declan O'Casev kojemu nitko nije bio ravan u plesu. Oboje su izrazito ravno držali leða, a njihova su se stopala pomicala s lakoæom kakvu je Connor rijetko kad vidio.
Kad je glazba utihnula, Connor još uvijek nije uspio saznati njezino ime. I još gore, ona i Declan su otišli prije no što je pronašao neki naèin daje upozna. U oèajanju ih je odluèio slijediti do ženskih spavaonica. Hodao je pedesetak metara iza njih i uvijek se zadržavao u sjenama, baš kako ga je otac uèio. Iskrivio je lice u grimasu dok su se držali za ruke i radosno èavrljali. Kad su stigli do Le Mans Halla, poljubila je Declana u obraz i nestala u zgradi. Zašto se, razmišljao je, nisam više usredotoèio na ples a manje na ragbi?
Nakon što se Declan zaputio prema muškim spavaonicama, Connor je poèeo nemarno šetati ploènikom ispod prozora ženskih spavaonica, pitajuæi se može li štogod uèiniti. Konaèno ju je naèas ugledao dok je odjevena u kuænu haljinu navlaèila zavjese, a zatim se još nekoliko minuta motao onuda prije no što se nevoljko vratio u svoju sobu. Sjeo je na rub kreveta i poèeo pisati pismo majci. Pisao joj je da je vidio djevojku koju æe oženiti, iako još zapravo nije razgovarao s njom - i kad smo veæ kod toga, nije znao ni kako se zove. Dok je Connor lizao omotnicu, pokušao je samoga sebe uvjeriti da joj Declan O'Casev nije ništa više od plesnog partnera.
Tijekom tjedna pokušao je o njoj otkriti što je više mogao, ali je saznao samo to da se zove Maggie Burke, daje dobila stipendiju
32
za St Mary's i da je na prvoj godini studija povijesti umjetnosti. Proklinjao je èinjenicu da nikad u životu nije ušao u umjetnièku galeriju; zapravo se slikanju najviše približio kad god bi ga njegov otac zamolio da malo oboji ogradu oko njihova malenoga stražnjeg dvorišta u Ulici South Lowe. Pokazalo se da je Declan izlazio s Maggie otkako je bila u èetvrtom razredu srednje škole, te da nije bio samo najbolji plesaè u klubu, veæ su ga smatrali najboljim matematièarem sveuèilišta. Druge su mu ustanove veæ nudile stipendije za poslijediplomski studij, èak i prije nego su se znali rezultati njegovih posljednjih ispita. Connor se jedino mogao nadati da æe De-clanu što je moguæe prije netko ponuditi neodoljivi položaj daleko od South Benda.
Connor se sljedeæeg èetvrtka prvi pojavio u plesnom klubu, a kad se Maggie pojavila iz svlaèionice u svojoj žuækastobijeloj pamuènoj bluzi i kratkoj crnoj suknji, nije znao da li da prije zuri u njene zelene oèi ili u duge noge.
Declan joj je ponovno cijele veèeri bio partner, a Connor je nijemo sjedio na klupi i pokušavao se pretvarati da nije svjestan njezine nazoènosti. Nakon posljednje skladbe njih su dvoje otišli. Connor ih je opet slijedio do Le Mans Halla, ali je ovaj put opazio da ne drži Declana za ruku.
Nakon dugotrajnog èavrljanja i još jednog poljupca u obraz, Declan se izgubio u pravcu muških spavaonica. Connor je sjeo na klupu nasuprot njezinu prozoru i zagledao se u balkon ženskih spavaonica. Odluèio je èekati da navuèe zavjese, ali je zadrijemao prije nego što se pojavila na prozoru.
Sljedeæe èega se sjeæa bilo je buðenje iz dubokog sna u kojem je sanjao da Maggie stoji pred njim, odjevena u pidžamu i kuænu haljinu.
Trgnuo se iz sna, s nevjericom zurio u nju, skoèio na noge i pružio joj ruku.
- Zdravo, ja sam Connor Fitzgerald.
- Znam - odgovorila je i stisnula mu ruku. - Ja sam Maggie Burke.
- Znam - rekao je.
- Ima li mjesta na toj klupi? - upitala je.
Od tog trenutka Connor nikad nije pogledao nijednu drugu ženu.
Iduæe je subote Maggie prvi put u životu pošla na utakmicu ragbija i gledala ga kako izvodi niz izvrsnih poteza pred krcatim stadionom, za njega ispunjenog jednom jedinom osobom.
33
Sljedeæeg su èetvrtka ona i Connor cijele veèeri zajedno plesali, a Declan je žalosno sjedio u kutu. Izgledao je još
oèajnije kad su njih dvoje zajedno otišli, držeæi se za ruke. Kad su stigli do Le Mans Halla, Connor ju je poljubio, a zatim se spustio na koljeno i zaprosio je. Maggie se nasmijala, porumenjela do korijena kose i potrèala u zgradu.
Vraæajuæi se natrag do muških spavaonica, Connor se takoðer smijao, ali se prestao smijati kad je opazio De-clana kako se skriva iza jednog stabla.
Otad su Connor i Maggie zajedno provodili svaki slobodni trenutak. Ona je nauèila sve o zgodicima, rubnim zonama i poboènim dodavanjima, a on o Belliniju, Berniniju i Luiniju. Spuštao se na koljeno i prosio je svakog èetvrtka uveèer tijekom iduæe tri godine. Kad god su ga njegovi suigraèi pitali zašto nije s unutrašnje strane vrata ormariæa napisao njeno ime, on je jednostavno odgovarao:
- Zato što æu se njome oženiti.
Na kraju Connorove posljednje godine Maggie je napokon dala svoj pristanak - ali ne prije nego položi sve svoje ispite.
- Morao sam te zaprositi 141 put prije nego što si konaèno progledala - pobjednièki je rekao.
- O, ne budi glup, Connore Fitzgerald - rekla mu je. - Znala sam da æu s tobom provesti ostatak života u trenutku kad sam sjela kraj tebe na onu klupu.
Vjenèali su se dva tjedna nakon što je Maggie diplomirala sum-ma cum laude. Tara se rodila deset mjeseci poslije.
34
5.
- Oèekujete li da æu povjerovati kako CIA nije èak ni znala da se razmišlja o pokušaju atentata?
- To je toèno, gospodine - mirno æe direktorica CIA-e. - Èim smo saznali za atentat, a to je bilo nekoliko sekundi nakon što se dogodio, stupila sam u vezu sa savjetnikom za nacionalnu sigurnost koji je, koliko mi je poznato, izvijestio izravno vas u Camp Davidu.
Predsjednik je poèeo šetkati Ovalnim uredom.
- Kad me gospodin Lloyd nazvao i rekao mi da želite više pojedinosti, zamolila sam svog zamjenika, Nicka Gutenburga, da stupi u vezu s našim ljudima u Bogoti i podrobno se raspita o tome što se toèno dogodilo u subotu poslijepodne. Gutenburg je juèer upotpunio svoj izvještaj. - Kucnula je po fasciklu u svom krilu.
Predsjednik je otkrio da mu je šetkanje davalo više vremena za razmišljanje, a osim toga, obièno je u njegovim posjetiteljima izazivalo nelagodu. Veæina onih koji su ulazili u Ovalni ured ionako je bila dovoljno nervozna. Njegova mu je tajnica jednom rekla da èetiri od pet posjetitelja odlazi u toaletne prostorije samo nekoliko trenutaka prije zakazanog susreta s Predsjednikom. No sumnjao je da žena koja sjedi pred njim uopæe zna gdje se nalazi najbliži zahod. Kad bi u ružiènjaku eksplodirala bomba, Helen Dexter bi vjerojatno samo uzdigla lijepo njegovanu obrvu.
Njena je karijera dosad nadživjela trojicu Predsjednika, a za svu se trojicu svojedobno prièalo da su zahtijevali njezinu ostavku.
35
Prestao se šetkati, pa se zaustavio ispod portreta Abrahama Lincolna što visi iznad kamina. Spustio je pogled na zatiljak Helen Dexter. Ona je i dalje gledala ravno naprijed.
Direktorica je na sebi imala elegantni, dobro krojeni tamni kostim i jednostavnu košulju krem boje. Rijetko je nosila nakit, èak i u sveèanim prigodama. Predsjednik Ford ju je imenovao zamjenicom direktora kad je imala trideset dvije godine, a time je kanio udobrovoljiti feministièki lobi nekoliko tjedana prije izbora 1976. godine. No umjesto da Ford iskoristi nju, ona je iskoristila njega. Nakon niza kratkotrajnih direktora, koji su ili dali ostavku ili se povukli u mirovinu, gospoða je Dexter konaèno završila na priželjkivanom položaju. U uzavreloj atmosferi Washingtona kolale su mnoge glasine o njenim ekstremno desnièarskim stavovima i metodama što ih je koristila da bi dobila promaknuæe, ali se nijedan èlan Senata nije usudio dovesti u sumnju njezino imenovanje. Diplomirala je summa cum laude na Bryn Mavvru, potom je uslijedilo pravo na Sveuèilištu Pennsvlvanije, a zatim se zaposlila u jednoj od prestižnih newyorških odvjetnièkih tvrtki. Nakon niza svaða s upravom o tome koliko je vremena potrebno da žene postanu partneri, što je završilo sporom i izvansudskom nagodbom, prihvatila je ponudu da se zaposli u CIA-i.
Svoj život u Agenciji poèela je u uredu Ravnateljstva operacija, da bi na koncu dospjela do mjesta zamjenika. Do trenutka imenovanja stvorila je više neprijatelja nego prijatelja, ali se èinilo da oni tijekom godina nestaju, ili su dobivali otkaze, ili su odlazili u prijevremene mirovine. Kad je imenovana direktoricom, tek je navršila èetrdeset godina. Washington Post ju je opisao kao osobu koja je probila rupu kroz stakleni strop, ali su kladionièari nudili oklade o tome koliko æe dana preživjeti. Uskoro su dane promijenili u tjedne, a potom u mjesece. Sad su se ljudi kladili na to hoæe li na èelu CIA-e opstati duže nego J. Edgar Hoover u FBI-u.
Tom Lavvrence je nakon nekoliko dana boravka u Bijeloj kuæi otkrio do kojih je granica Dexterica spremna poæi ako bi pokušao dirnuti u njen svijet. Ako bi zatražio izvještaje o osjetljivim pitanjima, èesto bi prolazili tjedni prije nego što bi se pojavili na njegovu stolu, a kad bi se to konaèno dogodilo, sigurno bi se pokazali dugaèkima, nesuvislima, dosadnima i zastarjelima. Ako bi je pozvao u Ovalni ured da mu objasni neka neodgovorena pitanja, postigla bi to da i gluhonijema osoba djeluje pristupaènije od nje. Ako bi izvršio pritisak na nju, ona bi nastojala dobiti na vremenu, oèito 36
pretpostavljajuæi da æe ona biti na svom položaju još dugo nakon što glasaèi njega maknu iz Bijele kuæe.
No tek onda kad je predložio svoga kandidata za ispražnjeno mjesto u Vrhovnom sudu, vidio je Helen Dexter u njenu najopasnijem izdanju. Za samo nekoliko dana položila je na njegov stol dosjee koji su potanko ukazivali na to zašto njegov kandidat nije prihvatljiv.
Lawrence je nastavio gurati svoga kandidata - jednog od svojih najstarijih prijatelja - sve dok ga nisu našli obješenog u njegovu domu dan prije nego što je trebao preuzeti novi položaj. Kasnije je otkrio da je svaki èlan Senatskog izbornog povjerenstva dobio povjerljivi dosje, ali nikad nije uspio dokazati tko je za to odgovoran.
Andy Lloyd ga je u nekoliko navrata upozoravao da ako ikad pokuša maknuti Dextericu, mora imati takve dokaze koji bi javnost uvjerili da je Majka Tereza imala tajni bankovni raèun u Švicarskoj na koji su redovito stizala sredstva organiziranog kriminala.
Lawrence je prihvatio prosudbu svog predstojnika Ureda. No sad je osjeæao da bi, uspije li dokazati da je CIA bila umiješana u ubojstvo Ricarda Guzmana, a da njega uopæe nisu o tome informirali, mogao za nekoliko dana natjerati Dextericu da rašèisti svoj pisaæi stol.
Vratio se do svoje stolice i dotaknuo dugme ispod ruba stola, što æe omoguæiti Andvju da sluša razgovor, ili da kasnije te veèeri posluša snimku. Lawrence je shvatio da Dexterica toèno zna što on radi, a pretpostavljao je da se u njezinoj legendarnoj torbici, od koje se nikad nije odvajala, uopæe ne nalaze ruž, parfem ili puder što se obièno povezuju s njezinim spolom, te da je veæ snimila svaku rijeè što su je razmijenili. Bez obzira na to, ipak mu je trebala njena verzija dogaðaja, snimljena na kaseti.
- Kako se èini da ste vrlo dobro informirani - reèe Predsjednik i sjedne - možda biste me podrobnije mogli obavijestiti o onome što se prošle subote dogodilo u Bogoti.
Helen Dexter je ignorirala njegov sarkastièni ton i podigla fascikl iz svoga krila. Na bijelim koricama s CIA-inim znakom koèile su se rijeèi "ISKLJUÈIVO ZA PREDSJEDNIKA". Lawrence se pitao koliko ima spremljenih fascikala na drugoj obali rijeke na kojima piše "ISKUUÈIVO ZA DIREKTORA".
Otvorila je fascikl.
- Nekoliko je izvora potvrdilo da je atentat izvršila samo jedna osoba - èitala je.
37
- Navedite jedan od tih izvora - obrecne se Predsjednik.
- Naš kulturni ataše u Bogoti - reèe direktorica.
Lawrence uzdigne obrve. Polovicu kulturnih atašea u amerièkim veleposlanstvima diljem svijeta postavila je CIA jednostavno zato da izvještavaju izravno Helen Dexter u Langlevju bez konzultacija s mjesnim veleposlanikom, da i ne spominjemo Ministarstvo vanjskih poslova. Veæina zacijelo misli da je Nutcracker Suite [balet Šèel-kunèik] jelo koje se može naæi na meniju ekskluzivnog restorana.
Predsjednik uzdahne.
- Što on misli, tko je unajmio atentatora?
Dexterica prelista nekoliko stranica dosjea, izvadi fotografiju i gurne je preko stola. Predsjednik pogleda snimku dobro odjevenog muškarca srednjih godina i uspješna izgleda.
- A tko je to?
- Carlos Velez. On upravlja drugim po velièini kartelom droge u Kolumbiji. Guzman je, naravno, kontrolirao najveæi kartel.
- Je li Velez optužen?
- Na žalost, ubijen je samo nekoliko sati nakon što je policija dobila nalog za njegovo uhiæenje.
- Kako prikladno.
Direktorica nije porumenjela. To nije ni moguæe kad je rijeè o njoj, pomislio je Lawrence; na kraju krajeva, da bi mogla poru-menjeti morala bi u sebi imati krvi.
- Ima li taj usamljeni atentator ime? Ili je i on umro samo nekoliko trenutaka nakon dobivanja sudskog...
- Ne, gospodine, on je još uvijek posve živ - odgovori direktorica, jednako sarkastièno. - Zove se Dirk van Rensberg.
- Što se zna o njemu? - upita Lawrence.
- On je Južnoafrikanac. Donedavno je živio u Durbanu.
- Donedavno?
- Da. Povukao se u podzemlje odmah nakon atentata.
- To bi bilo posve lako ako èovjek nikad nije ni bio na otvorenom - reèe Predsjednik. Èekao je da direktorica reagira, ali je ona ostala hladna. Na koncu on reèe: - Slažu li se kolumbijske vlasti s vašim prikazom dogaðaja, ili je naš
kulturni ataše vaš jedini izvor informacija?
- Ne, gospodine Predsjednièe. Veæi dio podataka dobili smo od šefa policije u Bogoti. Zapravo, veæ je uhitio jednog od van Rensbergovih suuèesnika koji je radio kao konobar u hotelu El Belvedere, zgradi iz koje se pucalo. Uhitili su ga u hodniku-samo
38
nekoliko trenutaka nakon što je atentatoru pomogao da pobjegne teretnim dizalom.
- A znamo li štogod o van Rensbergovom kretanju nakon atentata?
- Èini se da je letio za Limu pod imenom Alistair Douglas, a potom je nastavio za Buenos Aires koristeæi se istom putovnicom. Nakon toga mu se gubi trag.
- Sumnjam da æete ga ikad naæi.
- O, ja ne bih bila tako pesimistièna, gospodine Predsjednièe - reèe Dexterica ignorirajuæi Lavvrenceov ton. -
Unajmljeni ubojice èesto su samotnici koji obièno na nekoliko mjeseci nestaju nakon ovakve vrste posla. Zatim se ponovno pojavljuju kad osjete da se situacija smirila.
- Pa - reèe Predsjednik - uvjeravam vas da u ovom sluèaju ne kanim dopustiti da se situacija smiri. Kad se iduæi put sastanemo, možda æu imati vlastiti izvještaj što æu vam ga dati na uvid.
- Jedva èekam da ga proèitam - reèe Helen Dexter, a glas joj je zvuèao kao glas nepokornog ðaka koji namjerno izaziva ravnatelja.
Predsjednik je pritisnuo dugme ispod svog stola. Trenutak kasnije zaèulo se kucanje na vratima i Andy Lloyd je ušao u prostoriju.
- Gospodine Predsjednièe, za nekoliko minuta imate sastanak sa senatorom Bedellom - reèe ignorirajuæi Dexterièinu nazoènost.
- U tom vas sluèaju ostavljam, gospodine Predsjednièe - reèe Dexterica i ustane. Stavila je dosje na Predsjednikov stol, uzela torbicu i bez rijeèi izišla iz sobe.
Predsjednik nije progovorio sve dok direktorica CIA-e nije za sobom zatvorila vrata. Zatim se okrene predstojniku Ureda.
- Ne vjerujem ni jednu jedinu rijeè - promrmlja i spusti fascikl u košaricu za izlaz. Lloyd u mislima odluèi da æe ga uzeti èim njegov šef iziðe iz prostorije. - Pretpostavljam da je najviše èemu se možemo nadati to da smo joj utjerali strah u kosti, te da joj neæe pasti na pamet još jedna takva operacija dok sam ja u Bijeloj kuæi.
- S obzirom ria njezinu prošlost, gospodine Predsjednièe, ne bih previše raèunao na to.
- Buduæi da teško mogu unajmiti atentatora da je ukloni, što predlažeš da uèinim?
- Po mojem vam je mišljenju, gospodine Predsjednièe, ostavila samo dvije moguænosti. Ili æete je najuriti i suoèiti se s neizbježnom senatskom istragom, ili æete prihvatiti poraz, složiti se s njezinom 39
verzijom dogaðaja u Bogoti, i nadati se da æete je sljedeæi put nadmudriti.
- Mogao bi postojati i treæi naèin - tiho izusti Predsjednik.
Lloyd je pažljivo slušao, i nijednom nije pokušao prekinuti svog pretpostavljenog. Brzo je postalo jasno da je Predsjednik mnogo razmišljao o tome kako da Helen Dexter makne s položaja direktorice CIA-e.
Connor se vratio u stvarnost i pogledao ekran na kojem je bila obavijest o dolasku prtljage. Konzola je poèela izbacivati putne torbe i kovèege s njegova leta, a neki su putnici veæ krenuli da uzmu prve komade prtljage.
Još uvijek mu je bilo žao što nije bio nazoèan prilikom roðenja njegove kæeri. Iako je sumnjao u mudrost politike Sjedinjenih Država u Vijetnamu, Connor je dijelio domoljublje svoje obitelji. Dobrovoljno se prijavio u vojsku i završio èasnièku školu dok je èekao da Maggie diplomira. Na kraju su imali vremena samo za vjenèanje i èetverodnevni medeni mjesec prije nego je potporuènik Fitzgerald u srpnju 1972. krenuo u Vijetnam.
Te dvije godine u Vijetnamu sada su bile daleko sjeæanje. Unapreðivanje u èin poruènika, zarobljeništvo u rukama Vijetkonga, bijeg i spašavanje života jednog èovjeka - sve se to èinilo tako davnim da je gotovo samog sebe uspijevao uvjeriti da se to nikad nije ni dogodilo. Pet mjeseci nakon što se vratio kuæi, Predsjednik ga je odlikovao najvišim vojnim odlièjem, Medaljom èasti, ali nakon dvije godine u Vijetnamu samo je bio sretan što je živ i ponovno sa ženom koju voli. A èim je ugledao Taru, zaljubio se po drugi put.
Tijekom prvog tjedna nakon povratka u Sjedinjene Države Connor je poèeo tražiti posao. Veæ je bio na razgovoru za radno mjesto u CIA-inom terenskom uredu u Chicagu kad se neoèekivano pojavio kapetan Jackson, stari zapovjednik njegovog voda, i pozvao ga da bude dio posebne jedinice koja djeluje iz Washingtona. Upozorio je Connora da æe, ako se pridruži Jacksonovu elitnom timu, biti takvih poslova o kojima nikad ni s kim neæe moæi razgovarati, èak ni sa svojom ženom. Kad je saznao što se od njega oèekuje, rekao je Jacksonu da æe mu trebati malo vremena da o tome razmisli prije nego što donese odluku. Razgovarao je o problemu s ocem Grahamom, obiteljskim sveæenikom, koji mu je jednostavno rekao:
- Nikad nemoj uèiniti ništa što smatraš neèasnim, èak ni u ime svoje zemlje.
40
Kad je Maggie dobila ponudu za posao u Službi za ocjenu i prijam studenata na Sveuèilištu Georgetovvn, Connor je shvatio koliko ga zapravo Jackson želi u svojoj ekipi. Iduæeg je dana pisao svom starom zapovjedniku voda i rekao da æe se rado pridružiti "Marvland osiguranju".
Tada je poèela prevara.
Connor, Maggie i Tara su se nekoliko tjedana kasnije preselili u Georgetovvn. Našli su malenu kuæu u Avon Placeu, a depozit su platili vojnim èekovima što ih je Maggie stavljala na Connorov raèun jer nije željela vjerovati da je mrtav.
Njihovu jedinu žalost tijekom prvih dana u Washingtonu izazvala su dva Maggiena spontana pobaèaja, a njezin joj je ginekolog savjetovao neka prihvati èinjenicu da može imati samo jedno dijete. Bio je potreban i treæi spontani pobaèaj prije nego što je Maggie konaèno odluèila poslušati njegov savjet.
Iako su veæ trideset godina bili u braku, Maggie je još uvijek uspijevala uzbuditi Connora jednostavnim osmijehom i prelaženjem rukom niz njegova leda. Znao je da æe, kad proðe kroz carinu i ugleda je kako ga èeka, biti jednako kao i onda kad ju je prvi put ugledao. Nasmiješio se na pomisao da je sigurno stigla u zraènu luku sat vremena prije predviðenog slijetanja aviona.
Pred njim se pojavi njegov kovèeg. Pograbio ga je s pomiène trake i zaputio se prema izlazu.
Connor je prošao kroz zeleni tunel uvjeren da carinik neæe biti naroèito zainteresiran za drvenu južnoafrièku gazelu na èijoj je nozi jasno pisalo "Made in South Africa", èak i ako mu pregleda prtljagu.
Kad je stupio u èekaonicu, odmah je opazio svoju ženu i kæer kako stoje u mnoštvu. Ubrzao je korak i nasmiješio se ženi koju je obožavao. Zašto li ga je uopæe pogledala, a kamoli pristala da mu bude ženom? Njegov se smiješak proširio kad ju je zagrlio.
- Kako si, najdraža? - upita.
- Uvijek iznova oživim kad se sigurno vratiš s nekog zadatka - šapne ona.
Pokušao je ignorirati rijeè "sigurno" dok ju je puštao iz zagrljaja i okrenuo se drugoj ženi njegova života. Neznatno viša verzija od originala, s jednako dugom crvenom kosom i blistavim zelenim oèima, ali s mirnijim temperamentom.
Connor je od svog jedinog djeteta dobio poljubac u obraz od kojeg se osjetio deset godina mlaðim.
Na Tarinom je krštenju otac Graham zamolio Svevišnjega da dijete bude obdareno Maggienim izgledom i -
Maggienom pameæu.
41
Dok je Tara odrastala, njezine su ocjene u školi i pogledi mladiæa pokazali da otac Graham nije bio samo sveæenik, veæ i prorok. Connor je uskoro odustao od borbe protiv rijeke obožavatelja koji su kucali na ulazna vrata njihove malene kuæe u Georgetovvnu; više se èak nije javljao ni na telefon - gotovo uvijek je zvao neki nesigurni mladiæ koji se nadao da æe njegova kæi pristati na spoj.
- Kako je bilo u Južnoafrièkoj Republici? - upita Maggie i uhvati muža za ruku.
- Postalo je još nesigurnije nakon povratka Mandele - odgovori Connor; Èari Koeter ga je tijekom dugotrajnog zajednièkog ruèka u Cape Townu potanko upoznao s problemima s kojima se suoèava Južnoafrièka Republika, a usto ga je opskrbio mjesnim novinama cijelog jednog tjedna, pa ih je proèitao dok je letio u Sydney. - U veæini velikih gradova ima toliko zloèina da više nije prekršaj ako èovjek proðe kroz crveno svjetlo na semaforu nakon što se spusti mrak. Mbeki daje sve od sebe, ali bojim se kako æu morati preporuèiti da kompanija smanji svoja ulaganja u tom dijelu svijeta, barem dok ne budemo sigurni da je graðanski rat pod kontrolom.
- Sve se raspada; središte ne može izdržati; svijet je prepušten anarhiji - nasmiješi se Maggie.
- Ne vjerujem da je Yeats ikad bio u Južnoafrièkoj Republici - reèe Connor.
Kako je èesto poželio Maggie reæi cijelu istinu i objasniti zašto je tako mnogo godina živio u laži. Ali to nije bilo tako jednostavno. Ona jest njegova ljubav, ali oni su njegovi gospodari, i on se uvijek držao zakona posvemašnje šutnje.
Tijekom godina nastojao je sama sebe uvjeriti da je bolje za nju ako ne zna cijelu istinu. No kad je ona nesvjesno upotrebljavala rijeèi kao što su "zadatak" i "sigurno", bilo mu je jasno da ona zna mnogo više od onoga što je priznavala. Je li govorio u snu? Meðutim, uskoro joj više neæe morati lagati. Maggie to još ne zna, ali Bogota je bila njegov posljednji zadatak. Tijekom praznika nagovijestit æe nešto o napredovanju u poslu koje æe znaèiti manje putovanja.
- A posao? - upita Maggie. - Jesi li ga uspio dogovoriti?
- Posao? O, da, sve je uglavnom išlo po planu - reèe Connor. To je najbliže istini što joj može reæi.
Connor je poèeo razmišljati o sljedeæa dva tjedna što æe ih provesti na suncu. Kad su prošli kraj novinskog kioska, zapne mu za oko maleni naslov u desnom stupcu Sydney Morning Heralda.
Amerièki potpredsjednik ide na sprovod u Kolumbiji 42
Maggie je pustila muževljevu ruku kad su izišli iz terminala na topli ljetni zrak i zaputili se prema parkiralištu.
- Gdje si bio kad je u Cape Tovvnu eksplodirala bomba? - upita Tara.
Koeter nije spomenuo nikakvu eksploziju bombe u Cape Tovvnu. Hoæe li se ikad moæi opustiti?
43
6.
Rekao je vozaèu neka ga odveze do Nacionalne galerije.
Kad se automobil udaljio od ulaza za osoblje Bijele kuæe, pripadnik Tajne službe u stražarnici otvorio je metalna vrata i podigao ruku u znak pozdrava. Vozaè je skrenuo na State Place, vozio izmeðu Južnog perivoja i Ellipse, a zatim kraj Ministarstva trgovine.
Èetiri minute poslije automobil se zaustavio ispred istoènog ulaza u Galeriju. Putnik je brzo prošao poploèanim kolnim prilazom i popeo se kamenim stubama. Kad je stigao na vrh stubišta, osvrnuo se preko ramena kako bi se divio golemoj skulpturi Henrvja Moorea koja je dominirala drugom stranom trga i kako bi provjerio slijedi li ga netko. Nije bio siguran, no on nije bio profesionalac.
Ušao je u zgradu, pošao lijevo i stao se uspinjati velièanstvenim mramornim stubištem što je vodilo do galerija na katu u kojima je proveo mnoge sate svoje mladosti. Velike prostorije vrvjele su od školske djece, što nije bilo neobièno ujutro radnoga dana. Kad je ušao u Galeriju 71, pogledao je poznate Homere, Bellowse i Hopperse, te se poèeo osjeæati kao kod kuæe - osjeæaj kakvog nikad nije imao u Bijeloj kuæi. Pošao je dalje, do Galerije 66, da bi se još
jednom divio djelu U spomen Shawu i 54. Massachusettskoj regimenti Augusta Saint-Gaudensa. Kad je prvi put ugledao masivni friz u prirodnoj velièini, sat je vremena kao opèinjen stajao pred njim. Danas je mogao odvojiti tek nekoliko trenutaka.
Buduæi da se nije mogao prestati zaustavljati, trebalo mu je još petnaest minuta da stigne do rotonde u sredini zgrade.
Brzo je
44
prošao kraj kipa Merkura i niza stube, vratio se kroz knjižaru, štrcao niz još jedno stubište i duž podzemnog hodnika prije no što je konaèno izišao u istoènom krilu. Popeo se stubištem i prošao ispod' velike Calderove pokretne skulpture što je visila sa stropa, a potom je kroz vrata na okretanje izišao iz zgrade na poploèani kolni prilaz. Sad je veæ bio siguran da ga nitko ne slijedi. Uskoèio je na stražnje sjedalo prvoga taksija u redu. Pogledavši kroz prozor, vidio je svoj automobil i vozaèa na udaljenoj strani trga.
- A. V. u Aveniji New York.
Taksi je skrenuo lijevo u Aveniju Pennsvlvanija, a zatim Šestom ulicom krenuo na sjever. Pokušao je složiti svoje misli u nekakav suvisli red, sretan što mu taksist nije želio izložiti svoje mišljenje o vladi ili posebno o Predsjedniku.
Skrenuli su lijevo u Aveniju New York, a taksi je odmah poèeo usporavati. Dao je vozaèu novèanicu od deset dolara prije nego što su se zaustavili, a zatim je izišao iz vozila i zatvorio vrata ne èekajuæi da mu vozaè vrati ostatak.
Prošao je ispod crvene, bijele i zelene tende, što je jasno ukazivala na vlasnikovo podrijetlo, i otvorio vrata. Potrajalo je nekoliko trenutaka dok mu se oèi nisu priviknule na svjetlo, ili na pomanjkanje svjetla. Kad je bolje vidio, s olakšanjem je ustanovio da unutra nema nikoga, osim usamljena lika za malenim stolom na drugom kraju prostorije.
Poigravao se napola praznom èašom soka od rajèica. Njegovo svježe izglaèano odijelo nije ukazivalo na to da je nezaposlen. Iako je èovjek još uvijek bio sportski graðen, njegovo ga je æelavo tjeme èinilo starijim od onoga što je pisalo u njegovu dosjeu. Njihovi su se pogledi sreli i èovjek je kimnuo glavom. Pošao je onamo i sjeo nasuprot èovjeku za stolom.
- Zovem se Andy... - poène.
- Zagonetka, gospodine Lloyd, nije u tome tko ste vi, nego zašto me Predsjednikov predstojnik Ureda uopæe želi vidjeti - reèe Chris Jackson.
- Èime se vi zapravo bavite? - upita Stuart McKenzie.
Maggie pogleda svog muža, svjesna da æe mu smetati takvo up-litanje u njegov profesionalni život.
Connor je shvatio da Tara svog najnovijeg obožavatelja zacijelo nije upozorila da se ne raspituje o poslu njezina oca.
Do tog je trenutka to bio jedan od najugodnijih ruèkova što ih se Connor sjeæao. Riba koja je zacijelo ulovljena samo nekoliko
45
sati prije nego su sjeli za stol u kutu malenog restorana na plaži u Cronulli. Voæe koje nikad nije vidjelo konzervanse ili limenke, te pivo za koje se nadao da ga izvoze u Washington. Connor je otpio gutljaj kave prije nego što se nagnuo u stolici i zagledao u surfere udaljene jedva stotinjak metara. Šteta što taj sport nije otkrio prije dvadeset godina. Stuart se iznenadio kad je vidio u kakvoj je kondiciji Tarin otac kad je prvi put iskušao dasku. Connor je sigurno blefirao kad mu je rekao da još uvijek vježba dva do tri puta tjedno. Dva-tri puta dnevno bilo bi bliže istini.
Iako nikad nikoga ne bi smatrao dovoljno dobrim za svoju kæer, Connor je morao priznati da je posljednjih dana poèeo uživati u društvu mladog odvjetnika.
- Bavim se osiguranjem - odgovori, svjestan da je njegova kæi tako nešto rekla Stuartu.
- Da, Tara je rekla da ste viši upravitelj, ali nije išla u pojedinosti. Connor se nasmiješi.
- To je zato jer sam se specijalizirao za otmice i otkupnine, te imam jednak stav što se tièe povjerljivosti informacija o klijentima kakav ti smatraš normalnim u svom zvanju. - Pitao se hoæe li to navesti mladog Australca da prekine tu temu. Nije ga navelo.
- Zvuèi mnogo zanimljivije od veæine obiènih sluèajeva kad se oèekuje moj savjet - reèe Stuart pokušavajuæi da ipak nešto izvuèe iz njega.
- Devedeset posto onoga što radim obièna je rutina i dosadno je - reèe Connor. - Zapravo, pretpostavljam da imam više papiro-logije nego ti.
- Ali ja ne putujem u Južnoafrièku Republiku.
Tara je tjeskobno pogledala oca jer je znala da mu neæe biti drago što je to isprièala relativnom neznancu. No Connor nije pokazivao znakove ljutnje.
- Da, moram priznati da moj posao ima poneku prednost.
- Biste li povrijedili pravilo o povjerljivosti kad biste mi opisali tipièan sluèaj?
Maggie se baš htjela umiješati reèenicom koju je u prošlosti mnogo puta koristila kad Connor reèe:
- Kompanija za koju radim zastupa nekoliko korporacija koje imaju velike interese u prekomorskim zemljama.
- Zašto ti klijenti ne koriste kompanije iz zemalja o kojima je rijeè? One sigurno bolje razumiju mjesne prilike.
- Con - upadne Maggie - mislim da si se ispekao. Možda bismo se trebali vratiti u hotel prije nego što poèneš izgledati kao rak.
46
Connora je zabavljala neuvjerljiva intervencija njegove žene, pogotovo s obzirom na to da ga je u proteklih sat vremena natjerala da stavi šešir.
- To nikad nije baš tako jednostavno - reèe mladom odvjetniku. - Uzmite kompaniju kao stoje Coca-Cola, na primjer, koju, moram naglasiti, mi ne zastupamo. Oni imaju urede diljem svijeta, zapošljavaju na desetke tisuæa ljudi. U svakoj zemlji imaju više upravitelje, a veæina ih ima obitelj.
Maggie nije mogla vjerovati daje Connor dopustio da razgovor poðe tako daleko. Brzo su se približavali pitanju koje je uvijek naglo zaustavljalo svaki dalji razgovor.
- Ali mi u Sydneyju imamo dobro osposobljene ljude za takav posao - reèe Stuart i nagne se naprijed kako bi Connoru natoèio još kave. - Na kraju krajeva, otmice i otkupnine nisu nepoznate èak ni u Australiji.
- Hvala - reèe Connor. Otpio je još jedan gutljaj dok je razmišljao o toj tvrdnji. Stuartova pozornost nije popuštala; kao dobar odvjetnik, strpljivo je èekao u nadi da æe svjedok u jednom trenutku dati neoprezan odgovor. - Istina je da mene nikad ne zovu ako nema komplikacija.
- Komplikacija?
- Recimo, na primjer, da je neka kompanija uvelike prisutna u odreðenoj zemlji u kojoj je zloèin redovita pojava, i gdje su otmice i traženje otkupnina prilièno èesti. Predsjednik te kompanije je otet; iako bi vjerojatnije bila oteta njegova žena, jer bi ona imala mnogo manje svakodnevne zaštite...
- Tada vi nastupate?
- Ne, ne mora biti. Na kraju krajeva, sasvim je moguæe da mjesna policija ima iskustva u rješavanju takvih problema, a nema mnogo tvrtki koje s naklonošæu gledaju na vanjsko uplitanje, pogotovo ako dolazi iz Sjedinjenih Država.
Èesto samo odletim u odreðeni grad i poènem se raspitivati za vlastiti raèun. Ako sam veæ ranije bio u tom dijelu svijeta i stvorio prikladan odnos s mjesnom policijom, možda æu ih obavijestiti da sam ondje, ali æu èak i tada èekati da me pozovu kako bih im pomogao.
- Što ako to ne uèine? - upita Tara.
Stuart se iznenadio jer je bilo oèito da nikad ranije nije ocu postavila to pitanje.
- Tada moram raditi sam - reèe Connor - što cijeli postupak èini još opasnijim.
47
- Ali ako policija nimalo ne napreduje, zašto ne bi željeli vašu pomoæ? Zasigurno su svjesni vaše struènosti - reèe Stuart.
- Jer se katkad dogaða da je i policija donekle umiješana.
- Nisam sigurna da razumijem - reèe Tara.
- Mjesna policija æe možda dobiti dio otkupnine - umiješa se Stuart - te ne želi da se upliæe netko sa strane. U svakom sluèaju, možda misle da æe strana kompanija to bez problema platiti.
Connor kimne glavom. Brzo je postajalo jasno zašto je Stuart dobio posao u jednoj od najprestižnijih odvjetnièkih tvrtki u Syd-neyju.
- Što èinite ako mislite da lokalna policija uzima dio? - upita Stuart.
Tara je požalila što Stuarta nije upozorila neka ne ide tako daleko, iako je brzo dolazila do zakljuèka da Australci nemaju pojma što znaèi "iæi daleko".
- Kad se to dogodi, treba razmisliti o otvaranju pregovora, jer ako ti klijent pogine, možeš biti siguran da istraga o tome neæe biti naroèito temeljita, te je malo vjerojatno da æe otmièari ikad biti uhvaæeni.
- Kad jednom pristanete na pregovaranje, koji je vaš prvi potez?
- Pa, pretpostavimo da otmièar zahtijeva milijun dolara; otmièari uvijek traže okruglu svotu, obièno u amerièkim dolarima. Kao i svaki profesionalni pregovaraè, trudit æu se da postignem najbolji moguæi dogovor. A u svemu tome je najvažnije pobrinuti se da kom-panijin djelatnik ne nastrada. Ali, ne bih dopustio da doðe do pregovaranja onda kad bih osjeæao da bi se moglo osloboditi moga klijenta, a da kompanija ne plati ni penija. Što se èešæe plaæa, veæa je vjerojatnost da æe zloèinac nekoliko mjeseci kasnije ponoviti nešto slièno, a katkad æe oteti istu osobu.
- Koliko puta stignete do pregovora?
- U otprilike 50 posto sluèajeva. Tada se otkrije jesu li to ili nisu profesionalci. Što duže odugovlaèite pregovore, to je vjerojatnije da æe se amateri bojati kako æe ih uhvatiti. I nakon nekoliko dana èesto im se poène sviðati osoba koju su oteli, a zbog toga im je gotovo nemoguæe provesti u djelo prvobitni plan. Prigodom opsade peruanskog veleposlanstva, na primjer, na kraju su održali natjecanje u šahu, a teroristi su pobijedili.
Sve troje se nasmijalo, a to je pomoglo Maggie da se malo opusti.
48
- Jesu li oni koji poštom šalju uši profesionalci ili amateri? -upita Stuart uz iskrivljeni osmijeh.
- Drago mi je što mogu reæi da nisam zastupao kompaniju koja je pregovarala u ime unuka gospodina Gettvja. No èak i kad imam posla s profesionalcem, neke od najboljih karata ipak æe biti u mojim rukama.
Connor nije opazio da su njegova žena i kæi dopustile da im se kava ohladi.
- Molim vas, nastavite - reèe Stuart.
- Pa, veæina otmièara se u otmicu upusti samo jednom, pa iako je to gotovo uvijek profesionalni zloèinac, vjerojatno ima malo ili uopæe nema iskustva za pregovaranje u takvoj situaciji. Profesionalni zloèinci su gotovo uvijek previše samouvjereni. Misle da se mogu sa svime uhvatiti u koštac. To je slièno odvjetniku koji misli da može otvoriti restoran jednostavno zato jer jede tri obroka dnevno.
Stuart se nasmiješi.
- Dakle, na što pristanu nakon što shvate da neæe dobiti mitski milijun?
- Mogu reæi samo ono što znam iz vlastitog iskustva - reèe Connor. - Na kraju obièno predam otprilike èetvrtinu tražene svote, u korištenim novèanicama kojima se može uæi u trag. U nekoliko sluèajeva otmièari su dobili polovicu.
Samo sam jednom pristao dati cijelu svotu. No meni u prilog, odvjetnice, govori èinjenica da je èak i premijer tog otoka uzeo dio.
- Koliko se otmièara nekažnjeno izvuèe?
- Od sluèajeva na kojima sam radio u proteklih sedamnaest godina, samo tri, što iznosi oko 8 posto.
- Nije loše. A koliko ste klijenata izgubili? Sad su ulazili u podruèje na koje èak ni Maggie nije ranije zalazila, pa se poèela nelagodno meškoljiti na stolici.
- Ako doista izgubiš klijenta, kompanija je uz tebe do kraja - reèe Connor. Zastao je. - Ali nikome ne dopuštaju da dvaput pogriješi.
Maggie ustane, okrene se Connoru i reèe:
- Idem malo plivati. Hoæe li mi se netko pridružiti?
- Ne, ali ja bih rado još jednom iskušala dasku - reèe Tara revno pomažuæi majci u pokušaju da prekine razgovor.
- Koliko si puta jutros pala? - upita Connor, potvrðujuæi time kako i on misli da je dosta ispitivanja.
49
- Desetak ili više - reèe Tara. - Ova je najgora. - Ponosno je pokazala veliku modricu na svom desnom bedru.
- Zašto si je pustio da ode tako daleko? - upita Maggie i ponovno sjedne kako bi izbliza pogledala modricu.
- Jer mi je to dalo priliku da je spasim i djelujem hrabro.
- Pazi, Stuarte, do kraja tjedna Tara æe ovladati surfanjem i tada æe ona tebe spašavati - reèe Connor i nasmije se.
- Pretpostavljam da ste u pravu - odgovori Stuart. - Ali èim se to dogodi, kanim je upoznati sa skakanjem s tornja.
Maggie je vidno problijedjela i brzo pogledala Connora.
- Ne brinite, gospoðo Fitzgerald - brzo doda Stuart. - Svi æete se vratiti u Ameriku mnogo prije nego što se to dogodi.
Nitko od njih nije želio misliti na to. Tara zgrabi Stuarta za ruku.
- Idemo, Supermane. Vrijeme je da naðemo još jedan val s kojeg me možeš spasiti.
Stuart skoèi na noge. Okrene se Connoru i reèe:
- Ako ikad saznate da vam je kæi oteta, neæu tražiti otkupninu i neæu biti spreman na nagodbu, u amerièkim dolarima ili u bilo kojoj drugoj valuti.
Tara pocrvenje.
- Hajde - reèe i oni potrèe plažom prema valovima.
- Prvi put mislim da se ne bih ni pokušavao nagoditi - Connor reèe Maggie, protegne se i nasmiješi.
- On je drag mladiæ - reèe Maggie uhvativši ga za ruku. - Samo je šteta što nije Irac.
- Moglo je biti i gore - reèe Connor i ustane. - Mogao je biti Englez.
Maggie se smiješila dok su hodali prema moru.
- Znaš, jutros je došla kuæi tek oko pet.
- Nemoj mi reæi da još uvijek cijelu noæ ležiš budna kad god tvoja kæi iziðe na spoj - reèe Connor i naceri se.
- Govori malo tiše, Connore Fitzgeraldu, i nastoj ne zaboraviti da nam je ona jedino dijete.
- Ona više nije dijete, Maggie - reèe Connor. - Ona je odrasla žena, a za manje od godinu dana bit æe dr. Fitzgerald.
- A ti, dakako, uopæe ne brineš za nju.
- Znaš da brinem - reèe Connor i zagrli je. - No ako ima ljubavnu vezu sa Stuartom, što se mene ne tièe, mogla je i puno lošije proæi.
50
- Ja nisam s tobom spavala sve do dana našeg vjenèanja, a èak ni kad su mi rekli da si nestao u Vijetnamu, nisam ni pogledala nekog drugog muškarca. I to nije bilo zbog pomanjkanja ponuda.
- Znam, draga - reèe Connor. - No dotad si shvatila da sam nezamjenjiv.
Connor pusti ženu i potrèi prema valovima, pazeæi da uvijek ostane tik izvan njezina dohvata. Kad ga je konaèno sustigla, bila je bez daha.
- Declan O'Casey me zaprosio davno prije...
- Znam, draga - ponovi Connor zagledavši se u njene zelene oèi i uklonivši joj pramen kose s lica. - Ne proðe nijedan dan da ja nisam zahvalan što si èekala mene. Samo me to držalo na životu nakon što su me zarobili u Vijetnamu. To i pomisao da æu vidjeti Taru.
Connorove su rijeèi podsjetile Maggie na žalost što ju je osjeæala kad je pobacila i shvatila da više ne može imati djece. Odrasla je u velikoj obitelji, pa je èeznula da i sama ima mnogo potomaka. Nikad nije mogla prihvatiti jednostavnu filozofiju svoje majke -to je volja Božja.
Dok je Connor bio u Vijetnamu, mnoge je sretne sate provela s Tarom. No èim se on vratio, mlada je dama preko noæi prebacila svoje osjeæaje na oca. Iako je ostala bliska svojoj kæeri, Maggie je znala da nikad s Tarom neæe imati jednak odnos kao Connor.
Kad je Connor potpisao ugovor za rad u "Marvland osiguranju", Maggie je zbunila njegova odluka. Uvijek je mislila da æe Connor, kao i njegov otac, željeti raditi u snagama zakona i reda. To je bilo prije nego što joj je objasnio za koga æe zapravo raditi. Iako nije potanko objašnjavao, ipak joj je rekao tko ga plaæa te objasnio važnost NTA, neslužbenog tajnog agenta. Lojalno je sve te godine èuvala nejgovu tajnu, iako je katkad bilo neugodno što sa svojim prijateljima i kolegama ne može razgovarati o muževljevu zanimanju. No zakljuèila je da je to manji problem u usporedbi s onim što mnoge žene proživljavaju zbog muževa koji u beskrajne detalje opisuju svoj posao. Takvi u tajnosti žele zadržati svoje dopunske aktivnosti.
Zapravo se nadala da æe njezina kæi jednoga dana naæi nekoga tko æe cijelu veèer prosjediti na klupi u parku samo da bi je vidio kako navlaèi zavjese.
51
Jackson je pripalio cigaretu i pozorno saslušao svaku rijeè koju je izgovorio èovjek iz Bijele kuæe. Nije ga ni pokušao prekinuti.
Kad je Lloyd konaèno stigao do kraja pripremljenoga govora, otpio je gutljaj mineralne vode i èekao da èuje koje æe biti prvo pitanje bivšeg zamjenika direktora CIA-e.
Jackson ugasi cigaretu.
- Smijem li pitati zašto ste mislili da sam ja prava osoba za taj zadatak?
Lloyd se nije iznenadio. Bio je veæ odluèio da æe mu jednostavno reæi istinu ako postavi to pitanje.
- Znamo da ste dali ostavku na svoj položaj u CIA-i zbog... neslaganja u mišljenjima - naglasio je te rijeèi - s Helen Dexter, usprkos tome što je vaš rad u Agenciji bio besprijekoran, i dotad su vas smatrali njezinim prirodnim nasljednikom. No nakon što ste otišli iz razloga koji su naoko ponešto bizarni, vjerujem da niste uspjeli naæi posao koji odgovara vašim sposobnostima. Pretpostavljamo da Dexterica i u tome ima svoje prste.
- Potreban je samo jedan telefonski razgovor - reèe Jackson - neslužbeni, naravno, i odjednom otkrijete da vas više nitko ne uzima u uži izbor. Nikad nisam želio loše govoriti o živima, ali rado æu napraviti izuzetak u sluèaju Helen Dexter. - Pripalio je još jednu cigaretu. - Vidite, Helen Dexter vjeruje da Tom Lavvrence ima drugi po važnosti posao u Americi - nastavi. - Ona je istinski branitelj vjere, posljednji bedem nacije, a izabrani politièari za nju su samo privremena gnjavaža, ljudi koje æe, prije ili kasnije, biraèi otjerati.
- Predsjednik je više nego jednom to osjetio - naglašeno æe Lloyd.
- Predsjednici dolaze i odlaze, gospodine Lloyd. Kladio bih se da je vaš šef samo èovjek, kao i mi ostali, i stoga možete biti sigurni da Dexterica o njemu ima dosje ispunjen razlozima zbog kojih Lavvrence nije sposoban za još
jedan mandat. I, usput reèeno, zacijelo ima jednako debeli dosje o vama.
- Onda æemo i mi morati poèeti stvarati vlastiti dosje, gospodine Jackson. Ne mogu se sjetiti nikoga tko bi bio prikladniji za taj zadatak.
- Otkuda biste željeli da poènem?
- Istragom o tome tko stoji iza atentata na Ricarda Guzmana prošlog mjeseca u Bogoti - reèe Lloyd. - Imamo razloga vjerovati da je možda CIA bila umiješana, izravno ili neizravno.
- Bez Predsjednikova znanja? - s nevjericom æe Jackson.
52
Lloyd kimne glavom, izvadi fascikl iz aktovke i gurne ga preko stola. Jackson ga otvori.
- Nemojte žuriti - reèe Lloyd - jer æete sve morati memorirati. Jackson je poèeo èitati, a poèeo je stavljati napomene èak i prije nego što je stigao do kraja prve stranice.
- Ako pretpostavimo da je posao obavio jedan èovjek, bit æe doslovno nemoguæe doæi do pouzdanih informacija.
Takva osoba ne ostavlja adresu na koju æe mu slati poštu. - Jackson zastane. -S druge strane, ako jest rijeè o CIA-i, onda Dexterica ima prednost od deset dana. Vjerojatno je veæ zatvorila svaki put koji bi nas mogao odvesti do atentatora, osim...
- Osim...? - ponovi Lloyd.
- Ja nisam jedini kojemu je ta žena tijekom godina stala na žulj. Moguæe je da u Bogoti radi netko drugi tko... -
Zastane. -Koliko imam vremena?
- Novi predsjednik Kolumbije za tri tjedna dolazi u službeni posjet Washingtonu. Pomoglo bi ako bismo do tada nešto imali.
- Veæ se poèinjem osjeæati kao nekad - reèe Jackson i ugasi cigaretu. - Osim što ovaj put postoji dodatno zadovoljstvo u èinjenici daje Dexterica službeno na drugoj strani. - Ponovno je pripalio. - Za koga æu ja raditi?
- Službeno ste slobodnjak, ali neslužbeno radite za mene. Bit æete plaæeni jednako kao kad ste otišli iz Agencije. Na vaš æe raèun mjeseèno stizati novac, iako se, iz oèitih razloga, vaše ime neæe pojaviti ni u kakvim knjigama. Stupit æu u vezu s vama kad god...
- Ne, neæete, gospodine Lloyd - reèe Jackson. - Ja æu stupiti u vezu s vama kad vas budem imao o neèemu izvijestiti.
Ako obojica uspostavljamo vezu, udvostruèuju se izgledi da æe nas netko otkriti. Trebat æe mi samo sigurni telefonski broj.
Lloyd je na papirnati ubrus napisao sedam brojki.
- Ovo ide izravno do mog stola, zaobilazeæi èak i moju tajnicu. Iza ponoæi automatski se prebacuje na telefon kraj mog uzglavlja. Možete me zvati danju i noæu. Ne morate se optereæivati vremenskom razlikom kad ste u inozemstvu, jer mi ne smeta ako me probudite.
- To je dobro znati - reèe Jackson. - Jer ne vjerujem da Helen Dexter ikad spava. Lloyd se nasmiješi.
- Jesmo li sve prešli?
- Ne baš - reèe Jackson. - Kad odete, skrenite desno, a zatim opet desno. Nemojte se osvrtati i nemojte zaustavljati taksi dok ne
53
prijeðete barem èetiri bloka. Odsad nadalje morat æete razmišljati poput Dexterice, i pazite, ona je u tome veæ trideset godina. Postoji samo jedna osoba za koju znam da je bolja od nje.
- Nadam se da ste to vi - reèe Lloyd.
- Bojim se da nisam - reèe Jackson.
- Nemojte mi reæi da ta osoba radi za Dextericu.
- Iako je on moj nabliskiji prijatelj, kad bi mu Dexterica naredila da me ubije, u gradu ne bi bilo osiguravajuæeg društva koje bi izdalo policu na moje ime. Ako oèekujete da pobijedim oboje, nadajte se da nisam zahrðao tijekom proteklih osam mjeseci.
Dva su muškarca ustala.
- Zbogom, gospodine Lloyd - rekao je Jackson dok su se rukovali. - Žao mi je što je ovo naš prvi i posljednji sastanak.
- Ali mislio sam da smo se složili... - reèe Lloyd i tjeskobno pogleda svog novog djelatnika.
- Da æemo raditi zajedno, gospodine Lloyd, a ne da æemo se sastajati. Vidite, Dexterica ne bi dva sastanka smatrala sluèajnošæu. Lloyd kimne glavom.
- Èekat æu da mi se javite.
- I, gospodine Lloyd - reèe Jackson - nemojte više posjeæivati Nacionalnu galeriju, osim ako jedina svrha posjeta nije gledanje slika.
Lloyd se namršti.
- Zašto ne? - upita.
- Jer je èuvar pospana izgleda u Galeriji 71 ondje postavljen na dan vašeg imenovanja. Sve to piše u vašem dosjeu.
Idete onamo jednom tjedno. Je li Hopper još uvijek vaš najdraži umjetnik?
Llovdu su se osušila usta.
- Znaèi da Dexterica veæ zna za ovaj sastanak?
- Ne - reèe Jackson. - Ovaj put ste imali sreæe. Danas je èu-varev slobodan dan.
Iako je Connor mnogo puta vidio svoju kæi kako plaèe kad je bila mlaða, zbog posjekotine na nozi, povrijeðenog ega ili jednostavno zato što joj ništa nije bilo po volji, ovo je bilo posve drukèije. Dok se ona grèevito držala Stuarta, on se pretvarao daje zaokupljen bestselerima na kiosku i razmišljao o jednom od najljepših odmora što ih se sjeæao. Dobio je kilogram na težini i gotovo da je uspio ovladati daskom za surfanje, iako je rijetko kada doživio da bude tako ponosan nakon toliko padova. Tijekom protekla dva tjedna
54
Stuart mu se najprije poèeo sviðati, a kasnije je u njemu pobudio poštovanje. Èak ga je Maggie prestala svako jutro podsjeæati da se Tara protekle noæi nije vratila u svoju sobu. Shvatio je to kao ženino nevoljko odobravanje.
Connor je na kiosku uzeo Sydney Mornlng Herald. Prelistavao je stranice i èitao samo naslove dok nije stigao do dijela s naznakom "Meðunarodne vijesti". Pogledao je Maggie koja je plaæala neke suvenire što ih nikad neæe izložiti ili èak nekome darovati, te koji æe nesumnjivo završiti na božiènoj rasprodaji oca Grahama.
Connor je ponovno spustio glavu. Glatka pobjeda za Herreru u Kolumbiji glasio je naslov preko tri stupca u dnu stranice. Èitao je o Herrerovoj jednostranoj pobjedi nad zamjenom koju je Nacionalna stranka u posljednjem trenutku ponudila za Ricarda Guz-mana. Dalje je u èlanku pisalo da Herrera u bliskoj buduænosti kani posjetiti Ameriku kako bi s predsjednikom Lawrenceom raspravljao o problemima s kojima se Kolumbija trenutno suoèava. Meðu najvažnijim temama...
- Misliš li da bi ovo bilo dobro za Joan? Connor je pogledao ženu koja je držala i pokazivala Doneovu litografiju sydneyjske luke.
- Malo previše moderno, rekao bih.
- Onda æemo joj morati nešto kupiti u duty-free shopu kad se ukrcamo u zrakoplov.
- Ovo je posljednji poziv za let 816 United Airwaysa za LosAngeles - rekao je glas što je odjekivao po zraènoj luci. -
Mole se svi oni koji se još nisu ukrcali u letjelicu da odmah poðu do izlaza 27.
Connor i Maggie pošli su prema velikom znaku, nastojeæi ostati nekoliko koraka ispred svoje kæeri i Stuarta koji su bili priljubljeni jedno uz drugo kao da su sijamski blizanci. Kad su prošli kontrolu putovnica, Connor je malo zaostao, a Maggie je nastavila prema izlazu i tamo rekla službeniku da æe posljednja dva putnika uskoro stiæi.
Kad se Tara poslije nekoliko trenutaka nevoljko pojavila iza ugla, Connor ju je nježno obujmio oko ramena.
- Znam da to nije neka utjeha, ali tvoja majka i ja mislimo da je on... - Connor je oklijevao.
- Znam - reèe Tara izmeðu jecaja. - Èim se vratim na Stanford, pitat æu ih mogu li svoju disertaciju dovršiti na Sveuèilištu Sydney.
Connor je opazio svoju ženu kako razgovara sa stjuardesom kraj ulaza u zrakoplov.
55
- Zar se toliko boji letenja? - stjuardesa je šapnula Maggie kad je vidjela mladu ženu kako jeca.
- Ne. Samo što je morala za sobom ostaviti nešto što joj nisu dopustili prenijeti preko carine.
Maggie je prespavala gotovo cijeli èetrnaestosatni let od Syd-neyja do Los Angelesa. Tara se èesto èudila kako joj to uspijeva. Ona je tijekom leta uspijevala samo katkad zadrijemati, bez obzira na to koliko bi tableta popila. Èvrsto je držala oèevu ruku. On joj se smiješio, ali ništa nije govorio.
Tara mu je uzvratila smiješak. Otkako zna za sebe, on je bio središte njezina svijeta. Nikad se nije bojala da možda neæe sresti èovjeka koji bi mogao zauzeti njegovo mjesto, veæ je strepila da, kad ga sretne, njezin otac to neæe moæi prihvatiti. Sad kad se to dogodilo, laknulo joj je kad je vidjela kako je podržava. Zapravo se pokazalo da je njezina majka problem.
Tara je znala da bi majka najviše voljela da je ona još uvijek djevica, te da možda i dalje živi kod kuæe. Tek je u treæem razredu srednje škole prestala vjerovati da æe ostati trudna ako poljubi nekog momka. Tada joj je prijateljica iz razreda dala uvelike prelistavani primjerak knjige Radost seksa. Tara je svake noæi, sklup-èana ispod pokrivaèa i s baterijskom svjetiljkom u ruci, prelistavala knjižicu.
No nevinost je izgubila tek nakon što je maturirala u Stone Ridgeu. Ako su svi u njenu razredu govorili istinu, zacijelo je bila posljednja. Tara je sa svojim roditeljima otišla u dugo obeæavani obilazak mjesta roðenja njezina pradjeda.
Zaljubila se u Irsku i njezine ljude samo nekoliko trenutaka nakon slijetanja u Dublinu. Tijekom prve veèeri u hotelskom restoranu rekla je ocu da ne može razumjeti zašto toliko Iraca nije zadovoljno u domovini, veæ mora emigrirati.
Mladi konobar koji ih je posluživao spustio je pogled na nju i poèeo recitirati:
"Irska nikad nije sretna bila." "To li kažeš? Nisi promislila. Irska je onda sretna bila Kad se maèa i pera latila."
56
- Walter Savage Landor - reèe Maggie. - Ali, znate li sljedeæi stih?
Konobar se nakloni.
/ kad se Tara tako uzdigla...
Tara je porumenjela, a Connor je prasnuo u smijeh. Konobar je djelovao zbunjeno.
- To mi je ime - objasni Tara.
Ponovno se naklonio prije nego što je poèistio stol. Dok je njezin otac plaæao raèun, a majka uzimala kaput, konobar je pitao Taru hoæe li poæi s njim na piæe kad završi s poslom. Tara je radosno pristala.
Sljedeæa je dva sata gledala neki stari film u svojoj sobi, a odmah iza ponoæi iskrala se u prizemlje. Liam je predložio da se naðu u pubu udaljenom samo nekoliko stotina metara niz cestu, a kad je Tara ušla, on ju je veæ èekao za šankom. Liam nije gubio vrijeme, veæ ju je odmah upoznao s užicima Guinnessa. Nije se iznenadila kad je saznala da radi kao konobar tijekom praznika dok ne završi posljednju godinu na Trinitv fakultetu gdje je studirao irske pjesnike.
Meðutim, Liam se iznenadio kad je otkrio kako dobro Tara citira Yeatsa, Jovcea, Wildea i Svngea.
Kad ju je nekoliko sati kasnije otpratio do njezine sobe, nježno joj je poljubio usne i upitao:
- Koliko ostaj eš u Dublinu?
- Još dva dana - odgovorila je.
- Onda ne smijemo gubiti ni trenutka.
Nakon tri noæi tijekom kojih je vrlo malo spavala, Tara je otišla u Oscarovo rodno mjesto u Kilkennv osjeæajuæi se spremnom dodati dvije-tri napomene knjizi Radost seksa.
Kad je Liam donio njihove torbe do unajmljena automobila, Connor mu je dao veliku napojnicu i šapnuo:
- Hvala ti.
Tara je porumenjela.
Na svojoj drugoj godini na Stanfordu Tara je imala nešto što bi se moglo opisati kao ljubavna veza sa studentom medicine. No tek kad ju je zaprosio, shvatila je da ne želi s njim provesti ostatak života. Nije joj trebala godina dana da doðe do posve drukèijeg zakljuèka u vezi sa Stuartom.
Upoznali su se kad su se sudarili. Ona je bila kriva; nije gledala kad je prošla ispred njega dok je jurio niz veliki val.
Oboje su pljus-
57
nuli u vodu. Kad ju je izvukao iz vode, Tara je oèekivala zaslužene prijekore.
Umjesto toga, on se samo nasmiješio i rekao:
- Ubuduæe se nastojte držati podalje od brze staze.
To je izvela i poslijepodne, ali ovaj put namjerno, a on je to znao.
Nasmijao se i rekao:
- Ostavili ste mi dvije moguænosti. Ili æu vas poèeti pouèavati, ili možemo poæi na kavu. U suprotnom æe naš
sljedeæi susret biti u lokalnoj bolnici. Što biste više voljeli?
- Poènimo s kavom.
Tara je željela veæ te noæi spavati sa Stuartom, a kad je deset dana kasnije morala otiæi, požalila je što je dopustila da je tri dana èeka. Do kraja tjedna...
- Govori vam kapetan leta. Poèinjemo se spuštati u Los Angeles. Maggie se naglo probudi, protrlja oèi i nasmiješi se kæeri.
- Jesam li zaspala? - upita.
- Tek kad je avion poletio - odgovori Tara.
Nakon što su uzeli svoju prtljagu, Tara je pozdravila roditelje i pošla potražiti svoj let za San Francisco. Kad je nestala u mnoštvu putnika na dolasku i na odlasku, Connor prišapne Maggie:
- Ne bih se èudio da se okrene i sljedeæim avionom vrati u Sydney.
Maggie kimne glavom.
Zaputili su se prema terminalu unutrašnjeg prometa i ukrcali na noæni let. Ovaj put je Maggie usnula prije nego što je završila videokaseta koja je prikazivala postupak u sluèaju opasnosti. Dok su letjeli preko Sjedinjenih Država, Connor je nastojao iz misli izbaciti Taru i Stuarta, te se usredotoèiti na ono što treba uèiniti kad se vrati u Washington. Za tri su ga mjeseca trebali skinuti s aktivna popisa, a on još uvijek nije imao pojma u koji æe ga odjel prebaciti. Strepio je od pomisli da æe mu ponuditi posao od devet do pet u upravi; znao je da bi se to sastojalo od držanja predavanja mladim NTA-ima o njegovim iskustvima na terenu. Veæ je upozorio Joan da æe dati ostavku ako mu ne ponude nešto zanimljivije. Nije stvoren za uèitelja.
Tijekom protekle godine bilo je nagovještaja o dva-tri istaknuta mjesta na koja bi njega mogli postaviti, ali to je bilo prije nego što je njegov šef bez objašnjenja dao ostavku. Unatoè dvadeset osam godina službe i nekoliko pohvala, Connor je bio svjestan toga da sad, otkako Chris Jackson više nije u Kompaniji, njegova buduænost možda i nije tako sigurna kako je zamišljao.
58
7.
- Jesi li siguran da se Jacksonu može vjerovati?
- Ne, gospodine Predsjednièe, nisam. Ali siguran sam u jedno: Jackson mrzi, ponavljam, mrzi Helen Dexter jednako kao i vi.
- Pa, to je jednako dobro kao osobna preporuka - reèe Predsjednik. - Što te još navelo da njega izabereš? Jer ako je mržnja prema Dexterici glavni uvjet za posao, zacijelo je bilo mnogo kandidata.
- On ima i druga svojstva koja sam tražio. Tu je njegova prošlost, kao èasnika u Vijetnamu i kao šefa Kontraobavještajne službe, da i ne spominjem njegov ugled dok je bio zamjenik direktora CIA-e.
- Zašto je onda odjednom dao ostavku kad je još uvijek pred sobom imao tako blistavu karijeru?
- Pretpostavljam da je Dexterica osjeæala da je malo previše blistava, te je poèeo izgledati kao ozbiljan takmac za njezin položaj.
- Uspije li dokazati da je ona naredila atentat na Ricarda Guz-mana, još uvijek bi to mogao biti. Èini se da si izabrao najboljeg èovjeka za taj posao, Andy.
- Jackson mi je rekao da postoji još jedan bolji od njega.
- Onda možemo i njega vrbovati - reèe Predsjednik.
- To sam i ja pomislio. No pokazalo se da on veæ radi za Dexte-ricu.
- Pa, barem neæe znati da Jackson radi za nas. Sto ti je još rekao?
59
Lloyd otvori fascikl i potanko upozna Predsjednika s razgovorom što ga je imao s bivšim zamjenikom direktora CIA-e.
- Kažeš li ti da se od mene oèekuje da besposleno èekam vrteæi palce dok Jackson nešto ne išèeprka?
- To su bili njegovi uvjeti, gospodine Predsjednièe, ako želimo da on prihvati zadatak. No imam osjeæaj da gospodin Jackson nije osoba koja bi besposleno sjedila vrteæi palce.
- Bolje da nije, jer svaki dan što ga Dexterica provede u Lan-glevju za mene je jedan dan previše. Nadajmo se da æe nam Jackson osigurati dovoljno konopca da je javno objesimo. I kad smo veæ kod toga, pogubljenje bismo mogli obaviti u ružiènjaku.
Predstojnik Ureda kimne glavom.
- To bi moglo imati dvostruku prednost jer bismo pridobili još nekoliko republikanaca da glasuju za Zakon o sigurnim ulicama i smanjenju kriminala.
Predsjednik se nasmiješi.
- Tko je sljedeæi? - upita. Lloyd pogleda na sat.
- Senator Bedell veæ neko vrijeme èeka u predvorju.
- Što on sada želi?
- Želi vam objasniti svoj najnoviji komplet amandmana na Zakon o smanjenju naoružanja. Predsjednik se namršti.
- Jesi li opazio koliko je prednosti Zerimski stekao u posljednjem ispitivanju javnog mnijenja?
Maggie je poèela okretati broj koji poèinje sa 650 samo nekoliko trenutaka nakon što je okrenula kljuè u bravi njihove malene kuæe u Georgetownu. Connor je poèeo raspakiravati stvari dok je slušao jednu stranu razgovora izmeðu njegove žene i kæeri.
- Samo sam nazvala kako bih ti javila da smo se sretno vratili - pokuša Maggie kao uvod.
Connor se nasmiješio neuvjerljivoj varci. Tara je bila preoštro-umna da bi na to nasjela, ali je znao da æe se ponašati kako treba.
- Hvala što si nazvala, mama. Lijepo te je èuti.
- Je li kod tebe sve u redu? - upita Maggie.
- Da, dobro je - reèe Tara, a tada je nekoliko minuta prikriveno pokušavala uvjeriti majku da ne kani uèiniti ništa nepromišljeno. Kad je bila uvjerena da je uvjerila Maggie, upitala je: - Je li tata u blizini?
60
- Ovdje je. - Pružila je Connoru slušalicu preko kreveta.
- Možeš li mi uèiniti uslugu, tata?
- Svakako.
- Molim te, objasni mami da neæu naèiniti nikakvu glupost. Stuart me je nazvao veæ dva puta otkako sam se vratila, a buduæi da namjerava - zastala je oklijevajuæi - za Božiæ doæi u Sjedinjene Države, prilièno sam sigurna da æu do tada izdržati. Usput reèeno, tata, mislila sam da bih te trebala upozoroti da veæ znam što želim za Božiæ.
- Što bi to bilo, dušo?
- Da iduæih osam mjeseci plaæaš moje prekomorske telefonske pozive. Imam osjeæaj da bi to moglo biti skuplje od rabljenog automobila što si mi ga obeæao ako doktoriram.
Connor se nasmije.
- Dakle, bilo bi bolje da dobiješ ono unapreðenje što si ga spomenuo dok smo bili u Australiji. Do viðenja, tata.
- Do viðenja, dušo.
Connor spusti slušalicu i ohrabrujuæe se nasmiješi Maggie. Upravo joj je po deseti put kanio reæi neka prestane brinuti kad telefon ponovno zazvoni. Podigao je slušalicu, pretpostavljajuæi da æe to ponovno biti Tara. Nije bila.
- Oprosti što te zovem èim si se vratio - reèe Joan - ali upravo mi se javila šefica i èini mi se da je hitno. Kako brzo možeš doæi ovamo?
Connor pogleda na sat.
- Bit æu kod tebe za dvadeset minuta - reèe i spusti slušalicu.
- Tko je to bio? - upita Maggie i nastavi vaditi stvari iz putnih torbi.
- Joan. Samo želi da potpišem nekoliko ugovora. Ne bi smjelo dugo trajati.
- Prokletstvo - reèe Maggie. - Zaboravila sam joj kupiti dar u avionu.
- Naæi æu nešto za nju putem do ureda.
Connor je brzo izišao iz sobe, potrèao niza stube i iz kuæe prije nego što je Maggie još nešto dospjela pitati. Sjeo je u staru obiteljsku toyotu, ali je potrajalo dok nije uspio upaliti motor. Konaèno se "starim tenkom", kako ga je Tara opisala, uspio izvesti u Dvadeset devetu ulicu. Poslije petnaest minuta skrenuo je lijevo u Ulicu M, a zatim je još
jednom pošao lijevo i nestao niz rampu što je vodila na neobilježeno podzemno parkiralište.
61
Kad je Connor ušao u zgradu, èuvar je dotaknuo rub svoje kape i rekao:
- Dobro došli, gospodine Fitzgerald. Nisam oèekivao da æu vas vidjeti prije ponedjeljka.
- Nisam ni ja - reèe Connor i uzvrati šaljivim salutiranjem. Tada krene prema nizu dizala, pa se jednim od njih zaputio na sedmi kat. Kad je izišao u hodnik, pozdravio ga je smiješak prepoznavanja na licu službenice što je sjedila za stolom ispod natpisa "Marvland osiguranje", tiskanog krupnim slovima. Kazalo u prizemlju obavještavalo je neupuæene da ugledna tvrtka zauzima sedmi, osmi, deveti i deseti kat zgrade.
- Drago mi je da vas vidim, gospodine Fitzgerald - reèe službenica. - Imate posjet.
Connor se nasmiješi i kimne glavom, a onda nastavi hodati hodnikom. Kad je skrenuo iza ugla, ugledao je Joan koja je stajala kraj vrata njegova ureda. Prema izrazu njezina lica zakljuèio je da ga ondje veæ neko vrijeme èeka. Tada se sjetio Maggienih rijeèi što ih je izgovorila trenutak prije njegova odlaska iz kuæe - iako Joan nije izgledala kao netko kome je na umu dar.
- Šefica je stigla prije nekoliko minuta - reèe Joan i otvori mu vrata.
Connor dugim koracima uðe u svoj ured. S druge strane njegova pisaæeg stola sjedila je žena koja, koliko je njemu poznato, nikad nije bila na odmoru.
- Žao mi je što ste me èekali - reèe. - Tek sam...
- Imamo problem - reèe Helen Dexter i gurne fascikl preko njegova stola.
- Samo mi daj dobar trag, a ja æu obaviti sav mukotrpni posao - reèe Jackson.
- Volio bih da mogu, Chris - odgovori šef policije u Bogoti. -Ali mi je nekolicina tvojih bivših kolega veæ jasno stavila do znanja da si ti sadapersona non grata.
- Nikad te nisam smatrao osobom koja bi se obazirala na takve sitnice - reèe Jackson i natoèi još jedan viski šefu policije.
- Chris, moraš shvatiti da je sve bilo otvoreno i jasno kad si bio predstavnik svoje vlade.
- Ukljuèujuæi i tvoje provizije, ako se dobro sjeæam.
- Dabome - nonšalantno æe policajac. - Ti æeš prvi priznati da troškove treba podmiriti. - Otpio je gutljaj iz kristalne èaše. - I
62
kao što jako dobro znaš, Chris, u Kolumbiji je inflacija i dalje jako visoka. Moja plaæa ne pokriva èak ni svakodnevne troškove.
- Trebam li iz te kratke prodike - reèe Jackson - shvatiti da cijena ostaje ista, èak i ako sam ja persona non grata?
Šef policije istrusi ostatak svog viskija, obriše brkove i reèe:
- Chris, predsjednici dolaze i odlaze, u obje naše zemlje, ali stari prijatelji ostaju.
Jackson mu se kiselo nasmiješi, a tada iz unutrašnjeg džepa izvadi omotnicu i gurne je preko stola. Šef policije virne unutra, otkopèa džep na jakni i spremi omotnicu.
- Vidim da ti tvoji novi gospodari nisu, na žalost, dopustili isti stupanj širine kad je rijeè o... troškovima.
- Jedan dobar trag, samo to te pitam - ponovi Jackson. Šef policije podigne svoju praznu èašu i prièeka da mu je barmen napuni do ruba. Otpije još jedan dugi gutljaj.
- Uvijek sam vjerovao, Chris, da ako tražiš povoljnu ponudu, nema boljeg mjesta za poèetak od zalagaonice. Ja bih poèeo u èetvrti San Victorina. - Nasmiješi se, isprazni èašu i ustane. - Imajuæi na umu problem s kojim si trenutno suoèen, stari prijatelju, ne bih uèinio ništa više od razgledavanja izloga.
Kad je Connor dovršio èitanje povjerljiva dosjea, vratio ga je direktorici.
Njezino ga je prvo pitanje iznenadilo.
- Koliko još preostaje do vašeg povlaèenja iz službe?
- Prvoga sijeènja iduæe godine silazim s aktivnog popisa, ali jasno, nadam se da æu ostati u Kompaniji.
- Možda u ovom trenutku neæe biti baš tako lako pronaæi nešto odgovarajuæe za vaše sposobnosti - suhoparno æe Dexterica. - Meðutim, imam ispražnjeno mjesto za koje bih vas mogla preporuèiti. - Zastala je. - Kao direktora našeg ureda u Clevelandu.
- U Clevelandu?
-Da.
- Nakon dvadeset osam godina rada za Kompaniju - reèe Connor - nadao sam se da æe se za mene naæi nešto u Washingtonu. Siguran sam da znate da je moja žena dekanica Službe za ocjenu i prijam studenata na Sveuèilište u Georgetownu. Za nju bi bilo gotovo nemoguæe naæi slièan položaj u... Ohiu.
Uslijedila je duga šutnja.
63
- Rado bih pomogla - reèe Dexterica istim suhoparnim tonom - ali zasad nema u Washingtonu nièega što bi vam odgovaralo. Ako biste se osjeæali sposobnim prihvatiti mjesto u Clevelandu, možda biste se za nekoliko godina mogli vratiti ovamo.
Connor je zurio preko stola u ženu kojoj je služio u proteklih dvadeset šest godina, bolno svjestan èinjenice da se sad za njega koristi istom smrtonosnom oštricom kakvu je u prošlosti upotrijebila za mnoge njegove kolege. Ali zašto, kad je uvijek doslovce izvršavao njezine naredbe? Pogledao je dosje. Je li Predsjednik zahtijevao da se nekoga žrtvuje nakon što su ga tako podrobno ispitivali o CIA-inim aktivnostima u Kolumbiji? Zar æe Cleveland biti nagrada za njegovih dvadeset osam godina službe?
- Postoji li neka alternativa? - upita. Direktorica nije oklijevala.
- Uvijek možete izabrati odlazak u prijevremenu mirovinu. -Zvuèalo je to kao da predlaže zamjenu šezdesetogodišnjeg kuæe-pazitelja u svojoj stambenoj zgradi.
Connor je šutke sjedio. Nije mogao povjerovati u ono što je èuo. Cijeli je svoj život dao Kompaniji i, poput mnogih drugih, èesto ga je izlagao smrti.
Helen Dexter ustane.
- Možete mi javiti kad odluèite.
Izišla je iz prostorije bez rijeèi.
Connor je neko vrijeme sam sjedio za stolom, pokušavajuæi shvatiti potpuno znaèenje direktorièinih rijeèi. Sjeæao se da mu je Chris Jackson prièao o gotovo istom razgovoru što ga je on prije osam mjeseci vodio s njom. U njegovu sluèaju ponuðeno mu je mjesto u Mihvaukeeju. "To se meni nikad ne može dogoditi", sjeæao se da je tada rekao Chrisu. "Na kraju krajeva, ja sam timski igraè i nitko ne može pomisliti da želim njezin položaj." Ali Connor je poèinio još teži zloèin. Izvršavajuæi Dexterièine zapovijedi, nesvjesno je postao uzrokom njezina moguæeg srozavanja.
Ako ne bude u blizini da je dovodi u neugodne situacije, možda bi još jednom mogla preživjeti. Koliko je drugih dobrih ljudi žrtvovano tijekom godina, pitao se, na oltaru njezina samoljublja?
Joan je ušla u sobu i prekinula Connorova razmišljanja. Nije joj trebalo reæi da je sastanak loše prošao.
- Mogu li ja štogod uèiniti? - tiho upita Joan.
- Ne, baš ništa, hvala, Joan. - Nakon kratke tišine Connor doda: - Znaš da bih uskoro trebao siæi s aktivnog popisa.
64
- Prvog sijeènja - reèe Joan. - No s obzirom na tvoje zasluge, Kompanija æe ti sigurno ponuditi veliki pisaæi stol, pristojno radno vrijeme za promjenu, i možda dugonogu tajnicu kao dodatak.
- Èini se da neæe - reèe Connor. - Jedini posao što ga direktorica ima na umu za mene je upravljanje uredom u Clevelandu, a sigurno je da nije spomenula nikakvu dugonogu tajnicu.
- U Clevelandu? - s nevjericom ponovi Joan. Connor kimne glavom.
- Kuja.
Connor pogleda svoju dugogodišnju tajnicu ne uspijevajuæi prikriti izraz iznenaðenja. U devetnaest godina nikad je nije èuo da tako oštro o nekome govori, a kamoli o direktorici.
Joan ga pogleda u oèi i reèe:
- Što æeš reæi Maggie?
- Ne znam. No buduæi da sam joj lagao proteklih dvadeset osam godina, sigurno æu i sada uspjeti nešto smisliti.
Kad je Chris Jackson otvorio ulazna vrata, oglasilo se zvonce kao upozorenje vlasniku prodavaonice da je netko ušao.
U Bogoti ima više od stotinu zalagaonica, a veæina se nalazi u èetvrti San Victorina. Jackson se nije toliko napješaèio otkako je bio mlaði agent. Èak se poèeo pitati nije li ga njegov stari prijatelj, šef policije, poslao u lov na maglu. No ipak je nastavio jer je znao da je taj policajac uvijek želio biti siguran da æe ga u buduænosti opet negdje èekati omotnica puna novèanica.
Escobar je podigao pogled sa veèernjih novina. Starac je držao da uvijek može procijeniti, èak i prije nego što mušterija stigne do tezge, hoæe li nešto kupiti ili prodati. To mu je otkrivao pogled u njihovim oèima, kroj odjeæe, èak i naèin na koji su hodali prema njemu. Samo jedan pogled na toga gospodina u njemu je pobudio osjeæaj zadovoljstva što nije ranije zatvorio.
- Dobra veèer, gospodine - reèe Escobar i ustane sa stolca. Uvijek je dodavao "gospodine" kad bi mislio da je rijeè o kupcu. - Što mogu uèiniti za vas?
- Puška u izlogu...
- Ah, da. Vidim da imate dobar dar zapažanja. To je doista primjerak za kolekcionara. - Escobar podigne ploèu tezge i poðe do izloga. Uzme kutiju, stavi je na tezgu i dopusti kupcu da izbliza pogleda njen sadržaj.
65
Jackson je morao samo površno pogledati rukom izraðenu pušku da bi znao njezino podrijetlo. Nije se zaèudio kad je otkrio da je jedan metak potrošen.
- Koliko tražite za to?
- Deset tisuæa dolara - odgovori Escobar nakon što je prepoznao amerièki naglasak. - Ne mogu je dati za manje. Veæ se toliko ljudi raspitivalo.
Nakon tri dana vucaranja vruæim i vlažnim gradom, Jackson nije bio raspoložen za cjenkanje. No nije imao toliko gotovine uza se, a nije mogao jednostavno napisati èek ili dati èovjeku kreditnu karticu.
- Mogu li ostaviti polog - upita - i doæi po nju rano ujutro?
- Svakako, gospodine - reèe Escobar. - Iako za ovaj primjerak moram tražiti 10 posto depozita.
Jackson kimne glavom te iz unutrašnjeg džepa izvadi lisnicu. Izvuèe sve svoje rabljene novèanice i doda ih preko tezge.
Vlasnik zalagaonice je polako brojio deset novèanica od sto dolara, a zatim ih je spremio u blagajnu i napisao priznanicu.
Jackson se zagleda u otvorenu kutiju, nasmiješi se, uzme praznu èahuru i stavi je u džep.
Starac je bio zbunjen, ne Jacksonovim postupkom, veæ zato jer bi se mogao zakleti da je svih dvanaest metaka bilo na broju kad je kupio pušku.
- Sve bih spakirala i sutra došla k tebi - reèe ona - ali zbog roditelja ne mogu.
- Siguran sam da bi razumjeli - reèe Stuart.
- Možda - reèe Tara. - Ali to ne bi promijenilo moj osjeæaj krivnje zbog svih žrtava što ih je moj otac podnio da bih ja mogla doktorirati. Da i ne spominjem moju majku. Ona bi vjerojatno dobila infarkt.
- Ali rekla si da æeš se raspitati hoæe li ti mentor na fakultetu dopustiti da doktorat dovršiš i Sydneyju.
- Nije problem u mojoj mentorici - reèe Tara. - Rijeè je o dekanu.
- O dekanu?
- Da. Kad je moja mentorica juèer s njim razgovarala o tome, rekao joj je da to ne dolazi u obzir. - Uslijedila je duga šutnja, a onda Tara reèe: - Jesi li još tamo, Stuarte?
66
- Svakako - reèe i uzdahne tako da bi se kraj njega posramio i neki Shakespeareov ljubavnik.
- To je samo još osam mjeseci - podsjeti ga Tara. - Zapravo, mogu ti èak reæi koliko je to dana. I nemoj zaboraviti, bit æeš ovdje za Božiæ.
- Jedva èekam - reèe Stuart. - Samo se nadam da tvoji roditelji neæe misliti da sam nametljiv. Na kraju krajeva, ni oni te neko vrijeme neæe vidjeti.
- Nemoj biti budalast. Bili su oduševljeni kad sam im rekla da æeš doæi. Mama te obožava, kao što dobro znaš, a ti si prvi za kojeg je tata našao neku dobru rijeè.
- On je izuzetan èovjek.
- Kako to misliš?
- Mislim da toèno znaš što mislim.
- Bit æe bolje da spustim slušalicu jer æe tata morati dobiti povišicu samo da bi plaæao moje telefonske raèune. Usput reèeno, sljedeæi si put ti na redu.
Stuart se pretvarao da nije opazio kako je Tara naglo promijenila temu.
- Uvijek mi se èini neobiènim - nastavi Tara - da si ti još uvijek na poslu dok ja èvrsto spavam.
- Pa, mogu se sjetiti jednog naèina na koji to možemo promijeniti - reèe Stuart.
Kad je otvorio vrata, oglasio se alarm. Ura u vanjskom uredu odbila je dva puta kad je razmaknuo zavjesu od kuglica i ušao u prodavaonicu. Zagledao se preko tezge prema izlogu. Puška više nije bila na svome mjestu.
Trebalo mu je nekoliko minuta da je naðe, skrivenu ispod tezge.
Provjerio je svaki dio i opazio da jedna èahura nedostaje. Stavio je kutiju ispod ruke i izišao jednako brzo kako je i ušao. Zapravo se nije bojao da æe ga uhvatiti; šef policije ga je uvjeravao da provala neæe biti prijavljena najmanje pola sata. Pogledao je na uru prije nego što je zatvorio vrata. Bilo je dvanaest minuta iza dva.
Teško da se šefa policije moglo okriviti za to što njegov stari prijatelj uza se nije imao dovoljno gotovine za kupovinu puške. I u svakom sluèaju, doista je volio dvaput dobiti novac za istu informaciju. Pogotovo kad je rijeè o amerièkim dolarima.
67
Natoèila mu je drugu šalicu kave.
- Maggie, razmišljam o odlasku iz kompanije i nekom poslu na kojem ne bih morao toliko putovati. - Pogledao je preko kuhinjskog stola da vidi kako æe njegova žena reagirati.
Maggie je vratila lonac s kavom na grijaè i otpila gutljaj kave iz svoje šalice prije nego što je progovorila.
- Zašto sada? - jednostavno upita.
- Upraviteljica mi je rekla da æe me maknuti s rada na otmicama i otkupninama, a zamijenit æe me mladi èovjek. To je kompanijina politika kad je rijeè o nekome mojih godina.
- Ali zasigurno ima mnogo drugih poslova u kompaniji za nekoga s tvojim iskustvom.
- Upraviteljica mi je doista dala jedan prijedlog - reèe Connor.
- Ponudila mi je posao upravitelja terenskog ureda u Clevelandu.
- U Clevelandu? - s nevjericom æe Maggie. Neko je vrijeme šutjela, a tada tiho reèe: - Zašto te upraviteljica odjednom tako želi maknuti s puta?
- O, nije tako strašno. Na kraju krajeva, ako odbijem njezinu ponudu, još uvijek imam pravo na punu mirovinu - reèe Connor ni ne pokušavajuæi odgovoriti na njezino pitanje. - U svakom sluèaju, Joan me uvjerava da u Washingtomi ima nekoliko velikih osiguravajuæih kompanija koje bi vrlo rado zaposlile nekoga s mojim iskustvom.
- Ali ne ona za koju trenutno radiš - reèe Maggie i dalje netremice promatrajuæi muža. Connor joj uzvrati pogled, ali nije uspio smisliti uvjerljivi odgovor. Uslijedila je još duža šutnja.
- Ne misliš li kako je došlo vrijeme da mi kažeš cijelu istinu -reèe Maggie. - Ili se od mene jednostavno oèekuje da vjerujem sve što mi kažeš, poput odane žene?
Connor sagne glavu i ništa ne reèe.
- Nikad nisi skrivao èinjenicu da "Marvland osiguranje" nije ništa drugo nego paravan za CIA-u. I nikad te nisam gnjavila da mi o tome kažeš nešto više. No u posljednje su vrijeme èak i tvoja dobro prikrivena putovanja ostavila malo blata na tvojim cipelama.
- Nisam siguran da razumijem - neuvjerljivo æe Connor.
- Kad sam u kemijskoj èistionici uzela tvoje odijelo, rekli su mi da su u tvom džepu našli ovo. - Maggie na stol stavi novèiæ.
- Èula sam da izvan Kolumbije nema nikakvu vrijednost.
Connor je zurio u novèiæ od deset pesoa, dovoljan za lokalni telefonski poziv u Bogoti.
68
- Mnoge bi žene odmah došle do istog zakljuèka, Connore Fitzgeraldu - nastavi Maggie. - Ali nemoj zaboraviti, ja te poznajem više od trideset godina i posve sam svjesna èinjenice da ti nisi sposoban za takvu prevaru.
- Vjeruj mi, Maggie...
- Znam, Connore. Uvijek sam prihvaæala èinjenicu da mora postojati dobar razlog zbog kojeg nisi bio posve iskren prema meni za proteklih godina. - Nagnula se naprijed, uhvatila muževljevu ruku i rekla: - Ali ako te sada bez oèitog razloga kane baciti u staro željezo, ne misliš li da imam pravo znati èime si se toèno bavio u proteklih dvadeset osam godina?
Jackson je zamolio taksista da stane ispred zalagaonice i neka prièeka. Zadržat æe se samo nekoliko minuta, rekao je, a zatim želi da ga odveze u zraènu luku.
Èim je ušao u prodavaonicu, Escobar je žurno došao iz ureda. Djelovao je uzrujano. Kad je vidio tko je mušterija, sagnuo je glavu, bez rijeèi pritisnuo tipku na blagajni i otvorio ladicu. Polako je izvadio deset novèanica od po sto dolara i pružio ih preko tezge.
- Moram se isprièati, gospodine - reèe i pogleda visokog Amerikanca - ali bojim se da je puška noæas ukradena.
Jackson nije komentirao.
- Pri tome je èudno to - nastavi Escobar - da onaj tko je ukrao pušku nije uzeo i gotovinu.
Jackson još uvijek nije ništa rekao. Nakon što je kupac otišao, Escobar se nije mogao otresti pomisli da èovjek uopæe nije izgledao iznenaðeno.
Dok je taksi vozio prema zraènoj luci, Jackson je zavukao ruku u džep sakoa i izvadio praznu èahuru. Možda neæe uspjeti dokazati tko je povukao okidaè, ali sad je bio siguran tko je dao nalog da se na Ricarda Guzmana izvrši atentat.
69
8.
Helikopter se lagano spustio kraj jezera izmeðu spomenika Wa-shingtonu i Lincolnu. Dok se vodoravni vijak sve sporije kretao, na travu su se spustile kratke stube. Vrata Noænog sokola su se otvorila i pojavio se Predsjednik Herrera odjeven u sveèanu odoru zbog koje je izgledao poput sporednog lika iz drugorazrednog filma. Stao je u stav pozor i uzvratio pozdrav postrojenih marinaca, a potom je pošao prema svojoj blindiranoj cadillac limuzini. Dok se kolona automobila kretala Sedamnaestom ulicom, sa svih su se stupova vijorile zastave Kolumbije, SAD-a i Distrikta Columbia.
Tom Lawrence, Larry Harrington i Andy Lloyd èekali su ga na južnom trijemu Bijele kuæe. "Što je odora bolje skrojena, lenta ša-rolikija i odlièja brojnija, to je zemlja manje važna", mislio je Law-rence dok je stupao naprijed kako bi pozdravio svoga gosta.
- Antonio, dragi stari prijatelju - reèe Lavvrence, a Herrera ga zagrli, iako su se dotad samo jednom sreli. Kad je Herrera napokon pustio svoga domaæina, Lavvrence se okrenuo i upoznao ga s Har-ringtonom i Llovdom. Fotoaparati su bljeskali i videokamere zujale dok je predsjednièka skupina ulazila u Bijelu kuæu. U dugaèkom je hodniku, ispod portreta Georgea Washingtona u prirodnoj velièini, snimljeno još nekoliko "srdaènih" fotografija.
Nakon nužne tri minute fotografiranja, Predsjednik je svoga gosta uveo u Ovalni ured. Dok se posluživala kolumbijska kava i snimalo još fotografija, razgovarali su o nevažnim stvarima. Kad su konaèno ostali sami, ministar vanjskih poslova poèeo je voditi
70
razgovor prema temi trenutnih odnosa izmeðu dvije zemlje. Law-rence je bio zahvalan na uputama što mu ih je ranije tog jutra dao Larry. Osjeæao se sposobnim znalaèki razgovarati o sporazumima o ekstradiciji, ovogodišnjem urodu kave, problemu droge, èak i o novoj podzemnoj željeznici što je u Bogoti gradi jedna amerièka kompanija kao dijelu pomoæi prekomorskim zemljama.
Kad je ministar vanjskih poslova proširio raspravu na vraæanje dolarskih zajmova i na disparitet izvoza i uvoza izmeðu dvije zemlje, Lavvrenceove su misli odlutale na probleme s kojima æe se tog dana tek morati suoèiti.
Zakon o smanjenju naoružanja zaglibio je na povjerenstvu, a Andy ga je veæ upozorio da ne dobiva dovoljno glasova.
Vjerojatno æe morati osobno razgovarati s nekoliko kongresmena ako ga želi progurati. Znao je da takvi ritualni posjeti Bijeloj kuæi nisu ništa drugo nego masiranje samoljublja, kako bi se izabrani zastupnici mogli vratiti u svoje okruge i obavijestiti glasaèe - ako su demokrati
- kako imaju blizak odnos s Predsjednikom, ili - ako su republikanci
- kako je Predsjednik ovisan o njihovoj podršci ako želi da se neki zakon usvoji. Lavvrence je znao da æe, s obzirom na izbore koji æe biti za manje od godinu dana, tijekom iduæih tjedana morati održati mnogo nezakazanih sastanaka.
Naglo se vratio u stvarnost kad je Herrera rekao:
- ... a za to moram vama osobno zahvaliti, gospodine Predsjednièe. - Na licu kolumbijskog voðe pojavio se široki osmijeh dok su tri najmoænija Amerikanca s nevjericom zurila u njega.
- Hoæete li to, molim vas, ponoviti, Antonio? - reèe Predsjednik jer nije bio posve siguran da je gosta dobro èuo.
- Buduæi da se nalazimo u privatnosti Ovalnog ureda, Tome, samo sam želio reæi koliko sam zahvalan na vašoj osobnoj intervenciji tijekom moje izborne kampanje.
- Koliko ste dugo radili za "Marvland osiguranje", gospodine Fitzgerald? - upita predsjednik Uprave. To je bilo njegovo prvo pitanje kao predsjedavajuæeg troèlanoj komisiji u informativnom razgovoru koji je veæ trajao više od jednog sata.
- U svibnju je bilo dvadeset osam godina, gospodine Thompson - odgovori Connor gledajuæi ravno u muškarca koji je sjedio u sredini velikog stola njemu nasuprot.
- Izvještaj o vašem radu vrlo je impresivan - reèe žena koja je sjedila predsjedavajuæem s desne strane. - I vaše su preporuke
71
besprijekorne. Moram vas pitati zašto želite napustiti vaš sadašnji posao. I možda je još važnije znati zašto vas
"Marvland osiguranje" želi pustiti.
Connor je prethodnoga dana za veèerom razgovarao s Maggie o tome kako bi trebao odgovoriti na to pitanje.
"Jednostavno im reci istinu", rekla je Maggie. "I ne pokušavaj ih prevariti; nikad nisi bio dobar u tome." Nije ni oèekivao drukèiji savjet.
- Moja jedina sadašnja šansa za unapreðenje znaèila bi preseljenje u Cleveland - odgovori Connor - a osjeæao sam da od svoje žene ne mogu tražiti da se odrekne posla na Sveuèilištu Geor-getowna. Ona bi teško mogla naæi odgovarajuæi posao u Ohiu.
Treæi je èlan komisije kimnuo glavom. Maggie je Connora upozorila da jedan èlan povjerenstva ima sina koji je na posljednjoj godini studija u Georgetovvnu.
- Mislim da vas više ne moramo zadržavati - reèe predsjedavajuæi. - Samo bih vam želio zahvaliti, gospodine Fitzgerald, što ste danas došli na ovaj razgovor.
- Bilo mi je drago - reèe Connor i ustane. Iznenadio se kad je i predsjednik Uprave ustao i zaobišao stol kako bi mu se pridružio.
- Biste li vi i vaša žena željeli s nama poæi na veèeru sljedeæeg tjedna? - pitao je dok je Connora pratio do vrata.
- Vrlo rado, gospodine - odgovori Connor.
- Ben - reèe predsjednik. - Nitko me u poduzeæu "Washing-ton Provident" ne zove gospodine, a svakako ne moji izvršni upravitelji. - Nasmiješio se i toplo stisnuo Connoru ruku. - Reæi æu tajnici neka sutra nazove vaš ured i dogovori datum. Veselim se što æu upoznati vašu ženu, Maggie, zar ne?
- Da, gospodine - odgovori Connor. Zastane. - I ja se veselim što æu upoznati gospoðu Thompson, Bene.
Predstojnik Ureda Bijele kuæe podigao je slušalicu crvenog telefona, ali nije odmah prepoznao glas.
- Imam neke informacije koje biste mogli smatrati korisnima. Žao mi je da je toliko potrajalo.
Lloyd je brzo pograbio prazni žuti notes i skinuo poklopac flomastera. Nije morao pritiskati nikakve tipke - svaki razgovor što se vodi preko tog telefona automatski se snima.
72
- Upravo sam se vratio s desetodnevnog boravka u Bogoti, a netko se ondje pobrinuo da mi svi zalupe vratima pred nosom, a potom ih zakljuèaju i stave zasun.
- Znaèi da je Dexterica otkrila što kanite - reèe Lloyd.
- U roku od nekoliko minuta nakon mog razgovora sa šefom policije, kladio bih se.
- Znaèi li to da ona zna za koga radite?
- Ne, pazio sam na to i zato mi je trebalo toliko vremena da vam se javim. Vjerujte mi, nakon što sam jednog od njezinih mlaðih agenata vukao naokolo, nikad neæe otkriti koga izvještavam. Naš kulturni ataše u Bogoti sada slijedi svakog poznatog narkomanskog šefa, svakog mlaðeg službenika u odjelu za narkotike i pola lokalnih policijskih snaga.
Njegov æe izvještaj ispuniti toliko stranica da æe trebati mjesec dana samo da ga se proèita, a kamoli da se otkrije kojeg sam vraga ondje radio.
- Jeste li pronašli nešto za što bismo mogli optužiti Dextericu? - upita Lloyd.
- Ništa što ne bi mogla objasniti uobièajenim dimom i zrcalima. No svi znakovi ukazuju na to da iza atentata stoji CIA.
- Gotovo da bismo to i sami mogli dokazati - reèe Lloyd. -Predsjednikov je problem u tome što se naš doušnik, iako ima besprijekorne vjerodajnice, nikad ne bi mogao pojaviti kao svjedok, jer je on osoba koja se izravno okoristila atentatom. Imate li nešto što bi izdržalo na sudu?
- Samo šefa policije u Bogoti, a njegove vjerodajnice sigurno nisu besprijekorne. Kad bi se on pojavio na sudu, nikad ne biste mogli biti sigurni koju æe stranu podržati.
- Kako onda možete biti sigurni da je CIA umiješana?
- Vidio sam pušku za koju sam siguran da je upotrijebljena za ubojstvo Guzmana. Èak sam se doèepao èahure metka koji ga je pogodio. Štoviše, prilièno sam siguran da znam èovjeka koji je izradio pušku. On je najbolji u poslu, a radi za maleni broj posve odreðenih kupaca.
- Dopustite da pogaðam - reèe Lloyd. - Svi oni rade za CIA-u.
- Svi osim jednoga kojeg je Dexterica prije nekoliko dana poslala u mirovinu.
- Onda bismo ga smjesta trebali pokupiti i staviti na naš platni popis.
Uslijedila je duga tišina, a tada Jackson konaèno reèe:
- To je možda naèin na koji vi obavljate stvari u Bijeloj kuæi, gospodine Lloyd, ali taj èovjek ne bi izdao bivšeg poslodavca, bez
73
obzira na to koliko biste mu ponudili. Ne biste uspjeli ni prijetnjama; ne bi reagirao ni da mu prislonite pištolj na èelo.
- Kako možete biti tako sigurni?
- Bio sam mu zapovjednik u Vijetnamu, a èak ni Vijetkong nije iz njega uspio ništa izvuæi. Ako baš želite znati, samo njemu mogu zahvaliti što sam još uvijek živ. U svakom sluèaju, Dexterica ga je zasigurno uvjerila da njezine zapovijedi stižu ravno iz Bijele kuæe.
- Mi bismo mu mogli reæi da nije tako - reèe Lloyd.
- Time biste samo ugrozili njegov život. Ne, moram dokazati Dexterièinu umiješanost, a da on ne otkrije što smjeramo.
A to neæe biti lako.
- Dakle, kako to kanite uèiniti?
- Odlaskom na njegovu proslavu umirovljenja.
- Šalite se?
- Ne, jer æe ondje biti jedna osoba koja voli njega više nego svoju zemlju. Možda æe ona biti voljna govoriti. Javit æu vam se. Veza se prekinula.
Kad je Nick Gutenburg, zamjenik direktora CIA-e, ušao u dnevnu sobu Fitzgeraldove kuæe, prva osoba koju je vidio bio je njegov prethodnik, Chris Jackson. Bio je zadubljen u razgovor s Joan Ben-nett. Je li joj govorio za koga je radio u Bogoti? Gutenburg bi rado prisluškivao njihov razgovor, ali najprije je morao pozdraviti domaæina i domaæicu.
- Još æu devet mjeseci raditi za kompaniju - govorila je Joan. - Tada æu imati pravo na punu mirovinu. Nadam se da æu se nakon toga pridružiti Connoru na njegovu novom poslu.
- Tek sam èuo o tome. Zvuèi idealno. Prema onome što je Maggie govorila, neæe morati tako èesto putovati.
- Tako je, ali još nije službeno imenovan - reèe Joan. - A ti znaš koliko Connor drži do toga da sve bude do kraja riješeno. No buduæi da je direktor poduzeæa "Washington Provident" pozvao njega i Maggie na veèeru, mislim da možemo zakljuèiti da je dobio posao. Jedino ako gospodin Thompson ne sastavlja èetvorku za partiju bridža.
- Lijepo od tebe što si došao, Nick - toplo æe Connor. Pružio je èašu Perriera zamjeniku direktora. Nije ga trebalo podsjeæati da Gutenburg nikad nije ni okusio alkohol.
74
- Ne bih to propustio ni za što na svijetu, Connor - odgovori Gutenburg.
Okrenuvši se svojoj ženi, Connor reèe:
- Maggie, ovo je Nick Gutenburg, moj kolega. On radi u...
- Poravnavanju gubitaka - brzo upadne Gutenburg. - Svima æe nam nedostajati vaš muž u "Marvland osiguranju", gospodo Fitz-gerald.
- Pa, sigurna sam da æe se vaši putovi ponovno ukrstiti - reèe Maggie - buduæi da Connor ide na novi posao srodan vašemu.
- To još nije potvrðeno - reèe Connor. - No èim bude, Nick, ti æeš prvi èuti o tome.
Gutenburgov se pogled okrenuo prema Jacksonu, a kad se ovaj maknuo od Joan Bennett, Gutenburg je hitro prešao preko sobe do nje.
- Bio sam oduševljen kad sam èuo da æeš ostati u kompaniji, Joan - bile su njegove prve rijeèi. - Mislio sam da æeš
otiæi i pridružiti se Connoru na njegovu novom poslu.
- Ne, ostat æu u tvrtki - reèe Joan. Nije bila sigurna koliko zamjenik direktora zna.
- Pa, mislio sam, buduæi da æe se on i dalje baviti istim poslom... "Ti loviš u mutnom", pomisli Joan.
- Ne bih znala - reèe.
- S kim to razgovara Chris Jackson? - upita Gutenburg. Joan pogleda na drugu stranu prostorije. Rado bi bila rekla da nema pojma, ali je znala da to ne bi prošlo.
- To je otac Graham, sveæenik župe Fitzgeraldovih iz Chicaga, i Tara, Connorova kæi.
- Èime se ona bavi? - upita Gutenburg.
- Upravo dovršava doktorat na Stanfordu.
Gutenburg je shvatio da gubi vrijeme dok iz Connorove tajnice pokušava izvuæi neku pravu informaciju. Na kraju krajeva, gotovo je dvadeset godina radila za Fitzgeralda, pa nema sumnje kome je odana - iako u njezinu dosjeu nema nièega što bi ukazivalo na to da je njihov odnos nešto više od profesionalnog. I gledajuæi gospoðicu Bennett, nagaðao je daje ona možda posljednja èetrdesetpeto-godišnja djevica u Washingtonu. Kad je Connorova kæi pošla do stola s piæem kako bi napunila svoju èašu, Gutenburg je bez rijeèi ostavio Joan.
- Zovem se Nick Gutenburg - rekao joj je i pružio ruku. - Ja sam kolega vašeg oca.
- Ja sam Tara - reèe. - Radite li u uredu u centru?
75
- Ne, radim u predgraðu - reèe Gutenburg. - Jeste li još uvijek na zapadnoj obali na poslijediplomskom studiju?
- Tako je - odgovori Tara, a na licu joj se pojavi izraz iznenaðenja. - A što je s vama? Za koji ogranak kompanije radite?
- Poravnavanje gubitaka. To je prilièno dosadno u usporedbi s onim što radi vaš otac, ali netko mora ostati kod kuæe i sreðivati papirologiju - reèe i tiho se nasmije. - Usput reèeno, bio sam oduševljen kad sam èuo za novi posao vašeg oca.
- Da, mami je bilo drago što ga je tako prestižna tvrtka odmah zgrabila. Iako još uvijek ništa nije službeno.
- Hoæe li raditi u Washingtonu? - upita Gutenburg i otpije gutljaj Perriera.
- Da, kompanija je smještena samo nekoliko blokova dalje od njegova starog ureda... - Tara je prestala govoriti kad je zaèula oštar zvuk. Okrenula se i vidjela kako Chris Jackson udara po stolu da bi privukao pozornost gostiju.
- Oprostite - šapne Tara. - To je znak meni da se moram vratiti svojim službenim dužnostima.
Brzo se udaljila, a Gutenburg se okrenuo kako bi poslušao svog prethodnika u Langlevju.
- Dame i gospodo - poène Chris. Prièekao je dok svi nisu utihnuli, a onda nastavi: - Imam èast predložiti zdravicu za dvoje mojih najstarijih prijatelja, Connora i Maggie. Tijekom godina, Connor se stalno dokazivao kao èovjek koji æe me najvjerojatnije uvaliti u nevolje.
Gosti su se nasmijali. Jedan dovikne:
- Više nego toèno - a drugi doda: - Poznat mi je taj problem.
- Ali kad si jednom u nevolji, ne poznajem nikoga boljeg koji bi te iz nje mogao izvuæi. - To je pozdravljeno toplim pljeskom. -Upoznali smo se...
Gutenburg je osjetio kako njegov pager zuji, pa ga je brzo povukao sa svog opasaèa. "TROY HITNO", pisalo je.
Iskljuèio ga je i kliznuo iz prostorije u hodnik. Podigao je slušalicu najbližeg telefona, kao da se nalazi u vlastitom domu, i okrenuo broj koji nije bio ni u jednom telefonskom imeniku. Nije èak ni zazvonilo prije nego se javio glas:
- Da?
- Primio sam vašu poruku, ali nisam na sigurnoj liniji. - Nije morao reæi tko zove.
- Ono što vam moram reæi za nekoliko æe sati znati cijeli svijet.
- Predsjednik...?
76
- ... Rusije je prije sedamnaest minuta umro od srèanog udara - reèe Helen Dexter. - Odmah se javite u moj ured i otkažite sve što imate zakazano u sljedeæih èetrdeset osam sati.
Veza se prekinula. Nijedan poziv u Dexterièin ured s neosigurane linije nije trajao duže od èetrdeset pet sekundi. Na stolu je držala štopericu.
Gutenburg je spustio slušalicu i izišao iz kuæe ne trudeæi se da pozdravi domaæicu. Veæ se vozio drvoredom na putu prema Lang-leyju kad je Chris podigao èašu i rekao:
- Za Connora i Maggie, i za ono što im buduænost nosi. Svi su gosti podigli èaše.
- Za Connora i Maggie!
- Zovem se Nick Gutenburg. Ja sam zamjenik direktora CIA-e. Možda biste me željeli nazvati. Broj centrale u Agenciji je 703 482 1100. Ako telefonistici kažete svoje ime, spojit æe vas izravno s mojim uredom.
Spustio je slušalicu.
Gutenburg je tijekom godina otkrio ne samo da se takvi pozivi neminovno uzvraæaju, obièno za manje od jedne minute, veæ da mu takav pristup gotovo uvijek daje prednost.
Sjedio je za svojim pisaæim stolom i èekao. Prošle su dvije minute, ali se nije zabrinuo. Znao je da æe taj dotièni gospodin željeti provjeriti broj. Kad se uvjeri da je doista rijeè o CIA-inoj centrali, Gutenburg æe biti u još jaèem položaju.
Kad je telefon konaèno zazvonio, nakon gotovo tri minute, Gutenburg ga je pustio da neko vrijeme zvoni i tek se tada javio.
- Dobro jutro, gospodine Thompson - reèe ne èekajuæi da se èovjek s druge strane predstavi. - Zahvalan sam vam što ste me tako brzo nazvali.
- Drago mi je, gospodine Gutenburg - reèe predsjednik Uprave "Washington Providenta".
- Bojim se da s vama moram razgovarati o osjetljivom pitanju, gospodine Thompson. Ne bih vas zvao da ne osjeæam kako je to u vašem interesu.
- Cijenim to - reèe Thompson. - Kako mogu pomoæi?
- Nedavno ste razgovarali s kandidatima za radno mjesto upravitelja vašeg odjela za otmice i otkupnine. Položaj koji iziskuje najviše standarde poštenja.
77
- Svakako - reèe Thompson. - No mislim da smo našli idealnu osobu za to mjesto.
- Nemam pojma koga ste izabrali za taj posao, ali moram vas obavijestiti da trenutno provodimo istragu o jednom od kandidata, a ako sluèaj završi na sudu, to bi se moglo loše odraziti na vašu tvrtku. Meðutim, gospodine Thompson, ako ste sigurni da ste našli pravoga èovjeka, CI A mu nikako ne želi stajati na putu.
- Èekajte malo, gospodine Gutenburg. Ako vam je poznato nešto o èemu bih i ja trebao biti obaviješten, rado æu vas saslušati. Gutenburg je malo šutio, a potom reèe:
- Smijem li pitati, u najstrožem povjerenju, kako se zove kandidat kojemu mislite ponuditi taj posao?
- Možete, dakako, jer uopæe ne sumnjam u njegov ugled, prošlost ili poštenje. Kanimo potpisati ugovor s gospodinom Connorom Fitzgeraldom. - Uslijedila je duga šutnja, a tada Thompson reèe: - Jeste li još tamo, gospodine Gutenburg?
- Jesam, gospodine Thompson. Pitam se biste li našli vremena da me posjetite u Langlevju? Mislim da bih vas trebao podrobnije upoznati s istragom o prevari što je trenutno provodimo. Možda biste takoðer željeli pogledati neke povjerljive dokumente do kojih smo došli.
Sada je na Thompsonu bio red da posuti.
- Jako mi je žao što to èujem. Mislim da nema potrebe dolaziti k vama - tiho reèe direktor. - Djelovao je kao jako dobar èovjek.
- Ja sam jednako potresen što sam uopæe morao obaviti ovaj telefonski poziv, gospodine Thompson. No više biste mi zamjerili da to nisam uèinio, a cijela žalosna prièa završi na naslovnici Wa-shington Posta.
- S time se moram složiti - reèe Thompson.
- Smijem li dodati - reèe zamjenik direktora - iako to nema veze sa sluèajem što ga istražujemo, da imam policu osiguranja kod "Washington Providenta" od dana kad sam poèeo raditi u CIA-i.
- Drago mi je što to èujem, gospodine Gutenburg. Samo bih želio reæi koliko cijenim temeljitost kojom vi obavljate svoj posao.
- Samo se nadam da sam vam barem malo pomogao, gospodine Thompson. Zbogom, gospodine.
Gutenburg vrati slušalicu na aparat i odmah pritisne "l" na najbližem telefonu.
- Da? - javi se glas.
78
- Mislim da "Washington Provident" ipak neæe Fitzgeraldu ponuditi posao.
- Dobro. Zašto ne bismo pustili da proðu tri dana, a tada mu ga vi možete ponuditi.
- Zašto èekati tri dana?
- Oèito nikad niste èitali Freudov rad o maksimalnoj ranjivosti.
79
9.
- Toèno æu vam reæi odakle potjeèu moje informacije - reèe Tom Lawrence. - Od samog Predsjednika Kolumbije.
Osobno mi je zahvalio što sam intervenirao u izborima u njegovu korist.
- To se ne može smatrati dokazom - reèe Helen Dexter ne pokazujuæi nikakve znakove emocija.
- Zar sumnjate u moju rijeè, Helen? - Predsjednik nije ni pokušao sakriti svoj gnjev.
- Jasno da ne, gospodine Predsjednièe - mirno æe Dexterica. - Ali ako Agenciju optužujete za tajne operacije bez vašeg znanja, nadam se da to ne èinite samo na temelju rijeèi južnoamerièkog politièara.
Predsjednik se nagne naprijed.
- Predlažem vam, Helen, da pažljivo poslušate snimku razgovora koji se nedavno odvijao u ovom uredu - reèe. - Jer mi se èini da u onome što æete upravo èuti ima istine, nešto èega u proteklim godinama niste imali baš mnogo.
Direktorica još uvijek nije pokazivala ni znaka nelagode, iako se Nick Gutenburg, koji joj je sjedio s desne strane, nelagodno promeškoljio na stolici. Predsjednik je kimnuo glavom Andvju Lloy-du koji je ispružio ruku i pritisnuo tipku kasetofona što se nalazio u kutu Predsjednikova stola.
- Hoæete li to podrobnije objasniti?
80
- Dakako, iako sam siguran da vam ne mogu kazati ništa više od onoga što veæ znate. Moj jedini pravi suparnik, Ricardo Guzman, prikladno je uklonjen s glasaèkih listiæa samo dva tjedna prije izbora.
- Zasigurno ne pokušavate reæi... - To je bio Lavvrenceov glas.
- Pa, ako to nisu uèinili vaši ljudi... sigurno je da nisu moji -upadne Herrera prije nego što je Predsjednik uspio dovršiti reèenicu.
Uslijedila je tako duga šutnja da se Gutenburg poèeo pitati nije li razgovor završio, ali buduæi da se Lawrence i Lloyd nisu micali, pretpostavio je da još nešto slijedi.
-Imate li nekih stvarnih dokaza koji atentat povezuju s CIA-om?
- na koncu je pitao Lloyd.
- Metak kojim je ubijen doveo je policiju do puške koja je prodana zalagaonici prije nego je atentator pobjegao iz zemlje. Pušku je kasnije iz zalagaonice uzeo jedan od vaših ljudi i poslao je u Ameriku u diplomatskoj pošti.
- Kako možete biti tako sigurni u to?
- Moj šef policije je oèito mnogo otvoreniji sa mnom nego CIA s vama.
Andy Lloyd iskljuèi kasetofon. Helen Dexter podigne glavu i susretne Predsjednikov pogled koji se zapiljio u nju.
- Dakle? - upita Lawrence. - Kakvo jednostavno objašnjenje imate ovaj put?
- Iz tog razgovora ne proizlaze apsolutno nikakvi dokazi o CIA-
-inoj upletenosti u atentat na Guzmana - ravnodušno æe ona. -Meni se èini da Herrera pokušava zaštititi osobu koja je izvršavala njegove naredbe.
- Pretpostavljam da mislite na "usamljenog atentatora" koji je otad zgodno nestao negdje u Južnoafrièkoj Republici -
sarkastièno æe Predsjednik.
- Èim se pojavi, gospodine Predsjednièe, mi æemo ga naæi i tada æemo vam moæi pružiti dokaze koje želite.
- Nedužni èovjek kojeg æe netko ubiti u nekoj ulièici u Johan-nesburgu za mene neæe biti dovoljan dokaz - reèe Lawrence.
- Ni za mene - reèe Dexterica. - Kad vam dovedem èovjeka odgovornog za atentat, neæe biti nikakve sumnje u to za koga je radio. - U glasu joj se osjeæala oštrina.
- Ako u tome ne uspijete - reèe Predsjednik - ne bih se èudio da ova traka - kucne po kasetofonu - završi u rukama odreðenog novinara Washington Posta koji je poznat po tome da baš ne voli CIA-u. Možemo njemu prepustiti da zakljuèi štiti li Herrera sebe
81
ili jednostavno govori istinu. Ovako ili onako, morat æete odgovoriti na mnoga neugodna pitanja.
- Ako se to dogodi, možda æete i vi morati odgovoriti na dva-tri pitanja, gospodine Predsjednièe - reèe Dexterica ne trepnuvši. Lavvrence Ijutito ustane sa svoje stolice i bijesno je pogleda.
- Želim vam jasno staviti do znanja da ipak zahtijevam pozitivne dokaze o postojanju vašeg nestalog Južnoafrikanca.
Ako to ne dobijem u roku od dvadeset osam dana, oèekivat æu ostavke vas dvoje na svom stolu. Sad iziðite iz mog ureda.
Direktorica i njezin zamjenik bez rijeèi ustanu i iziðu iz prostorije. Ništa nisu govorili dok se nisu smjestili u stražnji dio Dexte-rièina automobila. Kad je automobil izišao s terena Bijele kuæe, Dexterica dotakne dugme na svom naslonu za ruke te se podigne mlijeèno staklo kako vozaè -viši agent - ne bi mogao èuti razgovor koji se odvija iza njega.
- Jeste li veæ razgovarali s Fitzgeraldom?
- Ne - odgovori Gutenburg. - Rekli ste mi neka èekam tri dana. Kanio sam ga nazvati u ponedjeljak.
Zao nam je što vas moramo obavijestiti...
Connor je po treæi put èitao pismo kad je zazvonio telefon na njegovu stolu. Osjeæao se obamrlim od nevjerice. Što je moglo poæi po zlu? Veèera kod Thompsonovih nije mogla biti ugodnija. Kad su on i Maggie otišli, nekoliko minuta prije ponoæi, Ben je predložio da iduæeg vikenda poðu igrati golf u Burning Tree, a Elizabeth Thompson je pozvala Maggie da svrati na kavu dok muškarci vani jure za bijelim lopticama. Sljedeæeg ga je dana nazvao njegov odvjetnik i rekao da u ugovor što gaje poslao "Washington Provident" treba unijeti samo nekoliko manjih promjena.
Telefon se oglasi i Connor podigne slušalicu.
- Da, Joan.
- Imam zamjenika direktora na vezi.
- Spoji ga - umorno æe on.
- Connor? - reèe glas u koji nikad nije imao povjerenja. - Iskrsnulo je nešto važno, a direktorica me zamolila da te odmah s tim upoznam.
- Svakako - reèe Connor, a zapravo nije shvatio što Gutenburg govori.
- Hoæemo li se naæi u tri sata, na uobièajenom mjestu?
82
- Svakako - ponovi Connor. Držao je slušalicu u ruci još dugo nakon što je zaèuo škljocaj. Proèitao je pismo po èetvrti put i odluèio da ništa neæe govoriti Maggie dok ne ude u uži izbor za neki drugi posao.
Connor je prvi stigao na Trg Lafavette. Sjeo je na klupu nasuprot Bijeloj kuæi. Nekoliko minuta kasnije Nick Gutenburg je sjeo na drugi kraj klupe. Connor je pazio da èak ni ne pogleda prema njemu.
- Predsjednik je osobno tražio da ti preuzmeš taj zadatak -promrmlja Gutenburg zureæi u smjeru Bijele kuæe. - Želio je našeg najboljeg èovjeka.
- Ali ja bih trebao otiæi iz Kompanije za deset dana - reèe Connor.
- Da, direktorica mu je to rekla. No Predsjednik je inzistirao da uèinimo sve što je u našoj moæi kako bismo te uvjerili da ostaneš dok se taj zadatak ne izvrši.
Connor je šutio.
- Connor, ishod izbora u Rusiji mogao bi utjecati na buduænost slobodnog svijeta. Ako izaberu onog luðaka Zerimskog, to bi znaèilo da æemo se preko noæi vratiti hladnom ratu. Predsjednik bi mogao zaboraviti svoj Zakon o smanjenju naoružanja, a Kongres bi zahtijevao poveæanje budžeta za obranu, što bi nas moglo dovesti do bankrota.
- Ali Zerimski jako zaostaje u predizbornim anketama - reèe Connor. - Zar se ne oèekuje da æe Èernopov bez problema pobijediti?
- Tako možda u ovom trenutku izgleda - reèe Gutenburg. -Ali još ima tri tjedna do izbora, a Predsjednik - naglasio je rijeè i dalje zureæi u Bijelu kuæu - osjeæa da se uz tako nepostojano biraèko tijelo svašta može dogoditi. Bio bi mnogo sretniji kad bi znao da si ondje, tek za sluèaj da se ukaže potreba za tvojom struènošæu.
Connor ne odgovori.
- Ako si zabrinut zbog svog novog posla - nastavi Gutenburg - rado æu porazgovarati s predsjednikom Uprave kompanije u kojoj æeš raditi i objasniti mu da je to samo kratkotrajni zadatak.
- To neæe biti potrebno - reèe Connor. - Ali trebat æe mi malo vremena da razmislim o tome.
83
- Dakako - reèe Gutenburg. - Kad odluèiš, molim te, nazovi direktoricu i obavijesti je o svojoj odluci. - Ustao je i otišao u pravcu Trga Farragut.
Tri minute kasnije Connor se udaljio u suprotnom smjeru.
Andy Lloyd podigne slušalicu crvenog telefona. Ovaj put je odmah prepoznao glas.
- Gotovo sam siguran da znam tko je obavio zadatak u Bogoti - reèe Jackson.
- Je li radio za CIA-u? - upita Lloyd.
- Da, jest.
- Imate li dovoljno dokaza kojima bi se moglo uvjeriti Kongresno povjerenstvo za obavještajne službe?
- Ne, nemam. Gotovo sve što imam proglasilo bi se dokazima na temelju indicija. No kad se sve skupi, ima previše sluèajnosti za moj ukus.
- Na primjer?
- Agent za kojeg mislim da je povukao otponac dobio je otkaz uskoro nakon što je Predsjednik pozvao Dextericu u Ovalni ured i zahtijevao da mu kaže tko je odgovoran za atentat na Guzmana.
- To se èak ne može ni prihvatiti kao dokaz.
- Možda ne. No isti je agent trebao stupiti na novi posao u poduzeæu "Washington Provident", kao šef njihovog odjela za otmice i otkupnine, kad je odjednom povuèena ponuda za posao, bez ikakvog objašnjenja.
- Druga sluèajnost.
- Postoji i treæa. Tri dana kasnije Gutenburg se sastao s dotiènim agentom na klupi u parku na Trgu Lafayette.
- Iz kojeg razloga?
- Kako bi mu pružio priliku da ostane na CIA-inom platnom popisu.
- A što je trebao obaviti?
- Jedan zadatak.
- Imamo li pojma koji je taj zadatak?
- Ne. Ali nemojte se iznenaditi ako ga odvede vrlo daleko od Washingtona.
- Imate li naèina da saznate kamo?
- Zasad nemam. Èak ni njegova žena ne zna.
84
- U redu, razmotrimo to s njihova gledišta - reèe Lloyd. - Što mislite što æe Dexterica sada poduzeti kako bi bila sigurna da æe sebe zaštititi?
- Prije nego bih mogao odgovoriti na to pitanje, morao bih znati ishod njezina posljednjeg susreta s Predsjednikom -
reèe Jackson.
- Dao je njoj i Gutenburgu dvadeset osam dana da dokažu da Agencija nije imala svoje prste u atentatu na Guzmana, te da pruže neoborive dokaze o tome tko jest ubio Guzmana. Takoðer im je jasno stavio do znanja da æe tražiti njihove ostavke i sve dokaze što ih ima u rukama predati Washington Postu, ako u tome ne uspiju.
Uslijedila je duga šutnja, a tada Jackson reèe:
- To znaèi da je agentu o kojem se radi preostalo manje od mjesec dana života.
- Nikad ne bi uklonila jednog od vlastitih ljudi - s nevjericom æe Lloyd.
- Odjel CIA-e za koji taj agent radi službeno uopæe ne postoji, gospodine Lloyd. On je ono što je u Kompaniji poznato kao NTA.
- NTA?
- Neslužbeni tajni agent koji nije povezan ni s jednom vladinom agencijom. Tako CIA može zanijekati da bilo što zna o njegovim aktivnostima ako nešto poðe po zlu.
- Pa, nešto je doista pošlo po zlu - reèe Lloyd. Zastao je. -Taj je èovjek vaš prijatelj, zar ne?
- Da - tiho odgovori Jackson.
- Onda biste se trebali pobrinuti da ostane živ.
- Dobar dan, direktorice. Ovdje Connor Fitzgerald.
- Dobar dan, Connor. Drago mi je što vas èujem - reèe Dexte-rica toplijim tonom od onoga kakvim je govorila kad su se zadnji put vidjeli.
- Zamjenik direktora mi je rekao neka vas nazovem kad odluèim o onome o èemu smo u ponedjeljak razgovarali.
- Da - reèe Dexterica vrativši se na svoj uobièajeni odsjeèni stil.
- Voljan sam prihvatiti zadatak.
- Drago mi je to èuti.
- Pod jednim uvjetom.
- A to je?
85
- Trebat æe mi dokaz da je Predsjednik odobrio operaciju. Uslijedila je duga šutnja, a potom Dexterica reèe:
- Obavijestit æu Predsjednika o vašem zahtjevu.
- Dakle, kako to ide? - upita direktorica. Nije se mogla sjetiti kad je zadnji put posjetila laboratorij Škole za obuku agenata u Langlevju.
- Zapravo je vrlo jednostavno - reèe profesor Ziegler, CIA-in direktor tehnièkih službi. Okrenuo se prema nizu kompjutora i pritisnuo nekoliko tipki. Na ekranu se pojavilo lice Toma Lavvren-cea.
Nakon što su Dexterica i Nick Gutenburg nekoliko trenutaka slušali Predsjednikove rijeèi, ona reèe:
- Što je u tome tako posebno? Veæ smo ranije svi èuli kako Lavvrence drži govore.
- Možda, ali nikad niste èuli da drži baš taj govor - reèe Ziegler.
- Kako to mislite? - upita Gutenburg. Gotovo djetinjasti osmijeh zadovoljstva prelio se profesorovim licem.
- U svoj sam kompjutor pohranio, pod šifrom "Tommy", više od tisuæu govora, televizijskih i radio intervjua, te telefonskih razgovora Predsjednika u razdoblju od protekle dvije godine. Svaka rijeè ili reèenica što ih je upotrijebio u tom vremenu pohranjena je u banki podataka. To znaèi da mogu stvoriti njegov govor o bilo kojoj temi što je izaberete.
Èak mogu odluèiti kakav æe stav zauzeti o bilo kojem pitanju.
Dexterica je poèela razmišljati o moguænostima.
- Ako bi se Tommvju postavilo neko pitanje, može li dati uvjerljiv odgovor? - pitala je.
- Ne spontano - prizna Ziegler. - No kad biste imali grubu ideju o pitanjima na koja se oèekuje njegov odgovor, vjerujem da bih mogao zavarati èak i Lawrenceovu majku.
- Dakle, samo bismo morali predvidjeti - reèe Gutenburg -što æe najvjerojatnije reæi druga strana.
- Što možda i nije tako teško kako vam se èini - reèe Ziegler. - Na kraju krajeva, ako primite poziv od Predsjednika, teško da æete ga pitati o snazi dolara, ili što je imao za doruèak, zar ne? U veæini biste sluèajeva znali razlog poziva.
Nemam pojma zašto bi vam mogao trebati Tommy, ali ako biste pripremili uvodnu i završnu izjavu, kao i, recimo, pedeset pitanja ili tvrdnji na koje æe najvjero-86
jatnije morati odgovoriti, mogao bih gotovo jamèiti da æe razgovor biti uvjerljiv.
- Siguran sam da to možemo izvesti - reèe Gutenburg. Direktorica kimne glavom u znak slaganja, a potom upita Zieg-lera:
- Zašto smo uopæe razvili ovakvu opremu?
- To je napravljeno za sluèaj da Predsjednik umre dok je Amerika u ratu, a željeli bismo da neprijatelj vjeruje da je on još uvijek živ. Ali Tommy se može iskoristiti i na mnoge druge naèine, direktorice. Na primjer...
- Sigurna sam da može - prekine ga Dexterica. Ziegler je izgledao razoèarano, svjestan da se bliži kraj direktori-èine pozornosti.
- Koliko vremena vam je potrebno za pripremu odreðenog programa? - upita Gutenburg.
- Koliko je vremena vama potrebno da složite ono što bi Predsjednik trebao reæi? - odgovori Ziegler, a djetinjasti se osmijeh vrati na njegovo lice.
Držala je prst na tipki sve dok Connor napokon nije digao slušalicu.
- U èemu je problem, Joan? Nisam oglušio.
- Na liniji je Ruth Preston, Predsjednikova osobna tajnica. Sljedeæi glas što ga je Connor èuo pripadao je nekoj ženi.
- Je li to Connor Fitzgerald?
- Pri telefonu - odgovori Connor. Osjeæao je znoj na dlanu ruke kojom je držao slušalicu. To se nikad nije dogaðalo dok bi èekao da povuèe otponac.
- Predsjednik želi s vama razgovarati. Zaèuo je škljocaj.
- Dobar dan - reèe poznati glas.
- Dobar dan, gospodine Predsjednièe.
- Mislim da znate zašto zovem.
- Da, gospodine, znam.
Profesor Ziegler pritisne tipku "Uvodna izjava". Direktorica i njezin zamjenik nisu se ni maknuli.
- Osjeæao sam da vas moram nazvati i staviti vam do znanja koliko važnim smatram taj zadatak. - Stanka. - Jer uopæe ne sumnjam u to da ste vi prava osoba za to. - Stanka. - Stoga se nadam da æete pristati preuzeti odgovornost.
87
Ziegler je pritisnuo tipku "Èekaj".
- Zahvalan sam na povjerenju što ga imate u mene, gospodine Predsjednièe - reèe Connor - i cijenim to što ste odvojili vremena da me osobno nazovete...
- Broj 11 - reèe Ziegler koji je sve odgovore znao napamet.
- Osjeæao sam da je to najmanje što sam mogao uèiniti u ovim okolnostima. - Stanka.
- Hvala vam, gospodine Predsjednièe. Iako me gospodin Gu-tenburg uvjeravao da ste vi u toku, a direktorica me osobno nazvala kasnije toga poslijepodneva da to potvrdi, kao što znate, ipak sam osjeæao da ne mogu prihvatiti zadatak ako nisam siguran da je zapovijed došla izravno od vas.
- Broj 7.
- Posve razumijem vašu zabrinutost. - Stanka.
- Broj 19.
- Kad sve ovo završi, možda æete me vi i vaša žena posjetiti u Bijeloj kuæi, to jest, ako direktorica to dopusti. -
Stanka.
- Broj 3 - reèe Ziegler. Zaèuo se glasan smijeh. Connor malo odmakne slušalicu od uha.
- Bit æe nam èast, gospodine - reèe kad je smijeh utihnuo.
- Završna izjava - reèe Ziegler.
- Dobro. Radujem se našem susretu odmah po vašem povratku. - Stanka. - Èesto mislim kako je žalosno da Amerika èesto ne cijeni svoje neopjevane junake. - Stanka. - Drago mi je da smo razgovarali. Zbogom.
- Zbogom, gospodine Predsjednièe.
Connor je još uvijek držao slušalicu kad je Joan ušla u sobu.
- Dakle, to je još jedan srušeni mit - reèe. Connor je pogleda i upitno uzdigne obrvu.
- Da Predsjednik uvijek svakoga zove po imenu.
10.
Gutenburg mu je pružio veliku smeðu omotnicu u kojoj su bile èetiri putovnice, tri avionske karte i snop novèanica u razlièitim valutama.
- Zar ne moram potpisati za sve to? - upita Connor.
- Ne. Buduæi da smo sve morali obaviti na brzinu, papirologiju æemo riješiti kad se vratiš. Kad stigneš u Moskvu, moraš poæi u stožer Zerimskijeve kampanje i pokazati svoje vjerodajnice slobodnog izvjestitelja iz Južnoafrièke Republike. Dat æe ti materijal pripremljen za tisak u kojem æe biti podrobno razraðen njegov raspored u predizbornoj kampanji.
- Imam li neku vezu u Moskvi?
- Da. Ashlevja Mitchella. - Gutenburg je oklijevao. - To je njegov prvi veliki zadatak, a reèeno mu je samo ono što mora znati. Takoðer mu je reèeno da se s tobom smije povezati jedino ako ima zeleno svjetlo, a tada æe te opskrbiti oružjem.
- Vrsta i model?
- Uobièajeni Remington 700 izraðen po mjeri - reèe Gutenburg. - No ako Èernopov bude i dalje vodio u anketama, ne vjerujem da æe biti potrebne tvoje usluge, a u tom æeš se sluèaju vratiti u Washington dan nakon izbora. Bojim se da bi se ova misija mogla pokazati nepotrebnom.
- Nadajmo se - reèe Connor i udalji se od zamjenika direktora ne pruživši mu ruku.
89
- Bojim se da su mi toliko zvrnuli ruku da nisam mogao odbiti
- reèe Connor i stavi još jednu plavu košulju u kovèeg.
- Mogao si odbiti - reèe Maggie. - Preuzimanje novog posla prvog sljedeæeg mjeseca bilo bi uvjerljiva isprika. -
Zastala je. -Kako je Ben Thompson reagirao?
- Bio je pun razumijevanja - reèe Connor. - Uopæe mu ne smeta ako poènem mjesec dana kasnije. Èini se da je prosinac uvijek miran. - Connor je pritisnuo svoju odjeæu pitajuæi se kako li æe utrpati još i toaletni pribor. Veæ je požalio što nije dopustio Maggie da mu spakira stvari, ali nije želio da naiðe na nekoliko predmeta koji se nisu uklapali u njegovu prièu. Sjeo je na poklopac kovèega. Maggie je zatvorila kopèe, a tada su se oboje srušili na krevet, smijuæi se. Zagrlio ju je i malo je predugo zadržao uza se.
- Je li sve u redu, Connor? - tiho upita Maggie.
- Sve je u najboljem redu, zlato - reèe Connor i pusti je. Podigao je kovèeg i odnio ga u prizemlje.
- Žao mi je što neæu biti ovdje na Dan zahvalnosti. Ne zaboravi reæi Tari kako jedva èekam da je vidim na Božiæ, hoæeš li? - rekao je dok ga je Maggie slijedila iz kuæe. Zaustavio se kraj automobila koji ona nikad ranije nije vidjela.
- I Stuarta - podsjeti ga Maggie.
- Da, naravno - reèe Connor i stavi kovèeg u prtljažnik. - Bit æe lijepo ponovno ga vidjeti. - Opet je zagrlio ženu. Ovaj put je pazio da je ne drži previše dugo.
- Nebesa, što æemo dati Tari za Božiæ? - odjednom æe Maggie.
- Nisam èak ni razmišljala o tome.
- Da si vidjela njezin posljednji telefonski raèun, ne bi trebala razmišljati o tome - reèe Connor i sjedne za upravljaè.
- Ne sjeæam se ovog automobila - reèe Maggie.
- Pripada kompaniji - objasni Connor i upali motor. - Do viðenja, zlato.
Ne rekavši više ni rijeèi, ubaci mjenjaè u brzinu i iziðe na cestu. Mrzio je pozdravljati se s Maggie, pa je njihove oproštaje uvijek nastojao što više skratiti. Pogledao je u retrovizor. Stajala je u dnu kolnog prilaza i mahala kad je skrenuo na Cambridge Place i zaputio se prema zraènoj luci.
Kad je stigao do kraja pristupne ceste za uzletište Dulles, nije morao potražiti putokaz za parkiralište na kojem su se automobili mogli ostaviti na dulje vrijeme. Vozio je niz prilaznu rampu i uzeo karticu iz aparata, a zatim je parkirao u udaljenom kutu. Zakljuèao
90
je automobil i krenuo prema ulazu u zraènu luku, a potom se eska-latorom popeo jedan kat do pulta United Airlinesa.
- Hvala vam, gospodine Perry - reèe službenica u odori pro-vjerivši njegovu kartu. - Let 918 je gotovo spreman za ukrcavanje. Molim vas, poðite do izlaza Cl.
Nakon što je prošao osiguranje, Connor je mobilnom stazom krenuo do srednjeg terminala. U èekaonici je sjeo u kut, a kad su zamolili putnike da se ukrcaju, zauzeo je svoje uobièajeno mjesto kraj prozora u stražnjem dijelu zrakoplova.
Dvadeset minuta potom slušao je kako kapetan leta objašnjava da æe nekim èudom toèno stiæi na odredište, iako neæe poletjeti na vrijeme.
U terminalu je mladi muškarac u tamnoplavom odijelu nazvao jedan broj sa svog mobitela.
- Da? - reèe neki glas.
- Agent Sullivan zove iz "Postaje". Ptica je odletjela.
- Dobro. Javi se opet èim izvršiš preostali dio zadatka. - Veza se prekinula.
Mladi je èovjek iskljuèio mobitel i eskalatorom se spustio u prizemlje. Pošao je do automobila u udaljenom kutu parkirališta, otkljuèao ga, odvezao do rampe, platio parkiranje i zaputio se na istok.
Trideset minuta kasnije vratio je kljuèeve u voznom parku i potpisao se u dnevnu knjigu. Pisalo je da je automobil uzet i vraæen pod njegovim imenom.
- Možete li biti posve sigurni da neæe biti nikakva traga da je on uopæe postojao? - upita direktorica.
- Baš nikakva traga - reèe Gutenburg. - Nemojte zaboraviti da kao NTA nikad nije ni bio u Kompanijinim knjigama.
- Ali što je s njegovom ženom?
- Zašto bi ona bilo što posumnjala? Njegova mjeseèna plaæa stigla je na njihov zajednièki raèun. Uopæe neæe o tome razmišljati. Koliko se nje tièe, on je dao otkaz na svoje sadašnje radno mjesto i prvog æe sijeènja poèeti raditi za
"Washington Provident".
- Tu je još uvijek njegova bivša tajnica.
- Dao sam je prebaciti u Langlev kako bih je mogao držati na oku.
- U koji odjel?
91
- Srednji istok.
- Zašto Srednji istok?
- Jer æe morati biti u uredu tijekom njihova radnog vremena, od šest uveèer do tri ujutro. U iduæih osam mjeseci imat æe toliko posla da æe biti preumorna da razmišlja o bilo èemu osim o onome što æe raditi kad ode u mirovinu.
- Dobro. Gdje je Fitzgerald u ovom trenutku? Gutenburg pogleda na sat.
- Na pola puta preko Atlantika. Za otprilike èetiri sata sletjet æe na londonski Heathrow.
- A automobil?
- Veæ je vraæen u vozni park gdje æe mu promijeniti boju i re-gistracijske ploèice.
- Što je s njegovim uredom u Ulici M?
- Preko noæi æe biti oèišæen, a taj æe kat u ponedjeljak prijeæi u ruke agencije za prodaju nekretnina.
- Èini se da ste mislili na sve osim na to što æe se dogoditi kad se on vrati u Washington - reèe direktorica.
- On se neæe vratiti u Washington - odgovori Gutenburg.
Connor je stao u red ljudi koji su èekali na pregled putovnica. Kad je konaèno stigao na red, službenik mu je pregledao putovnicu i rekao:
- Nadam se da æete u Engleskoj provesti dva ugodna tjedna, gospodine Perry.
Naime, u maleni pravokutnik ispred kojeg je bilo pitanje "Koliko dugo kanite ostati u Britaniji?" gospodin Perry je bio napisao "Èetrnaest dana". No sljedeæeg æe se jutra u zraènu luku vratiti gospodin Lilvstrand.
Dva su ga muškarca promatrala dok je izlazio iz Terminala 3 i ukrcavao se u autobus za postaju Victoria. Èetrdeset dvije minute potom ista su ga dva muškarca gledala kako staje u red za taksi. Odvojeno su slijedili crni taksi do hotela Kensington Park, gdje je jedan od njih veæ na recepciji ostavio paket za njega.
- Ima li poruka za mene? - pitao je Connor dok je potpisivao obrazac.
- Da, gospodine Lilvstrand - reèe službenik. - Jedan je gospodin jutros ostavio ovo za vas. - Pružio je Connoru golemu smeðu omotnicu. - Broj vaše sobe je 211. Poslužitelj æe vam donijeti prtljagu.
- Mogu i sam, hvala vam - reèe Connor.
92
Èim je Connor ušao u sobu, otvorio je omotnicu. Unutra se nalazila putna karta za Ženevu na ime Theodorea Lilvstranda i sto švicarskih franaka. Skinuo je sako i legao na krevet, ali nije mogao zaspati iako je bio iscrpljen.
Ukljuèio je televizor i prebacivao s programa na program - što je Tara zvala surfanjem po kanalima - ali ni to mu nije pomoglo.
Uvijek je mrzio igru èekanja. To su bili jedini trenuci kad bi ga obuzimale sumnje. Stalno je samoga sebe podsjeæao na to da æe ovo biti njegov posljednji zadatak. Poèeo je razmišljati o Božiæu s Maggie i Tarom - i da, sa Stuartom.
Mrzio je što sa sobom ne smije nositi fotografije, pa ih je uvijek morao zamišljati. Najviše od svega, mrzio je što ne može jednostavno podiæi telefonsku slušalicu i razgovarati s bilo kojom od njih kad god se nalazi u inozemstvu.
Connor se do mraka nije maknuo s kreveta. Tada je izišao iz svog zatvora i pošao u potragu za jelom. Kupio je Evening Standard kod prodavaèa novina na uglu i ušao u maleni talijanski restoran u Ulici High u Kensingtonu, u kojem nije bilo mnogo ljudi.
Konobar ga je poveo do mirnog stola u kutu. Imao je jedva dovoljno svjetla da proèita novine. Naruèio je dijetnu colu s mnogo leda. Britanci nikad neæe razumjeti znaèenje rijeèi "mnogo leda", pa se nije iznenadio kad se konobar za nekoliko minuta vratio noseæi visoku èašu u kojoj su plivale tri malene kocke leda i siæušna kriška limuna.
Naruèio je cannellone i salatu. Èudno kako je uvijek birao Mag-giena omiljena jela kad je bio u inozemstvu. Sve što ga je podsjeæalo na nju.
- Jedno što moraš uèiniti prije nego što poèneš raditi na svom novom poslu je naæi poštenoga krojaèa - Tara mu je rekla kad su zadnji put razgovarali. - I ja želim poæi s tobom kako bih ti mogla izabrati košulje i kravate.
"Tvoj novi posao." Ponovno je pomislio na ono pismo. Žao mi je što vas moramo obavijestiti... Koliko god je puta razmišljao o tome, ipak se nije mogao domisliti razlogu zbog koga se Thompson predomislio. Tu se jednostavno nešto nije slagalo.
Poèeo je èitati naslovnicu novina: devet kandidata natjeèe se u izborima za prvoga gradonaèelnika Londona. To je èudno, pomislio je Connor, zar nisu uvijek imali gradonaèelnika - što je s Dickom Whittingtonom? Pogledao je fotografije kandidata i njihova imena, ali mu to ništa nije znaèilo. Jedan æe od njih za nekoliko tjedana upravljati engleskim glavnim gradom.
93
Platio je raèun gotovinom i ostavio napojnicu koja konobaru neæe dati razloga da ga zapamti. Kad se vratio u svoju hotelsku sobu, ukljuèio je televizor i nekoliko minuta gledao komediju koja ga nije nasmijala. Nakon što je pokušao gledati nekoliko filmova, utonuo je u isprekidani san. No tješila ga je pomisao da mu je barem bolje nego dvojici muškaraca na ploèniku, koji uopæe neæe spavati. Opazio ih je nekoliko trenutaka nakon slijetanja na Hea-throw.
Pogledao je na sat. Nekoliko minuta iza ponoæi - nekoliko minuta iza sedam u Washingtonu. Pitao se što æe Maggie te veèeri raditi.
- A kako je Stuart? - upita Maggie.
- Još uvijek je tamo - odgovori Tara. - Tek za petnaest dana dolazi u Los Angeles. Jedva èekam.
- Hoæete li oboje doletjeti ravno ovamo?
- Ne, mama - reèe Tara nastojeæi da to ne zvuèi ojaðeno. -Kao što sam ti veæ nekoliko puta rekla, unajmit æemo automobil i voziti se zapadnom obalom. Stuart nikad nije bio u Americi pa želi vidjeti Los Angeles i San Francisco.
Sjeæaš se?
- Hoæete li voziti oprezno?
- Majko, vozim veæ devet godina i nikad nisam imala ni najmanji prekršaj. Sad, hoæeš li prestati brinuti i reæi mi što æeš veèeras raditi?
- Idem slušati Placida Dominga u La Boheme. Odluèila sam èekati da tvoj otac ode iz grada prije nego što poðem, jer znam da bi zaspao prije kraja prvog èina.
- Ideš li sama?
- Da.
- Pa, èuvaj se, majko, i pazi da ne sjedneš u prvih šest redova.
- Zašto ne? - nedužno upita Maggie.
- Jer bi neki bogati, zgodni muškarac mogao skoèiti iz jedne od loža i ugrabiti te. Maggie se nasmije.
- Smatram se primjereno kažnjenom.
- Zašto ne pozoveš Joan da pode s tobom? Tako biste cijele veèeri mogle prièati o tati.
- Nazvala sam je u ured, ali èini se da nešto s brojem nije u redu. Pokušat æu je kasnije nazvati kuæi.
94
- Pozdrav, mama, èut æemo se sutra - reèe Tara. Znala je da æe njezina majka zvati svakoga dana dok je Connor na putu.
Kad god bi Connor otputovao u inozemstvo ili uzeo slobodnu veèer kako bi bio partner ocu Grahamu u bridž klubu, Maggie bi se bavila inaèe zanemarenim sveuèilišnim aktivnostima. Bilo èime, od EPGS-a, Ekološke patrole Georgetown sveuèilišta, u èije se utemeljitelje ubrajala, do Društva živih pjesnikinja i Irskog plesnog teèaja, gdje je poduèavala. Pogled na mlade studente kako plešu, uspravnih leða i nogu koje tapkaju, vraæao je u sjeæanje Declana O'Casevja. On je sad bio ugledni profesor s katedrom na Sveuèilištu u Chicagu. Nikad se nije oženio i još uvijek joj je svakog Božiæa slao èestitku, a jednu nepotpisanu èestitku za Valentinovo. Stari je pisaæi stroj s iskrivljenim "e" uvijek odavao njegov identitet.
Ponovno je podigla slušalicu i okrenula Joanin kuæni broj, ali nije bilo odgovora. Pripremila sije laganu salatu, a zatim se odvezla u Kennedvjev centar. Jednu kartu se uvijek lako moglo dobiti, bez obzira koliko slavan tenor gostuje.
Maggie je bila opèinjena prvim èinom opere La Boheme, a samo je željela da ima nekoga s kim bi mogla podijeliti doživljaj. Kad se zavjesa spustila, pridružila se mnoštvu koje je krenulo u predvorje. Dok je prilazila gužvi oko šanka, Maggie se uèinilo da je naèas vidjela Elizabeth Thompson. Sjetila se da ju je žena pozvala na kavu, ali poziv nikad nije ponovila. To ju je èudilo jer je poziv tada zvuèao doista iskreno.
Kad se Ben Thompson okrenuo i uhvatio njezin pogled, Maggie se nasmiješila i prišla im.
- Tako mi je drago što vas vidim, Bene - reèe.
-1 meni, gospoðo Fitzgerald - odgovori on, ali ne toplim glasom kakvog se sjeæala s veèere od prije dva tjedna. I zašto joj se nije obratio imenom?
Ona je nepokolebljivo nastavila.
- Domingo je velièanstven, zar ne?
- Da, i imali smo mnogo sreæe što smo dobili Leonarda Slatkina iz St Louisa - reèe Ben Thompson.
Maggie se èudila zašto joj nije ponudio piæe, a kad je napokon uspjela naruèiti sok od naranèe, još se više zbunila kad ga on nije ni pokušao platiti.
- Connor se tako raduje što æe vam se pridružiti u "Washington Providentu" - reèe i otpije gutljaj soka.
Elizabeth Thompson je djelovala iznenaðeno, ali ništa nije rekla.
95
- Posebno je zahvalan vama, Bene, što ste mu dopustili da poène mjesec dana kasnije kako bi mogao dovršiti onaj nezakljuèeni posao za svoju staru tvrtku.
Elizabeth je zaustila da nešto kaže, ali se oglasilo zvono za kraj pauze.
- Pa, bit æe bolje da se vratimo na svoja mjesta - reèe Ben Thompson, iako je njegova žena popila tek polovicu svoga piæa. -Drago mi je što smo se ponovno vidjeli, gospoðo Fitzgerald. - Èvrsto je uhvatio ženu za ruku i poveo je prema gledalištu. - Nadam se da æete uživati u drugom èinu.
Maggie nije uživala u drugom èinu. Nije se mogla usredotoèiti, jer je neprestano mislila na razgovor u predvorju. No bez obzira koliko ga je puta u mislima ponavljala, nije ga mogla povezati s onim što se prije samo dva tjedna dogaðalo kod Thompsonovih. Kad bi znala kako stupiti u vezu s Connorom, prekršila bi životno pravilo i nazvala ga. Stoga je uèinila drugo po redu. Kad je stigla kuæi, ponovno je nazvala Joan Bennett.
Telefon je zvonio i zvonio.
Iduæeg jutra Connor je rano ustao. Gotovinom je podmirio raèun, zaustavio taksi i bio na putu za Heathrow prije nego što je dežurni na recepciji uopæe shvatio da je otišao. U sedam i èetrdeset ukrcao se na Swissairov let 839 za Ženevu.
Let je trajao malo manje od dva sata, a kad su kotaèi letjelice dotaknuli tlo on je namjestio kazaljke sata na deset i trideset.
Tijekom prekida putovanja iskoristio je pogodnost Swissairove ponude da se istušira. Ušao je u "ekskluzivne prostorije" - opis u njihovu èasopisu leta - kao Theodore Lilvstrand, investicijski bankar iz Stockholma, a èetrdeset minuta zatim izišao je kao Piet de Villiers, izvjestitelj Johannesburg Mercuijja.
Iako je još uvijek imao više od sat vremena na raspolaganju, Connor nije lutao po duty-free shopovima, te je samo kupio croissant i kavu u jednom od najskupljih restorana na svijetu.
Na koncu se zaputio prema izlazu 23. Red za Aeroflotov let za St Petersburg nije bio dug. Kad su poslije nekoliko minuta pozvali putnike, krenuo je u stražnji dio zrakoplova. Poèeo je razmišljati o tome što treba uèiniti iduæeg jutra, kad vlak stigne na moskovski kolodvor Raveltaj. Ponovno je u mislima ponovio sve upute zamjenika direktora pitajuæi se zašto je Gutenburg ponovio rijeèi: "Pazi da te ne uhvate. Ali ako te uhvate, moraš tvrditi da nemaš
96
apsolutno nikakve veze s CIA-om. Ne brini! Kompanija æe se uvijek pobrinuti za tebe."
Samo se tek pristigle agente podsjeæalo na Jedanaestu zapovijed.
- Zrakoplov za St Petersburg je upravo poletio, a naš je paket u njemu.
- Dobro - reèe Gutenburg. - Imaš li još nešto?
- Ne - odgovori mladi CIA-in agent. Oklijevao je. - Osim...
- Osim što? Hajde, da èujem.
- Samo mi se uèinilo da sam prepoznao još nekoga tko se ukrcao u zrakoplov.
- Tko je to bio? - prasne Gutenburg.
- Ne mogu se sjetiti njegova imena, a nisam ni siguran da sam ga uopæe vidio. Nisam mogao riskirati i maknuti pogled s Fitzge-ralda na više od nekoliko sekundi.
- Ako se sjetiš tko je to bio, odmah me nazovi.
- Da, gospodine. - Mladi je èovjek iskljuèio mobitel i zaputio se prema izlazu 9. Za nekoliko æe se sati opet nalaziti za svojim stolom u Bernu, ponovno u ulozi kulturnog atašea u amerièkom veleposlanstvu.
- Dobro jutro. Ovdje je Helen Dexter.
- Dobro jutro, direktorice - ukoèeno odgovori predstojnik Ureda Bijele kuæe.
- Mislila sam da bi Predsjednik želio odmah znati da je èovjek kojemu smo trebali uæi u trag u Južnoafrièkoj Republici ponovno u pokretu.
- Nisam siguran da vas razumijem - reèe Lloyd.
- Šef našeg ureda u Johannesburgu upravo mi je javio da se Guzmanov ubojica prije dva dana ukrcao na let South African Air-waysa za London. Nosio je putovnicu na ime Martin Perry. U Londonu je ostao samo preko noæi. Iduæeg je jutra pošao Swissairovim letom za Ženevu, a koristio se švedskom putovnicom na ime The-odore Lilvstrand.
Lloyd je ovaj put nije prekidao. Na kraju krajeva, može premotati vrpcu unatrag ako Predsjednik bude toèno želio znati što je rekla.
97
- U Ženevi se ukrcao u Aeroflotov let za St Petersburg. Tada je imao južnoafrièku putovnicu na ime Piet de Villiers. Iz St Pe-tersburga je noænim vlakom krenuo u Moskvu.
- U Moskvu? Zašto u Moskvu? - upita Lloyd.
- Ako me sjeæanje ne vara - reèe Dexterica - uskoro bi se u Rusiji trebali održati izbori.
Kad je zrakoplov sletio u St Petersburgu, Connorov je sat pokazivao pet i pedeset. Zijevnuo je, protegnuo se i prièekao da se letjelica zaustavi, a tek je tada namjestio kazaljke sata na mjesno vrijeme. Kroz prozor je pogledao uzletište koje je bilo u polumraku, jer je nedostajalo pola žarulja. Prsio je snijeg, ali se nije zadržavao. Stotinjak umornih putnika moralo je èekati još dvadeset minuta dok nije stigao autobus i prebacio ih do terminala. Neke se stvari jednostavno ne mijenjaju, bez obzira je li vlast u rukama KGB-a ili kriminalaca. Amerikanci su ih prozvali ruskom mafijom.
Connor je posljednji izišao iz letjelice i posljednji se iskrcao iz autobusa.
Muškarac koji je putovao u prvom razredu istog leta požurio je na poèetak reda kako bi bio siguran da æe prvi proæi kroz ured za imigraciju i carinu. Bio je zadovoljan što se Connor pridržava pravila iz priruènika. Kad je èovjek izišao iz autobusa, nijednom se nije okrenuo. Znao je da æe Connorove oèi stalno biti u pokretu.
Kad je Connor poslije trideset minuta izišao iz zraène luke na cestu punu rupa, zaustavio je prvi slobodni taksi i rekao vozaèu neka ga odveze na kolodvor Protski.
Putnik prvog razreda slijedio je Connor a u dvoranu u kojoj su se kupovale karte. Dvorana je više slièila operi nego željeznièkom kolodvoru. Pomno je pazio da vidi u koji æe se vlak ukrcati. No još je jedan èovjek stajao u sjeni, a on je èak znao broj odjeljka u spavaæim kolima u kojem æe se Fitzgerald nalaziti.
Amerièki kulturni ataše u St Petersburgu te je veèeri propustio poziv za Kirov balet zato da bi Gutenburga mogao izvijestiti o tome kad se Fitzgerald ukrcao u noæni vlak za Moskvu. Nema potrebe da ga prati u vlaku jer æe ga Ashley Mitchell, njegov kolega u glavnom gradu, iduæeg jutra èekati na peronu broj 4 kako bi potvrdio da je Fitzgerald stigao na odredište. Atašeu je jasno stavljeno do znanja da je ovo Mitchellova operacija.
- Jedna karta za prvi razred u spavaæim kolima za Moskvu -Connor na engleskom reèe prodavaèu karata.
98
Èovjek mu je gurnuo kartu preko drvenog pulta, ali se razoèarao kad mu je putnik pružio novèanicu od deset tisuæa rubalja. Nadao se da æe mu taj putnik pružiti priliku da se malo okoristi na raèun teèaja, a to bi bilo drugi put te veèeri.
Connor je pregledao svoju kartu prije nego što se zaputio prema brzom vlaku za Moskvu. Hodao je pretrpanim peronom i prošao kraj nekoliko starih zelenih vagona koji su izgledali kao da su izgraðeni prije Oktobarske revolucije, zaustavio se kraj vagona K i svoju kartu pokazao ženi koja je stajala kraj otvorenih vrata. Ona ju je probušila i maknula se u stranu kako bi se mogao popeti u vagon. Connor je hodao niz hodnik i tražio odjeljak broj 8. Kad ga je našao, upalio je svjetlo i zakljuèao se unutra; ne zato što se bojao da æe ga banditi opljaèkati, o èemu se tako èesto izvještavalo u amerièkom tisku, veæ zato što je morao još jednom promijeniti svoj identitet.
Vidio je mladiæa svježeg lica koji je stajao ispod ploèe s dolascima na ženevskom aerodromu, i pitao se odakle ih vrbuju u današnje vrijeme. Nije se trudio opaziti agenta u St Petersburgu; znao je da æe netko biti ondje kako bi provjerio da je stigao, a netko æe drugi èekati na peronu u Moskvi. Gutenburg ga je veæ obavijestio o agentu Mitchellu, a opisao ga je kao prilièno neiskusnog i nesvjesnog Fitzgeraldova statusa.
Vlak je krenuo iz St Petersburga toènojednu minutu prije ponoæi, a blagi, ritmièki zvuk kotaèa vagona što su kloparali po traènicama uskoro je uspavao Connora. Naglo se probudio i pogledao na sat: èetiri i trideset sedam. Tako dugo nije spavao veæ tri noæi za redom.
Tada se sjetio svog sna. Sjedio je na klupi na Trgu Lafavette, gledao prema Bijeloj kuæi i razgovarao s nekim koji nijednom nije pogledao prema njemu. Sastanak što ga je prethodnog tjedna imao sa zamjenikom direktora ponovio se od rijeèi do rijeèi, ali nije se mogao sjetiti što mu je u tom razgovoru stalno smetalo. Probudio se baš kad je Gutenburg stigao do reèenice što ju je Fitzgerald ponovno želio èuti.
Nije bio ništa bliže rješenju problema kad je vlak u osam i trideset tri toga jutra stigao na kolodvor Raveltaj.
- Gdje ste? - upita Andy Lloyd.
- U telefonskoj govornici u Moskvi - odgovori Jackson. - Preko Londona, Ženeve i St Petersburga. Èim je sišao s vlaka, sve nas
99
je poveo u lov na maglu. Za otprilike deset minuta uspio se otresti našeg èovjeka u Moskvi. Da ga nisam baš ja nauèio tehnici zavaravanja, riješio bi se i mene.
- Gdje je na kraju završio? - upita Lloyd.
- Uzeo je sobu u malenom hotelu u sjevernom dijelu grada.
- Je li još uvijek ondje?
- Nije, izišao je poslije otprilike sat vremena, ali bio je tako dobro prerušen da mi je zamalo promaknuo. Da nisam zapazio njegov naèin hoda, možda bi mi zbrisao.
- Kamo je pošao? - upita Lloyd.
- Ponovno je krenuo zaobilaznim putem, a na kraju je završio u stožeru za kampanju Viktora Zerimskog.
- Zašto Zerimski?
- Još ne znam, ali izišao je iz zgrade noseæi svu literaturu Ze-rimskijeve kampanje. Zatim je na kiosku kupio plan grada i ruèao u obližnjem restoranu. Poslije podne je unajmio malen automobil i tada se vratio u hotel. Otad nije izišao iz zgrade.
- O, moj Bože - odjednom izusti Lloyd. - Ovaj æe put to biti Zerimski.
Uslijedila je duga stanka s druge strane linije, a tada Jackson reèe:
- Ne, to je nemoguæe.
- Zašto ne?
- Nikad ne bi pristao izvršiti tako osjetljiv zadatak, osim ako naredba nije stiglo ravno iz Bijele kuæe. Poznajem ga dovoljno dugo da bih bio siguran u to.
- Pokušajte ne zaboraviti da je vaš prijatelj izvršio toèno isti zadatak u Kolumbiji. Nema sumnje da ga je Dexterica uvjerila da je i tu operaciju odobrio Predsjednik.
- Mogao bi postojati alternativni scenarij - tiho æe Jackson.
- Primjerice?
- Da ne kane ubiti Zerimskoga, veæ Connora. Lloyd zapiše ime u svoj žuti notes.
100
DRUGI DIO
Samotnjak
11.
- Amerikanac?
- Da - reèe Jackson ne gledajuæi dolje prema izvoru cvrkutava glasa.
- Trebate li štogod?
- Ne, hvala - reèe još uvijek ne skidajuæi pogleda s ulaza u hotel.
- Sigurno vam nešto treba. Amerikancima uvijek nešto treba.
- Meni ništa ne treba. Odlazi veæ! - odluèno æe Jackson.
- Kavijar? Ruske lutke? Generalska odora? Krznena kapa? Žena?
Jackson prvi put spusti pogled na djeèaka. Imao je na sebi jaknu od ovèje kože za tri broja preveliku. Na glavi je imao kapu od zeèjeg krzna za kakvom je Jackson iz minute u minutu sve više žudio. Djeèakov je smiješak otkrio da mu dva zuba nedostaju.
- Ženu? U pet sati ujutro?
- Dobro vrijeme za ženu. No možda vam se više sviða muškarac?
- Koliko naplaæuješ svoje usluge?
- Kakvu vrstu usluga? - sumnjièavo upita djeèak.
- Kao kurir.
- Kurir? .
- Pomagaè, onda.
- Pomagaè?
- Pomoænik.
- Ah, misliš partner, kao u amerièkim filmovima.
103
- Dobro, sad kad smo se složili o opisu tvoga posla, mudrijašu, koliko naplaæuješ?
- Na dan? Na tjedan? Na mjesec?
- Na sat.
- Koliko nudite?
- Pravi mali poduzetnik, je li?
- Uèimo od Amerikanaca - reèe djeèak i nasmiješi se od uha do uha.
- Jedan dolar - reèe Jackson. Djeèak se poène smijati.
- Ja možda jesam mudrijaš, ali vi ste komedijaš. Deset dolara.
- To je èisto iznuðivanje.
Djeèak je prvi put izgledao zbunjeno.
- Dat æu ti dva.
- Šest.
- Èetiri.
- Pet.
- Dogovoreno - reèe Jackson.
Djeèak uzdigne dlan desne ruke visoko u zrak, što je takoðer vidio u amerièkim filmovima. Jackson ga pljesne.
Dogovor je pao. Djeèak odmah pogleda na svoj Rolex.
- Dakle, kako se zoveš? - upita Jackson.
- Sergej - odgovori djeèak. - A ti?
- Jackson. Koliko ti je godina, Sergej?
- Koliko želiš da imam godina?
- Prestani s glupostima i reci mi koliko imaš godina.
- Èetrnaest.
- Nisi ni dan stariji od devet.
- Trinaest.
- Deset.
- Jedanaest.
- U redu - reèe Jackson. - Neka bude jedanaest.
- Koliko je tebi godina? - upita djeèak.
- Pedeset èetiri.
- Neka bude pedeset èetiri - reèe Sergej. Jackson se prvi put u nekoliko dana nasmijao.
- Kako to da tako dobro govoriš engleski? - upita i dalje motreæi na ulaz u hotel.
- Moja majka dugo živjela s Amerikancem. On se vrati u Sjedinjene Države prošlu godinu, ali ne uzme nas.
Ovaj put Jackson povjerova da djeèak govori istinu.
104
- Dakle, kakav je posao, partner? - upita Sergej.
- Pazimo na nekoga tko boravi u hotelu.
- Je li prijatelj ili neprijatelj?
- Prijatelj.
- Mafija?
- Ne, on radi za dobre momke.
- Nemoj se ponašati kao da sam dijete - reèe Sergej pomalo Ijutitim glasom. - Mi smo partneri, sjeti se.
- U redu, Sergej. On je prijatelj - reèe Jackson baš kad se Con-nor pojavio na ulazu. - Ne mièi se. - Èvrsto položi ruku na djeèa-kovo rame.
- Je li to on? - upita Sergej.
- Da, to je on.
- Ima ljubazno lice. Možda bolje da radim za njega.
Dan Viktora Zerimskog nije dobro poèeo, a tek je bilo nekoliko minuta iza osam. Predsjedavao je sastanku Centralnog vijeæa Komunistièke partije, a govorio je Dmitri Titov, njegov šef stožera.
- Meðunarodno tijelo promatraèa stiglo je u Moskvu kako bi pratilo izborni postupak - govorio je Titov. - U prvom redu paze na bilo kakav nagovještaj namještanja rezultata, ali njihov predsjedavajuæi je veæ priznao da uz tako golemo i prošireno biraèko tijelo nikako ne mogu uoèiti svaku nepravilnost. - Titov je svoj izvještaj završio rekavši da mafija još više novca ulaže u Èernopovljevu kampanju sad kad je drug Zerimski izbio na drugo mjesto.
Zerimski je gladio svoje dugaèke brkove dok je naizmjence pogledavao svakog od ljudi smještenih za okruglim stolom.
- Kad ja budem Predsjednik - reèe i ustane sa svog mjesta na èelu stola - pobacat æu te mafijaške gadove u zatvor, jednog po jednog. Tada æe do kraja života moæi brojiti samo kamenje.
Èlanovi Centralnog vijeæa veæ su mnogo puta èuli kako se njihov voda okomljuje na mafiju, iako ih u javnosti nikad nije poimence spominjao.
Niski, mišiæavi muškarac udari šakom po stolu.
- Rusija se mora vratiti starinskim vrijednostima zbog kojih nas je ostatak svijeta nekoæ poštovao.
Svi okupljeni oko stola, dvadeset jedan muškarac, kimnuli su glavama iako su tijekom posljednjih mjeseci neprestano slušali te rijeèi.
105
- U proteklih deset godina nismo èinili ništa drugo nego uvozili ono najgore što Amerika nudi.
Nastavili su kimati glavama, pogleda uprtih u njega.
Zerimski proðe prstima kroz svoju gustu crnu kosu, uzdahne i ponovno sjedne. Pogleda svog šefa stožera.
- Što radim danas ujutro?
- Posjetit æete Puškinov muzej - reèe Titov. - Oèekuju vas u deset sati.
- Otkazi to. Potpuni gubitak vremena s obzirom na to da do izbora ima samo osam dana. - Ponovno lupi šakom po stolu. -Trebao bih biti vani na ulicama gdje me ljudi mogu vidjeti.
- Ali direktor muzeja je tražio subvenciju vlade za restauriranje djela vodeæih ruskih umjetnika - reèe Titov.
- Bacanje novca - reèe Zerimski.
- A Èernopova su kritizirali jer je srezao potporu za umjetnost
- nastavi šef stožera.
- U redu. Dat æu im petnaest minuta.
- Dvadeset tisuæa Rusa svakog tjedna posjeti Puškinov muzej
- doda Titov gledajuæi tipkane bilješke ispred sebe.
- Neka bude trideset minuta.
- I Èernopov vas je prošli tjedan na televiziji optužio da ste neobrazovani razbojnik.
- Što je uèinio? - prodere se Zerimski. - Studirao sam pravo na Moskovskom sveuèilištu dok je Èernopov još uvijek bio radnik na farmi.
- To je, dakako, toèno, druže predsjedavajuæi - reèe Titov -ali naše interne ankete potvrðuju da javnost to ne doživljava tako, te da Èernopov uspijeva prenijeti svoju poruku.
- Interne ankete? Još nešto na èemu imamo zahvaliti Amerikancima.
- Oni su Toma Lawrencea doveli na vlast.
- Kad ja budem izabran, sam æu se zadržati na vlasti.
Connorova ljubav prema umjetnosti zaèela se kad ga je Maggie vukla po galerijama dok su još bili studenti. U poèetku je išao s njom samo da bi što više vremena provodio u njenu društvu, ali je za nekoliko tjedana postao obraæenik. Kad god bi zajedno nekamo putovali, rado bije pratio u bilo koju galeriju po njenom izboru, a èim su preselili u Washington, postali su Prijatelji Corcorana i Èlanovi Phillipsa. Dok je direktor muzeja vodio Zerimskoga nao-106
kolo, Connor je morao paziti da mu pažnju ne odvuku mnoga umjetnièka djela, te da se usredotoèi na promatranje komunistièkog voðe.
Kad su Connora prvi put poslali u Rusiju, još 1980. godine, bilo koji visoki politièar bi se najviše približio narodu zureæi u njega iz Prezidija tijekom prvomajskih parada. No sad kad mase mogu birati glasaèkim listiæima, odjednom je postalo potrebno da se oni koji žele biti izabrani kreæu meðu masama, èak i da poslušaju njihova gledišta.
Galerija je bila krcata kao stadion Cooke kad Redskinsi imaju utakmicu, a gdje god bi se Zerimski pojavio, mnoštvo bi se razdvojilo kao da je on Mojsije koji prilazi Crvenom moru. Kandidat se polako kretao meðu Rusima, ignorirajuæi slike i skulpture u korist njihovih ispruženih ruku.
Zerimski je bio niži no što je izgledao na fotografijama, a okružio se skupinom još nižih pomoænika kako bi ojaèao svoj ego. Connor se sjetio komentara predsjednika Trumana o visini: "Kad se sve svede na centimetre, momèe, treba uzeti u obzir samo èelo." Tako je jednom rekao nekom studentu iz Missourija. "Bolje je imati centimetar-dva više izmeðu korijena nosa i vlasišta nego izmeðu gležnja i koljena." Connor je vidio da Zerimskijeva taština nije utjecala na njegov smisao za odijevanje. Odijelo mu je bilo lošega kroja, a košulja mu je bila izlizana na ovratniku i manšetama.
Connor se pitao je li direktor Puškinova muzeja mudro postupio kad je odjenuo po mjeri sašiveno odijelo koje oèito nije izraðeno u Moskvi.
Iako je Connor bio svjestan èinjenice da je Viktor Zerimski oštrouman i obrazovan èovjek, uskoro je postalo jasno da tijekom godina nije èesto posjeæivao umjetnièke galerije. Dok je žurio kroz mnoštvo, katkad je prstom pokazivao neko platno i glasno izgovarao ime umjetnika. Nekoliko je puta uspio pogriješiti, ali je mnoštvo ipak kimalo glavama u znak odobravanja. Ignorirao je velièanstvenog Rubensa, pokazujuæi više zanimanja za jednu majku s djetetom u mnoštvu nego za genijalnost kojom je isti prizor prikazan na slici iza nje. Kad je podigao dijete i pozirao za fotografiju s majkom, Titov je predložio da se pomaknu korak desno. Tako æe se na fotografiji vidjeti i Djevica Marija. Nijedna naslovnica neæe tome moæi odoljeti.
Kad je prošao kroz šest galerija i bio siguran da su svi posjetitelji Puškinova muzeja znali da je tu, Zerimskome je postalo dosadno pa je skrenuo pozornost na novinare koji su ga u stopu slijedili.
107
Na odmorištu prvoga kata poèeo je održavati improviziranu tiskovnu konferenciju.
- Hajde, pitajte me što god želite - reèe zagledavši se u skupinu novinara.
- Kakva je vaša reakcija na posljednje rezultate predizbornih anketa, gospodine Zerimski? - upita moskovski dopisnik Timesa.
- Idu u pravom smjeru.
- Èini se da ste sada na drugome mjestu, a stoga i jedini pravi suparnik Èernopovu - dovikne drugi novinar.
- Do dana izbora on æe biti moj jedini pravi suparnik - reèe Zerimski.
Njegova se pratnja poslušno nasmijala.
- Mislite li da bi Rusija ponovno trebala postati komunistièka država, gospodine Zerimski? - zaèuje se neizbježno pitanje izgovoreno amerièkim naglaskom.
Prepredeni politièar bio je previše oprezan da bi upao u tu zamku.
- Ako time mislite na vraæanje više stope zaposlenosti, manje inflacije i bolji životni standard, odgovor mora biti potvrdan.
Slièno bi rekao i republikanski kandidat tijekom amerièke pred-izborne kampanje.
- Ali Èernopov tvrdi da je baš to vladina trenutna politika.
- Trenutna vladina politika - reèe Zerimski - je pobrinuti se da premijer zadrži obilje dolara na svom švicarskom bankovnom raèunu. Taj novac pripada ruskom narodu, a baš zato on ne zaslužuje da bude naš sljedeæi Predsjednik.
Reèeno mi je da æe, kad èasopis Fortune objavi svoj popis od deset najbogatijih ljudi na svijetu, Èernopov biti na sedmome mjestu. Izaberite ga za Predsjednika, pa æe u roku od pet godina maknuti Billa Gatesa s prvog mjesta. Ne, prijatelju - doda - uskoro æete saznati da æe ruski narod zdušno glasovati za povratak u one dane kad smo bili najcjenjenija zemlja na svijetu.
- I ona koje su se najviše bojali? - dometne drugi novinar.
- Više bih volio to nego da se nastavi sadašnja situacija u kojoj nas ostatak svijeta jednostavno ignorira - reèe Zerimski. Sad su izvjestitelji zapisivali svaku njegovu rijeè.
- Zašto tvoga prijatelja tako zanima Viktor Zerimski? - šapne Sergej na drugom kraju galerije.
- Postavljaš previše pitanja - reèe Jackson.
- Zerimski loš èovjek.
- Zašto? - upita Jackson pogleda prikovana na Connora.
108
- Ako izabran, on staviti ljude poput mene u zatvor i svi se vratimo u "dobre stare dane", a on je u Kremlju, jede kavijar i pije votku.
Zerimski se dugim koracima zaputio prema izlazu iz galerije, a njegova pratnja i direktor muzeja nastojali su ga pratiti.
Zerimski je zastao na posljednjoj stubi kako bi ga fotografirali ispod goleme Govine slike Krista skidaju s križa.
Connora je tako dirnula slika da ga je mnoštvo zamalo srušilo.
- Sviða ti se Goya, Jackson? - šapne Sergej.
- Nisam ih baš mnogo vidio - prizna Amerikanac. - Ali da -reèe - doista je velièanstven.
- Imaju ih još nekoliko u podrumu - reèe Sergej. - Uvijek mogu srediti da se jedna... - Protrljao je palac s kažiprstom.
Jackson bi bio pljusnuo djeèaka kad to ne bi privuklo pozornost na njih.
- Tvoj èovjek ponovno krenuo - odjednom æe Sergej. Jackson podigne glavu i opazi kako Connor nestaje kroz sporedni izlaz iz galerije.
Connor je sjedio sam u grèkom restoranu u Preèinstenskoj i razmišljao o onome što je tog jutra vidio. Iako je Zerimski uvijek okružen gomilom snagatora, a njihove oèi zure u svim pravcima, ipak ga ne èuvaju onako dobro kao veæinu zapadnjaèkih voða. Nekolicina njegovih tjelohranitelja možda je hrabra i domišljata, ali èini se da samo trojica imaju prijašnjih iskustava kad je rijeè o èuvanju svjetskog državnika. A oni ne mogu stalno biti na dužnosti.
Pokušavao je probaviti prilièno lošu musaku dok je prouèavao ostatak Zerimskijeva itinerara, sve do dana izbora.
Tijekom iduæih osam dana kandidata æe se vidjeti u javnosti u dvadeset sedam razlièitih prigoda. Do trenutka kad je konobar pred njega stavio crnu kavu, Connor je u uži krug izabrao samo tri mjesta pogodna za razmatranje ako jednog od kandidata treba maknuti s biraèkih listiæa.
Pogledao je na sat. Te æe se veèeri Zerimski obratiti partijskom skupu u Moskvi. Sljedeæeg æe dana vlakom otputovati u Jaroslavl gdje æe otvoriti jednu tvornicu, a potom æe se vratiti u glavni grad kako bi gledao Boljšoj balet. Odatle æe noænim vlakom krenuti za St Petersburg. Connor je veæ odluèio da æe slijediti Zerimskija u Jaroslavl. Takoðer je rezervirao kartu za St Petersburg.
109
Dok je pijuckao kavu, razmišljao je o Mitchellu u Puškinovu muzeju, koji se skrivao iza najbližeg stupa kad god bi Connor pogledao prema njemu i nastojao potisnuti smijeh. Odluèio je da æe Mitchellu dopustiti da ga slijedi tijekom dana - u odreðenom bi se trenutku mogao pokazati korisnim - ali neæe mu dopustiti da otkrije gdje noæu spava.
Pogledao je kroz prozor i vidio kako kulturni ataše sjedi na klupi i èita Pravdu. Nasmiješio se. Profesionalac bi uvijek trebao biti u moguænosti promatrati svoj plijen, a da ga se ne vidi.
Jackson izvadi lisnicu iz unutrašnjeg džepa sakoa, izvadi novèanicu od sto rubalja i pruži je djeèaku.
- Donesi nam obojici nešto za jelo, ali ne približavaj se onom restoranu - reèe i glavom pokaže preko ceste.
- Nikad nisam bio u restoranu. Što želiš?
- Isto što i ti.
- Brzo uèiš, Jackson - reèe Sergej i hitro se udalji.
Jackson pogleda na obje strane ceste. Muškarac koji je sjedio na klupi i èitao Pravdu nije imao ogrtaèa. Oèito je pretpostavljao da se praæenje uvijek odvija u toplom, ugodnom okruženju, no buduæi da je prethodnoga dana izgubio Fitzgeralda, nikako nije smio riskirati i maknuti se. Uši su mu bile jarko crvene, lice rumeno od hladnoæe, a nije imao nikoga da mu donese nešto za jelo. Jackson je sumnjao da æe ga sutradan vidjeti.
Sergej se vratio poslije nekoliko minuta noseæi dvije papirnate vreæice. Jednu je dodao Jacksonu.
- Big Mac s krumpiriæima i ketchupom.
- Zašto imam osjeæaj da æe Zerimski zatvoriti McDonald's ako postane predsjednik? - reèe Jackson i odgrize komad hamburgera.
- Mislio sam da ti ovo treba - reèe Sergej i pruži mu vojnièku kapu od zeèjega krzna.
- Zar je sto rubalja bilo dovoljno za sve ovo? - upita Jackson.
- Ne, kapu sam ukrao - ravnodušno æe Sergej. - Mislio sam da je tebi potrebnija.
- Mogli bi nas obojicu uhititi.
- Nije vjerojatno - reèe Sergej. - U Rusiji ima više od dva milijuna vojnika. Polovica nije veæ mjesecima dobila plaæu, a veæina bi ti prodala vlastitu sestru za sto rubalja.
Jackson isproba kapu; savršeno mu je pristajala. Ništa nisu govorili dok su jeli, pogleda prikovanih za restoran.
110
- Vidiš li onog èovjeka koji sjedi na klupi i èita Pravdu, Jackson?
- Da - reèe Jackson izmeðu zalogaja.
- Jutros je bio u galeriji.
- Ti takoðer brzo uèiš - reèe Jackson.
- Nemoj zaboraviti da imam rusku majku - odgovori Sergej. -Usput reèeno, na èijoj je strani èovjek s klupe?
- Znam tko ga plaæa - reèe Jackson - ali ne znam na èijoj je strani.
111
12.
Connor je meðu posljednjima stigao u Lenjinovu memorijalnu dvoranu. Sjeo je u stražnjem dijelu prostorije, rezerviranom za tisak, i pokušao biti što neupadljiviji. Nije uspijevao potisnuti sjeæanje na to kad je zadnji put bio na politièkom sastanku u Rusiji. Tom je prilikom takoðer došao slušati komunistièkog kandidata, ali to je bilo u vremenima kad se na glasaèkim listiæima nalazilo samo jedno ime. Možda se zato na dan izbora pojavilo samo sedamnaest posto glasaèa.
Connor se osvrne po prostoriji. Iako je još preostalo petnaest minuta do predviðenog dolaska kandidata, sva su mjesta veæ bila zauzeta, a prolazi izmeðu sjedala takoðer su bili gotovo puni. U prednjem dijelu dvorane nekoliko se službenika motalo oko pozornice i provjeravalo je li sve onako kako voða oèekuje. Neki je starac u stražnjem dijelu pozornice namještao grandiozni naslonjaè.
Skup odanih partiji nije mogao biti u veæoj suprotnosti s amerièkom politièkom konvencijom. Delegati, ako su to oni, imali su na sebi iznošenu odjeæu. Izgledali su pothranjeni i sjedili su u tišini dok su èekali da se pojavi Zerimski.
Connor sagne glavu i poène nešto èrèkati u svoj notes; nije se želio upuštati u razgovor s novinarkom sa svoje lijeve strane. Veæ je dopisniku sa svoje druge strane rekla da radi za Istanbul News, jedine engleske novine u Turskoj, te da njezin urednik misli da bi bila tragedija ako Zerimski ikad postane predsjednikom. Nastavila je i rekla da je nedavno izvijestila o tome kako bi komunistièki
112
kandidat ipak mogao uspjeti. Da je Connora pitala za mišljenje, on bi se s time morao složiti. Izgledi da æe morati izvršiti svoj zadatak bili su sve bliži.
Nekoliko trenutaka kasnije turska je izvjestiteljica poèela skicirati portret Zerimskoga. Njezine novine oèito si nisu mogle priuštiti luksuz fotografa i zacijelo su se oslanjale na brzojavne usluge i na sve što im ona može poslati. Morao je priznati da je crtež prilièno vjeran.
Connor ponovno pogleda po prostoriji. Je li moguæe izvršiti atentat na nekoga u ovako pretrpanoj prostoriji? Ne ako se èovjek nada bijegu. Sreðivanje Zerimskoga dok je u svom automobilu bila je druga moguænost, iako je sigurno da æe vozilo imati dobru zaštitu. Nijedan profesionalac ne bi uzimao u obzir bombu, koja èesto poubija nedužne ljude i ne uspije eliminirati cilj. Ako želi imati bilo kakve izglede za bijeg, morat æe se osloniti na dobru pušku na otvorenom prostoru. Nick Gutenburg ga je uvjeravao da æe se Reming-ton 700, izraðen po narudžbi, nalaziti na sigurnom u amerièkom veleposlanstvu mnogo prije nego što on stigne u Moskvu - još jedna zlouporaba diplomatske pošte. Ako Lawrence izda naredbu, njemu æe prepustiti biranje vremena i mjesta.
Pošto je potanko prouèio Zerimskijev itinerar, Connor je odluèio da æe njegov prvi izbor biti Severodvinsk. Ondje æe se komunistièki voða obratiti skupu u brodogradilištu, dva dana prije izbora. Connor je veæ poèeo prouèavati raznovrsne dizalice na ruskim dokovima, te moguænost da duže vrijeme ostane skriven u jednoj od njih.
Glave su se poèele okretati prema stražnjem dijelu prostorije i Connor se osvrne. Skupina muškaraca u loše krojenim odijelima s kvrgama ispod pazuha poèela je ispunjavati stražnji dio dvorane, pogledima pregledavajuæi prostoriju prije nego što se pojavi njihov voða.
Connor je zapazio da su njihove metode primitivne i neuèinkovite, ali su se, poput svih snaga osiguranja, vjerojatno nadali da æe njihova nazoènost i brojnost svakoga navesti da dvaput promisli prije nego nešto pokuša. Pogledao je lica
- sva su se tri profesionalca vratila na dužnost.
Odjednom je glasan pljesak odjeknuo u stražnjem dijelu dvorane, a potom je uslijedilo klicanje. Kad je Zerimski ušao, èlanovi partije su kao jedan ustali kako bi pozdravili svoga voða. Èak su i novinari morali ustati ako su ga željeli naèas vidjeti. Zerimski se putem do pozornice stalno zaustavljao kako bi dotaknuo ispružene 113
ruke. Kad je konaèno stigao do pozornice, buka je postala gotovo zaglušujuæa.
Postariji predsjedavajuæi, koji je strpljivo èekao u prednjem dijelu dvorane, poveo je Zerimskoga uza stube na pozornicu i prema velikom naslonjaèu. Kad je Zerimski sjeo, èovjek se polako uputio prema mikrofonu. Publika je ponovno sjela na svoja mjesta i utihnula.
Nije baš uspješno predstavio "sljedeæeg Predsjednika Rusije", a što je duže govorio, publika je postajala nemirnija.
Zerimskijeva pratnja, koja je stajala iza njega, poèela se vrpoljiti i izgledati razdra-ženo. Posljednji èovjekov potez bio je prikazivanje govornika kao "prirodnog nasljednika Vladimira Iljièa Lenjina". Maknuo se da bi napravio mjesta svom voði, koji uopæe nije izgledao siguran da je usporedba s Lenjinom sretno izabrana.
Kad je Zerimski ustao i polako krenuo naprijed, mnoštvo je ponovno oživjelo. Podigao je ruke visoko u zrak, a gomila je klicala glasnije nego ikad.
Connorov se pogled nije micao sa Zerimskoga. Pomno je pratio svaki njegov pokret, kako je stajao, kakvo je držanje imao. Poput svih energiènih ljudi, malo je bilo trenutaka u kojima je bio posve miran.
Kad je Zerimski osjetio da je klicanje dovoljno dugo trajalo, mahnuo je slušateljima neka ponovno sjednu. Connor je uoèio da je cijeli postupak, od poèetka do kraja, trajao malo dulje od tri minute.
Zerimski nije poèeo govoriti sve dok svi nisu sjeli i dok nije zavladala potpuna tišina.
- Drugovi - poène odluènim glasom - za mene je velika èast da mogu stajati pred vama kao vaš kandidat. Sa svakim danom što prolazi postajem sve više i više svjestan èinjenice da ruski narod zahtijeva novi poèetak. Iako se malo naših graðana želi vratiti u stari totalitarni režim iz prošlosti, veæina želi vidjeti pravedniju raspodjelu dobara stvorenih njihovom vještinom i napornim radom.
Publika je ponovno poèela pljeskati.
- Nikad nemojmo zaboraviti - nastavi Zerimski - da Rusija može iznova postati najpoštovanijom zemljom svijeta. Ako druge zemlje sumnjaju u to, pod mojim æe vodstvom to èiniti na vlastiti rizik.
Novinari su mahnito pisali, a publika je još glasnije klicala. Prije nego što je Zerimski mogao ponovno progovoriti prošlo je gotovo dvadeset sekundi.
114
- Pogledajte moskovske ulice, drugovi. Da, vidjet æete merce-dese, BMW-e i jaguare, ali tko ih vozi? Samo nekolicina privilegiranih. I ta se nekolicina nada da æe Èernopov biti izabran kako bi oni mogli i dalje uživati u naèinu života kakvom se nitko u ovoj prostoriji ne može nadati. Došlo je vrijeme, prijatelji, da se to bogatstvo, vaše bogatstvo, podijeli mnogima, a ne samo nekolicini. Radujem se danu kad se Rusija više neæe hvaliti da ima više limuzina nego obiteljskih automobila, više jahti nego ribarskih brodova, i više švicarskih raèuna nego bolnica.
Publika je još jednom pljeskom pozdravila njegove rijeèi.
Kad se buka konaèno utišala, Zerimski je spustio glas, ali se svaka rijeè ipak jasno èula u stražnjem dijelu dvorane.
- Kad ja postanem vaš Predsjednik, neæu otvarati bankovne raèune u Švicarskoj, veæ tvornice diljem Rusije. Neæu provoditi vrijeme opuštajuæi se u luksuznoj ðaci, veæ æu danonoæno raditi za svoju zemlju. Posvetit æu se služenju vama i bit æu više nego zadovoljan predsjednièkom plaæom umjesto da uzimam mito od nepoštenih poslovnih ljudi èiji je jedini interes opljaèkati našu državu.
Ovaj put prošlo je više od minute prije nego što su mu dopustili da nastavi.
- U stražnjem dijelu prostorije - reèe i debelim prstom pokaže prema okupljenim izvjestiteljima - nalaze se predstavnici svjetskog tiska. - Zastane, izvije usnu i doda: - Želio bih reæi da su više nego dobro došli.
Nakon ove napomene nije bilo pljeska.
- Meðutim, dopustite da ih podsjetim da æe, kad ja budem Predsjednik, njihova nazoènost biti stalno potrebna, a ne samo tijekom predizborne kampanje. Jer tada Rusija neæe skakati kako bi dobila milostinju kad god se sastane Skupina sedmorice, nego æe ponovno biti glavni sudionik svjetskih dogaðaja. Ako Èernopov bude izabran, Amerikance æe više zabrinjavati stajališta Meksika nego Rusije. U buduænosti æe predsjednik Lavvrence morati slušati što vi kažete i neæe se moæi samo ulagivati svjetskom tisku govoreæi im kako mu se sviða Boris.
Smijeh se proširio dvoranom.
- Može sve ostale zvati po imenu, ali meni æe se obraæati s "gospodine Predsjednièe".
Connor je znao da æe amerièki mediji o tome izvještavati od jedne do druge obale, te da æe svaku rijeè govora podrobno rašèlaniti u Ovalnom uredu.
115
- Preostaje još samo osam dana, prijatelji, prije nego što narod odluèi - reèe Zerimski. - Provedimo svaki trenutak tog vremena radeæi na tome da na dan izbora odnesemo premoænu pobjedu. Pobjedu koja æe cijelom svijetu poslati poruku da na svjetskoj pozornici ponovno moraju raèunati s Rusijom kao moænom silom. -Glas mu je poèeo jaèati sa svakom rijeèi. - Ali nemojte to uèiniti za mene. Nemojte to èiniti èak ni za Komunistièku partiju. Uèinite to za sljedeæu generaciju Rusa, a oni æe tada moæi igrati ulogu graðana najmoænije zemlje na svijetu. Tada, kada budete dali svoj glas, uèinit æete to znajuæi da još jednom možemo dopustiti ljudima da budu snaga koja stoji iza nacije. -
Zastane i prijeðe pogledom preko publike. - Ja tražim samo jedno, povlasticu da mi dopustite voditi te ljude. - Spustivši glas gotovo do šapta, završi rijeèima: -Nudim se da budem vaš sluga.
Zerimski korakne unatrag i podigne ruke u zrak. Publika ustane kao jedan èovjek. Završetak govora trajao je èetrdeset sedam sekundi, i ni u jednom trenutku on nije mirno stajao. Pomaknuo se najprije lijevo i zatim desno, a svaki je put podigao odgovarajuæu ruku, ali nikad na duže od nekoliko sekundi. Potom se duboko naklonio, a nakon što je dvanaest sekundi ostao nepomièan, naglo se uspravio i zapljeskao s ostalima.
Još je jedanaest minuta ostao na sredini pozornice, uvijek iznova ponavljajuæi neke svoje kretnje. Kad je osjetio da je iz publike iscijedio sav moguæi pljesak, sišao je stubama s pozornice, a pratnja je krenula za njim. Dok je hodao središnjim prolazom, buka je postala gromoglasna i još se više ruku ispružilo prema njemu. Zerimski je hvatao ruke koliko god je mogao dok se polako primicao stražnjem dijelu dvorane. Connorov ga pogled nijednom nije napustio.
Èak i nakon što je Zerimski izišao iz dvorane, klicanje se nastavilo. Nije utihnulo sve dok publika nije poèela odlaziti.
Connor je zapazio nekoliko karakteristiènih pokreta glave i ruku, malene osobitosti što ih je èesto ponavljao. Veæ je utvrdio da odreðeni pokreti redovito prate odreðene izraze, te je znao da æe ih uskoro moæi predviðati.
- Tvoj je prijatelj upravo otišao - reèe Sergej. - Pratim ga?
- To neæe biti potrebno - reèe Jackson. - Znamo gdje æe provesti noæ. Pazi, sad æe sat-dva voditi unaokolo onog jadnika koji je nekoliko koraka iza njega.
- Što æemo mi sada? - upita Sergej.
116
- Malo se naspavaj. Imam osjeæaj da æe sutra biti dugi dan.
- Još mi nisi platio za danas - reèe Sergej i ispruži ruku. - Devet sati po 6 dolara je 56 dolara.
- Mislim da je ipak osam sati po 5 dolara - reèe Jackson. -Ali pokušaj jest zgodan. - Pružio je Sergeju 40 dolara.
- A sutra? - upita njegov mladi partner nakon što je izbrojio novèanice i spremio ih u džep. - Kad želiš da doðem?
- Èekaj me ispred njegova hotela u pet sati, i nemoj kasniti. Pretpostavljam da æemo slijediti Zerimskoga na njegovo putovanje u Jaroslavl, a zatim æemo se vratiti u Moskvu prije odlaska u St Petersburg.
- Imaš sreæe, Jackson. Roðen sam u St Petersburgu i sve znam o njemu. Ali zapamti, izvan Moskve naplaæujem dvostruko.
- Znaš, Sergej, nastaviš li ovako, uskoro æeš biti preskup za ovo tržište.
117
13.
Maggie se sa sveuèilišnog parkirališta izvezla minutu poslije dvanaest. Skrenula je lijevo u Ulicu Prospect i samo je kratko zakoèila na prvom znaku "stop", a zatim je ubrzala i udaljila se. Uvijek je uzimala samo sat vremena za ruèak, a ako ne bi uspjela naæi parkiralište blizu restorana, to æe smanjiti vrijeme što ga imaju na raspolaganju da budu zajedno. Danas joj je potrebna svaka minuta tog sata.
Dakako, nitko se od njenih kolega ne bi bunio kad bi uzela slobodno poslijepodne. Nakon dvadeset osam godina rada na Sveuèilištu - posljednjih šest kao dekanica na prijamnom - Sveuèilište Georgetown bi moralo zamoliti posebnu pomoæ kad bi zatražila da joj plate prekovremeni rad u svim tim godinama.
Barem su danas bogovi na njezinoj strani. Jedna je žena kolima izlazila s mjesta samo nekoliko metara udaljenog od restorana u kojem su dogovorile sastanak. Maggie je u automat ubacila èetiri kovanice od po èetvrt dolara kako bi pokrila cijeli sat.
Kad je ušla u Cafe Milano, Maggie je šefu sale rekla svoje ime.
- Da, naravno, gospodo Fitzgerald - reèe èovjek i povede je do stola gdje se pridružila nekome tko nikad nikamo nije zakasnio.
Maggie je ženu koja je devetnaest godina bila Connorova tajnica poljubila u obraz i sjela joj nasuprot. Joan je vjerojatno voljela Connora kao što nikad nije voljela nijednog muškarca, a za tu ljubav nikad nije dobila ništa više od povremenog poljupca u obraz i dara za Božiæ, što ga je Maggie kupovala. Iako Joan još nije imala 118
pedeset godina, njezina jednostavna odjeæa od tvida, cipele bez visokih potpetica i kratko ošišana smeða kosa otkrivali su da je davno odustala od pokušaja da privuèe suprotni spol.
- Veæ sam odluèila - reèe Joan i zatvori jelovnik.
- I ja znam što æu uzeti - reèe Maggie.
- Kako je Tara? - upita Joan.
- Drži se, da upotrijebim njezine rijeèi. Samo se nadam da æe završiti doktorat. Iako joj Connor nikad ne bi ništa rekao, bit æe vrlo razoèaran ako to ne uèini.
- Lijepo govori o Stuartu - reèe Joan kad se konobar pojavio kraj nje.
- Da - pomalo žalosno reèe Maggie. - Èini se da æu se morati naviknuti na pomisao da æe moje jedino dijete živjeti dvadeset tisuæa kilometera daleko. - Pogleda konobara. - Cannelloni i salata za mene.
- Ja æu uzeti špagete - reèe Joan.
- Nešto za piæe? - s nadom upita konobar.
- Ne, hvala - odluèno æe Maggie. - Samo èašu vode. Joan kimne glavom u znak slaganja.
- Da, Connor i Stuart su se našli - reèe Maggie kad se konobar udaljio. - Stuart æe za Božiæ doæi k nama, pa æeš
imati priliku upoznati ga.
- Radujem se tome - reèe Joan.
Maggie je osjetila kako je željela nešto dodati, ali je nakon toliko godina nauèila da nema smisla navaljivati pitanjima.
Ako je važno, Joan æe joj reæi kad bude posve spremna.
- Nekoliko sam te puta pokušala nazvati proteklih dana. Nadala sam se da æeš poæi sa mnom u operu ili jednom doæi na veèeru, ali èini se da nikako ne mogu do tebe.
- Nakon što je Connor otišao iz kompanije, zatvorili su ured u Ulici M, a mene nanovo prebacili u upravnu zgradu -
reèe Joan.
Maggie se divila naèinu na koji je Joan tako pomno odabrala rijeèi. Nikakvog nagovještaja o tome gdje radi, za koga, nikakvog traga o tome koja su njezina nova zaduženja otkako više nije s Connorom.
- Nije nikakva tajna da se on nada kako æeš mu se s vremenom pridružiti u "Washington Providentu" - reèe Maggie.
- Voljela bih to. Ali nema smisla bilo što poduzimati dok ne saznamo što se dogaða.
119
- Kako to misliš, "dogaða"? - upita Maggie. - Connor je veæ prihvatio ponudu Bena Thompsona. Mora se vratiti prije Božiæa da bi na novo radno mjesto mogao stupiti poèetkom sijeènja.
Uslijedila je duga šutnja, a tada Maggie tiho reèe:
- Dakle, ipak nije dobio posao u "Washington Providentu". Stigao je konobar i donio ono što su naruèile.
- Malo parmezana, gospodo?
- Hvala - reèe Joan zureæi u svoje špagete.
- Znaèi, zato je Ben Thompson bio onako hladan prošlog èetvrtka u operi. Èak mi nije ni piæe ponudio.
- Žao mi je - reèe Joan kad se konobar udaljio. - Jednostavno sam pretpostavila da znaš.
- Ne brini. Connor bi mi rekao èim bi dogovorio drugi informativni razgovor, a tada bi me uvjeravao daje rijeè o mnogo boljem poslu od onoga što su mu ga ponudili u "Washington Providentu".
- Kako ga dobro poznaješ - reèe Joan.
- Katkad se pitam poznajem li ga uopæe - reèe Maggie. - U ovom trenutku nemam pojma gdje se nalazi i što radi.
- Ni ja ne znam mnogo više od tebe - reèe Joan. - Prvi put u devetnaest godina nije me prije odlaska upoznao s pojedinostima.
- Ovaj put je drukèije, zar ne, Joan? - reèe Maggie i pogleda ravno u nju.
- Zašto to kažeš?
- Rekao mi je da ide u inozemstvo, ali je otišao bez putovnice. Pretpostavljam da je još uvijek u Americi. Ali zašto...
- To ne dokazuje da nije u inozemstvu - reèe Joan.
- Možda - reèe Maggie. - Ali ovo je prvi put da je sakrio putovnicu ondje gdje je znao da æu je naæi, a zajedno s tim...
- Otvorila je torbu, izvadila debelu smeðu omotnicu i pružila je preko stola. Joan proèita rijeèi: Maggie - otvoriti samo ako se ne vratim do 17. prosinca.
- Možda božièna èestitka? - vedro æe Joan.
- Ne - reèe Maggie gotovo se nasmijavši. - Ne poznajem mnogo muževa koji svojim ženama ostavljaju božiène èestitke, sigurno ne u smeðim omotnicama.
Uslijedila je duga stanka, a tada Joan konaèno predloži:
- Možda bi je trebala sada otvoriti. Mogla bi otkriti da se bez potrebe zabrinjavaš.
- Ne do 17. prosinca - tiho æe Maggie. - Ako stigne kuæi prije toga i otkrije da sam je otvorila, on bi...
Konobar se ponovno pojavio da odnese njihove tanjure.
120
- Želite li desert? - upita.
- Ja ne - reèe Joan. - Samo kavu.
- Meni takoðer - reèe Maggie. - Crnu, bez šeæera. - Pogleda na sat. Imala je još samo šesnaest minuta. Ugrizla se za usnu. -Joan, nikad ranije nisam od tebe tražila da izdaš neèije povjerenje, ali ima nešto što moram znati.
Joan je pogledala kroz prozor prema zgodnom mladom èovjeku koji je veæ èetrdeset minuta stajao naslonjen na zid na drugoj strani ulice. Èinilo joj se da ga je veæ negdje vidjela.
Kad je Maggie izišla iz restorana u jedan manje sedam, nije opazila da je isti mladi èovjek izvadio mobitel i utipkao broj kojeg nema u imeniku.
- Da? - reèe Nick Gutenburg.
- Gospoða Fitzgerald je upravo završila ruèak s Joan Bennett u restoranu Cafe Milano u Ulici Prospect. Bile su zajedno èetrdeset sedam minuta. Snimio sam svaku rijeè njihova razgovora.
- Dobro. Odmah donesi snimku u moj ured. Dok je Maggie trèala stubama prema svom uredu, sat u sveuèilišnom dvorištu pokazivao je toèno jedan.
U Moskvi je bilo deset sati uveèer. Connor je uživao u završnom dijelu Giselle u izvedbi Boljšoj baleta. No za razliku od veæeg dijela publike, on svoj maleni kazališni dalekozor nije stalno držao okrenut prema velièanstvenoj izvedbi primabalerine. S vremena na vrijeme bi pogledavao desno i provjeravao je li Zerimski još uvijek u loži. Connor je znao koliko bi Maggie uživala u plesu trideset šest mladih djevojaka odjevenih u vjenèanice koje su se vrtjele na mjeseèini.
Nastojao je potisnuti opèinjenost njihovimpliesima i arabes-kama, te se usredotoèiti na ono što se dogaðalo u Zerimskijevoj loži. Maggie je èesto odlazila gledati balet kad on nije bio u gradu, a zabavljala bi je spoznaja da je ruski komunistièki voða u jednoj veèeri postigao ono što njoj nije uspjelo u trideset godina.
Connor je prouèavao ljude u loži. Sa Zerimskijeve desne strane bio je Dmitri Titov, njegov šef stožera. Lijevo je sjedio stariji muškarac koji ga je prethodne veèeri predstavio prije nego je održao govor. Iza njega su u sjeni stajala tri èuvara. Connor je pretpostavio da ih u hodniku sigurno ima još najmanje desetak.
Golemo kazalište s prelijepim ložama i parterom ispunjenim pozlaæenim stolicama presvuèenim crvenim baršunom uvijek je bilo rasprodano nekoliko tjedana unaprijed. No Maggiena je teorija 121
vrijedila i u Moskvi - uvijek se može naæi jedna karta, èak i u posljednjoj minuti.
Nekoliko trenutaka prije dolaska dirigenta, dio publike je poèeo pljeskati. Connor je podigao pogled sa svog programa i vidio kako nekoliko ljudi pokazuje prema loži na drugom katu. Zerimski je savršeno izabrao trenutak pojavljivanja.
Stajao je u prednjem dijelu lože, mahao i smiješio se. Malo manje od polovice gledatelja je ustalo i glasno klicalo, dok su drugi ostali na svojim mjestima, od kojih su neki pristojno pljeskali, a neki su nastavili razgovarati kao da on i nije tamo. Èinilo se da to potvrðuje toènost predizbornih anketa - da Èernopov vodi za samo nekoliko postotaka.
Kad se zastor podigao, Connor je brzo otkrio da Zerimski pokazuje isto zanimanje za balet kao i za umjetnièka djela.
Kandidat je imao još jedan dugi dan, pa se Connor nije èudio kad je vidio kako prikriva zijevanje. Njegov je vlak rano tog jutra krenuo za Jaroslavl, a program je odmah poèeo posjeæivanjem tvornice odjeæe u predgraðu. Kad se poslije sat vremena oprostio sa sindikalistima, na brzinu je pojeo sendviè, a zatim je svratio na tržnicu, u jednu školu, policijsku postaju i bolnicu. Potom je uslijedila nepredviðena šetnja gradskim trgom. Na koncu su ga velikom brzinom odvezli natrag na željeznièki kolodvor gdje je uskoèio u vlak što su ga radi njega zadržali.
Dogma što ju je Zerimski proklamirao svakome tko ga je želio slušati nije se mnogo promijenila u odnosu na prethodni dan, samo što je umjesto "Moskva" govorio "Jaroslavl". Snagatori koji su ga okruživali dok je obilazio tvornicu djelovali su još neiskusnije od onih koji su bili uz njega kad je držao govor u Lenjinovoj me-morijalnoj dvorani. Bilo je jasno da mještani ne dopuštaju da Mos-kovljani doðu na njihovo podruèje. Connor je shvatio da bi atentat na Zerimskoga imao mnogo veæe izglede izvan glavnoga grada. Trebalo bi ga izvršiti u gradu dovoljno velikom da se u njemu može nestati i dovoljno ponosnom da trojici profesionalaca iz Moskve ne dopusti dolazak.
Zerimskijev posjet brodogradilištu u Severodvinsku, koji æe se dogoditi za nekoliko dana, još uvijek je izgledao kao najbolja prilika.
Zerimski se nije odmarao èak ni u vlaku kojim se vraæao u Moskvu. Pozvao je strane novinare u svoj vagon na još
jednu tiskovnu konferenciju. No prije nego što je netko uspio postaviti pitanje, on je rekao: 122
- Jeste li vidjeli rezultate najnovijih predizbornih anketa u kojima sam daleko ispred generala Borodina, a za Èernopovom zao-stajem samo za jedan bod?
- No u prošlosti ste nam uvijek govorili neka ignoriramo ankete - hrabro je rekao jedan novinar.
Zerimski se namrštio.
Connor je stajao u stražnjem dijelu mnoštva i nastavio prouèavati moguæeg Predsjednika. Znao je da mora dobro upoznati svaki Zerimskijev izraz, pokret i držanje, a isto tako i od rijeèi do rijeèi ponoviti njegov govor.
Kad je vlak èetiri sata kasnije stigao na moskovski kolodvor, Connor je imao osjeæaj da ga u vlaku još netko promatra, a ne samo Mitchell. Nakon dvadeset osam godina, rijetko je kada u tome griješio. Poèeo se pitati nije li Mitchell malo previše oèit, te nije li ondje neki bolji profesionalac. Ako jest, što želi? Ranije toga dana uèinilo mu se da je netko ili nešto šmugnulo preko njegova puta, a to je i ranije negdje opazio. Nije se želio prepustiti paranoji, ali poput svih profesionalaca, nije vjerovao u sluèajnosti.
Otišao je s kolodvora i žurno se vratio u svoj hotel, siguran da ga nitko nije slijedio. No s druge strane, ako znaju gdje je odsjeo, uopæe ga ne moraju slijediti. Pokušao se otresti tih misli dok je pakirao torbu. Veèeras æe se riješiti svih koji ga slijede - osim, naravno, ukoliko veæ ne znaju kamo toèno ide. Na kraju krajeva, ako znaju zašto se on nalazi u Rusiji, samo se moraju držati Zerim-skijeva itinerara. Odjavio se iz hotela poslije nekoliko minuta, a raèun je platio gotovinom.
Pet je puta promijenio taksi dok ga posljednji nije iskrcao ispred kazališta. U garderobi u podrumu ostavio je torbu staroj ženi koja je sjedila iza pulta, a ondje je takoðer unajmio kazališni dalekozor. Uprava je vjerovala da æe onaj tko ostavi torbu ili nešto slièno zasigurno vratiti dalekozor.
Kad se zastor zadnji put spustio na kraju predstave, Zerimski je ustao i još jednom mahnuo publici. Reakcija nije bila onako oduševljena kao ranije, ali Connor je zakljuèio daje Zerimski držao kako se njegov dolazak u Boljšoj isplatio.
Dok je silazio stubištem kazališta, glasno je obavijestio okolnu publiku da je doista uživao u velièanstvenoj izvedbi Ekaterine Maksimove. Niz automobila èekao je njega i njegovu pratnju, a on je sjeo u stražnji dio treæeg vozila.
Kolona i njezina policijska pratnja žurno ga je odvezla do drugog vlaka što je èekao na drugom kolodvoru. Connor je opazio da se broj motorista u pratnji poveæao s dva na èetiri.
123
Oèito su i drugi ljudi poèeli misliti da bi on mogao biti sljedeæi Predsjednik.
Connor je na kolodvor stigao nekoliko minuta nakon Zerim-skoga. Èovjeku iz osiguranja pokazao je svoju novinarsku propusnicu, a zatim je kupio kartu za vlak koji u jedanaest i pedeset devet kreæe za St Petersburg.
Kad se našao u svom odjeljku, zakljuèao je vrata, upalio svjetlo iznad ležaja i poèeo prouèavati Zerimskijev itinerar za St Petersburg.
U vagonu na suprotnom kraju vlaka kandidat je takoðer prouèavao itinerar, zajedno sa svojim šefom stožera.
- Još jedan dan od ranog jutra do kasne veèeri - gunðao je. A to je bilo prije no što je Titov dodao posjet Ermitažu. -
Zašto bih se optereæivao posjetom Ermitažu kad æu u St Petersburgu biti samo nekoliko sati?
- Jer ste bili u Puškinovu muzeju, a da ne poðete u najveæi ruski muzej, uvrijedili biste graðene St Petersburga.
- Budimo zahvalni što odlazimo prije dizanja zastora u kazalištu Kirov.
Zerimski je znao da æe daleko najvažniji sastanak dana biti onaj s generalom Borodinom i vojnim vrhovništvom u vojarni Kelskov. Kad bi generala uspio uvjeriti da se povuèe iz predsjednièke utrke i podrži njega, onda bi vojska -
gotovo dva i pol milijuna ljudi -zasigurno stala iza njega, i on bi pobijedio. Kanio je Borodinu ponuditi položaj ministra obrane, a tada je otkrio da mu je to Cer-nopov veæ obeæao. Znao je da je Èernopov posjetio generala prošlog ponedjeljka, a otišao je praznih ruku. Zerimski je to shvatio kao dobar znak. Naumio je Borodinu ponuditi nešto što æe mu se èiniti neodoljivim.
Connor je takoðer shvaæao da bi sutrašnji sastanak s vojnim voðom mogao odluèiti o Zerimskijevoj sudbini. Nekoliko minuta poslije dva ujutro ugasio je svjetlo i usnuo.
Mitchell je ugasio svjetlo u trenutku kad je vlak krenuo s kolodvora, ali nije spavao.
Sergej nije uspijevao prikriti svoje uzbuðenje pri pomisli na putovanje Protski ekspresom. Poput zadovoljna psiæa slijedio je svog partnera do odjeljka. Kad je Jackson otvorio vrata, Sergej je rekao: 124
- Veæi je od mog stana.
Skoèio je na jedan od ležajeva, skinuo cipele i navukao pokrivaèe na sebe, a da nije ni pokušao skinuti odjeæu.
- Ne treba prati i presvlaèiti - objasnio je Jacksonu koji je jaknu i hlaèe objesio na najtanju žièanu vješalicu što ju je ikad vidio.
Dok se Amerikanac pripremao za spavanje, Sergej je laktom obrisao kondenzaciju sa stakla i tako napravio krug kroz koji može viriti van. Više nije rekao ni rijeèi sve dok se vlak nije poèeo polako udaljavati s kolodvora.
Jackson se popeo na svoj ležaj i ugasio svjetlo.
- Koliko kilometara do St Petersburga, Jackson?
- Šesto trideset.
- Koliko æe trebati da stignemo onamo?
- Osam i pol sati. Èeka nas još jedan dugi dan, pa je bolje da se naspavaš.
Sergej je ugasio svoje svjetlo, ali je Jackson ostao budan. Sad je bio siguran da zna zašto su njegovog prijatelja poslali u Rusiju. Helen Dexter je Connora oèito željela maknuti s puta, ali Jackson još uvijek nije znao koliko bi daleko išla da spasi vlastitu kožu.
Ranije tog poslijepodneva pokušao je mobitelom nazvati An-dyja Llovda, ali nije uspio dobiti vezu. Nije želio riskirati poziv iz hotela, pa je odluèio ponovno pokušati nakon Zerimskijeva govora na Trgu slobode iduæega dana, kad se Washington probudi. Kad Lloyd bude znao što se dogaða, Jackson je bio siguran da æe dobiti ovlasti da otkaže cijelu operaciju prije nego bude prekasno. Zatvorio je oèi.
- Jesi li oženjen, Jackson?
- Ne, razveden - odgovori Jackson.
- Sad svake godine ima više razvoda u Rusiji nego u Americi. Jesi li to znao, Jackson?
- Ne. Ali sam tijekom posljednja dva dana shvatio da je to baš ona vrsta beskorisnih informacija kakve nosiš u svojoj glavi.
- Što je s djecom? Imaš ih?
- Nemam - reèe Jackson. - Izgubio sam...
- Zašto mene ne posvojiš? Onda se vratim u Ameriku s tobom.
- Mislim da si ni Ted Turner ne bi mogao priuštiti da tebe posvoji. Sad spavaj, Sergej.
Uslijedila je još jedna duga stanka.
- Još jedno pitanje, Jackson?
- Reci mi kako bih te sprijeèio.
- Zašto je taj èovjek tako važan za tebe?
125
Jackson je malo prièekao prije nego što je odgovorio.
- Prije dvadeset devet godina spasio mi je život u Vijetnamu, pa pretpostavljam da možeš reæi da mu dugujem sve te godine. Ima li to smisla?
Sergej bi vjerojatno odgovorio da nije èvrsto zaspao.
126
14.
Vladimir Boljèenkov, šef policije u St Petersburgu, imao je dovoljno problema da bi se još optereæivao s èetiri zagonetna telefonska poziva.
Èernopov je posjetio grad u ponedjeljak i zaustavio cijeli promet svojim zahtjevom da njegova kolona vozila bude jednako duga kao i ona pokojnog Predsjednika.
Borodin nije dopuštao da njegovi ljudi iziðu iz vojarni dok ne dobiju plaæu, a sad kad se èini da je ispao iz predsjednièke utrke, ponovno su na površinu poèele izbijati glasine o vojnom udaru.
- Nije teško dokuèiti koji æe grad Borodin najprije zauzeti -šef policije je upozorio gradonaèelnika.
Boljèenkov je organizirao cijeli odjel koji æe se baviti teroristièkim prijetnjama tijekom izborne kampanje. Ako na bilo kojega kandidata bude izvršen atentat, to se neæe dogoditi u njegovu gradu. Samo je toga tjedna odjel primio dvadeset sedam prijetnji o atentatu na Zerimskoga. Šef ih je odbacio kao uobièajeni zbir èudaka i luðaka - dok jedan mladi poruènik nije ranije tog jutra uletio u njegov ured, blijeda lica i jezika što mu se saplitao.
Šef je sjedio i slušao snimku što ju je poruènik prije nekoliko trenutaka snimio. Prvi je poziv stigao u devet i dvadeset èetiri, pedeset jednu minutu nakon što je Zerimski stigao u grad.
- Danas poslije podne netko æe pokušati atentat na Zerimskoga - rekao je muški glas s naglaskom što ga Boljèenkov nije mogao toèno odrediti. Srednjoeuropski, možda; sigurno nije ruski.
127
- Dok se Zerimski bude obraæao skupu na Trgu slobode, samotni æe strijelac, kojeg je unajmila mafija, pokušati izvesti atentat. Ponovno æu nazvati za nekoliko minuta, s više pojedinosti, ali razgovarat æu jedino s Boljèenkovom. -
Veza se prekinula. Zbog kratkoæe poziva nije bilo nikakve moguænosti da mu se uðe u trag. Boljèenkov je odmah znao da imaju posla s profesionalcem.
Drugi je poziv stigao poslije jedanaest minuta. Poruènik je blefirao koliko god je mogao, tvrdeæi da pokušavaju naæi šefa, ali je èovjek s druge strane samo rekao:
- Ponovno æu nazvati za nekoliko minuta. Pobrinite se da Boljèenkov bude uz telefon. Vaše se vrijeme trati, a ne moje.
Tada je poruènik uletio u šefov ured. Boljèenkov je jednom od Zerimskijevih potrèkala objašnjavao zašto se njegovoj koloni vozila ne može dodijeliti isti broj policajaca na motorima kao Èernopovoj. Odmah je ugasio cigaretu i pridružio se svojoj ekipi u protutero-ristièkoj jedinici. Prošlo je još devet minuta dok èovjek nije ponovno nazvao.
- Je li Boljèenkov ondje?
- Boljèenkov govori.
- Èovjek kojega tražite predstavljat æe se kao strani izvjestitelj za neke južnoafrièke novine koje uopæe ne postoje.
Jutros je eks-presom stigao iz Moskve u St Petersburg. Radi sam. Ponovno æu vas nazvati za tri minute.
Poslije tri minute cijeli se odjel okupio da bi ga slušao.
- Siguran sam da sada cijeli protuteroristièki odjel sluša svaku moju rijeè - glasio je èovjekov uvod. - Stoga mi dopustite da vam pomognem. Atentator je visok sto osamdeset tri centimetra, ima plave oèi i gustu kosu boje pijeska.
No vjerojatno æe se prerušiti. Ne znam što æe imati na sebi, ali i vi morate zaraditi svoju plaæu. - Veza se prekinula.
Cijela je jedinica u iduæih pola sata nekoliko puta preslušala snimke razgovora. Odjednom je šef ugasio tko zna koju cigaretu i rekao:
- Pusti ponovno treæu vrpcu.
Mladi je poruènik pritisnuo tipku pitajuæi se što li je njegovom šefu upalo u oèi, a ostalima promaknulo. Svi su napeto slušali.
- Zaustavi - rekao je šef nakon samo nekoliko sekundi. - To sam i mislio. Vrati unatrag i poèni brojiti.
Brojiti što, poželio je pitati poruènik kad je pritisnuo tipku za vraæanje vrpce. Ovaj put u pozadini se èuo jedva zamjetljivi zvuk ure.
128
Premotao je vrpcu pa su je ponovno poslušali.
- Dva udarca - rekao je poruènik. - Ako je bilo dva poslije podne, naš je doušnik zvao s Dalekog istoka. Šef se nasmiješio.
- Ne bih rekao. Vjerojatnije je da je poziv obavljen u dva ujutro, s istoène obale Sjedinjenih Država.
Maggie je sjedila i zurila u debelu smeðu omotnicu na noænom ormariæu, pitajuæi se hoæe li joj izazvati još jednu besanu noæ. Gotovo se sat vremena nije uopæe pomaknula. Tada je odjednom podigla telefonsku slušalicu i nazvala broj koji poèinje sa 650. Zazvonio je samo dva puta.
- Tara Fitzgerald - reèe žustri glas. Bez "zdravo, dobra veèer" ili potvrde da je onaj koji zove birao pravi broj. Samo jasno izgovaranje imena tako da nitko nije morao gubiti vrijeme. Kako slièno njezinom ocu, pomislila je Maggie.
- Mama je, dušo.
- O, zdravo, mama. Je li se automobil opet pokvario ili je rijeè o neèem ozbiljnom?
- Ništa, dušo, samo što mi nedostaje tvoj otac - odgovori Maggie nasmijavši se. - Nadala sam se da æeš imati vremena za razgovor.
- Pa, tebi barem nedostaje jedan muškarac - reèe Tara pokušavajuæi unijeti malo vedrine u razgovor. - Meni nedostaju dvojica.
- Možda, ali ti cijelo vrijeme znaš gdje je Stuart i možeš ga nazvati kad god poželiš. Moj je problem u tome da nemam pojma gdje se nalazi tvoj otac.
- To nije ništa novo, mama. Svi znamo kakva su pravila kad je tata na putu. Od žena se oèekuje da sjede kod kuæe i poslušno èekaju da se njihov gospodar vrati. Tipièno irski...
- Da, znam. Ali imam neugodan osjeæaj kad je rijeè o ovom putovanju - reèe Maggie.
- Sigurna sam da se ne moraš zabrinjavati, majko. Na kraju krajeva, odsutan je samo tjedan dana. Sjeæaš se koliko se puta u prošlosti pojavio onda kad si ga najmanje oèekivala. Uvijek sam mislila da je to njegov trik kojim provjerava da negdje sa strane nemaš ljubavnika.
Maggie se neuvjerljivo nasmije.
- Još te nešto zabrinjava, zar ne, mama? - tiho æe Tara. - Želiš li mi prièati o tome?
129
- U jednoj od njegovih ladica pronašla sam skrivenu omotnicu adresiranu na mene.
- Stari romantièar - reèe Tara. - Što ti je imao reæi?
- Nemam pojma. Nisam je otvorila.
- Zašto ne, za Boga miloga?
- Jer je izvana jasno napisao ne otvarati prije 17. prosinca.
- Ako si toliko zabrinuta zbog toga, majko, sigurna sam da bi tata želio da je otvoriš.
- Njegove upute ne mogu biti jasnije - reèe Maggie. - Samo bih voljela da uopæe nisam našla tu omotnicu.
- Kad si je našla?
- U srijedu. Bila je skrivena meðu njegovom sportskom odjeæom u ladici koju vrlo rijetko otvaram.
- Prije tri dana - reèe Tara. - Ja ne bih mogla èekati ni tri minute da je adresirana na mene.
- Znam da ne bi - reèe Maggie - ali ja ipak mislim da bih trebala još nekoliko dana prièekati prije nego nešto uèinim.
Vratit æu je natrag u ladicu, za sluèaj da se odjednom pojavi. Tako nikad neæe znati ni da sam je našla.
- Možda bih se trebala vratiti u Washington.
- Zašto? - upita Maggie.
- Da ti pomognem otvoriti je.
- Ne budi budalasta, Tara.
- Ništa budalastija od tebe koja ondje sama sjediš i optereæuješ se mislima o tome što bi se moglo nalaziti unutra.
- Možda imaš pravo.
- Ako si ti tako nesigurna, majko, zašto ne nazoveš Joan i pitaš je za savjet.
- Veæ jesam.
- I što je ona rekla?
- Da je otvorim.
Boljèenkov je sjedio na stolu u prednjem dijelu operativne prostorije i promatrao dvadeset pomno izabranih ljudi.
Kresnuo je šibicu i pripalio svoju sedmu cigaretu toga jutra.
- Koliko ljudi oèekujemo na trgu danas poslije podne? - upita.
- To je samo nagaðanje, šefe - reèe najstariji policajac u odori meðu nazoènima - ali moglo bi biti èak oko sto tisuæa.
Zaèulo se mrmljanje prošaptanih napomena.
130
- Tišina! - oštro æe šef. - Zašto tako mnogo, kapetane? Èer-nopov ih je uspio privuæi samo sedamdeset tisuæa.
- Zerimski je daleko karizmatiènija liènost, a buduæi da se rezultati anketa pomièu u njegovu korist, pretpostavljam da æe privuæi mnogo više ljudi.
- Koliko mi policajaca možeš dati?
- Svaki raspoloživi èovjek bit æe na trgu, šefe, a nitko nema slobodan dan. Veæ sam razaslao èovjekov opis, u nadi da æemo ga pokupiti prije nego što uopæe stigne do trga. Ali malo mojih ljudi ima iskustva u neèemu ovako velikom.
- Ako na trgu doista bude sto tisuæa ljudi - reèe Boljèenkov - to æe i za mene biti prvi put. Jesu li svi tvoji ljudi dobili opis?
- Da, ali ondje vani nalazi se mnogo visokih stranaca plavih oèiju i kose boje pijeska. I ne smijemo zaboraviti da im nismo rekli zašto ga želimo ispitati. Nije nam potrebna panika.
- Slažem se. Ali ne želim ga sada uplašiti samo zato da bi kasnije imao drugu priliku. Je li netko prikupio još
informacija?
- Da, šefe - odgovori mlaði muškarac naslonjen na stražnji zid. Sef ugasi cigaretu i kimne glavom.
- Tri južnoafrièka novinara službeno prate izbore. Prema opisu što smo ga dobili od doušnika, prilièno sam siguran da je to onaj koji se predstavlja kao Piet de Villiers.
- Imamo li u kompjutoru nešto o njemu?
- Ne pod tim imenom - reèe mlaði policajac. - No policija u Johannesburgu bila je krajnje susretljiva. U svojim dosjeima imaju trojicu muškaraca pod tim imenom, a njihovi zloèini variraju od sitne kraðe do bigamije, ali nikome ne odgovara opis. U svakom sluèaju, dvojica su sada u zatvoru. Nemaju pojma gdje se nalazi treæi. Takoðer su spomenuli kolumbijsku vezu.
- Kakvu kolumbijsku vezu? - upita šef i pripali još jednu cigaretu.
- CIA je prije nekoliko tjedana poslala povjerljivu okružnicu u kojoj je dala pojedinosti o umorstvu predsjednièkoga kandidata u Bogoti. Èini se da su ubojièin trag slijedili do Južnoafrièke Republike, a tada su ga izgubili. Nazvao sam svoju vezu u CIA-i, ali on mi je mogao reæi samo da znaju kako je taj èovjek opet u pokretu, te da su ga zadnji put vidjeli kako se ukrcava u avion za Že-nevu.
- To je sve što mi treba - reèe šef. - Pretpostavljam da mu nije bilo ni traga ni glasa kad je Zerimski jutros posjetio Ermitaž?
131
- Ne, šefe - javi se drugi glas - ne ako je bio s predstavnicima tiska. Ondje su bila dvadeset tri izvjestitelja, a samo su dvojica neznatno odgovarala opisu. Jedan je Clifford Svmonds, dopisnik CNN-a, a drugog poznajem veæ godinama.
Igram šah s njim.
Svi su se u prostoriji nasmijali, a to je malo smanjilo napetost.
- Krovovi i zgrade? - reèe šef.
- Dvanaest ljudi dobilo je zadatak pokrivati krovove oko trga - reèe šef jedinice za ruèno vatreno oružje. - U veæini zgrada smješteni su uredi javnih službi, pa æu na svaki ulaz i izlaz postaviti policajce u civilu. Ako netko koji odgovara opisu pokuša uæi na trg, ili u bilo koju zgradu oko trga, bit æe trenutno uhiæen.
- Pazite da ne uhitite nekog stranog velikodostojnika i uvalite nas u još veæe nevolje. Ima li pitanja?
- Da, šefe. Jeste li razmišljali o otkazivanju skupa? - upita neki glas iz stražnjeg dijela prostorije.
- Jesam, i odluèio sam da to neæu uèiniti. Ako bih otkazivao neki skup svaki put kad bi netko prijetio javnoj liènosti, naše bi telefonske linije bile zakrèene pozivima svakog nezrelog radikala koji nema pametnijeg posla nego izazivati zbrku. U svakom sluèaju, ovo bi još uvijek mogla biti lažna uzbuna. Èak i ako de Villiers luta gradom, kad vidi koliko nas ima na terenu, možda æe se predomisliti. Ima li još pitanja?
Nitko se nije pomaknuo.
- Ako bilo tko od vas nade nešto, mislim bilo što, želim odmah biti obaviješten o tome. Neka nebesa pomognu onome koji mi kasnije kaže: "Nisam to spomenuo, šefe, jer tada nisam mislio da je važno."
Dok se brijao, Connor je držao ukljuèen televizor. Hillary Bow-ker je gledatelje upoznavala s najnovijim dogaðajima u Sjedinjenim Državama. Zakon o smanjenju naoružanja prošao je u Parlamentu s minimalnom veæinom od tri glasa.
Bez obzira na to, Tom Lawrence je rezultat proglasio pobjedom zdravog razuma. S druge strane, struènjaci su veæ upozoravali na to da æe Zakon mnogo teže proæi u Senatu.
- Ni sluèajno - predsjednik je uvjeravao okupljene novinare na svojoj kratkoj jutarnjoj tiskovnoj konferenciji. Connor se nasmiješi. - Parlament je jednostavno provodio volju naroda, a uvjeren sam da æe to i Senat uèiniti.
132
Predsjednika je na ekranu zamijenila zgodna djevojka jarko crvene kose koja je Connora podsjetila na Maggie. "S
obzirom na posao kojim se bavim, trebao sam se oženiti televizijskom izvjestiteljicom", jednom joj je rekao.
- A sada, kako bismo saznali više o predstojeæim izborima u Rusiji, idemo do Clifforda Svmondsa, našeg dopisnika u St Peters-burgu.
Connor se prestane brijati i zagleda se u ekran.
- Predizborne ankete pokazuju da su dva najjaèa kandidata, premijer Grigorij Èernopov i voða Komunistièke partije Viktor Zerimski, sada rame uz rame. Komunistièki æe se voða danas poslije podne obratiti skupu na Trgu slobode, a policija oèekuje da bi se na skupu moglo okupiti èak i sto tisuæa ljudi. Danas ujutro gospodin .Zerimski æe imati privatni sastanak s generalom Borodinom, od kojeg se oèekuje da æe uskoro povuæi svoju kandidaturu zbog slabih rezultata u posljednjim ispitivanjima javnog mnijenja. Još uvijek se ne zna kojeg æe od dvojice favorita on podržati, a o toj bi odluci mogao ovisiti ishod izbora. Izvještava Clifford Svmonds, CNN International, St Petersburg.
Na ekranu se opet pojavilo lice Hillary Bowker.
- Slijedi izvještaj o vremenu u vašem dijelu svijeta - reèe ona uz široki osmijeh.
Connor je iskljuèio televizor jer ga ni najmanje nije zanimala temperatura na Floridi. Utrljao je još malo pjene na bradu i nastavio se brijati. Veæ je odluèio da neæe poæi na Zerimskijevu jutarnju tiskovnu konferenciju, koja neæe biti ništa drugo do hvalospjeva njegova tajnika za tisak o tome što je sve njegov šef postigao veæ prije doruèka. Niti æe poæi u Ermitaž i veæi dio vremena provesti u izbjegavanju Mitchella. Usredotoèit æe se na Zerimskijev glavni javni nastup toga dana. Veæ je našao odgovarajuæi restoran na zapadnoj strani trga. Nije poznat po svojoj kuhinji, ali ima prednost jer se nalazi na drugom katu odakle se dobro vidi Trg slobode. Što je još važnije, ima stražnji ulaz pa neæe morati ulaziti na trg prije potrebe.
Kad je otišao iz hotela, iz najbliže je telefonske govornice nazvao restoran i rezervirao stol u kutu kraj prozora za dvanaest sati. Zatim je pošao u potragu za nekim automobilom za unajmljivanje, što se u St Petersbusrgu pokazalo još
težim zadatkom nego u Moskvi. Poslije èetrdeset minuta dovezao se u središte grada i vozilo ostavio u podzemnoj garaži, samo dvjesto metara dalje od Trga slobode. Odluèio je da æe se nakon govora automobilom vratiti u 133
Moskvu. Tako æe brzo saznati ako ga netko slijedi. Izišao je iz podzemnog parkirališta na ulicu, pošao do najbližeg hotela i glavnom poslužitelju krišom pružio novèanicu od dvadeset dolara. Objasnio mu je da mu treba soba na otprilike jedan sat kako bi se mogao istuširati i preodjenuti.
Kad se nekoliko minuta prije dvanaest dizalom spustio u prizemlje, glavni ga poslužitelj nije prepoznao. Connor je ostavio platnenu putnu torbu i rekao da æe se oko èetiri vratiti po nju. Kad je poslužitelj torbu stavio ispod pulta, prvi je put opazio kovèeg. Buduæi da se na jednome i drugome nalazilo isto ime, stavio ih je zajedno.
Connor je polako hodao sporednom ulicom uz Trg slobode. Prošao je kraj dvojice policajaca koji su ispitivali visokog muškarca kose boje pijeska. Nisu ga uopæe pogledali dok je ulazio i dizalom se popeo do restorana na drugom katu.
Glavnom je konobaru rekao svoje ime, pa su ga odmah uputili do stola u kutu. Sjeo je tako da ga veæina drugih gostiju restorana nije mogla vidjeti, ali je on ipak imao pogled iz ptièje perspektive na trg.
Razmišljao je o Lavvrenceu i pitao se koliko æe èekati dok ne donese odluku, a tada se kraj njegova stola pojavio konobar i pružio mu jelovnik. Connor je pogledao kroz prozor i s iznenaðenjem otkrio da se trg veæ poèeo puniti, iako su preostala još dva sata do Zerimskijeva govora. U mnoštvu je opazio nekoliko policajaca u civilu. Jedan ili dvojica mlaðih veæ su se držali za kipove i pozorno promatrali naokolo. Ali što su tražili? Je li šef policije pretjerano oprezan, ili se boji da bi tijekom Zerimskijeva govora moglo doæi do nekog oblika demonstracija?
Glavni se konobar vratio.
- Možete li, molim vas, naruèiti, gospodine? Policija nam je rekla da zatvorimo restoran prije dva.
- Onda je najbolje da uzmem odrezak na žaru - reèe Connor.
134
15.
- Što misliš, gdje je on sada? - upita Sergej.
- Bit æe negdje ondje vani, ali koliko ga ja poznajem, bit æe ga gotovo nemoguæe pronaæi u mnoštvu - reèe Jackson. -
To æe biti kao traženje igle u plastu sijena.
- Tko je uopæe izgubio iglu u plastu sijena?
- Prestani mudrovati i radi ono za što si plaæen - reèe Jackson.
- Dat æu ti dodatak od deset dolara ako ga uspiješ naæi. Pazi, zacijelo æe biti dobro prerušen.
Sergej se odjednom poèeo mnogo više zanimati za mnoštvo na trgu.
- Vidiš onog èovjeka na vrhu stuba u sjevernom kutu? - reèe.
- Razgovara s policajcem.
- Da - odgovori Jackson.
- To je Vladimir Boljèenkov, šef policije. Pravedan èovjek, iako je on druga najmoænija osoba u St Petersburgu.
- Tko je prva? - upita Jackson. - Gradonaèelnik?
- Ne, njegov brat Josip. On je šef gradske mafije.
- Zar to ne stvara maleni sukob interesa?
- Ne. Ovdje te uhite jedino ako nisi mafija.
- Odakle ti sve te informacije? - upita Jackson.
- Od moje majke. Ona je spavala s obojicom. Jackson se nasmijao dok su nastavili promatrati šefa policije koji je razgovarao s policajcem u odori. Rado bi èuo o èemu raz-135
govaraju. Da se razgovor odvijao u Washingtonu, CIA bi mogla snimiti svaku rijeè što su je razmijenili, èak i da su okrenuti leðima.
- Vidite li mlade ljude koji su se popeli na kipove? - upita stariji policajac koji je stajao kraj Boljèenkova.
- Što je s njima? - upita šef policije.
- U sluèaju da se pitate zašto ih nisam uhitio, oni su dio moje ekipe i na mnoštvo imaju bolji pogled od ikoga.
Pogledajte iza sebe, šefe: dva prodavaèa hot-doga, dva èovjeka na kolicima s cvijeæem i èetiri prodavaèa novina, sve su to moji ljudi. Osim toga, ni blok dalje imam dvanaest autobusa krcatih policajcima u odorama, a može ih se u trenutku dovesti ovamo. Tijekom iduæeg sata još æe se sto policajaca u civilu kretati trgom. Svaki je izlaz pokriven, a u blizini svakoga tko ima pogled na trg nalazit æe se jedan od mojih ljudi.
- Ako je dobar kako ja mislim da jest - reèe šef policije - zasigurno je našao neko mjesto na koje niste mislili.
Connor je naruèio šalicu kave i nastavio promatrati aktivnosti na trgu. Iako je još preostalo trideset minuta do trenutka kad je kandidat trebao stiæi, trg je veæ bio pretrpan Zerimskijevim obožavateljima, onima koji su jednostavno bili radoznali i svima ostalima. Zabavljalo ga je kako je prodavaè hot-doga pokušavao prikriti èinjenicu da je policajac.
Siroti je èovjek upravo slušao još jednu rjeèitu pritužbu -vjerojatno nije stavio dovoljno ketchupa. Connor je svoju pozornost skrenuo na drugi kraj trga. Maleni podij postavljen za tisak sad je bio jedino još nezauzeto podruèje. Pitao se zašto se toliko policajaca u civilu mota naokolo, daleko više no što je potrebno da se nekom prolazniku sprijeèi prilaz u zabranjeno podruèje. Nešto se tu nije slagalo. Misli mu je prekinula topla kava što su je stavili pred njega. Pogledao je na sat. Zerimski je sad veæ trebao završiti svoj sastanak s generalom Borodinom. Ishod razgovora bit æe te veèeri glavna vijest na svim televizijskim mrežama. Connor se pitao hoæe li po Zerimskijevu držanju moæi procijeniti je li sklopljen dogovor.
Zatražio je raèun, a dok je èekao, posljednji se put usredotoèio na prizor ispod sebe. Nijedan profesionalac nikad Trg slobode ne bi smatrao pogodnim podruèjem za atentat. Osim svih problema što ih je veæ uoèio, svatko je mogao vidjeti koliko je temeljit šef policije.
136
Unatoè tome, Connor je osjeæao da bi mu sama velièina mnoštva pružila najbolju priliku da Zerimskoga prouèi izbliza, pa je odluèio da u ovoj prilici neæe sjediti meðu izvjestiteljima.
Platio je raèun gotovinom, polako pošao prema djevojci koja je sjedila u malenoj garderobi i pružio joj kupon. Ona mu je dala njegov šešir i kaput, a on njoj novèanicu od pet rubalja. Negdje je proèitao da stari ljudi uvijek ostavljaju malene napojnice.
Prikljuèio se velikoj skupini radnika koji su izlazili iz ureda na prvom katu, a oèito su dobili slobodno da bi mogli poæi na skup. Svi upravitelji u krugu od kilometra i pol oko trga zacijelo su prihvatili èinjenicu da se toga poslijepodneva neæe obaviti mnogo posla. Dva policajca u civilu stajali su nekoliko metara od vrata i promatrali skupinu radnika, ali je zrak bio tako leden da su se oni otkrivali što je moguæe manje. Connor osjeti kako ga nosi mnoštvo što se izlijeva na ploènik.
Trg slobode je veæ bio pretrpan dok se Connor pokušavao probiti izmeðu tijela i priæi podiju. Zasigurno ima više od sedamdeset tisuæa ljudi. Znao je da šef policije sigurno žudi za olujom, ali to je bio tipièni zimski dan u St Petersburgu
- hladan, oštar i vedar. Pogledao je prema konopcima odvojenom prostoru za novinare, a èinilo se da ondje još uvijek ima mnogo živosti. Nasmiješio se kad je opazio Mitchella na njegovu uobièajenom mjestu, oko tri metra od mjesta na kojem bi on inaèe sjedio. Ne danas, prijatelju. Mitchell je ovaj put barem nosio topli kaput i odgovarajuæu kapu.
- Dobar dan za džepare - reèe Sergej promatrajuæi mnoštvo.
- Zar bi riskirali uz toliko nazoènih policajaca? - upita Jackson.
- Uvijek se može naæi policajac kad ti ne treba - reèe Sergej. - Veæ sam vidio nekoliko starih lopova kako odlaze s novèanicima. Ali se èini da to policiju ne zanima.
- Možda imaju dovoljno problema s obzirom da tu ima gotovo sto tisuæa ljudi, a Zerimski bi se u svakom trenutku trebao pojaviti. Sergejev se pogled zaustavi na šefu policije.
- Gdje je? - Boljèenkov je pitao narednika s radijem.
- Prije osamnaest minuta otišao je sa sastanka s Borodinom, a sad ga voze Ulicom Prejti. Trebao bi stiæi za otprilike sedam minuta.
- Znaèi da naši problemi poèinju za sedam minuta - reèe šef policije i pogleda na sat.
137
- Ne mislite li da bi naš èovjek mogao pokušati pucati na Zerim-skoga dok je u automobilu?
- Ni sluèajno - reèe šef. - Imamo posla s profesionalcem. Uopæe ne bi uzeo u obzir cilj u pokretu, pogotovo u blindiranom automobilu. U svakom sluèaju, ne bi mogao biti siguran u kojem se automobilu nalazi Zerimski. Ne, naš
se èovjek nalazi negdje u mnoštvu, osjeæam to u kostima. Nemoj zaboraviti, kad je posljednji put uèinio nešto slièno, žrtva je stajala na otvorenom. Tako je gotovo nemoguæe pogoditi pogrešnu osobu; a u ovako velikoj gužvi bolji su izgledi za bijeg.
Connor se i dalje polako probijao prema podiju. Osvrnuo se naokolo i prepoznao još nekoliko policajaca u civilu.
Zerimskome to neæe smetati, jer to samo poveæava broj ljudi. Zasigurno mu je jedino stalo do toga da ima veæi skup od Èernopova.
Connor je pogledao krovove. Desetak ili više ljudi dalekozorima je promatralo mnoštvo. Ne bi više upadali u oèi ni da su na sebi imali žute trenirke. Takoðer je najmanje dvjesto policajaca u odorama stajalo uz rub trga. Šef policije oèito je vjerovao u uspjeh zastrašivanja.
Prozori na zgradama oko trga bili su puni službenika koji su nastojali zauzeti što bolji položaj da bi vidjeli što se dogaða ispod njih. Connor je ponovno pogledao prema konopcima odvojenom prostoru za tisak, koji se sada poèeo puniti. Policija je pomno pregledavala svaèije iskaznice; u tome nije bilo nièeg neobiènog, osim što su od nekih novinara tražili da skinu pokrivala za glavu. Connor je to nekoliko trenutaka promatrao. Svatko od koga su to tražili imao je dvije zajednièke osobine: bio je muškarac i bio je visok. Zbog toga se naglo zaustavio. Zatim je krajièkom oka u mnoštvu opazio Mitchella na nekoliko koraka od sebe. Namrštio se. Kako ga je mladi agent prepoznao?
Odjednom se, bez upozorenja, iza njega zaèula gromoglasna buka, kao da je rock zvijezda stigla na pozornicu.
Okrenuo se i gledao kako Zerimskijeva kolona vozila polako obilazi tri strane trga i zaustavlja se u sjeverozapadnom kutu. Mnoštvo je oduševljeno pljeskalo, iako nitko nije mogao vidjeti kandidata jer su stakla na automobilu bila crna.
Vrata automobila su se otvorila, ali nikako se nije moglo znati je li Zerimski bio meðu onima koji su izišli jer je bio okružen s toliko mnogo krupnih tjelohranitelja.
138
Kad se kandidat poslije nekoliko trenutaka konaèno uspeo stubama, gomila je poèela još glasnije klicati, a to je doseglo vrhunac kad je Zerimski prišao prednjem dijelu pozornice. Stao je i mahnuo najprije u jednom smjeru, a potom u drugom. Connor bi sad veæ mogao reæi koliko æe koraka napraviti prije nego se ponovno zaustavi i mahne.
Ljudi su poskakivali gore-dolje da bi ga bolje vidjeli, ali je Connor ignorirao ludilo što ga je okruživalo. Gledao je policajce koji uglavnom nisu gledali prema pozornici. Tražili su nešto odreðeno, ili nekoga odreðenog. Jedna mu je misao preletjela umom, ali ju je odmah odbacio. Ne, to nije moguæe. Obuzimala ga je paranoja. Nekoæ mu je jedan agent, veteran, rekao da je paranoja uvijek najgora na posljednjem zadatku.
No, ako imalo sumnjaš, pravilo je uvijek isto: makni se iz opasne zone. Osvrnuo se oko sebe i brzo procijenio kojim bi putem trebao otiæi. Mnoštvo se poèelo smirivati dok se èekalo da Zerimski poène govoriti. Odluèio je da æe se poèeti kretati prema sjevernom kraju trga èim poène dugotrajni pljesak. Tako æe biti manje vjerojatno da æe ga opaziti dok se provlaèi kroz gužvu. Osvrnuo se, gotovo refleksno, da vidi gdje je Mitchell. Još je uvijek stajao nekoliko metara desno od njega, možda malo bliže nego kad ga je prvi put opazio.
Zerimski je uzdignutih ruku prišao mikrofonu i tako mnoštvu stavio do znanja da æe poèeti govor.
- Vidio sam iglu - reèe Sergej.
- Gdje? - upita Jackson.
- Okrenut je prema Zerimskome, oko dvadeset koraka od pozornice. Ima drukèiju boju kose i hoda kao starac. Duguješ
mi deset dolara.
- Kako si ga opazio s te udaljenosti? - upita Jackson.
- On je jedini koji pokušava otiæi s trga.
Jackson mu je dodao novèanicu od deset dolara kad se Zerimski zaustavio ispred mikrofona. Stariji èovjek koji ga je u Moskvi predstavio sjedio je sam u stražnjem dijelu pozornice. Zerimski nije dopustio da se takva greška dogodi i drugi put.
- Drugovi - poène gromkim glasom - za mene je velika èast stajati pred vama kao vaš kandidat. Sa svakim danom što prolazi postajem sve više svjestan...
Dok je Connor pogledom prelazio preko mnoštva, još je jednom opazio Mitchella. Približio mu se još za korak.
139
- Iako je malo naših graðana koji se žele vratiti u stari totalitarni režim iz prošlosti, golema veæina...
Samo poneka rijeè izmjene, pomislio je Connor. Pogledao je desno. Što to Mitchell kani?
-... želi vidjeti pravedniju raspodjelu bogatstva što gaje stvorila njihova vještina i naporan rad.
Kad je mnoštvo poèelo klicati, Connor je brzo pošao nekoliko koraka udesno. Ukoèio se kad je pljesak zamro, i nije pomaknuo nijedan mišiæ.
- Zašto èovjek s klupe slijedi tvoga prijatelja? - upita Sergej.
- Jer je amater - reèe Jackson.
- Ili profesionalac koji toèno zna što radi? - napomene Sergej.
- Moj Bože, nemoj mi reæi da sam postao slab u svom poslu
- reèe Jackson.
- Zasad je uèinio sve, jedino ga nije poljubio - reèe Sergej.
- Pogledajte ulice St Petersburga, drugovi - nastavi Zerimski.
- Da, vidjet æete mercedese, BMW-e i jaguare, ali tko ih vozi? Samo nekolicina povlaštenih...
Kad se ponovno prolomio pljesak, Connor je uèinio još nekoliko koraka prema sjevernom kraju trga.
- ... Radujem se danu kad ovo neæe biti jedina zemlja na svijetu u kojoj ima više limuzina nego obiteljskih automobila...
Connor je pogledao preko ramena i vidio da je Mitchell napravio dva-tri koraka prema njemu. Što izvodi?
-... i u kojoj ima više švicarskih bankovnih raèuna nego bolnica.
Morat æe mu umaknuti kad mnoštvo ponovno zaplješæe. Usredotoèio se na Zerimskijeve rijeèi kako bi toèno odredio kad æe krenuti.
- Mislim da sam ga opazio - reèe policajac u civilu koji je virio kroz dalekozor.
- Gdje, gdje? - oštro æe Boljèenkov pograbivši dalekozor.
- Dvanaest sati, pedeset metara unatrag, uopæe se ne mièe. Nalazi se ispred žene koja ima crveni šal. Nije slièan onome s fotografije, ali kad god se prolomi pljesak, on se kreæe prebrzo za èovjeka tih godina.
Boljèenkov poène izoštravati dalekozor.
- Imam ga - reèe. Nakon nekoliko sekundi doda: - Da, to bi mogao biti baš on. Reci onoj dvojici na jednom satu neka krenu i
140
uhite ga, a paru dvadeset metara ispred njega reci neka ga pokrivaju. Završimo to što je brže moguæe.
Mladi je policajac djelovao zabrinuto.
- Ako smo pogriješili - reèe šef policije - ja æu preuzeti odgovornost.
- Nemojmo nikad zaboraviti - govorio je Zerimski - da Rusija može ponovno biti najmoænija zemlja na svijetu...
Mitchell je sad bio samo jedan korak udaljen od Connora, koji ga je pomnjivo ignorirao. Za samo nekoliko sekundi doæi æe do dugotrajnih ovacija kad Zerimski bude rekao što kani uèiniti kad postane Predsjednik. Nikakvi bankovni raèuni na koje stiže mito nepoštenih poslovnih ljudi - to je uvijek izazivalo najglasnije klicanje. Tada æe se izvuæi, a zatim æe se pobrinuti da Mitchella prebace u ured u nekoj zabiti punoj komaraca.
- ... posvetit æu se služenju vama, i bit æu više nego zadovoljan plaæom Predsjednika, radije nego da uzimam mito od nepoštenih poslovnih ljudi koji jedino žele poharati naša nacionalna dobra.
Uslijedilo je gromoglasno klicanje. Connor se naglo okrenuo i poèeo hodati desno. Napravio je tri koraka kad ga je prvi policajac zgrabio za lijevu ruku. Sekundu kasnije drugi mu je prišao s desne strane. Bacili su ga na tlo, ali se nije ni pokušao opirati. Prvo pravilo: kad nemaš što skrivati, ne opiri se uhiæenju. Izvili su mu ruke na leðima i stavili mu par lisièina. Mnoštvo je napravilo maleni krug oko trojice muškaraca na tlu. Sad ih je mnogo više zanimao sporedni dogaðaj nego Zerimskijeve rijeèi. Mitchell se malo povukao u pozadinu i èekao neizbježno pitanje:
- Tko je to?
- Mafijin ubojica - šapnuo je u uši njemu najbližih ljudi. Krenuo je natrag prema odvojenom prostoru za tisak i povremeno mrmljao rijeèi "mafijin ubojica".
- Dopustite da vas, poštene graðane, uvjerim u jedno, kad ja budem izabran za Predsjednika...
- Uhiæeni ste - reèe treæi èovjek kojeg Connor nije mogao vidjeti. Nos su mu èvrsto pritisnuli o tlo.
- Odvedite ga - reèe isti autoritativni glas. Connora su poveli prema sjevernom kraju trga. Zerimski je opazio metež u mnoštvu, ali ga je, poput starog profesionalca, ignorirao.
- Ako Èernopov bude izabran, Amerikance æe više zabrinjavati stajališta Meksika nego Rusije - nastavio je bez zastajkivanja.
141
Jackson nije skidao pogleda s Connora dok se mnoštvo brzo razmaknuto da policija može proæi.
- Prijatelji moji, još preostaje samo šest dana do odluke naroda... Mitchell se brzo udaljio iz meteža i zaputio prema prostoru za tisak.
- Nemojte to uèiniti za mene. Nemojte to èak uèiniti ni za Komunistièku partiju. Uèinite to za sljedeæu generaciju Rusa...
Policijski automobil okružen s èetiri motorista poèeo se udaljavati s trga.
-... koja æe tada moæi preuzeti ulogu graðana najmoænije države na svijetu. Tražim samo jedno, povlasticu da mi dopustite voditi taj narod. - Ovaj put je šutio sve dok nije bio siguran da ga svi na trgu pozorno slušaju, a tada tiho završi rijeèima: - Drugovi, nudim vam se da budem vaš sluga.
Koraknuo je unatrag, a zvuk policijskih sirena odjednom se izgubio u urliku iz stotinu tisuæa grla.
Jackson je pogledao prema prostoru za novinare. Vidio je da izvjestitelje daleko više zanima policijski automobil što se udaljavao nego Zerimskijeve èesto ponavljane rijeèi.
- Mafijin ubojica - turska je novinarka obavijestila kolegu; "èinjenica" što ju je pokupila od nekoga u mnoštvu, koga æe potom navesti kao "mjerodavni izvor".
Mitchell je gledao niz televizijskih snimatelja koji su pratili policijski automobil s plavim svjetlom što se okreæe, sve dok nije nestao s vidika. Njegov se pogled zaustavio na osobi s kojom je morao razgovarati. Strpljivo je èekao da Clifford Svmonds pogleda prema njemu, a kad je to uèinio, Mitchell mu je dao znak da hitno mora s njim razgovarati.
CNN-ov se izvjestitelj žurno pridruži amerièkom kulturnom atašeu u buènoj gomili.
Zerimski je ostao na sredini pozornice i upijao obožavanje mnoštva. Nije imao namjeru otiæi dok su mu s odobravanjem urlali.
Svmonds je pažljivo slušao ono što mu je Mitchell govorio. Za dvanaest je minuta trebala poèeti njegova emisija.
Smiješak na njegovu licu postajao je sve širi i širi.
- Jesi li posve siguran? - pitao je kad je Mitchell završio.
- Jesam li te u prošlosti ikad iznevjerio? - upita Mitchell nastojeæi da mu glas zvuèi povrijeðeno.
- Ne - reèe Svmonds glasom u kojem se osjeæala isprika. - Nikad me nisi iznevjerio.
- Ali taj podatak moraš držati milijun kilometara dalje od veleposlanstva.
142
- Dakako. Ali koga æu navesti kao moj izvor?
- Sposobnu i marljivu policiju. To je posljednje što bi šef policije zanijekao.
Svmonds se nasmije.
- Bit æe bolje da se vratim do svog producenta ako to kanim objaviti u jutarnjoj emisiji vijesti.
- U redu - reèe Mitchell. - Samo zapamti, pobrini se da se to ne može slijediti sve do mene.
- Jesam li ja tebe ikad u prošlosti iznevjerio? - odbrusi Svmonds. Okrene se i potrèi natrag prema prostoru odvojenom konopcem.
Mitchell se udalji u suprotnom smjeru. Postoji još jedno uho u koje mora plasirati prièu, a to treba uèiniti prije nego Zerimski siðe s pozornice.
Zaštitnièki niz tjelohranitelja spreèavao je svakom pretjerano oduševljenom pristalici da se približi kandidatu. Mitchell je samo nekoliko metara dalje vidio Zerimskijeva tajnika za tisak kako uživa u klicanju upuæenom njegovu voði.
Mitchell je jednom od tjelohranitelja na savršenom ruskom rekao s kim mora razgovarati. Snagator se okrenuo i doviknuo tajniku za tisak. Ako Zerimski bude izabran, pomislio je Mitchell, to baš neæe biti fina vlada. Tajnik za tisak odmah je dao znak neka propuste Amerikanca, a on je ušao u ograðeni prostor i pridružio se još jednom od svojih partnera za šah. Brzo ga je upoznao s dogaðajima, rekavši mu da je de Villiers bio prerušen u starca, te iz kojeg je hotela izišao malo prije no što je stigao u restoran.
Do kraja dana i Fitzgerald i Jackson æe shvatiti da su obojica imali posla s pravim profesionalcem.
o-sta
145
16.
Predsjednik i njegov predstojnik Ureda sami su sjedili u Ovalnom uredu i gledali ranojutarnje vijesti. Obojica su šutjeli dok je Clifford Svmonds davao svoj izvještaj.
- Meðunarodni terorist uhiæen je danas poslije podne na Trgu slobode tijekom govora što ga je držao komunistièki voða Viktor Zerimski. Zasad nepoznati muškarac nalazi se u zloglasnom zatvoru u središtu St Petersburga. Mjesna policija ne odbacuje moguænost da je to isti onaj èovjek kojeg su nedavno povezali s atentatom na Ricarda Guzmana, predsjednièkog kandidata u Kolumbiji. Pretpostavlja se da je èovjek kojeg su uhitili nekoliko dana slijedio Zerimskoga dok je on obilazio zemlju i održavao govore na predizbornim skupovima. Prošli je tjedan u èasopisu Newsweek opisan kao najskuplji plaæeni ubojica na Zapadu. Misli se da mu je ruska mafija ponudila milijun dolara da bi Zerimskoga uklonio iz predsjednièke utrke. Kad ga je policija pokušala uhititi, trebala su èetvorica da bi ga svladali.
Malo je snimljenog materijala prikazivalo uhiæenje u mnoštvu i odvoðenje èovjeka iz gužve, ali najviše što se vidjelo bio je stražnji dio glave pokrivene krznenom kapom. Svmondsovo se lice ponovno pojavilo na ekranu.
- Komunistièki je kandidat nastavio svoj govor, iako se uhiæenje kavijalo samo nekoliko metara ispred podija.
Zerimski je kasnije
-valio policiju St Petersburga za njihov trud i profesionalnost, posh zarekao da ga ništa neæe zaustaviti u njegovoj borbi protiv
142
organiziranog kriminala, bez obzira koliko puta pokušaju atentat na njega. Zerimski je trenutno rame uz rame s premijerom Èerno-povom u predizbornim anketama, ali mnogi promatraèi drže da æe današnji incident uveæati njegovu popularnost posljednjih dana pred izbore. Nekoliko sati prije no što se Zerimski obratio skupu, imao je privatni sastanak s generalom Borodinom u njegovu stožeru na sjeveru grada. Nitko ne zna ishod tih razgovora, ali generalov glasnogovornik ne nijeèe èinjenicu da æe Borodin uskoro dati izjavu o tome kani li nastaviti svoju kampanju za Predsjednika, i možda još važnije, kojem æe od dva preostala kandidata dati svoju podršku ako se povuèe. Ovi su izbori odjednom postali širom otvoreni. Izvještava Clifford Symonds, CNN International, s Trga slobode, St Petersburg.
- U ponedjeljak æe se u Senatu nastaviti rasprava o Zakonu o smanjenju nuklearnog, biološkog, kemijskog i konvencionalnog...
Predsjednik je pritisnuo tipku na daljinskom upravljaèu i slika je nestala s ekrana.
- I ti mi kažeš da èovjek kojeg su uhitili nema nikakve veze s ruskom mafijom, nego radi za Dextericu?
- Da. Èekam da me Jackson nazove i potvrdi je li to isti èovjek koji je ubio Guzmana.
- Što æu reæi izvjestiteljima ako me pitaju o tome?
- Morat æete blefirati jer ne želimo da bilo tko sazna kako je èovjek kojeg su uhitili jedan od naših.
- Ali to bi jednom zauvijek dokrajèilo Dextericu i ono maleno govno od njezina zamjenika.
- Ne bi ako biste tvrdili da o tome ništa niste znali, jer bi vas tada polovica žitelja odbacila kao CIA-inu benu. No ako priznate da ste znali, druga æe polovica tražiti da vam se sudi. Dakle, zasad predlažem da kažete samo to da sa zanimanjem èekate rezultate izbora u Rusiji.
- Možeš se kladiti da je tako - reèe Lawrence. - Posljednje što mi treba je da taj opaki sitni fašist Zerimski postane Predsjednik. Preko noæi bismo se vratili u Zvjezdane ratove.
- Pretpostavljam daje baš to razlog zbog kojeg Senat odugovlaèi s vašim Zakonom o smanjenju naoružanja. Neæe htjeti donijeti konaènu odluku dok ne budu znali rezultate izbora.
Lawrence kimne glavom.
- Ako su u taj prokleti zatvor pospremili jednog od naših, moramo nešto uèiniti u vezi s tim, i to brzo. Jer ako Zerimski doista
145
postane Predsjednik, neka mu Bog pomogne. Ja sigurno ne bih mogao.
Connor nije govorio. Bio je ukliješten izmeðu dva policajca u stražnjem dijelu policijskog automobila. Znao je da ti mladi ljudi nemaju ni èin ni ovlasti da ga ispituju. To æe doæi kasnije, i to æe biti netko s mnogo više pletenica na suvratku.
Dok su se vozili kroz golema drvena vrata zatvora u sivo poploèeno dvorište, Connor je najprije ugledao odbor za doèek. Tri krupna muškarca u zatvorskoj odori pošla su naprijed, gotovo istr-gnula vrata automobila i izvukla ga van.
Mladi policajci koji su sjedili s obje njegove strane izgledali su prestrašeno.
Tri su snagatora brzo odvukla zatvorenika preko dvorišta u dugaèki, tmurni hodnik. Tada je poèelo udaranje nogama i šakama. Connor bi se možda pobunio, ali èinilo se da se njihov rjeènik sastoji iskljuèivo od roktanja. Kad su stigli do drugoga kraja hodnika, jedan je otvorio teška èelièna vrata, a druga su ga dvojica bacila u siæušnu æeliju. Nije se ni pokušao opirati kad su mu najprije skinuli cipele, a zatim sat, vjenèani prsten i lisnicu - iz koje ništa neæe saznati.
Otišli su i za sobom zalupili vratima æelije.
Connor je polako ustao i oprezno protegnuo ruke i noge, pokušavajuæi otkriti jesu li mu slomili koju kost. Èinilo se da nema trajnih ošteæenja, zakljuèio je, iako su se veæ poèele pojavljivati modrice. Osvrnuo se po prostoriji koja nije bila mnogo veæa od odjeljka u kojem je doputovao iz Moskve. Zeleni zidovi od cigle izgledali su kao da od poèetka stoljeæa nisu vidjeli ni kapi boje.
Connor je proveo osamnaest mjeseci u daleko manjem prostoru u Vijetnamu. Tada su njegove naredbe bile jasne: kad te neprijatelj ispituje, reci mu samo svoje ime, èin i serijski broj. Ista pravila ne vrijede za one koji rade za CIA-u.
Jedanaesta zapovijed: Ne smiješ biti uhvaæen. Ali ako budeš, uporno nijeèi da imaš bilo kakve veze s CIA-om. Ne brini - Kompanija æe se uvijek pobrinuti za tebe.
Connor je znao da u ovom sluèaju može zaboraviti na "uobièajene diplomatske kanale", unatoè Gutenburgovim uvjeravanjima. Dok je ležao u svojoj siæušnoj æeliji, sve je lijepo došlo na svoje mjesto.
146
Nisu od njega tražili da potpiše ni za gotovinu niti za automobil. I sad se sjetio reèenice što ju je pokušavao izvuæi iz sjeæanja. U mislima ju je ponovio od rijeèi do rijeèi:
"Ako si zabrinut zbog svog novog posla, rado æu porazgovarati s predsjednikom Uprave kompanije u kojoj æeš raditi i objasniti mu da je to samo kratkotrajni zadatak."
Kako je Gutenburg znao da je bio na razgovoru za novi posao, te da je pregovarao izravno s predsjednikom Uprave kompanije? Znao je, jer je veæ razgovarao s Benom Thompsonom. Zato su povukli svoju ponudu. "Žao mije što vas moram obavijestiti..."
Što se tièe Mitchella, trebao je prozreti tu njegovu nedužnu anðeosku fasadu. No još uvijek ga je zbunjivao Predsjednikov telefonski poziv. Zašto mu se Lavvrence nijednom nije obratio po imenu? A reèenice su bile malo nepovezane, smijeh preglasan.
Èak mu je i sada bilo teško povjerovati do kojih je granica Helen Dexter spremna iæi da bi spasila svoju kožu. Zurio je u strop. Ako Predsjednik uopæe nije nazvao, shvatio je da nema nikakve nade u spas. Dexterica je uspješno uklonila jedinu osobu koja bi je mogla razotkriti, a Lawrence tu ništa ne može uèiniti.
Connorovo bezuvjetno prihvaæanje kodeksa CIA-inih operati-vaca uèinilo ga je poslušnim pijunom u njenom planu za vlastiti opstanak. Nikakav veleposlanik zbog njega neæe uložiti diplomatski protest. Neæe biti nikakvih paketa s hranom. Morat æe se sam pobrinuti za sebe, baš kao i u Vijetnamu. A jedan od mladih policajaca koji su ga uhitili veæ ga je upozorio na poseban problem s kojim æe se ovaj put morati suoèiti: iz tog zatvora kroz osamdeset èetiri godine nitko nije pobjegao.
Vrata æelije su se odjednom širom otvorila. Ušao je muškarac u svijetloplavoj odori sa zlatnim širitima. Bez žurbe je pripalio cigaretu. Petnaestu tog dana.
Jackson je ostao na trgu sve dok policijski automobil nije nestao iz vida. Bio je bijesan na sebe. Konaèno se okrenuo i žurno udaljio, ostavljajuæi za sobom gomilu koja je klicala, a hodao je tako brzo da je Sergej morao trèati za njim.
Mladi je Rus veæ zakljuèio da ovo nije trenutak za postavljanje pitanja. Rijeè "mafija" bila je na usnama svim ljudima kraj kojih su prolazili na ulici. Sergeju je laknulo kad se Jackson zaustavio i domahnuo taksiju.
Jackson se mogao samo diviti kako je Mitchell - prema uputama Dexterice i Gutenburga, nema sumnje - vješto izveo cijelu opera-147
èiju. To je bila klasièna CIA-ina klopka, ali s tom razlikom što su sada u strani zatvor strpali jednog od vlastitih ljudi.
Nastojao je da ne razmišlja o tome èemu æe podvrgnuti Con-nora. Umjesto toga, usredotoèio se na izvještaj što æe ga uskoro podnijeti Andvju Llovdu. Da je barem uspio uspostaviti vezu prethodne veèeri, možda bi dobio odobrenje da izvuèe Connora. Njegov mobitel još uvijek nije radio, a to je znaèilo da æe morati riskirati poziv iz svoje hotelske sobe. Nakon dvadeset osam godina pružila mu se prilika da vrati dug. A on je zakazao.
Taksi se zaustavio ispred Jacksonova hotela. Platio je vozaèu i potrèao u hotel. Nije èekao dizalo, veæ je jurnuo uza stube do prvoga kata, a tada je potrèao hodnikom do sobe 132. Sergej ga je dostigao kad je veæ okrenuo kljuè u bravi i otvorio vrata.
Mladi je Rus sjedio na podu i slušao jedan kraj razgovora Jack-sona i nekoga po imenu Lloyd. Kad je najzad spustio slušalicu, Jackson je bio posve blijed i tresao se od bijesa.
Sergej je progovorio prvi put otkako su otišli s trga:
- Možda da nazovem jednog od majèinih mušterija.
- Èestitam - reèe Dexterica èim je Gutenburg ušao u njezin ured. Njezin se zamjenik nasmiješi, sjedne joj nasuprot i pred nju položi fascikl.
- Upravo sam gledala emisije ABC-a i CBS-a - reèe Dexterica. - I jedni i drugi dali su Svmondsovu verziju dogaðaja na Trgu slobode. Imamo li neku ideju o tome koliko æe tisak sutra napuhali prièu?
- Veæ su poèeli gubiti zanimanje. Nije ispaljen nijedan hitac, èak nije bilo ni udaraca, a pokazalo se da osumnjièenik nije bio naoružan. Nitko ne govori da bi èovjek kojeg su uhitili mogao biti Amerikanac. Sutra æe ta prièa biti na naslovnicama jedino u Rusiji.
- Kako odgovaramo na moguæe upite medija?
- Reæi æemo da je to interni problem Rusa, te da su unajmljeni ubojice u St Petersburgu jeftiniji nego pristojan ruèni sat. Reæi æu im da samo trebaju proèitati èlanak o ruskom kumu u prošlomjeseènom Newsweeku, pa æe shvatiti s kakvim se problemima suoèavaju. Budu li vršili pritisak, uputit æu ih prema Kolumbiji. Ako nastave i dalje, ubacit æu Južnoafrièku Republiku. To æe im dati nekoliko centimetara stupaca kojima æe zadovoljiti svoje nezasitne urednike.
148
- Je li bilo koja mreža prikazala snimke Fitzgeralda nakon što su ga uhitili?
- Vidio se samo stražnji dio njegove glave, a èak je i tada bio okružen policajcima. Inaèe bi ih sigurno uvijek iznova ponavljali.
- Kakvi su izgledi da se pojavi u javnosti i dade kompromitiraj uæu izjavu za koju bi se tisak mogao uhvatiti?
- Zapravo nikakvi. Ako ikad doðe do suðenja, sigurno æe iskljuèiti strane medije. A ako Zerimski bude izabran, Fitzgerald nikad neæe iziæi iz zatvora.
- Jeste li pripremili izvještaj za Lawrencea? - upita Dexterica. - Jer možete biti sigurni da æe pokušati dokazati da su dva i dva šest.
Gutenburg se nagnuo naprijed i kucnuo po fasciklu što ga je stavio na direktorièin stol.
Otvorila ga je i poèela èitati, a dok je listala stranice, nije pokazivala nikakva znaka emocija. Kad je stigla do kraja, zatvorila je fascikl i dopustila da joj na licu zatreperi nagovještaj smiješka prije nego što je fascikl vratila preko stola.
- Pobrinite se da tu bude vaš potpis i odmah ga pošaljite u Bijelu kuæu - reèe. - Jer bez obzira na sumnje što ih Predsjednik možda sada ima, ako Zerimski postane Predsjednik, više se nikad neæe željeti vraæati na tu temu.
Gutenburg kimne glavom u znak slaganja.
Helen Dexter pogleda svog zamjenika preko stola.
- Šteta što smo Fitzgeralda morali žrtvovati - reèe. - No ako to pomogne da Zerimski pobijedi u izborima, imat æemo dvostruku korist. Kongres æe odbaciti Lawrenceov Zakon o smanjenju naoružanja, a Bijela æe se kuæa mnogo manje miješati u CIA-in posao.
Connor je spustio noge s ležaja, bosa stopala položio na pod i pogledao svog posjetitelja. Šef policije je povukao dim iz cigarete i otpuhnuo dim visoko u zrak.
- Odvratna navika - reèe besprijekornim engleskim. - Moja mi žena neprestano govori neka se toga ostavim. Connor nije pokazao nikakvu emociju.
- Zovem se Vladimir Boljèenkov. Ja sam šef policije ovoga grada, a mislio sam da bismo mogli malo poprièati prije nego bilo što postane službeno.
- Moje je ime Piet de Villiers. Ja sam južnoafrièki državljanin i radim za Johannesburg Journal. Želim vidjeti svog veleposlanika.
149
- Dakle, to je moj prvi problem - reèe Boljèenkov, a cigareta mu je visjela iz kuta usana. - Vidite, ne vjerujem da se zovete Piet de Villiers, prilièno sam siguran da niste Južnoafrikanac, a sigurno znam da ne radite za Johannesburg Journal, jer takve novine ne postoje. I tek da ne gubimo vrijeme bez potrebe, iz najpouzdanijih izvora znam da vas nije unajmila mafija. No priznajem da još uvijek ne znam tko ste, ili èak iz koje zemlje dolazite. Ali onaj tko vas je poslao, da upotrijebim moderni kolokvijalizam, uvalio vas je u govna. I to, ako smijem dodati, s velike visine.
Connor nije èak ni trepnuo.
- Ali uvjeravam vas da vi to meni neæete uèiniti. Stoga ako osjeæate da niste u moguænosti pomoæi u mojoj istrazi, mogu vas jedino ostaviti da ovdje trunete, a ja æu i dalje uživati u slavi što je nisam zaslužio, ali me ipak njome zasipaju.
Connor još uvijek nije reagirao.
- Vidim da ne uspijevam doprijeti do vas - reèe šef policije. -Osjeæam da je moja dužnost istaknuti da ovo nije Kolumbija, te da neæu mijenjati svoju privrženost ovisno o tome s kim sam zadnjim razgovarao ili tko mi ponudi deblji svežanj dolara. - Zastane i ponovno povuèe dim iz cigarete, a potom doda: - Mislim da je to jedna od mnogih osobina koje su nam zajednièke.
Okrene se i krene prema vratima æelije, a onda zastane.
- Pustit æu vas da razmislite o tome. Ali da sam ja na vašemu mjestu, ne bih previše èekao. Udario je po vratima.
- Uvjeravam vas, bez obzira tko ste - reèe kad su se vrata otvorila - da neæe biti palèenica, sprave za rastezanje, niti bilo kojih drugih, sofisticirani) ih oblika muèenja dok sam ja šef policije u St Petersburgu. Ne vjerujem u muèenje, to nije moj stil. Ali ne mogu vam obeæati da æe sve biti baš tako civilizirano ako Viktor Zerimski bude izabran za našeg sljedeæeg Predsjednika.
Šef policije tresne vratima, a Connor zaèuje kako se kljuè okreæe u bravi.
150
17.
Tri bijela BMW-& zaustavila su se ispred hotela. Muškarci koji su u svakom automobilu sjedili kraj vozaèa iskoèiše na ploènik i provjeriše stanje s obje strane ceste. Uvjerivši se da je sve u redu, jedan je otvorio vrata srednjeg automobila. Izišao je Aleksej Ro-manov. Visoki mladi èovjek imao je na sebi dug crni kaput od kašmira. Nije pogledao ni lijevo ni desno dok je brzim koracima ulazio u hotel. Druga su ga trojica slijedila, naèinivši oko njega polukrug.
Prema opisu što ga je dao preko telefona, Romanov je odmah prepoznao visokog Amerikanca koji je stajao usred predvorja, a izgledao je kao da nekoga èeka.
- Gospodin Jackson? - upita Romanov grlenim glasom.
- Da - odgovori Jackson. Bio bi se s njim rukovao da se Romanov nije jednostavno okrenuo i zaputio ravno prema ulaznim vratima.
Sva su tri automobila imala upaljene motore i otvorena vrata kad je Jackson izišao na ulicu. Poveli su ga prema stražnjim vratima središnjeg automobila pa je sjeo izmeðu èovjeka koji se s njim nije htio rukovati i još jednog jednako šutljivog, ali mnogo krupnijeg muškarca.
Tri su automobila krenula srednjom voznom trakom, a sva su im se druga vozila, kao nekom èarolijom, micala s puta.
Èinilo se da jedino semafori ne znaju tko je u automobilima.
Dok je malena kolona automobila jurila gradom, Jackson je ponovno sam sebe proklinjao. Ništa od ovoga ne bi bilo potrebno
151
da je prije dvadeset èetiri sata uspio doprijeti do Llovda. Ali to je sposobnost predviðanja dogaðaja - dar s kojim se raðaju jedino politièari.
- Moraš upoznati Nikolaja Romanova -rekao je Sergej. Nazvao je majèin broj, a kad je ona konaèno podigla slušalicu, ponašao se posve drukèije nego kad je bio s Jacksonom. Bio je pun poštovanja, pozorno je slušao i nijednom joj nije upao u rijeè. Poslije dvadeset minuta spustio je slušalicu.
- Mislim da æe ga nazvati - rekao je. - Problem je u tome što ne možeš postati èlan "Zakonitih lopova", ili mafije, kako ih ti zo-veš, ako nemaš èetrnaest godina. Jednako je bilo èak i za Alekseja, Careva jedinog sina.
Sergej je dalje objasnio kako je zamolio da se Jacksonu odobri susret s Carem, voðom Zakonitih lopova. Organizacija je osnovana kad je Rusijom vladao pravi car, a preživjela je i postala najopasnijom i najpoštovanijom zloèinaèkom organizacijom na svijetu.
- Moja je majka jedna od rijetkih žena s kojom æe Car razgovarati. Zamolit æe ga da te primi - rekao je Sergej.
Telefon je zazvonio, a on je odmah podigao slušalicu. Dok je pozorno slušao ono što mu je majka govorila, problijedio je i poèeo drhtati. Neko je vrijeme oklijevao, ali je na koncu pristao na ono što mu je predlagala. Ruka mu je još uvijek drhtala kad je spustio slušalicu.
- Je li pristao na susret? - upita Jackson.
- Da - tiho je rekao Sergej. - Sutra ujutro æe dva èovjeka doæi po tebe: Aleksej Romanov, Carev sin, koji æe ga naslijediti kad on umre, i Stefan Ivanicki, Aleksejev bratiæ, koji je treæi po rangu.
- U èemu je onda problem?
- Buduæi da te ne poznaju, postavljaju jedan uvjet.
- A to je?
- Ako Car pomisli da tratiš njegovo vrijeme, dva æe se èovjeka vratiti i slomiti mi jednu nogu, da bi me upozorili neka ga više ne gnjavim.
- Onda se pobrini da ne budeš u blizini kad se ja vratim.
- Ako ja nisam ovdje, posjetit æe moju majku i njoj slomiti nogu. A kad me uhvate, slomit æe mi obje noge. To je nepisano pravilo mafije.
152
Jackson se pitao nije li pametnije otkazati sastanak. Nije želio biti odgovoran ako Sergej završi na štakama. Ali djeèak mu je rekao da je za to prekasno. Veæ je prihvatio njihove uvjete.
Jedan pogled na Stefana Ivanickoga, Careva neæaka koji mu je sjedio s desne strane, bio je dovoljan da se Jackson uvjeri kako bi mu trebao samo trenutak da nekome slomi nogu, a to bi još brže zaboravio.
Kad su BMW-i izišli iz grada, malena je kolona ubrzala na sto kilometara na sat. Dok su se penjali zavojitim cestama u brda, sreli su tek poneko vozilo. Jurili su kraj seljaka uz cestu. Njihove su glave bile sagnute, a na licima nije bilo nikakva znaka da im je stalo do prošlosti ili do buduænosti. Jackson je poèeo shvaæati zašto bi Zerimskijeve rijeèi mogle rasplamsati zadnju iskru nade u njima.
Prvi je automobil bez upozorenja naglo skrenuo lijevo i zaustavio se ispred masivnih ulaznih vrata od kovana željeza iznad kojih je dominirao grb crnog sokola s raširenim krilima. Dva su èovjeka s kalašnjikovima u rukama koraknula naprijed, a prvi je vozaè spustio zatamnjeno staklo da bi mogli virnuti unutra. To je Jacksona podsjetilo na dolazak ispred CIA-ina stožera - samo što su se stra-žari u Langlevju morali zadovoljiti pištoljima koje je trebalo držati u futrolama.
Nakon što su sva tri automobila pregledana, jedan je stražar kimnuo glavom i sokolova su se krila razdvojila. Kolona je primjerenijom brzinom nastavila put pošljunèanim kolnim prilazom što je vijugao kroz gustu šumu. Prošlo je još pet minuta prije nego što je Jackson prvi put ugledao kuæu - iako se to ne bi moglo nazvati kuæom. Prije jednog stoljeæa to je bila palaèa careva prvorodenog sina. Sad je ondje stanovao daleki potomak koji je takoðer vjerovao da ima nekakvo pravo nasljedstva.
- Nemoj govoriti Caru ako ti se on najprije ne obrati - upozorio ga je Sergej. -1 uvijek se prema njemu ophodi kao prema njegovim carskim precima.
Jackson je radije presudo èinjenicu da nema pojma kako se treba ophoditi prema èlanu ruske carske obitelji.
Automobili su se zaustavili pred kuænim vratima. Visoki, elegantni muškarac u dugaèkom crnom fraku, bijeloj košulji i leptir--kravati, èekao je na vrhu stubišta. Naklonio se Jacksonu koji je nastojao izgledati kao da je naviknut na takvo ponašanje. Na kraju krajeva, jednom je upoznao Richarda Nbcona.
153
- Dobro došli u Zimski dvorac, gospodine Jackson - reèe batler. - Gospodin Romanov vas èeka u Plavoj galeriji.
Aleksej Romanov i Stefan Ivanicki pratili su Jacksona kroz otvorena vrata. Jackson i mladi Romanov slijedili su batlera niz dugi mramorni hodnik, a Ivanicki je ostao kraj vrata. Jackson bi se bio rado zaustavio i divio slikama i kipovima koji bi služili na èast svakom svjetskom muzeju, ali ravnomjeran batlerov korak to nije dopuštao. Batler je stao kad je stigao do dvokrilnih bijelih vrata, što su se protezala gotovo do stropa, na kraju hodnika. Pokucao je, otvorio jedno krilo i maknuo se u stranu kako bi Jackson mogao uæi.
- Gospodin Jackson - najavi i iziðe iz prostorije tiho zatvorivši vrata za sobom.
Jackson korakne u golemu, raskošno namještenu prostoriju. Pod je bio pokriven velikim sagom za kakvog bi se neki Turèin prodao. Postariji muškarac u plavom prugastom odijelu ustane iz naslonjaèa od crvenog baršuna u stilu Luja XIV. Kosa mu je bila srebrna, a bljedilo lica ukazivalo je na to da je pretrpio dugotrajnu bolest. Njegovo je mršavo tijelo bilo neznatno pogrbljeno kad je koraknuo naprijed kako bi se rukovao sa svojim gostom.
- Lijepo je od vas što ste prevalili toliki put da biste me posjetili, gospodine Jackson - reèe. - Morate mi oprostiti, ali moj engleski je malo zahrðao. Bio sam prisiljen otiæi s Oxforda 1939. godine, brzo nakon što je poèeo rat, iako sam tek bio na drugoj godini. Vidite, Britanci zapravo nikad nisu imali povjerenja u Ruse, iako smo kasnije postali saveznici. - Ljubazno se nasmiješio. - Siguran sam da se slièno ponašaju i prema Amerikancima.
Jackson nije znao kako bi trebao reagirati.
- Izvolite sjesti, gospodine Jackson - reèe starac i pokaže prema drugom naslonjaèu.
- Hvala vam - reèe Jackson. To su bile prve rijeèi što ih je izgovorio otkako je izišao iz hotela.
- Dakle, gospodine Jackson - reèe Romanov i polako se spusti u naslonjaè - ako vam postavim pitanje, svakako morate toèno odgovoriti. Ako vas muèe neke sumnje, nemojte žuriti s odgovorom. Jer ako mi odluèite lagati, kako bih to rekao?, otkrit æete da ovaj sastanak neæe biti jedino što æemo dokrajèiti.
Jackson je znao da je ovaj starac zacijelo jedina osoba na svijetu koja bi Connora mogla živoga izvuæi iz zatvora.
Kratko je kimnuo glavom kao znak da je razumio.
- Dobro - reèe Romanov. - A sad bih želio nešto više saznati o vama, gospodine Jackson. Na prvi pogled vidim da radite za neku
154
obavještajnu agenciju, a buduæi da se nalazite u mojoj zemlji - naglasio je rijeè mojoj - pretpostavljam da je to CIA, a ne FBI. Jesam li u pravu?
- Dvadeset osam godina radio sam za CIA-u, sve donedavno kad su me... zamijenili. - Jackson je pomno birao rijeèi.
- Protivi se zakonima prirode imati ženu za šefa - napomene Romanov bez i najmanjeg nagovještaja smiješka. -
Organizacija pod mojoj kontrolom nikad se ne bi upustila u takvu glupost. -Starac se nagne prema stolu s njegove lijeve strane i uzme èašicu punu bezbojne tekuæine što je Jackson do tog trenutka nije opazio. Otpije gutljaj i vrati èašicu na stol prije nego što je postavio sljedeæe pitanje. - Radite li sada za neku drugu agenciju?
- Ne - odluèno æe Jackson.
- Dakle, sad ste slobodnjak? - reèe starac. Jackson ne odgovori.
- Shvaæam - reèe starac. - Iz vaše šutnje moram zakljuèiti da vi niste jedina osoba koja nema povjerenja u Helen Dexter.
Jackson ponovno ništa ne reèe. No brzo je shvaæao zašto se ne isplati lagati Romanovu.
- Zašto ste me željeli vidjeti, gospodine Jackson? Jackson je pretpostavljao da starac toèno zna zašto, ali je sudjelovao u šaradi.
- Došao sam zbog svog prijatelja koji je, radi moje gluposti, uhiæen i sada se nalazi u zatvoru u St Petersburgu.
- Ustanova koja nije poznata po humanosti, pogotovo kad je rijeè o pomilovanjima ili uvjetnom puštanju na slobodu.
Jackson kimne glavom u znak slaganja.
- Znam da vaš prijatelj nije odgovoran za glasine puštene u medije o tome da mu je moja organizacija ponudila veliku svotu novca kako bi Zerimskoga uklonio iz predsjednièke utrke. Da je to on rekao, veæ bi ga odavno našli obješenog u æeliji. Ne, pretpostavljam da je osoba koja širi te dezinformacije - nastavi Romanov
- jedno od potrèkala Helen Dexter. Da ste barem malo ranije došli k meni, gospodine Jackson, mogao sam vas upozoriti na Mitchella.
- Otpije još jedan gutljaj iz svoje èašice i doda: - On je jedan od nekolicine vaših sunarodnjaka koje bih uzeo u obzir za vrbovanje u moju organizaciju. Vidim da vas èudi koliko toga znam. Jackson se nadao da mu se nijedan mišiæ nije pomaknuo.
- Gospodine Jackson, zacijelo vas ne èudi spoznaja da imam vlastite ljude u gornjim formacijama CIA-e i FBI-a? -
Škrti se osmijeh vratio na njegovo lice. - Kad bih mislio da bi to bilo korisno, 155
imao bih nekoga od svojih ljudi i u Bijeloj kuæi. No buduæi da Predsjednik Lawrence otkriva sve što ga pitaju na svojim tjednim tiskovnim konferencijama, to uopæe nije potrebno. Što nas dovodi do mog sljedeæeg pitanja. Vaš
prijatelj radi za CIA-u? Jackson ne odgovori.
- Ah, shvaæam. Baš kao što sam mislio. Pa, mislim da može biti siguran da Helen Dexter u ovoj prilici neæe poduzeti ništa kako bi ga spasila.
Jackson je i dalje šutio.
- Dobro - reèe starac. - Dakle, sada toèno znam što od mene oèekujete. - Zastane. - Ali nikako ne mogu shvatiti što mi možete ponuditi za uzvrat.
- Nemam pojma koja je trenutna cijena - reèe Jackson. Starac se poène smijati.
- Valjda niste ni u jednom trenutku povjerovali, gospodine Jackson, da sam vas dovukao ovamo kako bismo razgovarali o novcu? Osvrnite se naokolo i vidjet æete da koliko god možete ponuditi, to ne bi bilo dovoljno.
Newsweek je uvelike pogriješio kad je nagaðao kolika je moja moæ i imetak. Samo prošle godine vrijednost poslova moje organizacije iznosila je 187 milijardi dolara, što je više od gospodarstva Belgije ili Švedske. Sad imamo poptuno operacionalizirane ogranke u 142 zemlje. Svakog se mjeseca otvara novi ogranak, da parafraziram McDonald'sov slogan. Ne, gospodine Jackson, nemam dovoljno vremena da bih ga tratio na razgovor o novcu s èovjekom praznih džepova.
- Zašto ste onda uopæe pristali na ovaj sastanak? - upita Jackson.
- Vi ne postavljate pitanja, gospodine Jackson - oštro æe Ro-manov. - Samo odgovarate na njih. Iznenaðen sam što vas nisu pravilno uputili.
Starac ponovno otpije gutljaj bezbojne tekuæine, a potom jasno reèe što oèekuje za uzvrat ako Connoru pomogne u bijegu. Jackson je znao da ne može u Connorovo ime prihvatiti Romanovljeve uvjete, ali kako mu je reèeno da ne smije postavljati pitanja, ništa nije rekao.
- Možda æe vam trebati malo vremena da razmislite o mojem prijedlogu, gospodine Jackson - nastavi starac. - No ako vaš prijatelj prihvati moje uvjete, a zatim ne ispuni svoj dio pogodbe, mora u potpunosti razumjeti posljedice svojih postupaka. - Zastane kako bi uzeo zraka. - Doista se nadam, gospodine Jackson, da on nije od onih osoba koje potpišu ugovor, a zatim se oslanjaju na nekog
156
lukavog odvjetnika koji æe naæi rupu u zakonu i omoguæiti mu da se iz toga izvuèe. Vidite, na ovom sudu ja sam i sudac i porota, a moj sin Aleksej bit æe tužitelj. On æe biti osobno odgovoran i pobrinut æe se da se taj ugovor ispuni do kraja. Veæ sam zapovijedio da vas obojicu prati u Sjedinjene Države, a neæe se vratiti dok se ne ispoštuje dogovor.
Nadam se da sam bio jasan, gospodine Jack-son.
Zerimskijev ured nije mogao biti veæa suprotnost Carevoj palaèi. Komunistièki je voda zauzimao treæi kat zapuštene zgrade u sjevernom predgraðu Moskve, iako bi svatko tko bi bio pozvan u njegovu daèu na Volgi odmah shvatio da luksuz nije bio nepoznanica za Zerimskoga.
Posljednji je glas primljen u deset sati prethodne veèeri. Sad je Zerimski mogao samo sjediti i èekati da izborna povjerenstva od Baltika do Pacifika prebroje biraèke listiæe. Sasvim je dobro znao da su u nekim okruzima ljudi glasovali nekoliko puta, a u drugima biraèke kutije jednostavno neæe stiæi do gradske vijeænice. Takoðer je bio uvjeren da doista ima izglede za pobjedu nakon što se dogovorio s Borodinom, a general je povukao svoju kandidaturu. No bio je toliko realan da je znao kako æe mu, s obzirom na to da mafija podržava Èernopova, trebati mnogo više od polovice glasova da bi ga možda proglasili pobjednikom. Stoga je odluèio pronaæi saveznika u Carevu taboru.
Rezultati izbora neæe biti poznati nekoliko dana jer su u mnogim dijelovima zemlje još uvijek ruèno zbrajali glasove.
Nije ga trebalo podsjeæati na Staljinovu èesto citiranu napomenu kako nije važno koliko ljudi glasuje, veæ samo tko broji glasove.
Zerimskijev unutrašnji krug radio je na telefonima dok su pokušavali pratiti što se dogaða diljem goleme zemlje. No državni su službenici htjeli reæi samo to da još ništa nije sigurno. Komunistièki je voda toga dana udario po stolu više puta nego tijekom cijelog proteklog tjedna, a duga je vremenska razdoblja proveo zatvoren u svojoj sobi gdje je obavljao skrovite telefonske razgovore.
- To su dobre vijesti, Stefane - govorio je Zerimski. - Sve dok se možeš pobrinuti za problem tvog bratiæa. - Slušao je Ivanickijev odgovor kad se zaèulo kucanje na vratima. Spustio je slušalicu èim je vidio kako njegov šef stožera ulazi u prostoriju. Nije želio da Titov sazna s kim je razgovarao.
157
- Novinari se pitaju hoæeš li razgovarati s njima - reèe Titov nadajuæi se da æe to na nekoliko minuta zaokupiti njegova šefa. Zerimski je posljednji put primio lešinare, kako ih je zvao, prethodnog jutra kad su se svi pojavili da bi ga gledali kako daje svoj glas u Koskiju, dijelu Moskve u kojem se rodio. Ne bi bilo drukèije ni da se kandidirao za Predsjednika Sjedinjenih Država.
Zerimski je nevoljko kimnuo glavom i pošao za Titovom niza stube te na ulicu. Svojem je osoblju naredio da novinare nikad ne puštaju u zgradu, iz straha da æe otkriti kako je neuèinkovita i slabo opremljena njegova organizacija. To je još nešto što æe se promijeniti kad se domogne državne riznice. Èak ni svom šefu stožera nije rekao da æe ovo biti posljednji izbori u kojima æe ruski narod glasovati ako on doðe na vlast. Živo mu se fuækalo za proteste u stranim novinama i èasopisima. Vrlo brzo æe prestati kolati istoèno od Njemaèke.
Kad je Zerimski izišao na ulicu, doèekala ga je najveæa skupina novinara što ju je vidio otkako je kampanja poèela.
- Koliko ste uvjereni u pobjedu, gospodine Zerimski? - netko je viknuo prije nego što je imao priliku poželjeti im dobar dan.
- Ako pobjednik bude onaj za kojeg je glasovala veæina biraèa, ja æu biti sljedeæi Predsjednik Rusije.
- Ali predsjedavajuæi meðunarodne skupine promatraèa kaže da su ovo bili najdemokratièniji izbori u povijesti Rusije.
Zar ne prihvaæate tu prosudbu?
- Prihvatit æu je ako me proglase pobjednikom - odgovori Zerimski.
Izvjestitelji su se pristojno nasmijali njegovoj maloj dosjetki.
- Ako vas izaberu, kad æete posjetiti predsjednika Lawrencea u Washingtonu?
- Uskoro nakon što on posjeti mene u Moskvi - zaèuje se trenutni odgovor.
- Ako vi budete Predsjednik, što æe se dogoditi s èovjekom kojeg su uhitili na Trgu slobode i optužili da je kanio izvršiti atentat na vas?
- To æe odluèiti sud. Ali možete biti sigurni da æe mu se pravedno suditi.
Zerimskome je odjednom postalo dosadno. Bez upozorenja se okrenuo i nestao u zgradi, ignorirajuæi pitanja što su ih dovikivali za njim.
- Jeste li Borodinu ponudili mjesto u svom kabinetu?
- Što æete uèiniti u vezi s Èeèenijom?
158
- Hoæe li mafija biti vaš prvi cilj?
Dok se umorno penjao istrošenim starim stubama na treæi kat, odluèio je da æe to biti posljednji put što je razgovarao s novinarima, bez obzira hoæe li izgubiti ili pobijediti. Nije zavidio Lawrenceu koji je pokušavao upravljati zemljom u kojoj novinari oèekuju da se prema njima odnosi kao prema sebi ravnima. Kad je stigao u svoj ured, skljokao se u jedini udobni naslonjaè u prostoriji i usnuo, prvi put u nekoliko dana.
Kljuè se okrenuo u bravi i vrata æelije su se otvorila. Ušao je Boljèenkov, a nosio je veliku platnenu torbu i trošnu kožnatu aktovku.
- Kao što vidite, vratio sam se - reèe šef policije St Petersburga i sjedne nasuprot Connoru. - Iz toga možete zakljuèiti da želim još jedan neslužbeni razgovor. Iako moram reæi kako se nadam da æe biti malo produktivniji nego naš
posljednji susret.
Šef policije zurio je u èovjeka koji je sjedio na ležaju. Connor je izgledao kao da je u proteklih pet dana izgubio nekoliko kilograma.
- Vidim da se još niste navikli na našu nouvelle cuisine - reèe Boljèenkov pripalivši cigaretu. - Moram priznati daje doista potrebno nekoliko dana da se i najveæi ološ St Petersburga navikne na ovdašnji jelovnik. No prihvate ga kad shvate da æe ovdje provesti ostatak života, te da nema nikakve a la carte alternative. - Povukao je dim i ispuhnuo ga kroz nos. - Zapravo - nastavi - možda ste nedavno u novinama proèitali da je jedan od naših zatvorenika pojeo drugoga. No s obzirom na premalo hrane i problem pretrpanosti, mislili smo da oko toga ne treba dizati mnogo buke.
Connor se nasmiješi.
- Ah, vidim da ste ipak živi - reèe šef policije. - Dakle, moram vam reæi da je nakon našeg posljednjeg susreta bilo nekoliko zanimljivih dogaðaja, a imam osjeæaj da æe vas to zanimati. - Spustio je na pod platnenu torbu i aktovku. -
Glavni je poslužitelj u hotelu National prijavio ova dva komada prtljage jer nitko nije došao po njih.
Connor uzdigne obrvu.
- Baš kao što sam i mislio - reèe šef. - Ako æemo biti pošteni, kad smo mu pokazali vašu fotografiju, poslužitelj je potvrdio da se sjeæa kako je èovjek koji izgledom odgovara vama ostavio torbu, 159
ali se nije mogao sjetiti aktovke. Unatoè tome, mislim da vam ne treba opisivati njezinu sadržinu.
Šef policije podigne gornji dio aktovke i otkrije pušku Remington 700. Connor je zurio ravno naprijed i glumio ravnodušnost.
- Iako sam siguran da ste ranije rukovali ovakvom vrstom oružja, vjerujem da nikad niste vidjeli ovu pušku, unatoè inicijalima P.D.V. što su tako prikladno utisnuti na aktovci. Èak bi i nezreli poèetnik mogao shvatiti da su vam namjestili. - Boljèenkov povuèe dim cigarete. - CIA zacijelo misli da imamo najgluplju policiju na svijetu. Zar su makar i na trenutak povjerovali da ne znamo koji je Mitchellov pravi posao? Kulturni ataše! - otpuhne kroz nos. -
Vjerojatno misli da je Ermitaž robna kuæa. Prije nego bilo što kažete, imam još jednu vijest koja bi vas mogla zanimati. - Ponovno udahne i dopusti nikotinu da prodre do njegovih pluæa. - Viktor Zerimski je pobijedio na izborima i u ponedjeljak æe preuzeti dužnost Predsjednika.
Connor se slabašno osmjehne.
- Buduæi da ne mogu zamisliti da æe vam ponuditi mjesto u prvom redu na inauguraciji - reèe šef policije - možda je došlo vrijeme da nam isprièate svoju verziju prièe, gospodine Fitzgerald.
160
18.
Predsjednik Zerimski je šepireæi se ušao u prostoriju. Njegovi su kolege odmah ustali sa svojih mjesta oko dugog stola od hras-tovine i pljeskali sve dok nije zauzeo svoje mjesto ispod Staljinova portreta, izvuèenog iz podruma Puškinova muzeja gdje se nalazio od 1956.
Zerimski je na sebi imao tamnoplavo odijelo, bijelu košulju i crvenu svilenu kravatu. Izgledao je sasvim drukèije od ostalih muškaraca smještenih za stolom, koji su i dalje bili odjeveni u loše skrojenu odjeæu što su je nosili tijekom predizborne kampanje. Poruka je bila jasna - sljedeæeg dana svi moraju poæi krojaèu.
Zerimski je dopustio da pljesak neko vrijeme potraje, a tada je svojim kolegama domahnuo kao da su i oni samo gomila ispunjena obožavanjem.
- Iako æu službeno stupiti na dužnost tek u ponedjeljak - poène - postoje dva-tri podruèja u kojima kanim smjesta ponešto mijenjati.
Predsjednik prijeðe pogledom po onim pristašama koji su bili uz njega u teškim godinama, a uskoro æe biti nagraðeni za svoju odanost. Mnogi od njih èekali su pola svog života na taj trenutak.
Skrenuo je svoju pozornost na niskog, zdepastog muškarca koji je tupo zurio preda se. Josip Pleskov je unaprijeðen od Zerimskijeva tjelohranitelja do punopravnog èlana Politbiroa onoga dana kad je ubio trojicu muškaraca koji su pokušali izvršiti atentat na njegova šefa tijekom posjeta Ukrajini. Pleskov je imao odreðenu sjajnu vr-161
linu kakvu æe Zerimski zahtijevati od svakog ministra u vladi: sve dok razumije naredbe, on æe ih izvršavati.
- Josipe, stari moj prijatelju - reèe Zerimski. - Ti æeš biti moj ministar unutrašnjih poslova.
Nekoliko lica oko stola nastojalo je prikriti iznenaðenje ili razoèaranje; veæina je znala da su daleko bolje kvalificirani za taj posao nego bivši luèki radnik iz Ukrajine, a neki su sumnjali da zna èak i napisati "unutrašnjih". Niski, nabijeni èovjek ozareno je pogledao svog voðu, poput djeteta koje je dobilo neoèekivanu igraèku.
- Tvoja prva dužnost, Josipe, bit æe uništavanje organiziranog kriminala. Najbolji naèin da se to uèini je uhiæenje Nikolaja Ro-manova, takozvanog Cara. Jer neæe biti mjesta za careve, imperijalistièke ili neke druge, dok sam ja Predsjednik.
Dva-tri lica od onih na kojima je maloèas lebdio razoèarani izraz naglo se razvedrilo. Malo bi se tko od njih želio uhvatiti ukoštac s Nikolajem Romanovom, a nitko nije vjerovao da je Pleskov tome dorastao.
- Za što æu ga optužiti? - naivno upita Pleskov.
- Za što god želiš, od prevare do umorstva - reèe Zerimski. -Samo budi siguran da æe se optužba održati.
Pleskov je veæ djelovao pomalo zabrinuto. Bilo bi lakše da mu je šef jednostavno naredio neka ubije èovjeka.
Zerimskijev je pogled kružio stolom.
- Lave - reèe i okrene se drugom èovjeku koji mu je ostao slijepo odan. - Tebi æu dodijeliti odgovornost za drugu polovicu programa zakona i reda.
Lav Šulov je izgledao nervozno jer nije bio siguran treba li biti zahvalan za ono što æe upravo primiti.
- Ti æeš biti moj ministar pravosuða. Šulov se nasmiješi.
- Želim vam jasno staviti do znanja da trenutno na sudovima ima previše neriješenih predmeta i zbrke. Imenuj desetak ili više novih sudaca. Pazi da svi budu od onih koji su dugogodišnji èlanovi Partije. Poèni tako što æeš im objasniti da imam samo dva stava kad je rijeè o redu i zakonu: kraæa suðenja i duže kazne. U prvim danima svog predsjednikovanja svakako želim da posluži kao primjer netko koji je vrijedan toga da dospije na naslovnice, kako ne bi bilo nikakve sumnje u to kakva sudbina oèekuje one koji mi kvare raèune.
- Jeste li imali nekoga na umu, gospodine Predsjednièe?
- Da - bez oklijevanja odgovori Zerimski. - Sjetit æete se...
162
Zaèulo se tiho kucanje na vratima. Svi su se okrenuli da bi vidjeli tko se usuðuje prekinuti Predsjednikov prvi sastanak kabineta. Dmitri Titov je bešumno ušao, raèunajuæi na to da bi se Zerimski još više naljutio da ga nije prekinuo.
Predsjednik je lupkao prstima po stolu dok je Titov hodao cijelom dužinom prostorije, a zatim se sagnuo i nešto mu šapnuo u uho.
Zerimski je odmah prasnuo u smijeh. Ostali su mu se željeli pridružiti, ali su ipak, opreza radi, najprije željeli èuti šalu.
Pogledao je svoje kolege.
- Predsjednik Sjedinjenih Država je na vezi. Èini se da mi želi èestitati.
Sad su svi osjetili da se mogu pridružiti smijehu.
- Moja sljedeæa odluka u ulozi vašeg voðe je hoæu li ga pustiti da èeka... još tri godine... - svi su se još glasnije nasmijali, osim Titova - ... ili æu preuzeti poziv.
Nitko nije ponudio svoje mišljenje.
- Hoæemo li vidjeti što èovjek želi? - upita Zerimski. Svi su kimnuli glavom. Titov podigne slušalicu telefona na stolu i pruži je svom šefu.
- Gospodine Predsjednièe - reèe Zerimski.
- Ne, gospodine - odmah.se zaèuje odgovor. - Moje je ime Andy Lloyd. Ja sam predstojnik Ureda Bijele kuæe. Smijem li vas spojiti s Predsjednikom?
- Ne, ne smijete - Ijutito æe Zerimski. - Recite svom Predsjedniku neka osobno bude na liniji kad me sljedeæi put nazove, jer ne želim imati posla s kuririma. - Tresnuo je slušalicom, pa su se svi ponovno nasmijali.
- Dakle, što sam govorio? Javi se Šulov:
- Kanili ste nam reæi, gospodine Predsjednièe, tko bi trebao poslužiti kao primjer da bismo pokazali kako æe se odsad nadalje ponašati Ministarstvo pravosuða.
- Ah, da - reèe Zerimski, a osmijeh se vrati na njegove usne baš kad je telefon ponovno zazvonio.
Zerimski pokaže prema svom šefu stožera, a on digne slušalicu.
- Hoæe li biti moguæe - upita neèiji glas - razgovarati s Predsjednikom Zerimskim?
- Tko ga zove? - upita Titov.
- Tom Lawrence.
Titov pruži slušalicu svom šefu.
- Predsjednik Sjedinjenih Država - samo reèe.
163
Zerimski kimne glavom i uzme slušalicu.
- Jeste li to vi, Viktore?
- Ovdje je Predsjednik Zerimski. S kim razgovaram?
- S Tomom Lavvrenceom - reèe Predsjednik i uzdigne obrvu prema ministru vanjskih poslova i predstojniku Ureda Bijele kuæe, koji su slušali razgovor.
- Dobro jutro. Što mogu uèiniti za vas?
- Samo sam nazvao kako bih se pridružio èestitkama što ih zacijelo dobivate nakon vaše impresivne - Lavvrence je želio reæi "neoèekivane", ali je Ministarstvo vanjskih poslova bilo protiv toga -pobjede. Vrlo tijesna pobjeda. No svi koji se bave politikom katkad imaju taj problem.
- To nije problem kakvog æu ja ponovno imati - reèe Zerimski.
Lavvrence se nasmijao pretpostavivši da je to trebalo biti duhovito. Ne bi to uèinio da je mogao vidjeti ukoèene izraze lica onih koji su sjedili za kabinetskim stolom u Kremlju.
Lloyd šapne:
- Nastavite.
- Prvo što bih želio jest da vas malo bolje upoznam, Viktore.
- Onda æete morati poèeti time da shvatite kako me samo moja majka zove imenom.
Lawrence pogleda bilješke raširene na njegovu stolu. Pogled mu se zaustavi na Zerimskijevu punom imenu, Viktor Leonidoviè. Podcrtao je "Leonidoviè", ali Larry Harrington odmahne glavom.
- Isprièavam se - reèe Lawrence. - Kako biste željeli da vam se obraæam?
- Isto onako kako biste vi oèekivali da vam se obraæa netko koga ne poznajete.
Iako su mogli èuti samo jednu stranu razgovora, oni koji su sjedili oko stola u Moskvi uživali su u prvoj razmjeni rijeèi dvojice voða. Oni u Ovalnom uredu nisu.
- Pokušajte drukèijim pristupom, gospodine Predsjednièe - predloži ministar vanjskih poslova, šakom pokrivši slušalicu.
Tom Lavvrence spusti pogled na pripremljena pitanja Andvja Llovda i preskoèi jednu stranicu.
- Nadao sam se da æemo uskoro naæi priliku za susret. Kad veæ razmišljam o tome - doda - prilièno je èudno da se dosad nismo sreli.
- To uopæe nije èudno - reèe Zerimski. - Kad ste posljednji put posjetili Moskvu, u lipnju, vaše veleposlanstvo je meni i mojim
164
kolegama zaboravilo poslati pozivnicu na veèeru što su je priredili vama u èast.
Oko stola se èulo mrmljanje podrške.
- Pa, siguran sam da znate kako je èovjek na takvim putovanjima uglavnom prepušten svojim mjesnim službenicima...
- Zanimat æe me koje æete od tih službenika zamijeniti nakon što su tako loše procijenili situaciju. - Zerimski zastane.
- Možda æete poèeti s vašim veleposlanikom.
Uslijedila je još jedna duga stanka dok su tri muškarca u Ovalnom uredu pregledavala pitanja što su ih tako savjesno pripremili. Dosad nisu uspjeli predvidjeti nijedan Zerimskijev odgovor.
- Uvjeravam vas - doda Zerimski - da neæu dopustiti nijednom od mojih službenika, mjesnih ili nekih drugih, da zanemaruju moje osobne želje.
- Sretan èovjek - reèe Lawrence ne trudeæi se oko pripremljenih odgovora.
- Sreæa nije faktor koji uzimam u obzir - reèe Zerimski. - Pogotovo kad je rijeè o mojim protivnicima.
Èinilo se da Larrvja Harringtona poèinje obuzimati oèaj, ali je Andy Lloyd na papir naèrèkao pitanje i gurnuo ga Predsjedniku pod nos. Lawrence kimne glavom.
- Možda bismo trebali pokušati dogovoriti skori susret kako bismo se mogli malo bolje upoznati?
Tri èovjeka u Bijeloj kuæi èekali su da ponuda bude grubo odbijena.
- O tome æu ozbiljno razmisliti - reèe Zerimski na svaèije èuðenje, na oba kraja. - Zašto ne biste gospodinu Llovdu rekli neka stupi u vezu s drugom Titovom, èija je dužnost organizirati moje susrete sa stranim vodama?
- Svakako æu to uèiniti - reèe Lavvrence osjeæajuæi olakšanje. - Zamolit æu Andvja Llovda da iduæih dana nazove gospodina Titova.
Lloyd naèrèka još jednu reèenicu i pruži je Predsjedniku. Glasila je: "I dakako, rado æu posjetiti Moskvu."
- Zbogom, gospodine Predsjednièe - reèe Zerimski.
- Zbogom... gospodine Predsjednièe - odgovori Lavvrence. Kad je Zerimski spustio slušalicu, zaustavio je neizbježni pljesak tako što se brzo okrenuo svom šefu stožera i rekao:
- Kad Lloyd nazove, predložit æe da posjetim Washington. Prihvati ponudu.
Njegov je šef stožera djelovao iznenaðeno.
165
- Èvrsto sam odluèio - reèe Predsjednik okrenuvši se svojim kolegama - da Lawrence mora što prije shvatiti s kakvim èovjekom ima posla. Što je još važnije, želim da to sazna i amerièka javnost.
- Spojio je prste pred sobom. - Namjeravam poèeti tako što æu se pobrinuti da Lawrenceov Zakon o smanjenju naoružanja doživi poraz u Senatu. Ne mogu se sjetiti boljeg božiènog dara za... Toma. Ovaj put im je dopustio da mu kratko zaplješæu, a potom ih je zamahom ruke utišao.
- No zasad se moramo vratiti našim domaæim problemima koji su daleko hitniji. Vidite, vjerujem da je važno naše vlastite graðane upoznati s odluènošæu njihova novog voðe. Želim im pružiti primjer koji neæe ostaviti nikakvu sumnju u to kako se kanim ponašati prema onima koji mi se suprotstavljaju.
Svi su èekali da èuju koga je Zerimski izabrao za tu èast.
Pogledao je svog novoimenovanog ministra pravosuða.
- Gdje je taj mafijin ubojica koji je pokušao atentat na mene?
- Zatvoren je u St Petersburgu - reèe Šulov. - Pretpostavljam da æete htjeti da ondje provede ostatak života.
- Ni sluèajno - reèe Zerimski. - Doživotni zatvor je preblaga kazna za tako okrutnog zloèinca. To je idealna osoba za suðenje. Od njega æemo napraviti naš prvi javni primjer.
- Bojim se da policija nije uspjela naæi nikakve dokaze da je on...
- Onda ih stvorite - reèe Zerimski. - Nitko neæe vidjeti suðenje, osim lojalnih èlanova Partije.
- Razumijem, gospodine Predsjednièe - reèe novi ministar pravosuða. Oklijevao je. - Što ste imali na umu?
- Brzo suðenje kojem æe predsjedavati jedan od naših novih sudaca, a porotu æe saèinjavati iskljuèivo partijski dužnosnici.
- A presuda, gospodine Predsjednièe?
- Smrtna kazna, dakako. Èim donesete presudu, obavijestit æete medije da æu ja biti nazoèan prilikom pogubljenja.
- A kad æe to biti? - upita ministar pravosuða zapisujuæi svaku Zerimskijevu rijeè.
Predsjednik prelista svoj rokovnik i poène tražiti slobodnih petnaest minuta.
- U osam sati ujutro sljedeæeg petka. Sada, nešto daleko važnije, moji planovi za buduænost oružanih snaga. -
Nasmiješio se generalu Borodinu koji mu je sjedio s desne strane i dosad nije otvorio usta.
- Za vas, zamjenice Predsjednika, najveæa nagrada...
166
19.
Dok je bio zarobljenik u logoru Nan Dinh, Connor je razvio sustav brojenja dana u zarobljeništvu.
Svakog jutra u pet sati pojavio bi se stražar Vijetkonga sa zdjelicom riže u mnogo vode - njegov jedini dnevni obrok.
Connor bi izvadio jedno zrno riže i stavio ga u jedan od sedam štapova od bambusa od kojih se sastojao njegov ležaj.
Svakog bi tjedna jedno od sedam zrna premjestio na gredu iznad njegova kreveta, a potom bi pojeo preostalih šest.
Svaka èetiri tjedna uzeo bi jedno zrno s grede iznad kreveta i stavio ga izmeðu dasaka ispod kreveta. Onog dana kad su on i Chris Jackson pobjegli iz logora, Connor je znao da je u zarobljeništvu proveo jednu godinu, pet mjeseci i dva dana.
No ležeæi na ležaju u æeliji bez prozora u zloglasnom zatvoru, èak ni njemu nije padao na pamet sustav kojim bi mogao bilježiti koliko vremena ondje boravi. Šef policije ga je veæ dvaput posjetio, ali je otišao praznih ruku. Connor se poèeo pitati koliko æe još vremena proæi prije nego što mu dojadi jednostavno ponavljanje imena i nacionalnosti te traženja da vidi svog veleposlanika. Nije morao dugo èekati. Samo nekoliko trenutaka nakon što je Boljèenkov po drugi put izišao iz njegove æelije, upala su tri èovjeka koji su mu priredili doèek onoga dana kad je stigao.
Dvojica su ga povukla s ležaja i bacila na stolicu što ju je maloèas zauzimao šef policije. Izvili su mu ruke iza leda i stavili mu lisièine.
Tada je Connor prvi put ugledao ubojitu britvu. Dok su ga dvojica držala, treæi mu je u samo èetrnaest poteza hrðavom oštricom
167
obrijao svu kosu s glave, a takoðer i prilièno mnogo kože. Nije gubio vrijeme na nanošenje sapuna i vode. Krv je nastavila teæi niz Connorovo lice i natapati mu košulju još dugo nakon što su ga ostavili skljokanog na stolici.
Sjetio se rijeèi šefa policije kad ga je prvi put vidio:
- Ne vjerujem u muèenje; to nije moj stil.
Na koncu je zaspao, ali nije znao odrediti kako dugo. Sljedeæe èega se sjeæa bilo je da su ga povukli s poda, bacili natrag na stolicu i po drugi put èvrsto držali.
Treæi je èovjek britvu zamijenio dugom, debelom iglom, te je istom nježnošæu što ju je pokazao kao brijaè istetovirao broj "12995" na zatvorenikovo lijevo zapešæe. Oèito nisu vjerovali u imena kad bi èovjek došao na stan i hranu u njihov zatvor.
Kad su se vratili i treæi put, grubo su ga podigli s poda i gurnuli iz æelije u dugi, mraèni hodnik. U takvim je trenucima želio da uopæe nema mašte. Nastojao je ne misliti na ono što mu možda spremaju. Natpis na njegovoj Medalji èasti opisivao je poruènika Fitzgeralda kao neustrašivog u voðenju svojih ljudi, kako je spasio kolegu èasnika, te je na izuzetan naèin pobjegao iz sjevernovijet-namskog logora ratnih zarobljenika. No Connor je znao da nikad nije upoznao neustrašivog èovjeka. U Nan Dinhu je izdržao jednu godinu, pet mjeseci i dva dana - ali tada je imao samo dvadeset dvije godine, a kad imaš dvadeset dvije godine, vjeruješ da si besmrtan.
Kad su ga gurnuli iz hodnika na jutarnje sunce, prvo što je Connor vidio bila je skupina zatvorenika koji su gradili vješala. Sad ima pedeset jednu godinu. Nitko mu ne mora reæi da nije besmrtan.
Kad se Joan Bennett tog ponedjeljka javila na posao u Lang-leyju, toèno je znala koliko je dana od svoje osmomjeseène kazne veæ odslužila, jer bi svake veèeri, trenutak prije odlaska od kuæe, nahranila svoju maèku i prekrižila još jedan dan na kalendaru što je visio na kuhinjskom zidu.
Ostavila je automobil na zapadnom parkiralištu i zaputila se ravno u knjižnicu. Kad se upisala u dnevnik rada, metalnim se stubištem spustila u odjel za izvještaje. Sljedeæih æe devet sati, samo s pauzom za jelo u ponoæ, na e-mailu išèitavati najnoviju hrpu novinskih izvadaka sa Srednjeg istoka. Njezin je glavni zadatak da traži bilo kakvo spominjanje Sjedinjenih Država i, ako je rijeè o neèemu važnom, elektronièki ga kopirati, srediti i e-mailom poslati 168
svom šefu na treæem katu, koji æe razmisliti o posljedicama toga u primjerenije doba dana iduæeg jutra. To je bio mukotrpan, zatupljujuæi rad. Veæ je nekoliko puta razmislila o otkazu, ali nije željela Gutenburgu priuštiti to zadovoljstvo.
Malo prije ponoænog odmora Joan je opazila naslov u novinama Istanbul News. "Suðenje za mafijina ubojicu". Još
uvijek je o mafiji razmišljala samo kao o talijanskoj organizaciji, te se iznenadila kad je otkrila da èlanak govori o južnoafrièkom teroristu kojemu æe suditi za pokušaj atentata na novog ruskog Predsjednika. Preskoèila bi daljnji tekst da nije vidjela crtež optuženog èovjeka.
Joanino je srce poèelo lupati dok je pažljivo èitala podulji èlanak Fatime Kusmann, dopisnika Istanbul Newsa za istoènu Europu. Izvjestiteljica je tvrdila da je sjedila kraj profesionalnog ubojice tijekom skupa u Moskvi pred kojim je Zerimski održao govor.
Ponoæ je prošla, ali je Joan ostala za svojim stolom.
Dok je Connor stajao u zatvorskom dvorištu i zurio u napola dovršena vješala, stigao je policijski automobil, a jedan od grubijana gurnuo ga je na stražnje sjedalo. Iznenadio se kad je ondje ugledao šefa policije. Boljèenkov je jedva prepoznao izmoždenog èovjeka obrijane glave.
Nijedan od njih dvojice nije govorio dok je automobil kroz dvorišna vrata izlazio iz zatvora. Vozaè je skrenuo desno i vozio obalom Neve toèno pedeset kilometara na sat. Prešli su tri mosta prije nego što su skrenuli desno i prešli èetvrti kojim æe stiæi u središte grada. Dok su prelazili rijeku, Connor je kroz prozor zurio u bli-jedozelenu palaèu Ermitaža.
Nije mogla biti u veæoj suprotnosti sa zatvorom kojeg je upravo napustio. Pogledao je prema vedrom plavom nebu, a zatim opet ljude koji su hodali ulicama. Kako su ga brzo uèinili svjesnim toga koliko cijeni svoju slobodu. Kad su stigli na južnu obalu rijeke, vozaè je skrenuo desno te su se nakon nekoliko stotina metara zaustavili ispred Palaèe pravde. Vrata automobila otvorio je policajac koji ih je èekao. Èak da je Connor i pomislio na bijeg, zacijelo bi se predomislio zbog drugih pedeset policajaca na ploèniku/Oblikovali su dugi kordon dok se uspinjao stubištem što je vodilo u golemu kamenu zgradu.
Odveli su ga do prijamnog stola gdje mu je policajac pritisnuo lijevu ruku na pult, pogledao njegovo zapešæe i u svoju knjigu upisao broj "12995". Zatim su ga poveli mramorom poploèanim hodnikom prema masivnim hrastovim vratima.
Kad im se približio na
169
nekoliko koraka, vrata su se naglo širom otvorila i on je ušao u krcatu sudnicu.
Preletio je pogledom preko mora lica i bilo je oèito da su èekali njega.
Joan je u kompjutor utipkala rijeèi pokušaj atentata na Zerim-skoga i pritisnula tipku za traženje. Èinilo se da se svi novinski izvještaji slažu u jednome: da se èovjek kojeg su uhitili na Trgu slobode zove Piet de Villiers, te da je on južnoafrièki unajmljeni ubojica kojeg je ruska mafija angažirala da izvrši atentat na Zerimskoga. Puška što su je pronašli meðu njegovim stvarima bila je identièna onoj upotrijebljenoj za atentat na Ricarda Guzmana, predsjednièkoga kandidata u Kolumbiji, dva mjeseca ranije.
Joan je skenirala crtež de Villiersa iz turskih novina i uveæala ga dok nije ispunjavao cijeli ekran. Potom je uokvirila oèi i uveæala ih do prirodne velièine. Sad je bila sigurna koji je pravi identitet èovjeka kojemu æe uskoro suditi u St Petersburgu.
Joan je pogledala na sat. Nekoliko minuta iza dva. Podigla je slušalicu i okrenula broj što ga je znala napamet.
Nekoliko je puta zvonilo dok se nije javio pospani glas.
- Tko je to? Joan samo reèe:
- Važno je da se vidimo. Bit æu kod tebe za malo više od sat vremena - i spusti slušalicu.
Nekoliko trenutaka kasnije još je nekoga probudila zvonjava telefona. Pažljivo je slušao, a tada reèe:
- Samo æemo morati za nekoliko dana ubrzati naš prvobitni plan.
Connor je stajao u ograðenom prostoru i promatrao sudnicu. Njegov se pogled najprije zaustavio na poroti. Dvanaest dobrih i poštenih ljudi? Teško. Nijedan od njih nije èak ni pogledao prema njemu. Pretpostavljao je da nije trebalo dugo da ih zaprisegnu, te da neæe biti nikakvih zahtjeva za izuzeæem.
Svi su u sudnici ustali kad je kroz pokrajnja vrata ušao muškarac u dugoj crnoj halji. Sjeo je u veliki kožnati naslonjaè u sredini uzdignutog podija, ispod velikog portreta predsjednika Zerimskoga.
170
Sudski je službenik ustao sa svog mjesta i glasno proèitao optužnicu, na ruskom jeziku. Connor je jedva uspijevao pratiti postupak, a sigurno je da ga nisu pitali smatra li se krivim. Službenik je ponovno sjeo, a visoki muškarac mrka izgleda i srednjih godina ustao je s klupe toèno ispod suca i poèeo se obraæati poroti.
Držeæi se za suvratke svog sakoa, tužitelj je proveo ostatak jutra u opisivanju dogaðaja koji su doveli do uhiæenja optuženika. Isprièao je poroti da je de Villiers viðen kako nekoliko dana prati Ze-rimskoga prije nego što su ga uhitili na Trgu slobode. Te kako je puška kojom je optuženi namjeravao ubiti njihovog voljenog Predsjednika pronaðena meðu njegovim osobnim stvarima u hotelskom predvorju.
- Taština æe skupo stajati optuženika - rekao je tužitelj. - Na aktovki u kojoj se nalazilo oružje jasno su bili otisnuti njegovi inicijali. Još ga više tereti komadiæ papira pronaðen u toaletnoj torbici optuženika - nastavio je tužitelj - a koji potvrðuje prijenos jednog milijuna amerièkih dolara na šifrirani raèun u Ženevi.
Ponovno je poroti pružio priliku da prouèi taj dokaz. Tužitelj je dalje nastavio hvaliti marljivost i sposobnost policije St Peters-burga u spreèavanju podlog èina, te njezinu profesionalnost prilikom hvatanja zloèinca koji ga je kanio poèiniti.
Dodao je da nacija duguje veliku zahvalnost Vladimiru Boljèenkovu, gradskom šefu policije. Nekoliko je èlanova porote kimnulo glavom u znak slaganja.
Tužitelj je svoj monolog završio rekavši poroti da optuženik nije htio odgovoriti kad god su ga pitali je li ga mafija unajmila i platila mu da izvrši atentat.
- Sami morate izvuæi zakljuèak iz njegove šutnje - rekao je. - Moj je zakljuèak da, nakon što ste èuli dokaze, možete donijeti samo jednu presudu, i odrediti samo jednu kaznu.
Ovlaš se osmjehnuo sucu i vratio na svoje mjesto.
Connor je pogledao po sudnici da bi vidio koga su izabrali kao njegova branitelja. Pitao se kako æe njegov odvjetnik izvršiti taj zadatak kad se nisu èak ni upoznali.
Sudac je kimnuo glavom prema drugom kraju klupe i jedan je mladi èovjek, koji je izgledao kao da je tek stigao s pravnog fakulteta, ustao da bi se obratio sudu. Nije se uhvatio za suvratke sakoa dok je gledao prema sudaèkoj klupi, niti se nasmiješio sucu, nije se èak ni poroti obratio.
- Moj se klijent ne želi braniti - jednostavno je rekao, a onda je sjeo.
171
Sudac je kimnuo glavom, a potom se okrenuo predsjedniku porote, èovjeku ozbiljna izgleda koji je toèno znao što se od njega oèekuje. Ustao je sa svog mjesta kao da mu je netko dao znak.
- Nakon što ste poslušali dokaze u ovom sluèaju, gospodine predsjednièe, kakav ste donijeli pravorijek?
- Kriv je - rekao je èovjek, izgovorivši kratki tekst svoje uloge a da ga nije trebalo poticati, bez konzultiranja s nekim drugim èlanom porote.
Sudac je prvi put pogledao Connora.
-Buduæi daje porota jednoglasno donijela pravorijek, ja moram samo odrediti kaznu. A po statutu postoji samo jedna kazna za vaš zloèin. - Zastao je, bezizražajno se zagledao u Connora i rekao:
- Osuðujem vas na smrt vješanjem. - Sudac se okrenuo branitelju.
- Želite li se žaliti na odluku o kazni? - retorièki je pitao.
- Ne, gospodine - zaèuo se trenutni odgovor.
- Pogubljenje æe se obaviti u petak, u osam sati ujutro. Connor se èudio jedino tome što æe èekati do petka da ga objese.
Prije no što je otišla, Joan je ponovno provjerila nekoliko èlanaka. Datumi su se toèno poklapali s Connorovim putovanjima u inozemstvo. Najprije putovanje u Kolumbiju, a zatim odlazak u St Petersburg. Bilo je to, navodeæi jednu od Connorovih omiljenih maksima, jednostavno previše koincidencija.
U tri ujutro Joan je veæ bila malodušna i iscrpljena. Neæe joj biti lako reæi Maggie kakvi su rezultati njezina istraživanja. I ako se u St Petersburgu doista sudi Connoru, ne smije se gubiti ni trenutka, jer su turske novine stare veæ dva dana.
Joan je iskljuèila kompjutor, zakljuèala stol i nadala se da njezin šef neæe opaziti daje njegov e-mail gotovo prazan.
Pošla je stubištem gore do prizemlja, uvukla svoju magnetsku propusnicu u kontrolni ureðaj i prošla kraj nekolicine djelatnika koji su dolazili u ranoju-tarnju smjenu.
Joan je izvezla svoj novi novcati automobil s parkirališta i kroz velika ulazna vrata, a potom je skrenula na istok Autocestom Goer-gea Washingtona. Na cesti se još uvijek mjestimice nalazio sloj leda zaostao od oluje prethodne veèeri, a ekipe za èišæenje cesta radile su kako bi to sredile prije jutarnje prometne gužve. Inaèe je voljela voziti pustim washingtonskim ulicama u rano jutro, kraj velièanstvenih spomenika podignutih u èast nacionalne povijesti. U
172
školi u St Paulu tiho je sjedila u prvim redovima dok im je uèiteljica prièala o Washingtonu, Jeffersonu, Lincolnu i Rooseveltu. Divljenje spram tih herojskih liènosti raspirivalo je njezinu ambiciju da radi u javnoj službi.
Pošto je na Sveuèilištu Minnesote završila studij upravljanja, ispunila je prijavnice za posao u FBI-u i u CIA-i. Obje su je agencije pozvale na razgovor, ali èim je vidjela Connora Fitzgeralda, otkazala je razgovor u FBI-u. Tu je bio èovjek koji se vratio iz besmislenog rata s odlièjem što ga nikad nije spominjao, te koji je nastavio služiti svojoj zemlji bez fanfara ili priznanja. Ako je katkad te misli povjerila Connoru, samo bi se nasmijao i rekao joj da je sentimentalna. No Tom Lawrence je imao pravo kad je Connora opisao kao jednog od neopjevanih narodnih heroja. Joan æe predložiti Maggie neka odmah stupi u kontakt s Bijelom kuæom buduæi da je zapravo Lawrence zamolio Connora neka preuzme taj zadatak.
Joan je nastojala srediti svoje misli u neki logièni slijed kad ju je veliki zeleni kamion s pijeskom pretekao s vanjske strane i poèeo se prebacivati u njezinu traku nekoliko trenutaka prije nego što ju je sasvim pretekao. Pritisnula je koènice, ali kamion se nije odmaknuo kako je oèekivala. Pogledala je u retrovizor i pomaknula se u središnju traku.
Kamion joj je odmah preprijeèio put i prisilio je da naglo skrene u lijevu traku.
Joan je morala u trenutku odluèiti hoæe li pritisnuti koènice ili æe pokušati ubrzati i preteæi neopreznog vozaèa. Još je jednom pogledala u retrovizor, ali se ovaj put užasnula kad je vidjela kako joj se velikom brzinom približava veliki crni mercedes. Pritisnula je papuèicu gasa baš kad je autocesta skretala lijevo kraj Spout Runa. Maleni je passat odmah reagirao, ali je kamion takoðer ubrzao, a ona nije imala dovoljno zaleta da ga protekne.
Joan nije imala drugog izbora nego da se pomakne još više lijevo, gotovo na središnji dio autoceste. Pogledala je u retrovizor i vidjela da }& mercedes takoðer skrenuo lijevo i sad se sasvim približio njezinom stražnjem odbojniku.
Osjeæala je kako joj srce lupa. Zar kamion i automobil rade zajedno? Pokušala je usporiti, ali se mercedes sve više približavao njenom stražnjem odbojniku. Joan je ponovno pritisnula papuèicu gasa i njen je automobil pojurio naprijed.
Znoj joj se cijedio niz èelo i u oèi kad je stigla tik do kamiona, ali iako je papuèicu gasa pritisnula sasvim do poda, jednostavno ga nije mogla preteæi. Pogledala je u kabinu kamiona i pokušala privuæi vozaèevu pozornost, ali je on ignorirao njezino mahanje i neumoljivo centimetar po centimetar pomicao kamion ulijevo, prisilja-173
vajuæi je da uspori i opet doðe iza njega. Pogledala je u retrovizor: mercedes se još više približio.
Pogledala je naprijed i ugledala kako se podiže stražnja stranica kamiona, a pijesak se poèeo prosipati po cesti. Joan je nagonski pritisnula koènicu, ali je izgubila kontrolu nad malenim automobilom, te je vozilo kliznulo preko ledom pokrivene autoceste i poletjelo niz travnati nasip prema rijeci. Tresnulo je u vodu poput plosnatog kamena, trenutak plutalo, a zatim nestalo iz vida. Ostali su samo tragovi klizanja na nasipu i nekoliko mjehuriæa. Kamion s pijeskom vratio se u srednju voznu traku i nastavio vožnju prema Washingtonu. Trenutak kasnije mercedes je dao znak svjetlima, pretekao kamion i pojurio naprijed.
Dva automobila što su vozila prema uzletištu Dulles zaustavila su se na središnjem dijelu autoceste. Jedan je vozaè iskoèio i kliznuo niz nasip do rijeke da bi vidio može li pomoæi, ali kad je stigao do vode, više nije bilo ni traga automobilu. Vidjeli su se samo tragovi na snijegu i mjehuriæi u vodi. Drugi je vozaè zapisao registraciju kamiona s pijeskom. Dao ju je prvom policajcu koji je stigao na mjesto nesreæe, a on ju je utipkao u svoj kompjutor u automobilu. Nakon nekoliko sekundi èovjek se namrštio.
- Jeste li sigurni da ste toèno zapisali broj, gospodine? - pitao je. - Washingtonska prometna policija nema podataka o takvom vozilu.
Kad su Connora ubacili na stražnje sjedalo automobila, ondje ga je ponovno èekao šef policije. Kad je vozaè krenuo natrag prema zatvoru, Connor nije mogao odoljeti porivu da Boljèenkovu ne postavi pitanje.
- Zbunjuje me zašto èekaju do petka da me objese.
- Malo sreæe, zapravo - reèe šef policije. - Èini se da je naš voljeni Predsjednik inzistirao na tome da osobno gleda smaknuæe.
- Boljèenkov povuèe dim iz cigarete. - A nema slobodnih petnaest minuta sve do petka ujutro. Connor se kiselo osmjehne.
- Drago mije što ste napokon progovorili, gospodine Fitzgerald
- nastavi šef policije. - Jer mislim da je vrijema da vam kažem kako postoji i druga moguænost.
174
20.
Mark Twain je jednom za nekog svog prijatelja rekao:
"Ako se ne pojavi na vrijeme, znat æete da je mrtav."
Kad je èetiri ujutro došlo i prošlo, Maggie je svakih nekoliko minuta pogledavala na sat. Oko èetiri i pol poèela se pitati nije li bila tako pospana kad je Joan nazvala da je pogrešno shvatila ono što je rekla.
U pet sati Maggie je zakljuèila da bi sad veæ trebala nazvati Joan kod kuæe. Nije bilo odgovora, samo uporna zvonjava. Zatim je pokušala nazvati telefon u njezinu automobilu, a ovaj put je dobila poruku: Ovaj je broj privremeno nedostupan. Molim vas, pokušajte kasnije.
Maggie je poèela šetkati oko kuhinjskog stola, a bila je sigurna da Joan ima neke vijesti o Connoru. Zasigurno je nešto važno jer je inaèe ne bi probudila u dva ujutro. Je li možda stupio u vezu s njom? Zna li ona gdje se on nalazi? Hoæe li joj moæi reæi kad se vraæa kuæi? U šest ujutro Maggie je zakljuèila da je rijeè o hitnom sluèaju. Ukljuèila je televizor da provjeri toèno vrijeme. Na ekranu se pojavilo lice Charlieja Gibsona.
- Tijekom sljedeæih sat vremena govorit æemo o božiènim ukrasima u èijoj izradi mogu i djeca sudjelovati. Ali najprije æe vas Kevin Nevvman upoznati s jutarnjim vijestima.
Maggie je šetkala po kuhinji dok je Ann Compton predviðala da Predsjednikov Zakon o smanjenju nuklearnog, biološkog, kemij-175
skog i konvencionalnog naoružanja sigurno neæe proæi u Senatu nakon što je Zerimski izabran za ruskog vodu.
Maggie se pitala treba li prekršiti životno pravilo i pokušati nazvati Joan u Langlevju kad je ispod slike Kena Newmana krenula obavijest: U prometnoj nesreæi na Autocesti Georgea Washingtona sudjelovali su kamion s pijeskom i volkswagen - pretpostavlja se da se vozaè automobila utopio. Pojedinosti u Vijestima oèevica u 6.30. Rijeèi su se vukle preko donjeg dijela ekrana i nestale.
Maggie je pokušala pojesti zdjelu kukuruznih pahuljica dok su se na televizoru smjenjivale ranojutarnje vijesti. Na ekranu se pojavio Andy Lloyd i najavio da æe predsjednik Zerimski službeno posjetiti Washington malo prije Božiæa.
- Predsjednik se obradovao toj vijesti - govorio je izvjestitelj -i nada se da æe to uvjeriti voðe Senata da novi ruski Predsjednik želi ostati u prijateljskim odnosima s Amerikom. Meðutim, voða veæine u Senatu rekao je da æe èekati dok se Zerimski ne obrati...
Kad je Maggie èula lagani udarac po otiraèu, izišla je u hodnik, podigla sedam omotnica što su ležale po podu i pregledala ih dok se vraæala u kuhinju. Èetiri su bile za Connora, a ona nikad nije otvarala njegova pisma dok je bio na putu. U jednoj se nalazio Pepeo raèun; na jednoj se nalazio poštanski žig Chicaga i slovo "e" u rijeèi "Maggie" bilo je nakrivljeno, a to znaèi da je to mogla biti jedino božièna èestitka Declana O'Casevja. Na posljednjoj se omotnici nalazio prepoznatljivi rukopis njezine kæeri. Odložila je druga pisma u stranu i otvorila Tarino.
Draga majko,
samo ti želim potvrditi da Stuart u petak dolazi u Los Angeles. Kanimo se na nekoliko dana odvesti u San Francisco, a zatim æemo petnaestoga letjeti za Washington.
Maggie se nasmiješi.
Oboje se radujemo tome što æemo Božiæ provesti s tobom i tatom. Nije me nazvao, pa pretpostavljam da se još nije vratio.
Maggie se namršti.
Primila sam pismo od Joan, a èini se da baš ne voli svoj novi posao. Pretpostavljam da joj, kao i svima nama, nedostaje tata. Kaže mi da je kupila seksi novi volkswagen...
Maggie je po drugi put proèitala reèenicu prije nego što joj je ruka poèela drhtati.
176
- O, moj Bože. O, ne! - glasno izusti. Pogleda na sat: šest i dvadeset. Na televiziji je Lisa McRee držala lanac izraðen od božikovine i bobica.
- Božièni ukrasi u èijoj izradi mogu sudjelovati i djeca - vedro je rekla. - Sad prelazimo na temu božiènih stabalca.
Maggie je prebacila na Kanal 5. Drugi je izvjestitelj nagaðao hoæe li planirani Zerimskijev posjet utjecati na voðe u Senatu prije glasovanja o Zakonu o smanjenju naoružanja.
- Hajde, hajde - reèe Maggie. Napokon je izvjestitelj rekao:
- A sada imamo nešto više o prometnoj nesreæi na Autocesti Ge-orgea Washingtona. Uživo prenosimo izvještaj naše izvjestiteljice s mjesta dogaðaja, Liz Fullerton.
-Hvala, Julie. Stojim na središnjem dijelu Autoceste Georgea Wa-shingtona gdje se jutros oko tri i petnaest dogodila teška prometna nesreæa. Ranije sam intervjuirala oèevica koji je za Kanal 5 isprièao što je vidio.
Kamera je prikazala èovjeka koji oèito nije oèekivao da æe tog jutra biti na televiziji.
- Vozio sam prema Washingtonu - rekao je izvjestiteljici - kad je taj kamion s pijeskom istresao svoj teret na autocestu, stoje zanijela automobil iza njega i vozaè je izgubio kontrolu nad vozilom. Automobil je kliznuo na drugu stranu ceste, niz nasip i u Potomac.
Kamera se okrenula i prikazala rijeku, te policijske ronioce, a zatim se vratila na izvjestiteljicu.
- Èini se da nitko nije sasvim siguran što se dogodilo - nastavila je. - Èak je moguæe da je vozaè kamiona s pijeskom, koji sjedi visoko u svojoj kabini, nastavio vožnju posve nesvjestan onoga što se dogodilo.
- Ne! Ne! - vrisne Maggie. - Neka to ne bude ona!
- Iza mene možete vidjeti policijske ronioce. Veæ su pronašli vozilo, navodno volkswagen passat. Nadaju se da æe ga u roku od sat vremena izvuæi na površinu. Identitet vozaèa još uvijek nije poznat.
- Ne, ne, ne - ponovi Maggie. - Molim te, Bože, ne Joan.
- Policija moli da se javi vozaè crnog mercedesa, koji je možda bio oèevidac nesreæe, kako bi im pomogao u istrazi.
Nadamo se da æemo za sat vremena imati više podataka, a do tada...
Maggie je potrèala u hodnik, pograbila kaput i izjurila iz kuæe. Uskoèila je u automobil i s olakšanjem odahnula kad je motor stare toyote gotovo trenutno oživio. Polako je izišla na Avon Place, a 177
zatim ubrzala niz Dvadeset devetu ulicu, pa istoèno Ulicom M prema autocesti.
Da je pogledala u retrovizor, vidjela bi maleni plavi ford koji se okrenuo na cesti i pošao za njom. Putnik na prednjem sjedalu utipkao je telefonski broj kojeg nema u imeniku.
- Gospodine Jackson, lijepo je od vas što ste me ponovno došli posjetiti.
Jacksona je zabavljala kiæena ljubaznost Nikolaja Romanova, pogotovo jer bi se iz toga moglo pogrešno zakljuèiti da je imao moguænost izbora.
Prvi je sastanak održan na Jacksonov zahtjev, i oèito ga nisu držali "gubitkom vremena", jer Sergej još uvijek trèi naokolo na obje noge. Svaki je sljedeæi sastanak bio na poziv Romanova koji je Jacksona želio upoznati sa svojim najnovijim planovima.
Car je utonuo u svoj naslonjaè, a Jackson je opazio uobièajenu èašicu bezbojne tekuæine na stoliæu kraj njega. Sjeæao se starèeve reakcije u jedinoj prilici kad je postavio pitanje, pa je èekao da on progovori.
- Bit æe vam drago èuti, gospodine Jackson, da je, uz izuzetak jednog problema što ga još treba riješiti, sve sreðeno za uspješan bijeg vašega kolege. Sad nam je još samo potrebno da gospodin Fitzgerald pristane na naše uvjete. Ukoliko ne bude mogao pristati, ništa ne mogu uèiniti da sprijeèim njegovo smaknuæe sutra ujutro. - Romanov je govorio bez traga osjeæaja. - Dopustite mi da vas upoznam s onim što smo dosad isplanirali, ukoliko on odluèi pristati. Siguran sam da æe se vaše mišljenje, kao bivšeg zamjenika direktora CIA-e, pokazati korisnim.
Starac pritisne dugme na naslonu za ruke svog naslonjaèa pa su se odmah otvorila vrata na drugom kraju prostorije. U
sobu je ušao Aleksej Romanov.
- Vjerujem da poznajete mog sina - reèe Car.
Jackson pogleda prema èovjeku koji ga je uvijek pratio na njegovim putovanjima u Zimski dvorac, ali je rijetko kada govorio. Kimne glavom.
Mladi èovjek gurne u stranu prekrasnu tapiseriju iz èetrnaestog stoljeæa što je prikazivala Bitku za Flandriju. Iza nje nalazio se veliki televizor. Ravni srebrni ekran nije se uklapao u tako velièanstveno okruženje, ali to je vrijedilo i za vlasnika i za njegove pomoænike, pomislio je Jackson.
178
Na ekranu se najprije pojavila slika snimljena ispred zatvora. Aleksej Romanov pokaže ulaz u zatvor.
- Oèekuje se da æe Zerimski stiæi u zatvor u sedam i pedeset. Bit æe u treæem od sedam automobila, a uæi æe kroz sporedna vrata dvorišta smještena ovdje. - Njegov se prst pomaknuo preko ekrana. - Doèekat æe ga Vladimir Boljèenkov i otpratiti u glavno dvorište gdje æe se izvršiti pogubljenje. U sedam i pedeset dva...
Mladi je Romanov nastavio voditi Jacksona kroz plan minutu za minutom, a još je detaljnije objašnjavao kad je stigao do toga kako æe se izvesti Connorov bijeg. Jackson je opazio da se èini kako ga ne zabrinjava jedini preostali problem, oèito je bio uvjeren da æe njegov otac prije iduæeg jutra naæi rješenje. Kad je završio, Aleksej je iskljuèio televizor, vratio tapiseriju na mjesto i lagano se naklonio svom ocu, a potom je izišao iz prostorije ne rekavši više ni rijeèi.
Kad su se vrata zatvorila, starac upita:
- Imate li neku napomenu?
- Jednu ili dvije - reèe Jackson. - Prvo, dopustite da kažem kako me je plan impresionirao, a uvjeren sam da ima sve izglede za uspjeh. Oèito je da ste mislili na gotovo svaku nepredvidivu okolnost koja bi se mogla pojaviti, to jest, pod pretpostavkom da Connor pristane na vaše uvjete. Moram ponoviti da u tome nemam nikakvih ovlasti govoriti u njegovo ime.
Romanov kimne glavom.
- Ali još uvijek imate jedan problem.
- Imate li rješenje? - upita starac.
- Da - odgovori Jackson. - Imam.
Boljèenkov je gotovo sat vremena iznosio Romanovljev plan, a zatim je ostavio Connora da razmisli što æe odgovoriti. Nije ga trebalo podsjeæati da je suoèen s nepromjenjivim vremenskim ogranièenjem: Zerimski bi trebao stiæi u zatvor za èetrdeset pet minuta.
Connor je ležao u æeliji. Uvjeti se nisu mogli jasnije izraziti. No èak i kad bi prihvatio te uvjete, i kad bi njegov bijeg uspio, uopæe nije bio siguran da bi mogao uspješno izvesti svoju stranu pogodbe. Ako to ne bi uèinio, ubili bi ga. To je bilo tako jednostavno -osim što je Boljèenkov objasnio da to ne bi bila brza i lagana smrt vješanjem. Takoðer mu je jasno rekao - u sluèaju da Connor gaji bilo kakve sumnje - da je za sve ugovore sklopljene s ruskom ma-179
fijom, koji nisu ispoštovani, automatski postala odgovorna prekršiteljeva najbliža rodbina.
Connor je još uvijek mogao vidjeti cinièni izraz na licu šefa policije kad je iz unutrašnjeg džepa izvadio fotografije i pružio mu ih.
- Dvije krasne žene - rekao je Boljèenkov. - Zasigurno ste ponosni na njih. Bila bi tragedije da se skrate njihovi životi zbog neèega o èemu nemaju pojma.
Poslije petnaest minuta ponovno su se otvorila vrata æelije i Boljèenkov se vratio, a iz usta mu je visjela nepripaljena cigareta. Ovaj put nije sjeo. Connor je nastavio zuriti u strop kao da Boljèenkov nije ondje.
- Vidim da vam naš maleni prijedlog još uvijek zadaje probleme - reèe šef policije i pripali cigaretu. - Iako se poznajemo tek kratko vrijeme, to me uopæe ne èudi. No možda æete se predomisliti kad èujete moje najnovije vijesti.
Connor je nastavio zuriti u strop.
- Èini se da je vaša bivša tajnica, Joan Bennett, doživjela tešku prometnu nesreæu. Bila je na putu iz Langlevja, a išla je posjetiti vašu ženu.
Connor prebaci noge s ležaja na pod, uspravi se u sjedeæi položaj i zagleda u Boljèenkova.
- Ako je Joan mrtva, kako možete znati da je išla posjetiti moju ženu?
- CIA nije jedina koja prisluškuje telefon vaše žene - odgovori šef policije. Povuèe posljednji dim iz cigarete, pusti da mu opušak padne iz usta i nogom ga ugasi na podu.
- Pretpostavljamo da je vaša tajnica nekako otkrila koga smo uhitili na Trgu slobode. I otvoreno govoreæi, ako je vaša žena onako ponosna i svojeglava kako je prikazuje njezin profil, mislim da možemo pretpostaviti da æe uskoro i ona doæi do istog zakljuèka. Ukoliko se to dogodi, bojim se da æe gospoða Fitzgerald doživjeti istu sudbinu kao i vaša pokojna tajnica.
- Ako pristanem na Romanovljeve uvjete, želim u ugovor ubaciti i jedan moj uvjet.
Boljèenkov je sa zanimanjem slušao.
- Gospodin Gutenburg?
- Pri telefonu.
180
- Ovdje je Maggie Fitzgerald. Ja sam supruga Connora Fitzge-ralda koji je, vjerujem, trenutno u inozemstvu na zadatku na koji ste ga vi poslali.
- Ne sjeæam se tog imena - reèe Gutenburg.
- Bili ste na njegovoj oproštajnoj zabavi u našem domu u Ge-orgetovvnu prije samo dva tjedna.
- Mislim da ste me zacijelo s nekim zamijenili - mirno odgovori Gutenburg.
- Nisam vas ni s kim zamijenila, gospodine Gutenburg. Zapravo, u osam i dvadeset sedam drugog studenog nazvali ste svoj ured iz moga doma.
- Nisam to uèinio, gospodo Fitzgerald, i uvjeravam vas da vaš suprug nikad nije radio za mene.
- Onda mi recite, gospodine Gutenburg, je li Joan Bennett ikad radila za Agenciju? Ili je i ona izbrisana iz vašeg sjeæanja?
- Što želite reæi, gospoðo Fitzgerald?
- Ah, napokon sam pobudila vašu pozornost. Dopustite mi da popravim vaš privremeni gubitak pamæenja. Joan Bennet bila je tajnica moga muža gotovo dvadeset godina, a imam osjeæaj da æete teško moæi zanijekati kako ste znali da je bila na putu iz Langlevja k meni kad je smrtno stradala.
- Bilo mi je žao kad sam proèitao o tragiènoj nesreæi gospoðice Bennett, ali ne mogu shvatiti kakve to veze ima sa mnom.
- Mediji oèito ne shvaæaju što se juèer ujutro doista dogodilo na Autocesti Georgea Washingtona, ali mogli bi biti korak bliže rješenju ako im se kaže da je Joan Bennett radila za èovjeka koji je nestao s lica zemlje dok je izvršavao posebni zadatak za vas. U prošlosti sam se èesto uvjerila da izvjestitelji smatraju prièu o dobitniku Medalje èasti vrlo zanimljivom za svoje èitatelje.
- Gospoðo Fitzgerald, od mene se ne može oèekivati da pamtim svakog pojedinog od sedamnaest tisuæa ljudi koji rade za CIA-u, a sigurno se ne sjeæam da sam ikad upoznao gospoðicu Bennett, a kamoli vašeg muža.
- Vidim da æu još malo morati potaknuti vaše slabo pamæenje, gospodine Gutenburg. Sluèajno se dogodilo da je zabavu na kojoj niste bili, s koje niste telefonirali i na kojoj ste izbjegli fotografiranje, sreæom ili nesreæom, ovisno o vašoj perspektivi, videokamerom snimila moja kæi. Nadala se da æe iznenaditi oca time što æe mu video-snimku darovati za Božiæ. Upravo sam je još jednom pogledala, gospodine Gutenburg, pa iako vi igrate samo manju ulogu, uvjeravam vas da vaš povjerljivi razgovor s Joan Bennett svi mogu jasno 181
vidjeti. Ovaj se razgovor takoðer snima, a imam osjeæaj da æe televizijske mreže smatrati da se vaš doprinos isplati emitirati u prvim veèernjim vijestima.
Ovaj put Gutenburg neko vrijeme nije odgovorio.
- Možda bi bilo dobro da se nas dvoje negdje naðemo, gospoðo Fitzgerald - na koncu reèe.
- Ne vidim nikakva razloga za to, gospodine Gutenburg. Veæ toèno znam što želim od vas.
- I što bi to bilo, gospoðo Fitzgerald?
- Želim znati gdje se sada nalazi moj muž, i kad mogu oèekivati da æu ga ponovno vidjeti. U zamjenu za te dvije informacije, predat æu vam snimku.
- Trebat æe mi malo vremena...
- Dakako da hoæe - reèe Maggie. - Recimo, èetrdeset osam sati? I, gospodine Gutenburg, nemojte gubiti vrijeme na uništavanje moga doma u potrazi za videosnimkom jer je neæete naæi. Skrivena je na mjestu koje ne bi palo na pamet èak ni tako prepredenom umu kakav je vaš.
- Ali.., - poène Gutenburg.
- Takoðer bih trebala dodati da sam, ako se odluèite mene riješiti na isti naèin kao i Joan Bennett, svoje odvjetnike uputila neka smjesta predaju kopije snimke velikim televizijskim mrežama, Foxu i CNN-u, ako umrem u sumnjivim okolnostima. S druge strane, ako jednostavno nestanem, snimku æe predati sedam dana kasnije. Zbogom, gospodine Gutenburg.
Maggie spusti slušalicu i sruši se na krevet, oblivena znojem.
Gutenburg jurne kroz vrata što su spajala njegov i direktorièin ured.
Helen Dexter podigne pogled sa stola. Nije uspjela prikriti iznenaðenje što je njezin zamjenik bez kucanja ušao u prostoriju.
- Imamo problem - rekao je.
182
21.
Osuðeni èovjek nije pojeo doruèak.
Kuhinjsko se osoblje trudilo ukloniti uši s kruha za zatvorenikov posljednji obrok, ali nije uspjelo. Samo je jednom pogledao ponuðeni obrok i limeni tanjur gurnuo ispod ležaja.
Poslije nekoliko minuta u æeliju je ušao ruski pravoslavni sveæenik. Objasnio je da bi zatvoreniku rado dao posljednju pomast iako nije iste vjere.
Sveti je sakrament jedina hrana što æe je toga dana pojesti. Nakon što je sveæenik obavio mali obred, zajedno su kleknuli na hladni pod æelije. Po završetku kratke molitve, sveæenik ga je blagoslovio i prepustio samoæi.
Ležao je na ležaju i zurio u strop, ni u jednom trenutku ne po-žalivši svoju odluku. Kad je objasnio svoje razloge, Boljèenkov ih je bez komentara prihvatio, èak kratko kimnuvši glavom dok je izlazio iz æelije. Šef policije se time najviše približio priznavanju da se divi èovjekovoj moralnoj hrabrosti.
Zatvorenik se veæ jednom ranije suoèio sa smræu. Drugi put za njega nije sadržavala isti užas. U toj je prilici razmišljao o svojoj ženi i djetetu koje nikad neæe vidjeti. No sad je mogao razmišljati samo o svojim roditeljima koji su umrli nekoliko dana jedno za drugim. Bio je sretan da nijedno od njih nije otišlo u smrt s ovim posljednjim sjeæanjem na njega.
Za njih je njegov povratak iz Vijetnama bio trijumfalan, a bili su oduševljeni kad im je rekao da kani i dalje služiti svojoj zemlji.
183
Mogao je èak postati direktor da Predsjednik koji je imao problema nije odluèio imenovati ženu, u nadi da æe mu to pomoæi u njegovoj mlitavoj kampanji. Nije pomoglo.
Iako je Gutenburg bio taj koji mu je odluèno zabio nož u leða, nije bilo nikakve sumnje u to tko mu je pružio oružje; ona bi uživala u ulozi Lady Macbeth. Poæi æe u grob svjestan da æe samo nekolicina njegovih sugraðana znati za žrtvu što ju je prinio. Za njega je to njegovu žrtvu èinilo još vrednijom.
Neæe biti ceremonijalnog oproštaja. Nikakvog lijesa pokrivenog amerièkom zastavom. Nikakvih prijatelja ni roðaka koji stoje kraj groba i slušaju sveæenika kako istièe odanost i služenje državi što je obilježilo njegovu karijeru. Marinci neæe ponosno dizati puške u zrak. Neæe biti poèasne paljbe iz dvadeset jedne puške. Njegov najbliži rod neæe dobiti presavijenu zastavu u ime Predsjednika.
Ne. Suðeno mu je da bude samo još jedan neopjevani junak Toma Lawrencea.
Njemu je preostalo još samo vješanje u nevoljenoj zemlji koja ne zna voljeti. Obrijana glava, broj na zapešæu i neobilježeni grob.
Zašto je donio odluku koja je tako dirnula obièno hladnog šefa policije? Nije mu imao vremena objašnjavati što se dogodilo u Vijetnamu, ali baš je ondje kocka nepovratno baèena.
Možda je trebao stajati pred streljaèkim vodom u onoj dalekoj zemlji prije toliko godina. Ali on je preživio. Ovaj put nema nikoga tko bi ga u posljednjem trenutku spasio. A sad je prekasno da se predomisli.
Ruski se Predsjednik tog jutra probudio loše raspoložen. Prva osoba na kojoj se iskalio bio je njegov kuhar. Bacio je zajutrak na pod i viknuo:
- Zar se ovakvoj gostoljubivosti trebam nadati kad doðem u Lenjingrad?
Ljutito je izišao iz sobe. U njegovoj je radnoj sobi nervozni službenik stavio na stol dokumente što ih je trebalo potpisati, a koji æe omoguæiti policiji uhiæivanje graðana a da ih ne mora optužiti za neki zloèin. To nije nimalo popravilo Zerimskijevo loše raspoloženje. Znao je da je to samo varka za hvatanje džepara, dilera i sitnih kriminalaca.
Ali on je želio da mu na pladnju izruèe Carevu glavu. Ako ga ministar unutrašnjih poslova i dalje bude razoèaravao, morat æe razmisliti o njegovoj zamjeni.
184
Do dolaska njegova šefa stožera, Zerimski je potpisom otpisao živote još stotinjak ljudi èiji je jedini zloèin bio u tome što su tijekom predizborne kampanje podržavali Èernopova. Moskvom su se veæ širile glasine da bivši premijer kani emigrirati. Onoga dana kad napusti zemlju, Zerimski æe potpisati tisuæu takvih naloga i zatvorit æe sve koji su ikad na bilo koji naèin služili Èernopovu.
Bacio je nalivpero na stol. Sve je to postigao u manje od tjedan dana. Pomisao na pustošenje što æe ga izazvati za mjesec dana, za godinu, malo ga je razvedrila.
- Vaša limuzina èeka, gospodine Predsjednièe - reèe okamenjeni službenik èije lice nije mogao vidjeti.
Nasmiješio se pomislivši na ono što æe nesumnjivo biti najsvjetlija toèka toga dana. Radovao se jutru u zatvoru kao što su drugi željno išèekivali veèer u kazalištu Kirov.
Izišao je iz radne sobe i krenuo dugim mramornim hodnikom nedavno rekviriranog poslovnog bloka prema otvorenim vratima, a njegova je pratnja žurno koraèala ispred njega. Na trenutak je zastao na vrhu stubišta i zagledao se u blistavu kolonu vozila. Partijskim je dužnosnicima rekao da uvijek mora imati jednu limuzinu više nego bilo koji bivši Predsjednik.
Sjeo je na stražnje sjedalo treæeg automobila i pogledao na sat: sedam i èetrdeset tri. Policija je sat vremena ranije rašèistila cestu tako da kolona na svom putu neæe sresti nijedno vozilo. Zaustavljanje prometa mjesnim stanovnicima stavlja do znanja da je Predsjednik u gradu, objasnio je svom šefu stožera.
Prometna je policija procijenila da bi put, koji bi inaèe trajao dvadeset minuta, trebao trajati manje od sedam minuta.
Dok je Zerimski jurio kroz raskrižja, bez obzira na boju semafora, i preko rijeke, nije se èak ni osvrnuo prema Ermitažu. Kad su stigli na drugu obalu Neve, vozaè prvog automobila pojurio je sto kilometara na sat kako bi bio siguran da æe Predsjednik na vrijeme stiæi na prvi službeni dogaðaj toga jutra.
Dok je ležao u æeliji, zatvorenik je èuo kako stražari marširaju kamenim hodnikom prema njemu, a zvuk njihovih èizama svakim je korakom postajao sve glasniji. Pitao se koliko æe ih biti. Zaustavili su se ispred njegove æelije.
Kljuè se okrenuo u bravi i vrata su se otvorila. Kad ti preostane samo nekoliko trenutaka života, opažaš svaku sitnicu.
185
Boljèenkov ih je uveo unutra. Zatvorenika je impresioniralo to što se tako brzo vratio. Pripalio je cigaretu i povukao jedan dim, a tada ju je ponudio zatvoreniku. Odmahnuo je glavom. Šef policije je slegnuo ramenima, nogom ugasio cigaretu na kamenom podu i otišao èekati Predsjednika.
Zatim je stigao sveæenik. Nosio je veliku otvorenu Bibliju i tiho pjevajuæim glasom izgovarao neke rijeèi koje mu ništa nisu znaèile. Tada su stigla trojica muškaraca koje je odmah prepoznao. Ali ovaj put nije bilo britve, ni igle, samo par lisièina. Zurili su u njega, gotovo ga pogledima nagovarajuæi neka se opire, ali je na njihovo razoèaranje mirno stavio ruke iza leða i èekao. Stavili su mu lisièine i gurnuli ga iz æelije u hodnik. Na kraju dugog sivog tunela nazirala se toèka sunèeve svjetlosti.
Predsjednik je izišao iz limuzine, a šef policije ga je doèekao i pozdravio. Zabavljalo ga je što je Boljèenkovu dodijelio Lenjinovo odlièje istoga dana kad je potpisao nalog za uhiæenje njegova brata.
Boljèenkov je poveo Zerimskija u zatvorsko dvorište gdje æe se izvršiti pogubljenje. Nitko nije predložio da Predsjednik skine krznom podstavljeni kaput ili šešir jer je jutro bilo izrazito hladno. Dok su prolazili dvorištem, malena je skupina stisnuta uz jedan zid poèela pljeskati. Šef policije vidio je kako je Zerimskijevim licem proletjela sjena zlovolje. Predsjednik je oèekivao da æe se daleko više ljudi pojaviti kako bi gledalo pogubljenje èovjeka kojeg su poslali da ga ubije.
Boljèenkov je predvidio da bi to mogao biti problem, te se sagnuo i šapnuo u Predsjednikovo uho:
- Rekli su mi neka samo èlanovima Partije dopustim dolazak.
Zerimski kimne glavom. Boljèenkov nije dodao koliko je tog jutra bilo teško dovuæi èak i tako malo ljudi u zatvorsko dvorište. Previše je njih èulo prièe o tome kako je teško iziæi kad se jednom onamo uðe.
Šef policije zaustavio se kraj raskošnog naslonjaèa iz osamnaestog stoljeæa što ga je 1799. godine Katarina Velika kupila s imanja britanskog premijera Roberta Warpolea, a kojeg su prethodnoga dana rekvirirali iz Ermitaža.
Predsjednik je utonuo u udobni naslonjaè toèno nasuprot nedavno podignutih vješala.
Nakon samo nekoliko sekundi Zerimski se poèeo nestrpljivo vrpoljiti dok je èekao da se pojavi zatvorenik. Pogledao je prema skupini ljudi, a njegov se pogled zaustavio na djeèaku koji je plakao. To mu nije bilo po volji.
186
U tom je trenutku zatvorenik izišao iz mraènog hodnika na jutarnje sunce. Æelava glava pokrivena zgrušanom krvlju i tanka siva zatvorska odora èinili su ga neobièno anonimnim. Djelovao je nevjerojatno smireno za nekoga kome je preostalo samo još nekoliko trenutaka života.
Osuðeni se èovjek zagledao u jutarnje sunce i zadrhtao kad je èasnik straže prišao, zgrabio ga za lijevo zapešæe i provjerio broj: 12995. Èasnik se tada okrenuo Predsjedniku i proèitao sudski nalog.
Dok je èasnik obavljao formalnosti, zatvorenik je pogledom prešao zatvorskim dvorištem. Vidio je uzdrhtalu skupinu ljudi, u kojoj se veæina nije usuðivala pomaknuti iz straha da bi im se moglo narediti neka mu se pridruže. Njegov se pogled zaustavio na djeèaku koji je još uvijek plakao. Da su mu dopustili napraviti oporuku, sve bi ostavio tom djeèaku. Naèas je pogledao prema vješalima, a zatim se njegov pogled zaustavio na Predsjedniku. Njihovi su se pogledi sreli. Iako je bio prestrašen, zatvorenik je izdržao Zerim-skijev pogled. Èvrsto je odluèio da mu neæe priuštiti zadovoljstvo i pokazati mu koliko se zapravo boji. Da je Predsjednik prestao zuriti u njegove oèi i spustio pogled na tlo izmeðu njegovih nogu, vidio bi i sam.
Èasnik je dovršio èitanje sudskog naloga, smotao papir i odmar-širao. To je bio znak dvojici snagatora da doðu naprijed, pograbe zatvorenika za ruke i povedu ga prema vješalima.
Mirno je prošao kraj Predsjednika i nastavio hodati prema vješalima. Kad je stigao do prve drvene stube, podigao je pogled prema tornju sa satom. Tri minute do osam. Malo je ljudi, pomislio je, koji toèno znaju koliko im je života preostalo. Gotovo je želio snagom volje prisiliti sat da odbije osam. Èekao je dvadeset osam godina da vrati svoj dug.
Sada mu se, u tim posljednjim trenucima, sve vratilo u sjeæanje.
Bilo je vruæe, vlažno svibanjsko jutro u Nan Dinhu. Nekoga je trebalo kazniti za primjer drugima, a izabrali su njega kao višeg èasnika. Njegov je zamjenik koraknuo naprijed i dobrovoljno se javio da zauzme njegovo mjesto. A on je bio prava kukavica i nije se pobunio. Èasnik Vijetkonga se nasmijao i prihvatio ponudu, ali je tada odluèio da æe se obojica sljedeæeg jutra naæi pred streljaèkim vodom.
Isti je poruènik usred noæi došao do njegova kreveta i rekao da moraju pokušati pobjeæi. Nikad im se neæe pružiti druga prilika. U logoru nije bilo posebno jakog osiguranja, jer se na sjeveru nalazilo sto pedeset kilometara džungle u kojoj su se nalazile snage
187
Vijetkonga, a na jugu èetrdeset kilometara neprohodne moèvare. Nekoliko je ljudi ranije iskušalo sreæu tim putem, ali ih je sreæa iznevjerila.
Poruènik je rekao da bi radije riskirao da umre u moèvari nego da se suoèio sa sigurnom smræu pred streljaèkim vodom. Kad je tiho krenuo u noæ, kapetan mu se nevoljko pridružio. Kad se nekoliko sati kasnije na obzoru pojavilo sunce, logor im je još uvijek bio na vidiku. Preko smrdljive moèvare prepune komaraca èuli su kako se stražari smiju dok naizmjence naslijepo pucaju prema njima. Zaronili su pod površinu moèvare, ali su veæ nakon nekoliko sekundi morali izroniti i nastaviti se probijati. Napokon se, nakon najdužeg dana njegova života, spustio mrak. Preklinjao je poruènika neka nastavi bez njega, ali je on odbio.
Krajem drugoga dana požalio je što se nije suoèio sa streljaèkim vodom umjesto da umre u toj odvratnoj moèvari u od Boga zaboravljenoj zemlji. No mladi se èasnik neumorno probijao dalje. Jedanaest dana i dvanaest noæi nisu jeli, a preživjeli su jedino zahvaljujuæi vodi što su je donosili beskonaèni pljuskovi. Dvanaestog su jutra stigli do suhog terena, a on se, u bunilu od bolesti i iscrpljenosti, jednostavno srušio. Kasnije je saznao da ga je poruènik još èetiri dana nosio kroz džunglu do sigurnosti.
Sljedeæe èega se sjeæao bilo je buðenje u vojnoj bolnici.
- Koliko sam veæ ovdje? - pitao je medicinsku sestru koja ga je njegovala.
- Šest dana - rekla je. - Imate sreæe što ste živi.
- A moj prijatelj?
- On je na nogama veæ dva dana. Jutros vas je veæ jednom posjetio.
Ponovno je zaspao, a kad se probudio, zamolio je sestru nalivpero i papir. Ostatak je dana proveo sjedeæi na krevetu i pišuæi izjavu o onome što se dogodilo. Nekoliko je puta pisao iz poèetka, sve dok nije bio sasvim zadovoljan, a tada je zamolio da se to pošalje zapovjedniku.
Poslije šest mjeseci stajao je na tratini Bijele kuæe izmeðu Mag-gie i njena oca te slušao kako se glasno èita pohvala vojniku. Poruènik Connor Fitzgerald koraknuo je naprijed, a Predsjednik ga je odlikovao Medaljom èasti.
Kad se poèeo penjati stubama vješala, mislio je na jedinog èovjeka koji æe žaliti za njim kad sazna istinu. Upozorio ih je da mu to ne smiju reæi jer, kad bi saznao, raskinuo bi ugovor, predao se i vratio u zatvor.
188
- Morate razumjeti - objasnio im je - da imate posla s izrazito èasnim èovjekom. Stoga budite sigurni da je sat odbio osam prije nego što sazna da je prevaren.
Prvi je otkucaj izazvao drhtaj u njegovu tijelu, a misli su mu se vratile u sadašnjost.
Kod drugog je otkucaja maleni uplakani djeèak dotrèao do podnožja vješala i pao na koljena.
Pri treæem je šef policije rukom zaustavio mladog kaplara koji je koraknuo naprijed kako bi odvukao djeèaka.
Pri èetvrtom se zatvorenik nasmiješio Sergeju kao da mu je on jedini sin.
Kod petog otkucaja dva su ga snagatora gurnula naprijed tako da je stajao toèno ispod konopca.
Kad je ura odbila šesti put, krvnik mu je stavio omèu oko vrata.
Kod sedmog otkucaja spustio je pogled i zagledao se ravno u Predsjednika Rusije.
Kod osmog krvnik je povukao polugu i vratašca u podu su se otvorila.
Dok se tijelo Christophera Andrevva Jacksona ljuljalo iznad njega, Zerimski je poèeo pljeskati. Nekoliko ljudi iz skupine mu se preko volje pridružilo.
Minutu kasnije dva su snagatora skinula beživotno tijelo s vješala. Sergej je jurnuo naprijed da bi im pomogao spustiti njegova prijatelja u grubi drveni lijes što je ležao na tlu kraj vješala.
Šef policije otpratio je Predsjednika do njegove limuzine, a kolona vozila projurila je kroz zatvorska vrata prije nego što su zabili poklopac lijesa. Èetiri su zatvorenika podigla teški lijes na ramena i krenula prema groblju. Sergej je hodao uz njih do komadiæa neravne zemlje iza zatvora. Èak ni mrtvacima nije bio dopušten bijeg iz zatvora.
Da je Sergej pogledao natrag, vidio bi kako ostatak skupine ljudi trèi kroz zatvorska vrata prije nego što ih zatvore i gurnu na mjesta goleme drvene zasune.
Ljudi koji su nosili lijes zaustavili su se kraj neobilježenoga groba što su ga drugi kažnjenici upravo iskopali. Bez ikakvih ceremonija bacili su lijes u jamu i zatim, bez molitve ili kratke stanke, lopatama odozgo pobacali nedavno iskopanu zemlju.
Djeèak se nije pomaknuo sve dok nisu završili svoj posao. Poslije nekoliko minuta stražari su poveli kažnjenike natrag u njihove æelije. Sergej je pao na koljena pitajuæi se koliko dugo æe mu dopustiti da ostane kraj groba.
189
Trenutak kasnije netko je djeèaku položio ruku na rame. Podigao je glavu i vidio da nad njim stoji šef policije.
Pravedan èovjek, jednom je rekao Jacksonu.
- Jesi li ga dobro poznavao? - upita šef policije.
- Da, gospodine - reèe Sergej. - Bio je moj partner. Sef policije kimne glavom.
- Poznavao sam èovjeka za kojeg je žrtvovao život - reèe. -Samo bih želio da i ja imam takvog prijatelja.
190
22.
- Gospoða Fitzgerald nije baš tako pametna kako misli da jest - reèe Gutenburg.
- Amateri to rijetko kada jesu - reèe Helen Dexter. - Znaèi li to da ste se domogli videosnimke?
- Ne, iako imam prilièno dobru ideju gdje bi mogla biti - reèe Gutenburg. Zastane. - Ali ne znam toèno gdje.
- Prestanite glumiti pametnjakoviæa - reèe Dexterica - i prijeðite na stvar. Meni ne morate dokazivati koliko ste pametni.
Gutenburg je znao da je to najveæi kompliment što bi ga ikad mogao dobiti od direktorice.
- Gospoða Fitzgerald ne shvaæa da su njezin dom i ured u proteklih mjesec dana imali prislušne ureðaje, te da su naši agenti motrili na nju od onoga dana kad je njezin muž prije tri tjedna poletio s Dullesa.
- Dakle, što ste otkrili?
- Ne mnogo kad se odvojeno promatraju pojedini djeliæi informacija. No ako ih spojimo, poèinje se pojavljivati slika.
Gurne fascikl i kasetofon preko stola. Direktorica je to ignorirala.
- Isprièajte mi - reèe, a u glasu joj se poèela osjeæati razdra-ženost.
- Tijekom ruèka gospoðe Fitzgerald s Joan Bennett u restoranu Cafe Milano, njihov je razgovor bio nevažan sve do nekoliko trenu-191
taka prije njena povratka na posao. Tada je gospoðici Bennett postavila jedno pitanje.
- Kako je glasilo to pitanje?
- Možda biste željeli sami èuti.
Zamjenik direktora pritisne tipku "Play" na kasetofonu i nagne se u stolici.
- Meni takoðer. Crnu, bez šeæera. - Èulo se kako se udaljavaju neèiji koraci. -Joan, nikad ranije nisam od tebe tražila da izdaš neèije povjerenje, ali ima nešto što moram znati.
- Nadam se da mogu pomoæi, ali kao što sam veæ objasnila, ako je rijeè o Connoru, vjerojatno ne znam ništa više od tebe.
- Onda mi treba ime nekoga tko zna više. Uslijedila je duga šutnja prije no što je Joan rekla:
- Predlažem da pogledaš popis gostiju na Connorovoj oproštajnoj zabavi.
- Chris Jackson?
- Ne. Na žalost, on više ne radi za Kompaniju. Zavladala je još jedna dugotrajna šutnja.
- Onaj sitni uglaðeni èovjek koji je otišao bez pozdrava? Onaj koji je rekao da radi u poravnavanju gubitaka?
Gutenburg iskljuèi kasetofon.
- Zašto ste uopæe išli na tu zabavu? - prasne Dexterica.
- Jer ste mi rekli neka saznam je li Fitzgerald našao posao koji æe mu omoguæiti da ostane u Washingtonu. Nemojte zaboraviti da nam je baš njegova kæi dala trag zahvaljujuæi kojem smo uspjeli uvjeriti Thompsona kako možda nije mudro zaposliti ga. Siguran sam da se sjeæate okolnosti.
Direktorica se namršti.
- Što se dogodilo nakon što je gospoða Fitzgerald otišla iz restorana?
- Kad se te veèeri vratila kuæi, obavila je nekoliko telefonskih poziva; nikad ne obavlja osobne razgovore iz ureda; ukljuèujuæi i poziv mobitelu Chrisa Jacksona.
- Zašto bi to uèinila ako je znala da je otišao iz Kompanije?
- Oni se odavna poznaju. On i Fitzgerald bili su zajedno u Vijetnamu. Zapravo, upravo je Jackson preporuèio Fitzgeralda za Medalju èasti, i on ga je vrbovao za NTA.
- Zar joj je Jackson rekao za vas? - s nevjericom upita Dexterica.
- Ne, nije imao prilike - odgovori Gutenburg. - Vidite, blokirali smo njegov mobitel èim smo otkrili da se nalazi u Rusiji. - Nasmi-192
ješio se. - Meðutim, ipak možemo otkriti tko ga je pokušavao nazvati, i koga je on pokušavao nazvati.
- Znaèi li to da ste otkrili kome je podnosio izvještaje?
- Jackson je nazivao samo jedan broj s te linije otkako je stigao u Rusiju, a pretpostavljam da je toliko riskirao zato jer se radilo o hitnom sluèaju.
- Koga je zvao? - nestrpljivo upita Dexterica.
- Broj u Bijeloj kuæi koji se ne nalazi u telefonskom imeniku. Dexterica nije èak ni trepnula.
- Našeg prijatelja gospodina Llovda, nema sumnje.
- Nema sumnje - odgovori Gutenburg.
- Je li gospoða Fitzgerald svjesna èinjenice da Jackson izvještava izravno Bijelu kuæu?
- Ne vjerujem - reèe Gutenburg. - Inaèe bi vjerojatno i sama pokušala izravno stupiti u vezu s njim. Dexterica kimne glavom.
- Onda moramo biti sigurni da to nikad neæe saznati. Gutenburg nije pokazao nikakvu emociju.
- Razumijem. Ali ništa ne mogu poduzeti dok se ne doèepam obiteljske videosnimke.
- Kakvo je najnovije stanje u vezi s tim? - upita Dexterica.
- Ne bismo napredovali ni centimetra da nije bilo jednog traga u prisluškivanom telefonskom razgovoru. Kad je Joan Bennett u dva ujutro nazvala gospoðu Fitzgerald iz Langlevja i rekla joj da æe biti kod nje za sat vremena, jedan od mojih ljudi pogledao je na èemu je radila na kompjutoru u knjižnici. Brzo je postalo jasno da je zasigurno naletjela na nešto zbog èega je posumnjala da se njezin bivši šef nalazi u zatvoru u St Petersburgu. No kao što znate, nije stigla do kuæe gospoðe Fitzgerald.
- To je malo previše tijesno da bismo mogli biti mirni.
- Slažem se. No kad se nije pojavila, gospoða Fitzgerald se od-vezla do Autoceste Georgea Washingtona i èekala dok policija nije izvukla automobil.
- Vjerojatno je vidjela vijest na televiziji, ili je èula o tome na radiju - reèe Dexterica.
- Da, tako smo pretpostavili; to je bila glavna vijest toga jutra na mjesnoj televiziji. Kad je bila sigurna da se u automobilu nalazila Joan Bennett, odmah je nazvala svoju kæi na Stanfordu. Ako zvuèi pomalo pospano, to je zato jer je u Kaliforniji bilo tek pet sati ujutro. - Ponovno se nagnuo naprijed i pritisnuo tipku "Play" na kase-tofonu.
193
- Zdravo, Tara. Mama je.
- Zdravo, mama. Koliko je sati?
- Zao mije što zovem tako rano, dušo, ali imam vrlo tužnu vijest.
- Nije tata?
- Ne, Joan Bennett; poginula je u prometnoj nesreæi.
- Joan je mrtva? Ne mogu vjerovati. Reci da to nije istina.
- Bojim se da jest. A imam užasan osjeæaj da je to na neki naèin povezano s razlogom iz kojeg se Connor nije vratio kuæi.
- Ma daj, mama, nisi li se malo prepustila paranoji? Na kraju krajeva, tata je na putu samo tri tjedna.
- Možda imaš pravo, ali ipak sam odluèila skloniti na sigurno onu videosnimku što si je napravila na njegovoj oproštajnoj zabavi.
- Zašto?
- Jer je to jedini dokaz što ga imam o tome da je tvoj otac poznavao èovjeka po imenu Nick Gutenburg, da i ne spominjem to što je radio za njega.
Zamjenik direktora pritisne tipku "Stop".
- Razgovor se nastavlja još neko vrijeme, ali nismo ništa više saznali. Kad je gospoða Fitzgerald poslije nekoliko minuta izišla iz kuæe, s videokasetom u ruci, agent koji ju je prisluškivao shvatio je važnost onoga što je upravo èuo i slijedio je do Sveuèilišta. Nije pošla ravno u svoj ured kao obièno, veæ je svratila u knjižnicu i otišla u kompjutorski odjel na prvom katu. Provela je dvadeset minuta tražeæi nešto na kompjutoru, a otišla je s desetak isprintanih stranica.
Zatim se dizalom spustila do audiovizualnog istraživaèkog centra u prizemlju. Agent nije želio riskirati i uæi s njom u dizalo, pa je èekao da vidi na kojem æe se katu zaustaviti, a potom je otišao do kompjutora na kojem je radila i pokušao otvoriti posljednju datoteku u kojoj se radilo.
- Sve je izbrisala, naravno - reèe Dexterica.
- Naravno - reèe Gutenburg.
- Ali što je s printanim stranicama?
- Ni tu nije bilo nikakva traga.
- Nije mogla živjeti s Connorom dvadeset osam godina a da nešto ne sazna o naèinu na koji mi radimo.
- Agent je otišao iz knjižnice i èekao u automobilu. Gospoða Fitzgerald je poslije nekoliko minuta izišla iz zgrade. Više nije nosila videokasetu, ali je...
- Zasigurno ju je ostavila u audiovizualnom centru.
- Toèno sam to i ja pomislio - reèe Gutenburg.
- Koliko videokaseta ima Sveuèilište u svojoj knjižnici?
194
- Više od dvadeset pet tisuæa - reèe Gutenburg.
- Predugo bi trajalo da ih sve pregledamo - reèe Dexterica.
- Trajalo bi da gospoða Fitzgerald nije napravila svoju prvu pogrešku.
Dexterica ga ovaj put nije prekidala.
- Kad je otišla iz knjižnice, nije imala videokasetu, ali je imala kompjutorski ispis. Naš ju je agent slijedio do Odjela za prijam, i s radošæu mogu reæi da su njezini principi bili jaèi od opreza.
Dexterica uzdigne obrvu.
- Prije nego što se vratila u svoj ured, gospoða Fitzgerald je svratila u centar za reciklažu. Nije sluèajno potpredsjednica EPGS--a.
- EPGS-a?
- Ekološka patrola Georgetown sveuèilišta. Kompjutorski je ispis bacila u kontejner za papir.
- Dobro. Dakle, što ste našli na njemu?
- Kompletni popis videokaseta koje su trenutaèno iznajmljene i vjerojatno se neæe vratiti do poèetka sljedeæeg semestra.
- Znaèi daje zacijelo mislila kako je sigurno ostaviti videokasetu u praznoj kutiji iznajmljene kasete jer je tjednima nitko neæe otkriti.
- Toèno - reèe Gutenburg.
- Koliko se videokaseta ubraja u tu kategoriju?
- Èetiristo sedamdeset dvije - odgovori Gutenburg.
- Pretpostavljam da ste ih sve rekvirirali.
- Pomislio sam da bih to mogao uèiniti, ali ako neki radoznali student ili èlan osoblja postane svjestan CIA-ine nazoènosti na fakultetu, otvorio bi se pakao.
- Dobro razmišljanje - reèe Dexterica. - Onda kako namjeravate pronaæi tu videokasetu?
- Uputio sam dvanaest pomno izabranih agenata, sve koji su nedavno diplomirali, neka provjere svaki od naslova na tom popisu dok ne naiðu na kod kuæe snimljenu videokasetu pohranjenu u jednu od praznih kutija. Problem je u tome što ni jednog od njih, unatoè tome što su odjeveni poput studenata, ne mogu ostaviti u knjižnici duže od dvadeset minuta, niti ih poslati onamo više od dva puta na dan. Inaèe æe stršiti na kilometre, pogotovo zato što u ovo doba godine ondje ima vrlo malo ljudi. Zato sve to oduzima prilièno mnogo vremena.
- Što mislite, koliko æe im trebati da je pronaðu?
- Mogli bismo imati sreæe i gotovo odmah naiæi na kasetu, ali rekao bih da æe vjerojatno trebati dan ili dva, najviše tri.
195
- Nemojte zaboraviti da s gospoðom Fitzgerald morate uspostaviti vezu za manje od èetrdeset osam sati.
- Nisam zaboravio. No ako prije toga naðemo videokasetu, to neæe biti potrebno.
- Osim ako gospoða Fitzgerald nije takoðer snimila svoj telefonski razgovor s vama. Gutenburg se nasmiješi.
- Jest, ali je to izbrisano nekoliko sekundi nakon što je spustila slušalicu. Trebali ste vidjeti s kakvim je zadovoljstvom profesor Ziegler demonstrirao svoju najnoviju igraèku.
- Izvrsno - reèe Dexterica. - Nazovite me èim se domognete videokasete. Onda nas ništa neæe spreèavati da uklonimo jedinu osobu koja bi još uvijek mogla... - Crveni telefon na njezinu stolu poène zvoniti, a ona pograbi slušalicu ne završivši reèenicu.
- Direktorica - reèe i pritisne dugme na svojoj štoperici. - Kad se to dogodilo?... Jeste li sasvim sigurni?... I Jackson?
Gdje je on? - Kad je èula odgovor, odmah je spustila slušalicu. Gutenburg je opazio da je štoperica pokazivala èetrdeset tri sekunde.
- Doista se nadam da æete tu videokasetu naæi u roku od èetrdeset osam sati - reèe direktorica gledajuæi preko stola u svog zamjenika.
- Zašto? - upita Gutenburg zabrinuta izraza lica.
- Jer mi Mitchell kaže da je Fitzgerald obješen jutros u osam sati po ondašnjem vremenu, te da se Jackson upravo ukrcao na let United Airwaysa za Frankfurt, a odande kreæe za Washington.
196
TREÆI DIO
Unajmljeni ubojica
23.
U sedam ujutro tri su snagatora ušla u njegovu æeliju i odvela ga u ured šefa policije. Kad su izišli iz prostorije, Boljèenkov je zakljuèao vrata i bez rijeèi pošao do garderobnog ormara u kutu. Unutra se nalazila policijska odora, a Boljèenkov je Connoru dao znak neka se preodjene. Zbog njegova gubitka na težini tijekom posljednjeg tjedna, odjeæa je visjela na njemu pa je bio sretan što ima naramenice. No uz pomoæ šešira širokog oboda i duge plave vojnièke kabanice, uspio je izgledati poput bilo kojeg od tisuæe policajaca koji æe tog jutra patrolirati St Petersburgom. Svoju je zatvorsku odjeæu ostavio na dnu ormara, pitajuæi se kako æe se šef policije toga riješiti. I dalje ništa ne govoreæi, Boljèenkov ga je izveo iz ureda u siæušno predsoblje, a zatim ga je ondje zakljuèao.
Nakon dugotrajne tišine Connor je èuo kako se otvaraju neka vrata, a zatim korake, te otvaranje još jednih vrata, što je mogao biti garderobni ormar u uredu šefa policije. Posve se ukoèio dok je pokušavao odgonetnuti što se dogaða. Prva su se vrata ponovno otvorila te su dva, možda tri èovjeka buèno uletjela u ured. Otišli su nekoliko sekundi kasnije odvukavši nešto ili nekoga iz prostorije i tresnuvši vratima za sobom.
Nekoliko trenutaka kasnije vrata su otkljuèana i Boljèenkov mu je dao znak neka iziðe. Prošli su kroz ured i natrag u hodnik. Da je šef policije skrenuo lijevo, vraæali bi se u njegovu æeliju; ali on je skrenuo desno. Connor je bio vrlo slab na nogama, ali ga je slijedio što je brže mogao.
199
Prvo što je vidio kad je koraknuo u dvorište bila su vješala, a netko je namještao velièanstveni pozlaæeni naslonjaè presvuèen crvenim plišem na samo nekoliko koraka od njih. Nije morao nagaðati tko æe ondje sjediti. Dok su on i Boljèenkov prelazili dvorište, Con-nor je opazio skupinu policajaca u dugim plavim kabanicama, poput one što ju je on nosio, kako vuku prolaznike s ulice, vjerojatno da bi gledali pogubljenje.
Šef policije je brzo prešao preko pošljunèana dvorišta do automobila na njegovu drugom kraju. Connor je krenuo prema suvozaèevim vratima, ali je Boljèenkov odmahnuo glavom i pokazao na vozaèevo mjesto. Connor je sjeo za upravljaè.
- Vozite do ulaznih dvorišnih vrata, a tada stanite - rekao je šef policije kad je sjeo kraj njega.
Connor je u prvoj brzini polako vozio preko dvorišta i zaustavio se ispred dvojice stražara kraj zatvorenih vrata. Jedan je salutirao šefu policije i odmah poèeo pregledavati prostor ispod automobila, a drugi je pogledao kroz stražnji prozor i pregledao prtljažnik.
Šef policije se nagnuo prema Connoru i povukao njegov rukav preko lijevog zapešæa. Kad su stražari dovršili pretraživanje, vratili su se na svoja mjesta i ponovno salutirali Boljèenkovu. Nijedan nije pokazao nikakav znak zanimanja za vozaèa. Maknuli su golemi drveni zasun i velika su se vrata zatvora otvorila.
- Krenite - ispod glasa reèe šef policije kad je maleni djeèak utrèao u zatvorsko dvorište, a izgledao je kao da toèno zna kamp ide.
- Na koju stranu? - šapne Connor.
- Desno.
Connor je zaokrenuo desno i poèeo voziti obalom Neve prema središtu grada. Na vidiku nije bilo nijednog drugog automobila.
- Prijeðite preko iduæeg mosta - reèe Boljèenkov - a zatim krenite prvom ulicom lijevo.
Dok su prolazili kraj zatvora na drugoj obali rijeke, Connor je pogledao prema njegovim visokim zidovima. Policajci su još uvijek pokušavali nagovoriti ljude da se pridruže malenoj skupini koja se veæ okupila da bi gledala vješanje.
Kako li æe Boljèenkov to izvesti?
Connor je nastavio voziti još dvjesto metara, a tada Boljèenkov reèe:
- Ovdje stanite.
Usporio je i zaustavio automobil iza velikog bijelog BMW-a èija su stražnja vrata bila otvorena.
- Ovdje æemo se rastati, gospodine Fitzgerald - reèe Boljèenkov. - Nadajmo se da se više nikada neæemo sresti.
200
Connor kimne glavom u znak slaganja. Kad je izišao iz automobila, šef policije doda:
- Sretni ste što imate tako divnog prijatelja.
Proæi æe neko vrijeme prije no što Connor u potpunosti shvati znaèenje njegovih rijeèi.
- Vaš let kreæe s izlaza 11, gospodine Jackson. Ukrcavanje putnika poèet æe za dvadeset minuta.
- Hvala vam - reèe Connor i uzme svoju propusnicu. Polako se zaputio prema pultu, nadajuæi se da službenik neæe previše pomno prouèavati njegovu putovnicu. Iako su Jacksonovu fotografiju zamijenili njegovom, Chris je bio tri godine stariji od njega, pet centimetara niži, i bio je æelav. Budu li mu rekli neka skine šešir, morat æe objasniti zašto mu je glava pokrivena mrljama sliènim Gorbaèovljevim. U Kaliforniji bi jednostavno pretpostavili da je pripadnik nekog kulta.
Desnom je rukom službeniku pružio putovnicu - da je to uèinio lijevom, rukav bi mu se podigao i otkrio istetovirani broj na njegovu zapešæu. Kad se vrati u Ameriku, kupit æe širi remen za ruèni sat.
Službenik je samo ovlaš pogledao putovnicu i pustio ga da proðe dalje. Njegov novi kovèeg, u kojem se nalazilo samo nešto malo odjeæe i toaletna torbica, prošao je osiguranje bez smetnji. Podigao ga je i zaputio se prema izlazu 11, a zatim je sjeo u kut èekaonice, leðima okrenut prema izlazu što je vodio do zrakoplova.
Tijekom dvadeset èetiri sata otkako je izišao iz zatvora, Connor se ni na trenutak nije opustio.
- Ovo je prvi poziv za let 821 Finn Aira za Frankfurt - reèe glas preko razglasa.
Connor se nije maknuo. Da su mu rekli istinu, nikad ne bi dopustio Chrisu da zauzme njegovo mjesto. Pokušao se prisjetiti svega što se dogodilo nakon što se rastao s Boljèenkovim.
Izišao je iz policijskog automobila i što je brže mogao krenuo prema BMW-u koji ga je èekao. Šef policije je veæ bio na povratku u zatvor kad je Connor ušao u stražnji dio automobila i sjeo kraj blijedog, mršavog mladog èovjeka u dugom crnom kaputu od kašmira. Ni on ni dvojica slièno odjevenih muškaraca u prednjem dijelu automobila nisu govorili, niti èak na bilo koji naèin pokazali da su svjesni njegove nazoènosti.
BMW je krenuo praznom cestom i brzo se udaljio od grada. Kad su stigli na autocestu, vozaè je ignorirao ogranièenje brzine.
201
Baš kad je na satu upravljaèke ploèe bilo osam, Connor je vidio putokaz koji ih je obavještavao da se nalaze 150
kilometara od finske granice.
Kako se udaljenost na putokazima smanjivala na sto kilometara, zatim pedeset, trideset, deset, Connor se poèeo pitati kako æe pograniènoj policiji objasniti nazoènost ruskog policajca. No pokazalo se da ništa ne treba objašnjavati. Kad se BMW nalazio oko tristo metara od nièije zemlje koja je dijelila dvije države, vozaè je èetiri puta dao znak svjetlima.
Rampa se na granici odmah podigla, pa su prešli u Finsku a da uopæe nisu morali smanjiti brzinu. Connor je poèeo cijeniti širinu utjecaja ruske mafije.
Nitko u automobilu nije prozborio ni rijeèi od poèetka njihova putovanja, a Connor se ponovno morao osloniti na putokaze da bi saznao kamo idu. Poèeo je vjerovati da je Helsinki njihovo odredište, ali desetak kilometara prije nego što su stigli do predgraða, skrenuli su s autoceste. Automobil je usporio dok je vozaè manevrirao preko rupa i uskih zavoja koji su ih vodili sve dublje i dublje u pokrajinu. Connor je zurio u pusti krajolik pokriven debelim slojem snijega.
- Ovo je drugi poziv za let 821 Finn Aira za Frankfurt. Molimo sve putnike da se ukrcaju u zrakoplov.
Èetrdeset minuta nakon odlaska s autoceste, automobil je skrenuo u dvorište naoko prazne farmerske kuæe. Vrata su se otvorila èak i prije nego su se zaustavili. Visoki je mladi èovjek iskoèio iz automobila i poveo Connora u kuæu. Nije pozdravio uzdrhtalu ženu kraj koje su prošli dok su ulazili. Connor ga je slijedio stubištem do prvoga kata. Rus je otvorio vrata i Connor je ušao u sobu. Vrata su se s treskom zatvorila za njim, a tada je èuo okretanje kljuèa u još
jednoj bravi.
Prešao je preko sobe i pogledao kroz jedini prozor. Jedan od tjelohranitelja stajao je u dvorištu i zurio u njega. Maknuo se od prozora i na malenom krevetu neudobna izgleda opazio komplet odjeæe i šubaru od crnog zeèjeg krzna.
Connor je skinuo svu odjeæu sa sebe i bacio je na stolicu kraj kreveta. U kutu sobe nalazila se plastièna zavjesa, a iza nje zahrðali tuš. Uz pomoæ grubog sapuna i malo mlake vode Connor je nekoliko minuta pokušavao sa svoga tijela ukloniti smrad zatvora. Obrisao se dvjema kuhinjskim krpama. Kad se pogledao u zrcalu, shvatio je da æe proæi dosta vremena prije nego što zacijele ožiljci na njegovoj glavi i kosa naraste do uobièajene dužine. Ali broj istetoviran na njegovom zapešæu zauvijek æe ostati dio njega.
202
Stavio je na sebe odjeæu što su mu je ostavili na krevetu. Iako su mu hlaèe bile pet centimetara prekratke, košulja i jakna prilièno su mu dobro pristajali, premda je zasigurno oslabio najmanje pet kilograma dok je bio u zatvoru.
Zaèulo se tiho kucanje na vratima i kljuè se okrenuo u bravi. Ondje je stajala žena koja je bila u hodniku kad su stigli.
Držala je pladanj. Stavila ga je na stoliæ uza zid i nestala prije nego što joj je Connor dospio zahvaliti. Spustio je pogled na zdjelicu tople juhe i tri peciva, a tada je doslovno polizao usne. Sjeo je i bacio se na jelo, ali se osjetio sitim nakon što je pojeo nekoliko žlica juhe i jedno pecivo. Naglo mu se poèelo spavati pa se srušio na krevet.
- Ovo je treæi poziv za let 821 Finn Aira za Frankfurt. Molimo sve preostale putnike da se ukrcaju u zrakoplov.
Connor se još uvijek nije maknuo.
Zacijelo je zaspao jer je sljedeæe èega se sjeæao bilo buðenje i blijedog mladog èovjeka koji je stajao u dnu kreveta i promatrao ga.
- Za dvadeset minuta kreæemo na uzletište - rekao mu je i bacio debeli smeði omot na krevet.
Connor je sjeo i otvorio omotnicu. Sadržavala je kartu prvog razreda do Meðunarodne zraène luke Dulles, tisuæu amerièkih dolara i amerièku putovnicu.
Otvorio je putovnicu i proèitao ime "Christopher Andrew Jack-son" iznad svoje fotografije. Pogledao je mladog Rusa.
- Što to znaèi?
- Znaèi da ste vi još živi - rekao je Aleksej Romanov.
- Ovo je posljednji poziv za let 821 za Frankfurt. Molimo preostale putnike da odmah zauzmu svoja mjesta.
Connor je dugim koracima prišao službeniku na izlazu, pružio mu propusnicu za ukrcaj i zaputio se prema zrakoplovu.
Stjuard je pogledao njegovu kartu i pokazao prema prednjem dijelu zrakoplova. Connor nije morao tražiti mjesto kraj prozora u petom redu jer je visoki Rus veæ sjedio na sjedalu uz prolaz. Oèito njegov zadatak nije bio samo pokupiti paket, veæ i predati ga i pobrinuti se da se ugovor ispoštuje. Kad je Connor zakoraèio preko nogu svoga pratitelja, stjuardesa ga upita:
- Mogu li uzeti vašu šubaru, gospodine Jackson?
- Ne, hvala.
Smjestio se na udobnom sjedalu, ali se nije opustio sve dok zrakoplov nije uzletio. Tada je prvi put shvatio da je doista pobje-203
gao. Ali èemu, pitao se. Pogledao je lijevo: odsad nadalje netko æe danju i noæu biti uz njega, sve dok ne ispuni svoj dio pogodbe.
Tijekom leta do Njemaèke Romanov nijednom nije otvorio usta, osim da bi pojeo nekoliko zalogaja obroka što su ga stavili pred njega. Connor je ispraznio tanjur, a zatim je utukao vrijeme èitanjem Finn Airova èasopisa. Kad je avion sletio u Frankfurtu, veæ je znao sve o saunama, bacaèima koplja i finskoj ovisnosti o ruskoj ekonomiji.
Kad su ušli u èekaonicu za one koji prelaze, Connor je odmah opazio CIA-ina agenta. Brzo se odvojio od svoga pratioca, ali se na Romanovljevo oèito olakšanje vratio dvadeset minuta kasnije.
Connor bi se lako riješio svoga èuvara kad se vrati na svoj teritorij, ali je znao da bi oni, ako pokuša pobjeæi, izvršili prijetnju što ju je šef policije onako živo opisao. Zadrhtao je na pomisao da bilo koji od tih nitkova položi prst na Maggie ili Taru.
United Airways 777 poletio je za Dulles na vrijeme. Connor je uspio pojesti veæi dio prvog i drugog jela svog ruèka.
Èim je stjuardesa maknula njegov pladanj, pritisnuo je dugme na svom naslonu za ruke, spustio naslon i poèeo razmišljati o Maggie. Kako joj je zavidio jer je uvijek mogla... Nekoliko trenutaka kasnije prvi je put u dvadeset godina zaspao u zrakoplovu.
Kad se probudio, posluživali su meðuobrok. On je sigurno bio jedina osoba u zrakoplovu koja je pojela sve što su stavili pred njega, ukljuèujuæi dva obroka marmelade.
Tijekom posljednjeg sata leta do Washingtona njegove su se misli vratile Chrisu Jacksonu i žrtvi što ju je podnio.
Connor je znao da mu to nikad neæe moæi vratiti, ali je èvrsto odluèio da njegova žrtva neæe biti uzaludna.
Tada se u mislima prebacio na Dextericu i Gutenburga, koji sada zacijelo pretpostavljaju da je mrtav. Najprije su njega poslali u Rusiju da spase vlastitu kožu. Zatim su ubili Joan, jer je možda Maggie dala neke informacije. Koliko æe vremena proæi prije nego što zakljuèe da je i sama Maggie postala preopasna, te da i nju treba ukloniti?
- Obraæa vam se kapetan leta. Dobili smo odobrenje za slijetanje u Meðunarodnu zraènu luku Dulles. Molim osoblje da sve pripremi za slijetanje. U ime Delta Airwaysa želim vam dobrodošlicu u Sjedinjene Države.
Connor pogleda svoju putovnicu. Christopher Andrew Jackson vratio se na domaæi teren.
204
24.
Maggie je na uzletište Dulles stigla sat vremena ranije - navika koja je obièavala izluðivati Connora. Pogledala je ekran s podacima o dolascima i sa zadovoljstvom utvrdila da æe avion iz San Francisca sletjeti na vrijeme.
Uzela je primjerak Washington Posta na kiosku s novinama i ušla u najbliži kafiæ. Sjela je na stolac za šankom i naruèila crnu kavu i kroasan. Nije opazila dva muškarca smještena za stolom u suprotnom kutu, od kojih je jedan takoðer imao primjerak Washin-gton Posta koji je tobože èitao. No bez obzira koliko se trudila, ne bi vidjela treæeg muškarca koji se više zanimao za nju nego za ekran s podacima o dolascima u koji je gledao. On je veæ opazio druga dva muškarca u kutu.
Maggie je proèitala Post od prve do posljednje stranice, a svakih je nekoliko minuta pogledavala na sat. Kad je naruèila svoju drugu kavu, udubila se u prilog o Rusiji objavljen u oèekivanju skorog posjeta Predsjednika Zerimskoga Washingtonu. Maggie se nije sviðalo ono što se znalo o komunistièkom voði, koji kao daje pripadao prošlom stoljeæu.
Ispila je treæu kavu dvadeset minuta prije no što je avion trebao sletjeti, a tada je kliznula sa stolca i zaputila se prema najbližem nizu telefonskih govornica. Dva su je muškarca slijedila iz restorana, a treæi se micao iz jedne sjene u drugu.
Birala je broj pitajuæi se hoæe li netko biti kod kuæe.
205
- Dobro jutro, Jackie - rekla je kad se njezina zamjenica javila na telefon. - Samo provjeravam je li sve u redu.
- Maggie - reèe žena koja je nastojala da joj glas ne zvuèi raz-draženo - sedam je sati ujutro, a ja sam još uvijek u krevetu. Zvala si juèer, sjeæaš se? Sveuèilište ima odmor, nitko se ne bi trebao vratiti do èetrnaestog sijeènja, a nakon tri godine na mjestu tvoje zamjenice, nekako mi uspijeva upravljati uredom dok tebe nema.
- Oprosti, Jackie - reèe Maggie. - Nisam te željela probuditi. Zaboravila sam koliko je rano. Obeæavam da te više neæu gnjaviti.
- Nadam se da æe se Connor uskoro vratiti i da æe te Tara i Stuart posve zaokupiti tijekom sljedeæih nekoliko tjedana
- reèe Jackie. - Želim ti ugodan Božiæ, i ne želim te više èuti do kraja sijeènja - naglašeno doda.
Maggie spusti slušalicu shvativši daje samo nastojala utuci vrijeme i uopæe nije trebala uznemiravati Jackie. Samu je sebe ukorila i odluèila da je više neæe zvati sve do Nove godine.
Polako je pošla prema izlazu za dolaske i pridružila se sve veæem broju ljudi koji su kroz prozore virili na pistu gdje su rano-jutarnji letovi uzlijetali i slijetali. Tri muškarca, koji nisu provjeravali natpise na svakoj letjelici što je dolazila, nastavili su motriti na Maggie dok je èekala potvrdu o slijetanju leta 50 United Ainvaysa iz San Francisca. Kad se poruka konaèno pojavila, Maggie se nasmiješila. Jedan od trojice muškaraca utipkao je jedanaest brojki u svoj mobitel i prenio informaciju svom pretpostavljenom U Lang-lejrju.
Maggie se ponovno nasmiješila kad se na izlazu iz aviona pojavio muškarac s bejzbolskom kapom na glavi - prvi putnik s noænog leta. Morala je èekati još deset minuta prije no što su Tara i Stuart stigli u èekaonicu. Nikad nije svoju kæi vidjela tako obasjanu sreæom. Èim je Stuart opazio Maggie, uputio joj je široki smiješak koji je tako dobro upoznala tijekom odmora u Australiji.
Maggie ih je oboje zagrlila.
- Divno je što ste oboje tu - reèe.
Uzela je jednu od Tarinih torbi i povela ih prema glavnom terminalu.
Jedan od muškaraca koji su je pratili veæ je èekao na parkiralištu, na suvozaèevu sjedalu kamiona èiji se teret sastojao od jedanaest novih automobila. Druga su dvojica trèala preko parkirališta.
Maggie, Tara i Stuart izišli su na hladni jutarnji zrak i pošli prema Maggienu automobilu.
206
- Nije li vrijeme da si nabaviš nešto modernije od ove stare hrpe metala, mama? - upita Tara glumeæi užas. - Još sam bila u srednjoj školi kad si ga kupila, a i tada je to bio polovni automobil.
- Toyota je najsigurniji automobil na cesti - ukoèeno æe Maggie
- što Consumer Reports redovito potvrðuje.
- Nijedan trinaest godina stari automobil nije siguran na cesti
- odgovori Tara.
- U svakom sluèaju - reèe Maggie, ignorirajuæi zadirkivanje svoje kæeri - tvoj otac misli da bismo ga trebali zadržati dok ne poène svoj novi posao, a tada æe dobiti službeni automobil.
Spominjanje Connora izazvalo je trenutak nelagodne tišine.
- Jedva èekam da ponovno vidim vašeg muža, gospoðo Fitzge-rald - reèe Stuart i sjedne na stražnje sjedalo.
Maggie nije rekla "ja takoðer", veæ se zadovoljila rijeèima:
- Dakle, ovo je tvoj prvi posjet Americi.
- Tako je - odgovori Stuart kad je Maggie upalila motor. - I veæ nisam siguran hoæu li se ikad poželjeti vratiti u Oz.
- U Sjedinjenim Državama veæ imamo dovoljno preplaæenih odvjetnika a da dodamo još jednog s one strane svijeta -
reèe Tara dok su èekali u redu da bi platili parkiralište.
Maggie joj se nasmiješi, a tako se sretnom nije veæ tjednima osjeæala.
- Kad se moraš vratiti u Sydney, Stuarte?
- Ako ti se èini da veæ predugo iskorištava našu gostoljubivost, mogli bismo se jednostavno okrenuti i sljedeæim letom vratiti natrag, mama - reèe Tara.
- Ne, nisam tako mislila, samo što...
- Znam, ti voliš planirati unaprijed - reèe Tara i nasmije se.
- Kad bi mogla, Stuarte, mama bi prisilila studente da se prilikom zaèeæa upišu na Georgetown.
- Zašto to meni nije palo na pamet? - reèe Maggie.
- Na poslu me oèekuju tek petog sijeènja - reèe Stuart. - Nadam se da æete me moæi toliko podnositi.
- Neæe imati moguænost izbora - reèe Tara i stisne mu ruku.
Maggie je blagajniku pružila novèanicu od deset dolara i izišla s parkirališta na autocestu. Pogledala je u retrovizor, ali nije opazila bezlièni plavi ford stotinjak metara iza nje, koji je vozio otprilike istom brzinom kao i ona. Èovjek na suvozaèevu sjedalu obavijestio je svog šefa u Langlevju da je predmet, zajedno s dva paketa, u sedam i èetrdeset tri krenuo u pravcu Washingtona.
- Da li ti se svidio San Francisco, Stuarte?
207
- U svakom trenutku - odgovori Stuart. - Kanimo ondje provesti još nekoliko dana na povratku.
Kad je Maggie ponovno pogledala u retrovizor, vidjela je automobil državne prometne policije kako joj se približava s upaljenim plavim svjetlima.
- Slijedi li mene, što mislite? Sigurno nisam prebrzo vozila -reèe Maggie i pogleda svoj brzinomjer.
- Mama, ovaj je automobil praktièki antikvitet i trebalo ga je davno dati u staro željezo. Moglo bi biti bilo što, od tvojih stražnjih svjetala do defektne gume. Samo stani. - Tara pogleda kroz stražnji prozor. - A kad ti se taj prometni policajac obrati, svakako mu uputi onaj tvoj irski smiješak.
Maggie je stala sa strane, a plavi jeford prošao dalje po srednjoj voznoj traci.
- Sranje - rekao je vozaè kad je projurio kraj njih.
Maggie je spustila staklo na prozoru, a dva su policajca izišla iz patrolnih kola i pošla prema njima. Prvi se policajac nasmiješi i pristojno reèe:
- Mogu li vidjeti vašu vozaèku dozvolu, gospoðo?
- Svakako - reèe Maggie i uzvrati mu smiješak. Nagne se u stranu, otvori torbicu i poène prekapati po njoj. Drugi je policajac dao znak Stuartu neka i on spusti staklo na prozoru. Stuartu se to uèinilo neobiènim, buduæi da on nikako nije mogao poèiniti prometni prekršaj, ali kako se nalazio u stranoj zemlji, zakljuèio je da je mudrije poslušati. Spustio je staklo na prozoru baš kad je Maggie pronašla svoju vozaèku dozvolu. Kad se okrenula da je pruži policajcu, njegov je partner izvukao pištolj i ispalio tri hica u automobil.
Dva su se policajca hitro vratila do policijskog automobila. Dok se jedan ubacivao u ranojutarnji promet, drugi je telefonirao èovjeku na suvozaèevu sjedalu u kamionu.
- Automobil se pokvario i hitno mu je potrebna vaša pomoæ.
Uskoro nakon što se policijski automobil udaljio, stigao je kamion koji je prevozio jedanaest novih toyota i zaustavio se ispred Maggienog vozila. Muškarac koji je sjedio kraj vozaèa, s toyotinom kapom na glavi i u plavom kombinezonu, skoèio je iz kabine i potrèao prema zaustavljenom automobilu. Otvorio je vozaèeva vrata, oprezno premjestio Maggie na suvozaèevo mjesto i povukao ruèicu za otvaranje poklopca prtljažnika automobila, a zatim se nagnuo do Stuarta, uzeo mu lisnicu i putovnicu iz džepa sakoa i zamijenio ih drugom putovnicom i tankom džepnom knjigom.
208
Vozaè kamiona otvorio je toyotin prtljažnik i pregledao unutrašnjost. Brzo je deaktivirao napravu za praæenje i zatvorio poklopac prtljažnika. Njegov je partner sada sjedio za upravljaèem toyote. Upalio je motor, ubacio u prvu brzinu, polako krenuo uz rampu kamiona i zauzeo jedino preostalo mjesto. Ugasio je motor, podigao ruènu koènicu, prièvrstio kotaèe automobila na rampu i pridružio se vozaèu kamiona u kabini. Cijeli je postupak trajao manje od tri minute.
Kamion je nastavio svoj put prema Washingtonu, ali je malo kasnije skrenuo odvojkom predviðenim za teretna vozila i vratio se prema zraènoj luci.
CIA-ini agenti u plavom fordu sišli su s autoceste na sljedeæem izlazu, napravili krug i ponovno se ukljuèili u jutarnji promet prema Washingtonu.
- Zacijelo je napravila neki manji prometni prekršaj - vozaè je govorio svom šefu u Langlevju. - Nije ni èudo s tako starim automobilom.
Agent na suvozaèevu mjestu s iznenaðenjem je otkrio da se to-yota više ne vidi na ekranu.
- Vjerojatno se vraæaju u Georgetown - reèe. - Javit æemo se èim ponovno budemo imali kontakt.
Dok su dva agenta jurila prema Washingtonu, kamion koji je vozio dvanaest toyota skrenuo je lijevo s kamionske ceste za Dulles, kod znaka s natpisom "Samo teret". Nakon nekoliko stotina metara skrenuo je desno, kroz visoka žièana vrata što su ih držala otvorena dva èovjeka u kombinezonima uzletišne službe, i nastavio vožnju starom cestom prema izoliranom hangaru. Jedan je èovjek stajao na ulazu i pomogao im da uðu, kao da je kamion letjelica koja je tek sletjela.
Vozaè je zaustavio vozilo kraj neobilježenoga kombija. Sedam muškaraca u bijelim kombinezonima brzo je izišlo iz stražnjeg dijela. Jedan je razmotao lance kojima je stari automobil bio prièvršæen za kamion. Drugi je zauzeo mjesto za upravljaèem, otpustio ruènu koènicu i polako spustio toyotu s rampe na zemlju. Èim se zaustavila, otvorili su vrata automobila i oprezno iznijeli tijela.
Muškarac s toyotinom kapom iskoèio je iz kamiona i sjeo za upravljaè starog automobila. Ubacio je u prvu brzinu, napravio krug i izjurio iz hangara kao da je taj automobil vozio cijeloga života. Dok je prolazio kroz otvorena vrata, drugi su ljudi stavljali tijela u stražnji dio kombija gdje su ih èekala tri lijesa. Jedan od ljudi u kombinezonima reèe: 209
- Nemojte stavljati poklopce dok se ne približite zrakoplovu.
- U redu, doktore - zaèuje se odgovor.
- I kad se zatvori prostor za teret, izvadite tijela i vežite ih sigurnosnim pojasom na sjedalima.
Kad je drugi èovjek kimnuo glavom, kamion je izišao iz hangara, vratio se starom cestom i prošao kroz žièana vrata.
Kad je vozaè stigao na autocestu, skrenuo je lijevo i zaputio se prema Leesburgu gdje æe mjesnom trgovcu isporuèiti jedanaest novih toyota. Njegov honorar za šest sati dodatnog rada omoguæit æe mu da kupi jednu toyotu.
Žièana su vrata veæ bila zatvorena i zakljuèana kad je kombi izišao iz hangara i polako krenuo prema prostoru za ukrcaj tereta. Vozaè je prošao kraj cijelog niza teretnih aviona, a na koncu se zaustavio iza zrakoplova 747 s naznakom
"Meðunarodni zraèni transport". Spremište za teret bilo je otvoreno, a dva su carinika stajala i èekala u dnu rampe.
Poèeli su provjeravati dokumente baš kad su dva CIA-ina agenta stigla do Avon Place 1648. Nakon što su oprezno obišli blok, agenti su javili u Langlev da nema nikakva traga ni automobilu ni trima paketima.
Stara je toyota sišla s ceste 66 i krenula autocestom prema Wa-shingtonu. Vozaè je pritisnuo papuèicu gasa i jurio prema gradu. U slušalici je èuo kako dva agenta ufordu dobivaju upute da poðu do ureda gospoðe Fitzgerald i pogledaju nalazi li se automobil na svom uobièajenom parkirnom mjestu iza prijamne zgrade.
Kad su se carinici uvjerili da su mrtvozornikovi dokumenti u redu, jedan od njih reèe:
- U redu. Maknite poklopce.
Pomno su pregledali odjeæu, usta i sve druge tjelesne otvore sva tri tijela, a potom su stavili svoje potpise na dokumente. Poklopci su vraæeni na mjesta, a ljudi u bijelim kombinezonima odnijeli su lijesove u teretni prostor i položili ih jednog uz drugog na tlo.
Rampa aviona 747 se poèela dizati dok je stara toyota prolazila kraj Kristove crkve. Jurila je uzbrdo još tri bloka, a potom je skrenula lijevo na Dent Placeu.
Vozaè je veæ zaobišao kuæu i ušao kroz stražnja vrata kad je lijeènik provjerio bila svoja tri pacijenta. Potrèao je gore do glavne spavaæe sobe i otvorio treæu ladicu komode kraj kreveta. Prekopavao je po košuljama, izvadio smeðu omotnicu s naznakom "Ne otvarati prije 17. prosinca" i stavio je u svoj unutrašnji džep. Skinuo je dva kovèeg s vrha ormara i brzo ih napunio odjeæom. Potom je iz kombinezona izvadio maleni paketiæ u celofanu i ubacio ga u 210
torbicu za kozmetiku koju je takoðer stavio u kovèeg. Prije nego što je izišao iz spavaæe sobe, upalio je svjetlo u kupaonici, zatim svjetlo u dnu stubišta i na kraju, koristeæi se daljinskim upravljaèem, ukljuèio televizor u kuhinji, posebno pojaèavši zvuk.
Kovèeg je ostavio kraj stražnjeg ulaza i vratio se do toyote. Otvorio je prtljažnik i ponovno aktivirao napravu za praæenje.
CIA-ini agenti su poèeli po drugi put polako kružiti sveuèilišnim parkiralištem kad se na ekranu pojavio znak. Vozaè je brzo okrenuo automobil i zaputio se natrag prema Fitzgeraldovoj kuæi.
Muškarac s toyotinom kapom vratio se iza kuæe, uzeo dva kovèega i izišao iz dvorišta sa stražnje strane. Opazio je taksi parkiran ispred Tudor Place i uskoèio u stražnji dio automobila baš kad su dva agenta krenula niz Avon Place.
Mladi èovjek kojemu je laknulo nazvao je Langlev i javio da je toyota parkirana na uobièajenome mjestu, te da vidi i èuje televizor u kuhinji. Ne, nije znao objasniti zašto naprava za praæenje nije radila gotovo sat vremena.
Taksist se nije ni osvrnuo kad je u njegov taksi ušao èovjek s dva kovèega. No on je toèno znao kamo gospodin Fitzgerald želi poæi.
211
25.
- Zar mi govorite da je sve troje nestalo s lica zemlje? - reèe direktorica.
- Èini se tako - odgovori Gutenburg. - Operacija je bila tako profesionalna da bih rekao da ju je organizirao Connor Fitzgerald, kad ne bih znao da je mrtav.
- Kako znamo da to nije moguæe, što mislite, tko stoji iza toga?
- Ja bih se još uvijek kladio na Jacksona - odgovori zamjenik direktora.
- Pa, ako se on vratio u zemlju, gospoða Fitzgerald æe saznati da joj je muž mrtav. Znaèi da uskoro možemo oèekivati da æe se njezin kuæni video pojaviti u ranim veèernjim vijestima.
Gutenburg se samodopadno naceri.
- Ni sluèajno - reèe i pruži preko stola zapeèaæeni paket. - Jedan od mojih agenata konaèno je našao vrpcu, nekoliko minuta prije no što se sinoæ zatvorila sveuèilišna knjižnica.
- Valjda je i to nešto - reèe direktorica i otvori paket. - No što može sprijeèiti Jacksona da Lloydu kaže tko je doista pokopan u ruskom zatvoru?
Gutenburg slegne ramenima.
- Èak i da to uèini, kakva korist Lawrenceu od te informacije? Teško da æe nazvati svog prijatelja Zerimskoga, nekoliko dana prije njegova prijateljskog posjeta Washingtonu, i reæi mu da èovjek kojeg su objesili jer je planirao atentat na njega ipak nije bio južnoaf-212
rièki terorist kojeg je unajmila mafija, veæ CIA-in agent koji je izvršavao naredbe što ih je dobio izravno iz Bijele kuæe.
- Možda neæe - reèe Dexterica. - No sve dok su Jackson i Fitzgeraldica ondje vani, mi još uvijek imamo problem.
Stoga predlažem da prerasporedite najboljih dvanaest agenata koje imamo da im uðu u trag, što je prije moguæe; nije me briga u kojem odsjeku rade ili kome su dodijeljeni. Ako Lawrence sazna što se doista dogodilo u St Petersburgu, imat æe više nego dovoljno razloga da zatraži neèiju ostavku.
Gutenburg je bio neuobièajeno tih.
- A buduæi da se vaš potpis nalazi na dnu svakog relevantnog dokumenta - nastavi direktorica - meni ne bi preostalo ništa drugo nego da vas žrtvujem.
Malene kapljice znoja pojavile su se na Gutenburgovu èelu.
Stuart je mislio da se budi iz ružna sna. Pokušao se sjetiti što se dogodilo. Tarina ih je majka pokupila u zraènoj luci, a zatim su krenuli prema Washingtonu. No prometna je policija zaustavila automobil. Rekli su mu neka spusti staklo na prozoru. I tada...?
Osvrnuo se naokolo. Nalazio se u drugom zrakoplovu, ali kamo je letio? Tarina je glava poèivala na njegovu ramenu; s njezine druge strane bila je Tarina majka, takoðer u dubokom snu. Sva su druga sjedala bila prazna.
Poèeo je iznova razmišljati o èinjenicama, što je uvijek èinio kad bi pripremao neki sluèaj. On i Tara su sletjeli u zraènu luku Dulles. Maggie ih je èekala na izlazu...
Njegovo je razmišljanje prekinuo elegantno odjeveni muškarac srednjih godina koji se pojavio kraj njega i sagnuo se kako bi mu provjerio bilo.
- Kamo idemo? - tiho upita Stuart, ali lijeènik ne odgovori. Jednako je brzo provjerio Tarino i Maggieno stanje, a tada je ponovno nestao u prednjem dijelu zrakoplova.
Stuart je otkopèao sigurnosni pojas, ali nije imao dovoljno snage da ustane. Tara se poèela meškoljiti. Maggie je i dalje èvrsto spavala. Stuart je pregledao svoje džepove. Uzeli su mu lisnicu i putovnicu. Oèajnièki je pokušavao svemu tome dati neki smisao. Zašto bi se netko upustio u ovakve krajnosti zbog nekoliko stotina dolara, nekoliko kreditnih kartica i australske putovnice? Još je bilo èudnije što se èinilo da su sve to zamijenili s tankim izdanjem Veatsovih pjesama.
Prije no što je upoznao Taru, nikad nije èitao Yeatsa, ali
213
nakon njezina povratka na Stanford, poèeo je uživati u njegovu djelu. Otvorio je knjigu kod prve pjesme, "Dijalog biæa i duše". Bile su potcrtane rijeèi "zadovoljan sam što proživljavam sve ponovno, i još jednom". Prolistao je knjižicu i vidio da su još neki stihovi oznaèeni.
Dok je razmišljao o znaèenju toga, kraj njega se pojavio visok, krupan muškarac i prijeteæi se nadvio nad njim. Bez rijeèi mu je istrgnuo knjigu iz ruke i vratio se u prednji dio aviona.
Tara mu je dotaknula ruku. Brzo se okrenuo k njoj i šapnuo joj u uho:
- Ništa ne govori.
Pogledala je majku koja se još uvijek nije pomaknula, naizgled zadovoljna cijelim svijetom.
Nakon što je Connor ostavio dva kovèega u prostor za teret i provjerio da su sva tri putnika živa i zdrava, izišao je iz zrakoplova i sjeo u stražnji dio BMW-a èiji je motor veæ bio upaljen.
- Mi se i dalje držimo našeg dijela dogovora - reèe Aleksej Romanov koji je sjedio kraj njega.
Connor kimne glavom, a BMW proðe kroz žièana vrata i krene prema Nacionalnoj zraènoj luci Washington.
Nakon doživljaja u Frankfurtu, gdje ga je mjesni CIA-in agent zamalo opazio, jer su Romanov i njegova dva snagatora uèinili sve osim što nisu javno najavili svoj dolazak, Connor je shvatio da æe osobno morati voditi operaciju ako želi da uspije njegov plan spašavanja Maggie i Tare. Romanov je to konaèno prihvatio kad ga je podsjetio na klauzulu dogovorenu s njegovim ocem. Sad se Connor jedino mogao nadati da je Stuart onako domišljat kako se èinilo kad ga je ispitivao na plaži u Australiji. Nadao se da æe Stuart opaziti rijeèi što ih je podcrtao u knjizi koju mu je stavio u džep.
BMW se zaustavio ispred gornjeg ulaza u terminal Nacionalne zraène luke Washington. Connor je izišao, a Romanov mu je bio za petama. Pridružila su im se druga dva muškarca, pa su slijedili Connora koji je mirno ušao u terminal i prišao pultu za pregled putnih karata. Želio je da se svi opuste prije njegova sljedeæeg poteza.
Kad je Connor pružio svoju kartu, èovjek za pultom American Airlinesa reèe: 214
- Žao mi je, gospodine Radford, ali let 383 za Dallas kasni nekoliko minuta, ali se nadamo da æe se putem nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Ukrcat æete se na izlazu 32.
Connor se ležerno zaputio prema èekaonici, ali je stao kad je stigao do niza javnih telefonskih govornica. Izabrao je govornicu kraj koje su s obje strane bile zauzete kabine. Romanov i njegova dva tjelohranitelja motali su se nekoliko koraka dalje, a izgledali su nezadovoljno. Connor im se nedužno nasmiješio, a potom je u prorez ubacio Stuartovu meðunarodnu telefonsku karticu i birao broj.
Telefon je neko vrijeme zvonio dok se netko konaèno nije javio.
- Da?
- Connor je.
Uslijedila je podulja tišina.
- Mislio sam da samo Isus može ustati od mrtvih - na koncu æe Èari.
- Proveo sam neko vrijeme u èistilištu prije nego što mi je to uspjelo - reèe Connor.
- Pa, barem si živ, prijatelju. Što mogu uèiniti za tebe?
- Prvo, što se tièe Kompanije, neæe biti povratka.
- Razumijem - reèe Èari.
Connor je odgovarao na Carlovo posljednje pitanje kad je zaèuo posljednji poziv za let 383 za Dallas. Spustio je slušalicu, ponovno se nasmiješio Romanovu i brzo zaputio prema izlazu 32.
Kad je Maggie konaèno otvorila oèi, Stuart se nagne prema njoj i upozori je neka ništa ne govori dok ne bude posve budna. Nekoliko trenutaka kasnije pojavila se stjuardesa i zamolila ih neka spuste stoliæe za pladnjeve. Pojavila se nejestiva zbirka hrane, kao da se nalaze na normalnom letu prvog razreda.
Dok je prouèavao ribu koju je trebalo ostaviti u moru, Stuart je šapnuo Maggie i Tari:
- Nemam pojma ni zašto smo ovdje niti kamo idemo, ali moram vjerovati da je to na neki naèin povezano s Connorom.
Maggie kimne glavom i tiho im poène prièati sve što je saznala nakon Joanine smrti.
- Ali ne vjerujem da ljudi koji nas drže mogu biti agenti CIA-e - reèe - jer sam Gutenburgu rekla da æe videosnimka biti predana medijima ako ja nestanem na duže od sedam dana.
- Osim ako je veæ nisu našli - reèe Stuart.
215
- To nije moguæe - naglašeno æe Maggie.
- Onda tko su, do vraga, ovi? - reèe Tara. Nitko nije ponudio mišljenje kad se stjuardesa ponovno pojavila i bez rijeèi maknula njihove pladnjeve.
- Imamo li još koji trag? - upita Maggie kad ih je stjuardesa ostavila same.
- Samo to da je netko stavio knjigu Yeatsovih pjesama u moj džep - reèe Stuart.
Tara je opazila da se Maggie trgnula.
- Što je bilo? - upita i zabrinuto pogleda svoju majku èije su se oèi ispunile suzama.
- Zar ne razumiješ što to znaèi?
- Ne - reèe Tara djelujuæi zbunjeno.
- Tvoj otac je sigurno živ. Daj da vidim - reèe Maggie. - Možda je u njoj ostavio poruku.
- Bojim se da ne mogu. Tek što sam je otvorio, iz prednjeg se dijela aviona pojavio neki snagator i oteo mi knjigu -
reèe Stuart. - Meðutim, ipak sam opazio da je nekoliko rijeèi podcrtano.
- Koje rijeèi? - željno upita Maggie.
- Nisam ih baš shvatio.
- To nije važno. Možeš li se sjetiti neèega? Stuart sklopi oèi i pokuša se usredotoèiti.
- Zadovoljan - odjednom reèe. Maggie se nasmiješi.
- Zadovoljan sam što proživljavam sve ponovno, i još jednom.
Zrakoplov na letu 383 na vrijeme je sletio u Dallas, a kad su Connor i Romanov izišli iz terminala, èekao ih je još
jedan bijeli BMW. Je li mafija dala skupnu narudžbu, pitao se Connor. Najnoviji par snagatora koji ih je pratio izgledao je kao da je unajmljen meðu statistima - èak su im se ispod sakoa jasno nazirale izboèine pištolja.
Mogao se samo nadati daje odjel u Cape Townu tek odnedavno podružnica, iako mu je bilo teško vjerovati da Èari Koeter, s više od dvadeset godina iskustva na položaju višeg CIA-inog operativca u Južnoafrièkoj Republici, ne bi znao iziæi na kraj s nekim novim klincem.
Putovanje do središta Dallasa potrajalo je malo više od dvadeset minuta. Connor je šutke sjedio u stražnjem dijelu automobila, svjestan èinjenice da bi se uskoro mogao naæi licem u lice s još nekim 216
tko je za CIA-u radio veæ gotovo trideset godina. Znao je da je to najveæi rizik u koji se upustio otkako se vratio u Ameriku. No ako su Rusi oèekivali da ispuni najzahtjevniji dio ugovora, morao je imati na raspolaganju jedinu pušku idealnu za izvršavanje atentata na jednu od najbolje èuvanih osoba na svijetu.
Nakon još jednog šutljivog putovanja zaustavili su se ispred Hardingova lovaèkog duæana. Connor je brzo ušao u prodavaonicu, a Romanov i njegova dva nova èuvara slijedili su ga u stopu. Prišao je tezgi, a oni su se pretvarali da ih jako zanimaju automatski pištolji na drugoj strani prodavaonice.
Connor se osvrne naokolo. Njegova potraga mora biti brza, neuoèljiva, ali temeljita. Nakon nekoliko sekundi bio je uvjeren da u prodavaonici nema kamera osiguranja.
- Dobar dan, gospodine - reèe mladi prodavaè odjeven u dugi smeði ogrtaè. - Sto mogu uèiniti za vas?
- Došao sam ovamo radi lova i želio bih kupiti pušku.
- Imate li u vidu neki posebni model?
- Da, Remington 700.
- To ne bi trebao biti problem, gospodine.
- Možda æe biti potrebne neke preinake - reèe Connor. Prodavaè je oklijevao.
- Isprièajte me na trenutak, gospodine.
Nestao je iza zavjese u stražnju prostoriju.
Poslije nekoliko trenutaka pojavio se stariji èovjek, takoðer odjeven u dugi smeði ogrtaè. Connor se uzrujao; nadao se da æe kupiti pušku bez susreta s Jimom Hardingom.
- Dobar dan - reèe èovjek i izbliza pogleda kupca. - Èujem da vas zanima Remington 700. - Zastane. - S preinakama.
- Da. Preporuèio vas je jedan prijatelj - reèe Connor.
- Vaš je prijatelj zasigurno profesionalac - reèe Harding.
Èim je spomenuta rijeè "profesionalac", Connor je znao da ga testira. Da Harding nije bio Stradivari meðu proizvoðaèima pušaka, bez rijeèi bi se udaljio iz prodavaonice.
- Kakve ste preinake imali na umu, gospodine? - upita Harding, a njegove oèi nisu se odvajale od kupèevih.
Connor je potanko opisao pušku što ju je ostavio u Bogoti, pomno pazeæi na bilo kakvu reakciju.
Hardingovo je lice ostalo bezizražajno.
- Možda imam nešto što bi vas moglo zanimati, gospodine -reèe, okrene se i nestane iza zavjese.
217
Connor je još jednom pomislio da bi trebao otiæi, ali se Harding za nekoliko sekundi pojavio s poznatom kožnom kutijom u rukama koju je položio na tezgu.
- Ovaj je model dospio u naše ruke nakon nedavne smrti vlasnika - objasni. Podigao je poklopac kutije i okrenuo je tako da Connor može pregledati pušku. - Svaki je dio rukom izraðen, a sumnjam da æete naæi bolji komad s ove strane Mississippija. -Harding s ljubavlju dotakne pušku. - Kundak je od fiberglasa, radi lakoæe i bolje ravnoteže.
Cijev je uvezena iz Njemaèke; bojim se da Nijemci još uvijek proizvode najbolje. Ciljnik je Leupold 10 Power s toèkama tako da ga èak ne morate namještati ni radi vjetra. S ovom puškom mogli biste ubiti miša na udaljenosti od èetiristo koraka, da i ne govorim o losu. Ako ste tehnièki osposobljeni, mogli biste imati kut od pola minute na udaljenosti od sto metara. -Podigao je pogled da vidi razumije li mušterija o èemu govori, ali Connor nije promijenio izraz lica. -Remington 700 s takvim preinakama traže samo najbolji poznavatelji - zakljuèi.
Connor nije pomaknuo nijedan od pet komada u kutiji, iz straha da æe gospodin Harding toèno otkriti koliko je dobar poznavatelj.
- Koliko? - upita prvi put shvativši da nema pojma koliko je cijena rukom izraðenog Remingtona 700.
- Dvadeset jednu tisuæu dolara - reèe Harding. - Iako imamo i standardni model ako vi...
- Ne - reèe Connor. - Ovaj æe sasvim odgovarati.
- Kako æete platiti, gospodine?
- Gotovinom.
- Onda æe mi trebati neki oblik identifikacije - reèe Harding. - Bojim se da ima još više papirologije otkako su usvojili Zakon trenutne identifikacije i registriranja umjesto Bradvjeva zakona.
Connor izvadi virginijsku vozaèku dozvolu što ju je prethodnoga dana za sto dolara kupio od džepara u Washingtonu.
Harding je prouèio dozvolu i kimnuo glavom.
- Sad je još samo potrebno, gospodine Radford, da ispunite ova tri obrasca.
Connor je napisao ime, adresu i broj socijalnog osiguranja pomoænika upravitelja prodavaonice cipela u Richmondu.
Dok je Harding unosio podatke u kompjutor, Connor je nastojao djelovati kao da se dosaðuje, ali se u sebi molio da gospodin Radford tijekom posljednja dvadeset èetiri sata nije prijavio nestanak svoje vozaèke dozvole.
Harding odjednom podigne pogled s ekrana.
218
- Je li to dvostruko ime? - upita.
- Ne - odgovori Connor posve pribrano. - Gregorv je moje ime. Moja je majka obožavala Gregorv Pecka. Harding se nasmiješi.
- I moja.
Nakon još nekoliko trenutaka gospodin Harding reèe:
- Èini se da je sve u redu, gospodine Radford.
Connor se okrene i kimne glavom Romanovu koji priðe tezgi i iz unutrašnjeg džepa izvadi debeli svežanj novèanica.
Neko je vrijeme razmetljivo odvajao novèanice od sto dolara nabrojivši do 210, a zatim ih je predao Hardingu. Ono za što se Connor nadao da æe djelovati kao obièna kupovina, Rus je brzo pretvarao u pantomimu. Snagatori su jednako tako mogli stajati i na ulici i prodavati karte za predstavu.
Harding je napisao priznanicu za gotovinu i pružio je Connoru koji je tada bez rijeèi otišao. Jedan od snagatora pograbio je pušku i istrèao iz prodavaonice na ploènik kao da je upravo opljaèkao banku. Connor je sjeo na stražnje sjedalo BMW-a i pitao se je li moguæe privuæi još više pozornosti na sebe. Automobil se uz škripu guma udaljio od ploènika i uletio u brzi promet, izazvavši time ka-kofoniju truba. Da, pomislio je Connor, oèito mogu. Ostao je bez rijeèi dok je vozaè kršio ogranièenje brzine cijelim putem na povratku do zraène luke. Èak je i Romanov poèeo djelovati pomalo zabrinuto. Connor je brzo otkrivao da je nova mafija u Sjedinjenim Državama još uvijek pravi amater u usporedbi sa svojim roðacima iz Italije. No neæe dugo potrajati dok ih ne sustignu, a tada neka Bog pomgne FBI-u.
Poslije petnaest minuta BMW se zaustavi ispred ulaza u zraènu luku. Connor je izišao i krenuo prema vratima na okretanje, a Romanov je davao upute dvojici muškaraca u automobilu. Na koncu odvoji još nekoliko novèanica od sto dolara da bi ih dao njima. Kad se pridružio Connoru ispred pulta za provjeru, povjerljivo šapne:
- Puška æe biti u Washingtonu u roku od èetrdeset osam sati.
- Ne bih se kladio na to - rekao je Connor dok su hodali prema èekaonici za odlaske.
- Znate napamet sve Yeatsove pjesme? - s nevjericom upita Stuart.
- Hm, veæinu - prizna Maggie. - No gotovo svake veèeri prije spavanja iznova proèitam nekoliko pjesama.
219
- Dragi Stuarte, još uvijek moraš mnogo nauèiti o Ircima - reèe Tara. - Sad se pokušaj sjetiti još nekih rijeèi. Stuart trenutak razmisli.
- Kotline! - reèe pobjednièkim glasom.
- Kroz kotline i brda? - upita Maggie.
- Tako je.
- Znaèi da naše odredište ne može biti Nizozemska - doda Tara.
- Ne pravi se duhovita - reèe Stuart.
- Onda se pokušaj sjetiti još koje rijeèi - reèe Tara. Stuart se ponovno usredotoèio.
- Prijatelj - reèe napokon.
- Uvijek bi novi prijatelj upoznao starog - reèe Maggie.
- Dakle, upoznat æemo novog prijatelja u novoj zemlji - reèe Tara.
- Ali koga? I gdje? - izustila je Maggie dok je zrakoplov nastavljao svoje putovanje kroz noæ.
Nekoliko trenutaka nakon što je proèitao hitnu poruku, Guten-burg je utipkao broj u Dallasu. Kad mu se Harding javio, zamjenik direktora CIA-e jednostavno reèe:
- Opisi ga.
- Sto osamdeset centimetara, možda još dva centimetra viši. Nosio je šešir pa nisam vidio boju njegove kose.
- Godine?
- Pedeset. Godinu-dvije manje-više.
- Oèi?
- Plave.
- Odjeæa?
- Sportska jakna, kaki hlaèe, plava košulja, mokasine, bez kravate. Elegantno, ali ležerno. Pretpostavio sam da je jedan od naših dok nisam opazio da ga prate dva dobro poznata mjesna kriminalca, a èinilo se da ih on pokušava ignorirati. S
njim je takoðer bio visoki mladi èovjek koji nijednom nije otvorio usta, ali on je platio pušku; gotovinom.
- A prvi je èovjek jasno rekao da želi baš takve preinake?
- Da. Prilièno sam siguran da je toèno znao što traži.
- Dobro, zadrži gotovinu. Možda æemo uspjeti identificirati otisak s neke od novèanica.
220
- Njegove otiske neæete naæi - reèe Harding. - Mladi je èovjek platio, a jedan od kriminalaca je odnio pušku iz prodavaonice.
- Bez obzira o kome je rijeè, nije želio riskirati i nositi pušku kroz osiguranje u zraènoj luci - reèe Gutenburg. - Dva kriminalca zacijelo su bili samo kuriri. Kojim je imenom potpisao obrasce?
- Gregorv Peck Radford.
- Dokumenti?
- Virginijska vozaèka dozvola. Adresa i datum roðenja slagali su se s brojem socijalnog osiguranja.
- Poslat æu onamo agenta za manje od sat vremena. Može poèeti tako što æe mi e-mailom poslati sve pojedinosti što ih imaš o dvojici kriminalaca, i trebat æe da mi policijski slikar naèini kompjutorizirani crtež glavnog osumnjièenika.
- To neæe biti potrebno - reèe Harding.
- Zašto ne?
- Jer je cijela transakcija snimljena videokamerom. - Gutenburg nije mogao vidjeti Hardingov zadovoljni smiješak kad je dodao: -Èak ni ti ne bi opazio kameru.
Stuart se nanovo usredotoèio.
- Otkriti! - iznenada reèe.
- Otkrit æu kamo je otišla - reèe Maggie i nasmiješi se.
- Upoznat æemo novog prijatelja u novoj zemlji, a on æe nas naæi - reèe Tara. - Možeš li se još neèega sjetiti, Stuarte?
- Sve se ruši...
- ... i iznova izgraðuje - šapne Maggie kad se èovjek koji je istr-gnuo knjigu iz Stuartovih ruku ponovno pojavio kraj njih.
- Sada slušajte, i slušajte pozorno - reèe gledajuæi ih odozgo. - Ako želite preživjeti, a meni je to posve svejedno, doslovce æete se pridržavati mojih uputa. Je li to jasno?
Stuart se zagledao u èovjekove oèi i uopæe nije sumnjao da je njih troje smatrao samo još jednim poslom. Kimnuo je glavom.
- Dobro - nastavi èovjek. - Kad zrakoplov sleti, poæi æete ravno do prostora gdje se podiže prtljaga, uzet æete svoje stvari i proæi kroz carinu bez privlaèenja pozornosti na sebe. Neæete, ponavljam, neæete koristiti toaletne prostorije.
Kad proðete carinu i stignete do izlaza, ondje æe vas èekati dva muškarca koji æe vas otpratiti do kuæe u kojoj æete neko vrijeme boraviti. Vidjet æemo se ponovno veèeras. Je li sve jasno?
- Da - odluèno reèe Stuart u ime svih njih.
221
- Ako bilo tko od vas bude dovoljno glup da pokuša pobjeæi, ili zatražiti neèiju pomoæ, gospoða Fitzgerald æe odmah biti ubijena. Ako mi ona iz bilo kojeg razloga ne bude dostupna, mogu birati izmeðu vas dvoje. - Pogledao je Taru i Stuarta. - To su bili uvjeti na koje je pristao gospodin Fitzgerald.
- To je nemoguæe - poène Maggie. - Connor nikad ne bi...
- Mislim da bi ubuduæe bilo mudrije, gospoðo Fitzgerald, da dopustite gospodinu Farnhamu da govori u vaše ime -
reèe èovjek. Maggie bi ga bila ispravila da je Tara nije hitro udarila nogom u nogu. - Ovo æe vam trebati - reèe i pruži Stuartu tri putovnice. On ih pogleda te pruži jednu Maggie, a drugu Tari. Èovjek se vratio u pilotsku kabinu.
Stuart se zagleda u preostalu putovnicu koja je, kao i druge dvije, na koricama imala amerièkog orla. Kad ju je otvorio, ugledao je vlastitu fotografiju iznad imena "Daniel Farnham". Zanimanje: sveuèilišni profesor prava. Adresa: Marina Boulevard 75, San Fran-cisco, Kalifornija. Pružio ju je Tari koja je djelovala zbunjeno.
- Doista volim imati posla s profesionalcima - reèe Stuart. -A poèinjem shvaæati da je tvoj otac jedan od najboljih.
- Jesi li siguran da se ne sjeæaš više niti jedne rijeèi? - upita Maggie.
- Jesam - reèe Stuart. - Ne, ne, ne... anarhija. Maggie se nasmiješi.
- Sad znam kamo idemo.
Vožnja od Dallasa do Washingtona dugo traje. Dva muškarca koji su iskrcali Connora i Romanova na uzletištu od poèetka su planirali negdje prekinuti putovanje i tek sljedeæeg dana nastaviti vožnju do glavnoga grada. Malo iza devet sati te veèeri, nakon što su prešli oko šesto pedeset kilometara, skrenuli su prema motelu u predgraðu Memphisa.
Dva viša CIA-ina agenta gledali su ih kako parkiraju BMW i èetrdeset pet minuta kasnije javili su se Gutenburgu.
- Uzeli su sobe u Memphis Marriottu, 107 i 108. U devet i trideset tri naruèili su poslugu u sobu, a sad su u sobi 107 i gledaju emisiju Nash Bridges.
- Gdje je puška? - upita Gutenburg.
- Lisièinama je prièvršæena za zglavak èovjeka iz sobe 108.
- Onda æe vam trebati konobar i univerzalni kljuè - reèe Gutenburg.
222
Malo iza deset sati u sobi 107 pojavio se konobar i postavio stol za veèeru. Otvorio je bocu crnog vina, natoèio dvije èaše i postavio hranu. Rekao je gostima da æe se vratiti za èetrdesetak minuta i raspremiti stol. Jedan od ljudi zamolio ga je da mu odrezak nareže na malene komade jer se mogao koristiti samo jednom rukom. Konobar mu je rado udovoljio.
- Dobar tek - dodao je i izišao iz sobe.
Konobar je zatim otišao ravno na parkiralište i izvijestio višeg agenta, koji mu je zahvalio, a tada nešto zatražio od njega. Konobar je kimnuo glavom, a agent mu je pružio novèanicu od pedeset dolara.
- Oèito je ne želi ispustiti iz ruku èak ni dok jede - reèe drugi agent kad se konobar udaljio.
Konobar se vratio na parkiralište nekoliko minuta iza ponoæi i obavijestio ih da su oba muškarca otišla na spavanje, svaki u svoju sobu. Pružio im je univerzalni kljuè, a za uzvrat je dobio još jednu novèanicu od pedeset dolara. Otišao je osjeæajuæi da je te noæi dobro poslovao. Meðutim, nije znao da èovjek u sobi 107 ima kljuèeve lisièina kako bi bio siguran da nitko neæe njegovu partneru pokušati ukrasti aktovku dok on spava.
Kad se gost u sobi 107 iduæeg jutra probudio, osjeæao se neobièno mamurno. Pogledao je na sat i iznenadio se kad je vidio kako je kasno. Navukao je traperice i požurio kroz vrata izmeðu dviju soba da bi probudio svog partnera. Naglo se zaustavio, pao na koljena i poèeo povraæati. Na sagu je u lokvi krvi ležala odsjeèena šaka.
Kad su izišli iz zrakoplova u Cape Townu, Stuart je bio svjestan nazoènosti dvojice muškaraca koji su motrili na svaki njihov pokret. Službenik za imigraciju udario je žig u njihove putovnice, pa su se zaputili prema prostoru za preuzimanje prtljage. Prtljaga se nakon samo nekoliko minuta poèela pojavljivati na pomiènoj traci. Maggie se iznenadila kad je vidjela kako joj se približavaju dva njena stara kovèega. Stuart se poèeo navikavati na naèin na koji je Connor Fitzgerald djelovao.
Kad su uzeli svoje kovèege, Stuart ih je sve složio na kolica te su pošli prema zelenom carinskom izlazu. Dva su muškarca stala u red nablizu iza njih.
Dok je Stuart gurao kolica kroz carinu, jedan mu je službenik stao na put, pokazao crveni kovèeg i zatražio da ga vlasnik stavi
223
na pult. Stuart je pomogao Maggie da ga podigne, a muškarci koji su ih slijedili nevoljko su pošli dalje. Kad su prošli kroz klizna vrata, zaustavili su se nekoliko koraka od izlaza. Kad god bi se vrata otvorila, moglo ih se vidjeti kako vire unutra. Uskoro su im se pridružila još dva èovjeka.
- Hoæete li otvoriti kovèeg, molim vas, gospodo - zamoli carinik.
Maggie otvori kovèeg i nasmiješi se neredu što ga je ugledala. Samo je jedna osoba mogla spakirati taj kovèeg.
Carinik je nekoliko trenutaka prekopavao po odjeæi i na koncu je izvukao torbicu za kozmetiku. Otvorio ju je i izvadio maleni paketiæ u celofanu koji je sadržavao bijelu tvar u prahu.
- Ali to nije... - poène Maggie. Ovaj put Stuart ju je ušutkao.
- Bojim se da æemo morati obaviti tjelesnu pretragu, gospoðo - reèe carinik. - Možda bi vam se, u ovim okolnostima, kæi htjela pridružiti.
Stuart se pitao kako je službenik mogao znati da je Tara Mag-giena kæi. Oèito nije pretpostavio da joj je on sin.
- Molim vas, sve troje poðite za mnom - reèe službenik. -Ponesite kovèeg i ostatak vaše prtljage. - Podigao je ploèu pulta i poveo ih kroz vrata što su vodila u malenu, neuglednu sobu u kojoj se nalazio stol i dvije stolice. - Jedan od mojih kolega doæi æe za koji trenutak - reèe. Zatvorio je vrata, a oni su èuli kako se u bravi okreæe kljuè.
- Što se dogaða? - upita Maggie. - Ta torbica nije bila...
- Pretpostavljam da æemo uskoro saznati - reèe Stuart.
Otvorila su se vrata na drugoj strani prostorije i ušao je visok, atletski graðen èovjek, koji nije imao ni vlasi na glavi, iako nije mogao biti ni dana stariji od pedeset godina. Imao je na sebi traperice i crveni džemper, a sigurno nije izgledao poput carinika. Pošao je ravno k Maggie, uzeo njezinu desnu ruku i poljubio je.
- Zovem se Èari Koeter - reèe otegnutim južnoafrièkim naglaskom. - Ovo je za mene velika èast, gospoðo Fitzgerald.
Veæ dugi niz godina želim upoznati ženu koja je bila dovoljno hrabra da se uda za Connora Fitzgeralda. Nazvao me juèer poslijepodne i zamolio me da vam kažem da je živ i zdrav.
Maggie bi bila nešto rekla, ali bujica nije prestajala.
- Jasno da ja znam mnogo više o vama nego vi o meni, ali na žalost u ovoj prilici neæemo imati vremena to ispraviti. -
Nasmiješio se Stuartu i Tari i lagano se naklonio. - Možda æete svi biti toliko ljubazni i slijediti me.
224
Okrenuo se i poèeo gurati kolica kroz vrata.
- Uvijek æe novi prijatelj upoznati starog - šapne Maggie.
Stuart se nasmiješi.
Južnoafrikanac ih je poveo niza strmu rampu i duž dugog, praznog prolaza. Maggie ga je brzo sustigla i odmah poèela ispitivati o njegovu telefonskom razgovoru s Connorom. Na kraju tunela popeli su se uz drugu rampu i izišli na drugom kraju zraène luke. Koeter ih je brzo proveo kroz osiguranje gdje su obavljeni samo površni pregledi. Ponovno su dugo hodali i stigli u praznu èekaonicu za odlaske gdje je Koeter pružio tri karte službeniku na izlazu i dobio tri propusnice za ukrcaj na Qantasov let za Sydney, koji je zagonetno zadržan petnaest minuta.
- Kako æemo vam ikad moæi zahvaliti? - upita Maggie. Koeter uzme njenu ruku i ponovno je poljubi.
- Gospoðo - odgovori - diljem svijeta naæi æete ljude koji nikad neæe moæi u potpunosti vratiti dug Connoru Fitzgeraldu.
Oboje su sjedili i gledali televiziju. Nitko nije progovorio ni rijeèi sve dok dvanaestminutna snimka nije završila.
- Može li to biti moguæe? - tiho æe direktorica.
- Da, ako je nekako zamijenio mjesto s njim u zatvoru - odgovori Gutenburg.
Dexterica je neko vrijeme šutjela, a onda reèe:
- Uèinio bi to jedino ako je bio voljan žrtvovati vlastiti život. Gutenburg kimne glavom.
- A tko je muškarac koji je platio pušku?
- Aleksej Romanov, Carev sin i èovjek broj dva u ruskoj mafiji. Jedan od naših agenata opazio ga je na aerodromu u Frankfurtu, a pretpostavljamo da on i Connor sada rade zajedno.
- Znaèi da ga je zacijelo mafija izvukla iz zatvora - reèe Dexte-rica. - Ali ako je želio Remington 700, tko je meta?
- Predsjednik - reèe Gutenburg.
- Možda imate pravo - odgovori Dexterica. - Ali koji?
225
26.
Predsjednik Sjedinjenih Država i ministar vanjskih poslova bili su meðu sedamdeset dvojicom dostojanstvenika poredanih na pisti kad je zrakoplov ruskih vojnih snaga Iljušin 62 sletio u Zraènu vojnu bazu Andrews odmah izvan Washingtona DC.
Crveni je sag veæ bio razmetan, podij s dvanaest mikrofona na svome mjestu, a široko stubište vukli su preko piste do mjesta gdje æe se letjelica zaustaviti.
Kad su se vrata zrakoplova otvorila, Tom Lawrence je zaštitio oèi od jarkog jutarnjeg sunca. Visoka, vitka stjuardesa stajala je na vratima. Trenutak potom kraj nje se pojavio nizak, zdepast muškarac. Iako je Lavvrence znao da je Zerimski visok samo sto šezdeset centimetara, blizina visoke stjuardese okrutno je naglašavala njegovo pomanjkanje visine. Lawrence je sumnjao da bi èovjek Zerim-skijeve visine mogao postati Predsjednik Sjedinjenih Država.
Dok je Zerimski polako silazio stubama, okupljeni fotografi poèeli su mahnito škljocati fotoaparatima. Iza njih nalazile su se snimateljske ekipe svih mreža. Usredotoèile su se na èovjeka koji æe tijekom sljedeæa èetiri dana dominirati svjetskim vijestima.
Amerièki šef protokola koraknuo je naprijed kako bi upoznao dvojicu Predsjednika, a Lawrence se toplo rukovao sa svojim gostom.
- Dobro došli u Sjedinjene Države, gospodine Predsjednièe.
- Hvala, Tome - reèe Zerimski i time odmah sebi upiše jedan bod.
226
Lawrence se okrene kako bi mu predstavio ministra vanjskih poslova.
- Drago mi je, Larry - reèe Zerimski.
Zerimski je djelovao oèaravujeæe ljubazno i prijateljski dok su ga upoznavali s dužnosnicima: ministrom obrane, ministrom trgovine, savjetnikom za nacionalnu sigurnost... Kad je stigao do kraja reda, Lavvrence ga je dotaknuo za lakat i poveo prema podiju. Dok su hodali preko piste, amerièki se Predsjednik sagne i reèe:
- Ja æu reæi samo nekoliko rijeèi dobrodošlice, gospodine Predsjednièe, a tada biste vi možda željeli odgovoriti.
- Viktor, molim vas! - reèe Zerimski.
Lavvrence se popne na podij, izvadi samo jedan list papira iz unutrašnjeg džepa i stavi ga na govornicu.
- Gospodine Predsjednièe - poène, a tada se okrene prema Zerimskome, nasmiješi se i reèe: - Viktore. Smijem li poèeti rijeèima da ste dobro došli u Ameriku. Danas se obilježava otvaranje nove ere u posebnim odnosima izmeðu naše dvije velike zemlje. Vaš posjet Sjedinjenim Državama najavljuje...
Connor je sjedio ispred tri televizijska ekrana i gledao izvještaje glavnih televizijskih mreža o ceremoniji. Te æe veèeri stalno iznova ponavljati snimke. Osiguranje na tlu bilo je jaèe no što je oèekivao. Tajna je služba izgleda dala cijeli Odjel za zaštitu dostojanstvenika za svakog Predsjednika. Ali nije bilo ni traga Gutenburgu, ili bilo kojem CIA-inu operativcu. Connor je pretpostavljao da Tajna služba ne zna da je u blizini potencijalni atentator.
Connor se uopæe nije èudio što puška koju je kupio u Dallasu uopæe nije stigla na odredište. Dva mafijina kriminalca uèinili su sve što su mogli da bi na sebe navukli CIA-u, jedino je nisu nazvali na njezin besplatni broj. Da je on zamjenik direktorice, Connor bi ih pustio da proðu u nadi da æe ga dovesti do osobe koja je kanila upotrijebiti pušku.
Gutenburg je oèito smatrao daje važnije ukloniti oružje. Možda je imao pravo. Connor nije mogao riskirati još jedan neuspjeh kao onaj u Dallasu. Morat æe smisliti alternativni plan.
Nakon dogaðaja u Memphis Marriottu, postalo je jasno da Alek-sej Romanov ne želi preuzeti krivnju na sebe ako još
nešto poðe po zlu, te je sada Connor imao potpunu kontrolu nad svim pripremama atentata. Oni koji su ga slijedili držali su se na pristojnoj udaljenosti, iako ga nikad nisu ispuštali iz vida - inaèe bi tog jutra bio u Zraènoj vojnoj bazi Andrevvs. Iako ih se mogao riješiti kad god je htio, Connor je postao svjestan njihova stava prema neus-227
pjehu kad je saznao da je lokalni šef mafije u Dallasu nesretniku odsjekao i drugu šaku, kako ne bi dvaput poèinio istu grešku.
Predsjednik je stigao do kraja svoga govora i dobio pljesak koji je djelovao slabašno u tako velikom otvorenom prostoru. Koraknuo je u stranu da bi Zerimski mogao odgovoriti, ali kad je ruski Predsjednik zauzeo svoje mjesto, nije ga se moglo vidjeti iza niza mikrofona. Connor je znao da æe mediji u sljedeæa èetiri dana uvijek iznova podsjeæati metar i osamdeset tri centimetra visokog amerièkog Predsjednika na tu katastrofu, te da æe Zerimski pretpostaviti da je to uèinjeno namjerno kako bi ga se ponizilo. Pitao se èija æe se glava u Bijeloj kuæi zakotrljati kasnije toga dana.
Bilo bi mnogo lakše gaðati èovjeka visokog sto osamdeset tri centimetra nego onoga koji ima samo sto šezdeset centimetara, razmišljao je Connor. Prouèavao je agente iz Odjela za zaštitu dostojanstvenika koji su imali zadatak štititi Zerimskoga tijekom njegova posjeta. Prepoznao je èetvoricu, a svi su bili izvrsni u svom poslu. Svaki je od njih mogao oboriti èovjeka samo jednim metkom s udaljenosti od tristo koraka, i jednim udarcem razoružati napadaèa. Connor je znao da iza tamnih naoèala njihovi pogledi bez prestanka lete na sve strane.
Iako oni koji su stajali na pisti nisu mogli vidjeti Zerimskoga, njegove su se rijeèi jasno èule. Connor se iznenadio kad je vidio da je hvalisavo, nasilnièko držanje kakvo je imao u Moskvi i St Petersburgu zamijenio daleko pomirljivijim tonom. Zahvalio je "Tomu" na toploj dobrodošlici i rekao kako je uvjeren da æe se posjet pokazati plodonosnim za obje zemlje.
Connor je bio siguran da se Lawrence neæe dati zavarati vanjskim izljevima topline. Ovo oèito nije ni vrijeme ni mjesto da ruski Predsjednik dopusti Amerikancima da otkriju njegove prave namjere.
Dok je Zerimski nastavio èitati svoj govor, Connor je pogledao èetverodnevni itinerar što gaje Bijela kuæa pripremila i tako prikladno, od minute do minute, objavila u Washington Postu. Zahvaljujuæi godinama iskustva znao je da se, èak i uz najbolje razraðene planove, takvi programi rijetko kada mogu toèno držati predviðenog vremenskog rasporeda.
Morao je pretpostaviti da æe se tijekom posjeta dogoditi nešto neoèekivano, a morao je biti siguran da to neæe biti u trenutku kad on bude naciljao svojom puškom.
Dvojicu Predsjednika helikopterom æe prebaciti iz Zraène vojne baze do Bijele kuæe gdje æe odmah zapoèeti privatni razgovori, a to æe se nastaviti i za ruèkom. Nakon ruèka Zerimskoga æe odvesti 228
u rusko veleposlanstvo da se odmori, a uveèer æe se vratiti u Bijelu kuæu na sveèanu veèeru u njegovu èast.
Iduæeg æe jutra otputovati u New York gdje æe održati govor u Ujedinjenima narodima i ruèati s Glavnim tajnikom UN-a, a poslije podne posjetit æe Metropolitan muzej. Connor se glasno nasmijao kad je tog jutra u Postu proèitao da je Tom Lawrence postao svjestan velike ljubavi svoga gosta prema umjetnosti tijekom nedavne predizborne kampanje, za koje je Zerimski u svom pretrpanom rasporedu našao vremena da posjeti ne samo Boljšoj veæ i Puškinov muzeju i Ermitaž.
Pošto se ruski Predsjednik u èetvrtak uveèer vrati u Washington, imat æe tek toliko vremena da odjuri u veleposlanstvo i preodjene se u sveèano odijelo prije odlaska u Kennedvjev centar gdje æe gledati Labuðe jezero u izvedbi Washingtonskog baleta. Post je netaktièno podsjetio èitatelje da corps de ballet èine uglavnom ruski emigranti.
U petak ujutro održat æe se dugotrajni razgovori u Bijeloj kuæi, a potom æe uslijediti ruèak u Ministarstvu vanjskih poslova. Poslijepodne Zerimski æe održati govor na zajednièkoj sjednici Kongresa, a to æe biti najvažniji dogaðaj tijekom njegova èetverodnevnog posjeta. Lawrence se nadao da æe se zakonodavci uvjeriti kako je ruski voða èovjek mira, i podržati njegov Zakon o smanjenju naoružanja. Uvodnik u New York Timesu upozoravao je da bi to mogla biti prilika u kojoj æe Zerimski iznijeti rusku obrambenu strategiju za iduæe desetljeæe. Diplomatski dopisnik novina se povezao s uredom za tisak u ruskom veleposlanstvu, a ondje su ga kratko obavijestili da se kopije toga govora neæe unaprijed davati.
Uveèer æe Zerimski biti poèasni gost na veèeri Amerièko-ruskog poslovnog vijeæa. Kopije toga govora veæ kruže naokolo, bez obzira na bilo kakvu zabranu. Connor ga je proèitao pa je znao da nijedan novinar koji drži do sebe ne bi objavio ni rijeèi toga govora.
U subotu æe Zerimski i Tom Lawrence poæi na stadion Cooke u Marvlandu gdje æe gledati ragbi utakmicu izmeðu Washington Redskinsa i Green Bay Packersa, momèad za koju je Lawrence, koji je bio senator Wisconsina, cijeloga života navijao.
Uveèer æe Zerimski biti domaæin na veèeri u ruskom veleposlanstvu kako bi uzvratio gostoljubivost svima onima èiji je bio gost tijekom posjeta.
Iduæeg æe jutra odletjeti natrag, u Moskvu - ali samo ako Connor ne ispuni svoj dio ugovora.
229
Devet moguænosti o kojima je Connor morao razmisliti! No odbacio ih je sedam prije no što je Zerimskijev zrakoplov dotaknuo tlo. Od preostale dvije najviše je obeæavao banket u subotu uveèer, pogotovo pošto mu je Romanov rekao da mafija ima koncesiju za opskrbu hranom svega što se organizira u ruskom veleposlanstvu.
Pljesak je vratio Connorovu pozornost na ceremoniju doèeka. Neki ljudi na pisti nisu bili svjesni da je Zerimski završio svoj govor sve dok nije sišao s podija, pa pljesak nije bio onako topao kakvom se Lawrence nadao.
Dvojica voða krenula su pistom prema helikopteru što ih je èekao. Inaèe nijedan ruski predsjednik ne bi letio u vojnoj letjelici SAD-a, ali je Zerimski odbacio sve prigovore rekavši svojim savjetnicima da u svakoj prilici želi Lavvrencea dovoditi u neugodnu situaciju. Popeli su se u helikopter i mahnuli mnoštvu. Nešto kasnije Marine One se odlijepio od tla, nekoliko je sekundi lebdio, a tada se podigao u zrak. One žene koje nikad ranije nisu bile na ceremoniji doèeka, nisu znale hoæe li pridržavati svoje šešire ili donje dijelove kaputa.
Marine One æe se za sedam minuta spustiti na južnu tratinu Bijele kuæe gdje æe ga doèekati Andy Lloyd i glavno osoblje Bijele kuæe.
Connor je ugasio tri televizora, premotao trake i poèeo razmišljati o moguænostima. Veæ je odluèio da neæe poæi u New York. Ujedinjeni narodi i muzej Metropolitan nisu nudili baš nikakvu moguænost bijega. Bio je svjestan èinjenice daje Tajna služba uvježbana tako da opazi svakoga tko se više nego jednom pojavi na mjestu dogaðaja tijekom ovakva posjeta, ukljuèujuæi novinare i televizijske ekipe. Povrh toga, najmanje tri tisuæe newyorških policajaca èuvat æe Zerimskoga tijekom svake sekunde njegova posjeta.
Kad Zerimski ode iz grada, iskoristit æe vrijeme za provjeravanje dvaju najpogodnijih mjesta za izvršavanje atentata.
Mafija je veæ sredila da bude èlan osoblja za opskrbu koje æe toga poslijepodneva posjetiti rusko veleposlanstvo i upoznati se s pojedinostima banketa za subotu uveèer. Veleposlanik im je jasno stavio do znanja kako želi da to bude dogaðaj što ga nijedan Predsjednik nikad neæe zaboraviti.
Connor je pogledao na sat, odjenuo kaput i sišao. BMW ga je èekao. Sjeo je na stražnje sjedalo.
- Stadion Cooke - rekao je.
Dok je vozaè ubacivao vozilo u promet, nitko u automobilu to nije komentirao.
230
Kad je drugom stranom ceste prošao kamion pun novih automobila, Connor je pomislio na Maggie i nasmiješio se.
Razgovarao je s Carlom Koeterom rano tog jutra, a on ga je uvjerio da su sva tri klokana na sigurnom u svojim tobolcima.
- Usput reèeno, mafija misli da su ih poslali ravno natrag u Ameriku - rekao mu je Koeter.
- Kako si to uspio izvesti? - pitao je Connor.
- Jedan od èuvara pokušao je podmititi carinika. Uzeo je novac i rekao mu da su kod njih našli drogu pa su "poslani natrag u mjesto ukrcaja u avion".
- Misliš li da su nasjeli?
- O da - rekao je Koeter. - Morali su mnogo platiti za taj podatak.
Connor se nasmijao.
- Uvijek æu ti biti dužan, Èari. Morat æeš mi reæi kako ti to mogu vratiti.
- To neæe biti potrebno, prijatelju - odgovorio je Èari. - Jednostavno æu se radovati ponovnom susretu s tvojom ženom, u ugodnijim okolnostima.
Connorovi psi èuvari uopæe nisu spomenuli Maggien nestanak, pa nije bio siguran jesu li previše ponosni da bi priznali kako su izgubili nju, Stuarta i Taru, ili se još uvijek nadaju da æe ih uhvatiti prije nego što on sazna istinu. Možda su se bojali da ne bi izvršio zadatak kad bi znao da njegova žena i kæi više nisu u njihovim rukama. No Connor uopæe nije sumnjao da bi Aleksej Romanov s vremenom ušao u trag Maggie i ubio je, a ako ne Maggie, onda Taru, ako se on ne bi držao dogovora. Boljèenkov ga je upozorio da se Romanov ne može vratiti u domovinu dok ugovor ne bude ispunjen, na ovaj ili onaj naèin.
Kad je automobil skrenuo na zaobilaznicu, Connor je razmišljao o Joan èiji je jedini zloèin bio taj što je bila njegova tajnica. Stegnuo je šaku i poželio da je mafija od njega zahtijevala da ukloni Dexte-ricu i njezina zamjenika. Taj bi zadatak izvršio s užitkom.
BMWj& izišao iz Washingtona, a Connor je sjedio i razmišljao o mnogim pripremama što ih još mora obaviti. Morat æe nekoliko puta kružiti oko stadiona i provjeriti svaki izlaz prije nego što odluèi hoæe li uopæe uæi onamo.
231
Marine One lagano se spustio na južnu tratinu. Dva su Predsjednika izišla iz helikoptera, a pozdravio ih je topli pljesak šest stotina okupljenih èlanova osoblja Bijele kuæe.
Kad je Lawrence upoznao Zerimskoga sa svojim predstojnikom Ureda, opazio je da je Andy zbog neèega zabrinut.
Dva su državnika provela neuobièajeno mnogo vremena pozirajuæi fotografima prije nego što su se sa svojim savjetnicima povukli u Ovalni ured kako bi potvrdili teme o kojima æe se razgovarati na iduæim sastancima. Zerimski nije imao nikakva prigovora na vremenski raspored što ga je pripremio Andy Lloyd, a èinio se opuštenim kad je rijeè o temama o kojima æe se razgovarati.
Kad je došlo vrijeme ruèku, Lawrence je osjeæao da su preliminarni razgovori dobro prošli. Prešli su u blagovaonicu, a Lawren-ce je isprièao anegdotu o veèeri Predsjednika Kennedvja s osam dobitnika Nobelove nagrade. Tada je Kennedy spomenuo da je to najveæi skup umova otkako je na istome mjestu Jefferson sam veèerao. Larry Harrington se pristojno nasmijao, iako je veæ desetak puta èuo kako Predsjednik prièa tu anegdotu. Andy Lloyd se nije èak ni pokušao osmjehnuti.
Nakon ruèka Lawrence je otpratio Zerimskoga do njegove limuzine koja ga je èekala pred diplomatskim ulazom.
Zerimski je ponovno inzistirao na tome da ima jedno vozilo više od bilo kojeg ruskog Predsjednika u prošlosti. Èim se iz vida izgubio posljednji automobil kolone, Lavvrence je požurio natrag do Ovalnog ureda. Namrgoðeni Andy Lloyd stajao je kraj njegova stola.
- Mislio sam da je sve prošlo dobro, kako se moglo oèekivati - reèe Predsjednik. .
- Možda - reèe Lloyd. - Iako ne vjerujem da taj èovjek može govoriti istinu, èak ni samome sebi. Za moj ukus, bio je previše spreman na suradnju. Jednostavno imam osjeæaj da je to nekakva namještaljka.
- Je li to razlog za tvoju šutljivost tijekom ruèka?
- Ne. Mislim da imamo daleko veæi problem - reèe Lloyd. -Jeste li vidjeli najnoviji Dexterièin izvještaj? Ostavio sam ga na vašem stolu juèer poslijepodne.
- Ne, nisam - odgovori Predsjednik. - Veæi dio juèerašnjeg dana proveo sam s Larryjem Harringtonom u Ministarstvu vanjskih poslova. - Otvorio je fascikl s CIA-inim znakom i poèeo èitati.
Tri je puta rekao "Prokletstvo" prije nego što je stigao do druge stranice. Kad je proèitao posljednji odlomak, lice mu je ostalo bez boje. Pogledao je svog najstarijeg prijatelja.
232
- Mislio sam da Jackson radi za nas.
- Radi, gospodine Predsjednièe.
- Kako onda Dexterica može tvrditi da je on odgovoran za atentat u Kolumbiji, a zatim je otišao u St Petersburg s nakanom da ubije Zerimskoga?
- Jer na taj naèin skida sa sebe svaku krivnju, a nama ostavlja da objasnimo zašto smo uopæe unajmili Jacksona. Sad veæ zacijelo ima ormariæ pun dokumenata kojima dokazuje da je Jackson ubio Guzmana, i sve drugo što želi da svijet vjeruje o njemu. Samo pogledajte te fotografije Jacksona u baru u Bogoti dok šefu policije daje novac. Ono što se ne vidi jest èinjenica da se to dogodilo dva tjedna nakon atentata. Nikad nemojte zaboraviti, gospodine, da CIA-i nema ravna kad treba zaštititi vlastitu kožu.
- Nisam zabrinut za njihovu kožu - reèe Predsjednik. - Što je s Dexterièinom tvrdnjom da se Jackson vratio u Ameriku i da sada radi s ruskom mafijom?
- Nije li to zgodno - reèe Lloyd. - Ako nešto poðe po zlu tijekom Zerimskijeva posjeta, veæ je našla nekoga na koga se može svaliti krivnja.
- Kako onda objašnjavaš èinjenicu da je prije nekoliko dana Jacksona snimila kamera osiguranja u Dallasu dok je kupovao moænu pušku, gotovo identiènih specifikacija s puškom koja je upotrijebljena za atentat na Guzmana?
- Jednostavno - reèe Lloyd. - Kad se jednom shvati da to zapravo nije bio Jackson, sve dolazi na svoje mjesto.
- Ako to nije bio Jackson, tko je do vraga bio?
- To je bio Connor Fitzgerald - tiho æe Lloyd.
- Ali rekao si mi da je Fitzgerald uhiæen u St Petersburgu i obješen. Èak smo razgovarali o tome kako bismo ga mogli izvuæi.
- Znam, gospodine, ali to više nije dolazilo u obzir nakon što je Zerimski izabran. Osim...
- Osim?
- Osim ako Jackson nije zauzeo njegovo mjesto.
- Zašto bi to uèinio, za ime Boga?
- Sjetite se da je Fitzgerald u Vijetnamu Jacksonu spasio život, a ima i Medalju èasti kojom se to dokazuje. Kad se Fitzgerald vratio iz rata, Jackson ga je vrbovao kao NTA. Sljedeæih je dvadeset osam godina radio za CIA-u i stekao ugled kao njihov najcjenjeniji agent. Tada preko noæi nestaje i ne može mu se uæi u trag u njihovim knjigama.
Njegova tajnica, Joan Bennett, koja je devetnaest godina radila za njega, odjednom pogiba u zagonetnoj prometnoj 233
nesreæi dok ide posjetiti Fitzgeraldovu ženu. Zatim njegova žena i kæi takoðer nestaju s lica zemlje. U meðuvremenu je èovjek kojemu dajemo zadatak da otkrije što se dogaða, optužen daje atentator i da je prevario svog najboljeg prijatelja. No bez obzira koliko se pomno pretraže brojni izvještaji Helen Dexter, neæe se naæi da se igdje spominje Connora Fitzgeralda.
- Odakle znaš sve to, Andy? - upita Lawrence.
- Jer me Jackson nazvao iz St Petersburga odmah nakon što je Fitzgerald uhiæen.
- Imaš li snimku tog razgovora?
- Da, gospodine, imam.
- Prokletstvo - ponovi Lawrence. - J. Edgar Hoover izgleda poput izviðaèa u usporedbi s Dextericom.
- Ako prihvatimo èinjenicu da je u Rusiji obješen Jackson, moramo pretpostaviti da je Fitzgerald doletio u Dallas s namjerom da kupi onu pušku kako bi mogao izvršiti svoj sadašnji zadatak.
- Jesam li ovaj put ja meta? - tiho upita Lawrence.
- Ne vjerujem, gospodine Predsjednièe. Jedino se u tome slažem s Dextericom; još uvijek vjerujem da je Zerimski meta.
- O, moj Bože - izusti Lawrence i skljoka se u naslonjaè. - Ali zašto bi se èastan èovjek Fitzgeraldove prošlosti i ugleda upustio u takav posao? To se jednostavno ne slaže.
- Slaže se ako èastan èovjek vjeruje da ste vi dali prvobitni nalog da se izvrši atentat na Zerimskoga.
Zerimski je kasnio kad je njegov zrakoplov poletio iz New Yorka kako bi ga vratio u Washington, ali je bio dobro raspoložen. Njegov je govor u Ujedinjenim narodima bio dobro prihvaæen, a ruèak s glavnim tajnikom u službenom je priopæenju opisan kao "širok i produktivan".
Tijekom posjeta muzeju Metropolitan toga poslijepodneva Zerimski je uspio imenovati ruskog umjetnika èija su djela izložena u jednoj od gornjih galerija, a tada je izišao iz muzeja i zanemario itinerar te je, na užas agenata Tajne službe, prošetao Petom avenijom i rukovao se s ljudima koji su pošli u božiènu kupovinu.
Zerimski je sat vremena kasnio kad je njegov avion sletio u Washingtonu, pa se morao preodjenuti u smoking u stražnjem dijelu limuzine kako predstava Labuðe jezero u Kennedvjevu centru ne bi kasnila više od petnaest minuta.
Nakon što su se èlanovi ba-
234
leta posljednji put naklonili, vratio se u rusko veleposlanstvo kako bi ondje proveo svoju drugu noæ.
Dok je Zerimski spavao, Connor je ostao budan. Rijetko je kada mogao spavati duže od nekoliko minuta tijekom priprema za operaciju. Glasno je opsovao kad je u prvim veèernjim vijestima vidio izvještaj o šetnji Petom avenijom.
To gaje podsjetilo da uvijek mora biti pripravan za neoèekivano; Zerimski bi bio laka meta iz nekog stana u Petoj aveniji, a gužva bi bila tako velika i izvan kontrole da bi u nekoliko trenutaka mogao nestati.
Izbacio je New York iz misli. Još uvijek su mu preostale samo dvije moguænosti o kojima treba razmišljati.
U prvoj je postojao problem što neæe imati pušku na koju je navikao, iako bi u takvoj gužvi lakše mogao pobjeæi.
Što se tièe druge moguænosti, ako bi mu Romanov mogao dobaviti preinaèeni Remington 700 do jutra onoga dana kad se održava banket i osigurati bijeg, èinilo se da se taj izbor nameæe sam po sebi. Ili se možda previše nameæe?
Poèeo je ispisivati popis za i protiv obje moguænosti. U dva ujutro, veæ posve iscrpljen, shvatio je da æe ponovno morati posjetiti oba mjesta prije nego što donese konaènu odluku.
No èak ni tada nije kanio obavijestiti Romanova što je izabrao.
235
27.
"Pug" Washer - nitko nije znao njegovo pravo ime - bio je jedan od onih ljudi koji su struènjaci za jednu temu. U
njegovu sluèaju to su bili Washington Redskinsi.
Pug je radio za Redskinse veæ pedeset godina. Prikljuèio se pomoænom osoblju kad je imao petnaest godina, dok je momèad još igrala na stadionu Griffith. Poèeo je kao nosaè vode, a potom je preuzeo dužnost masera momèadi, te je tako postao prijateljem i pouzdanikom generacija igraèa Redskinsa.
Godinu dana prije odlaska u mirovinu 1997. godine Pug je proveo radeæi uz poduzetnika koji je gradio novi stadion Jack Kent Cooke. Njegovo je geslo bilo jednostavno: pobrinuti se da ljubitelji i igraèi Redskinsa imaju sve pogodnosti što se mogu oèekivati od nabolje ekipe u zemlji.
Prilikom otvaranja stadiona, glavni je arhitekt okupljenima rekao da æe biti vjeèiti Pugov dužnik zbog uloge što ju je imao u izgradnji novog stadiona. Tijekom završnoga govora John Kent Cooke, predsjednik Redskinsa, objavio je da je Pug dobio mjesto u Memorijalnoj dvorani kluba, što je inaèe rezervirano samo za najbolje igraèe. Pug je novinarima rekao: "Ne može biti bolje od ovoga." Iako je otišao u mirovinu, nikad nije propustio nijednu utakmicu Redskinsa, ni na domaæem terenu niti u gostima.
Connoru su trebala dva telefonska razgovora da uðe u trag Pugu u njegovu malenom stanu u Arlingtonu, Virginia. Kad je starcu objasnio da je dobio zadatak napisati èlanak za Sports Illustrated 236
o važnosti novog stadiona za ljubitelje Redskinsa, kao da je otvorio slavinu.
- Možda biste mogli odvojiti sat-dva i pokazati mi the Big Jack - predloži Connor. Pugov je monolog prvi put presušio, a šutio je sve dok Connor nije predložio honorar od sto dolara. Veæ je saznao daje Pugov uobièajeni honorar za obilazak stadiona pedeset dolara.
Dogovorili su se da æe se naæi u jedanaest sati iduæeg jutra.
Kad je Connor stigao u minutu do jedanaest, Pug ga je uveo na stadion kao daje vlasnik kluba. Tijekom sljedeæa tri sata poèastio je svoga gosta kompletnom poviješæu Redskinsa i odgovorio je na svako Connorovo pitanje - od toga zašto stadion nije bio dovršen na vrijeme za ceremoniju otvaranja do toga kako uprava zapošljava privremenu pomoæ na dan utakmice. Connor je saznao da Sony JumboTronsi s obje strane igrališta èine najveæe sustave videoekra-na na svijetu, te da je prvi red sjedala uzdignut tri metra iznad polja tako da gledatelji mogu vidjeti iznad televizijskih kamera i krupnih igraèa koji nemirno hodaju uz rub igrališta.
Connor je veæ gotovo trideset godina bio navijaè Redskinsa, pa je veæ znao da su sve godišnje karte rasprodane još od 1966. godine, te da trenutaèno postoji popis èekanja od pedeset tisuæa ljudi. Znao je, jer je i on bio jedan od njih.
Takoðer je znao da je Washington Post prodavao dodatnih dvadeset pet tisuæa primjeraka kad god bi Redskinsi dobili utakmicu. Ali dosad nije znao da ispod igrališta postoji pedeset šest kilometara parom grijanih cijevi, te da æe mjesni orkestar svirati državne himne Rusije i Sjedinjenih Država prije sutrašnjeg poèetka utakmice. Veæina informacija što mu ih je Pug davao neæe nimalo koristiti Connoru, ali je ipak svakih nekoliko minuta izbacivao poneki biser.
Dok su šetali stadionom, Connor je mogao vidjeti temeljitu provjeru osiguranja što je provodi osoblje Bijele kuæe prije sutrašnje utakmice. Magnetometri kroz koje æe morati proæi svi koji uðu na teren, i koji æe otkriti nose li nešto što bi se moglo upotrijebiti kao oružje, veæ su bili na svojim mjestima. Što su se više približavali vlasnikovoj loži - odakle æe dva Predsjednika gledati utakmicu -to su provjere postajale intenzivnije.
Pug se razljutio kad ga je zaustavio agent Tajne službe koji je stajao ispred ulaza u lože. Uzrujano je objasnio da je on èlan Reds-kinsove Memorijalne dvorane te da æe biti meðu gostima koji æe sljedeæega dana upoznati dvojicu Predsjednika, ali ga agent ipak nije pustio unutra bez propusnice. Connor je pokušao uvjeriti Iju-titog Puga da to nije tako važno.
237
Dok su se udaljavali, Pug je ispod glasa mrmljao:
- Zar ja izgledam kao osoba koja bi željela ubiti Predsjednika?
Kad su se dva èovjeka rastala u dva sata poslije podne, Connor je svom vodièu pružio 120 dolara. Starac mu je za tri sata rekao više no što bi cijela Tajna služba otkrila godinama. Dao bi mu 200 dolara, ali to bi moglo pobuditi Pugovu sumnju.
Connor je pogledao na sat, pa je vidio da nekoliko minuta kasni na sastanak s Aleksejem Romanovim u ruskom veleposlanstvu. Dok su ga vozili od stadiona, ukljuèio je radio i našao C-SPAN, postaju koju je rijetko kada slušao.
Komentator je opisivao ugoðaj što vlada u dvorani dok èlanovi Kongresa èekaju da se pojavi ruski Predsjednik. Nitko nije imao pojma što æe Zerimski reæi jer mediji nisu dobili kopije govora unaprijed, te su im savjetovali neka ništa unaprijed ne objavljuju.
Pet minuta prije zakazanog poèetka govora Zerimski je ušao u dvoranu Kongresa u pratnji svojeg osoblja.
- Svi nazoèni - govorio je komentator - ustali su sa svojih mjesta i plješæu gostu iz Rusije. Predsjednik Zerimski se smiješi i maše dok prolazi kroz krcatu dvoranu Kongresa prema govornici, prihvaæajuæi ispružene ruke. No pljesak je topao, a ne ushiæen.
Kad je Zerimski stigao do podija, pažljivo je položio svoje papire na govornicu, izvadio kutiju s naoèalima i stavio naoèale. Poznavatelji Kremlja odmah su znali da æe govor proèitati od rijeèi do rijeèi iz pripremljenog teksta, te neæe biti nikakvih usputnih napomena po kojima je Zerimski postao poznat tijekom predizborne kampanje.
Èlanovi Kongresa, Vrhovnog suda i diplomatskog zbora ponovno su sjeli, nesvjesni bombe što æe uskoro pasti.
- Gospodine predsjednièe Kongresa, gospodine potpredsjednice i gospodine vrhovni suce - poène Zerimski. - Dopustite mi da najprije zahvalim vama i vašim sunarodnjacima na ljubaznoj dobrodošlici i velikodušnoj gostoljubivosti tijekom ovog mojeg prvog posjeta Sjedinjenim Državama. Uvjeravam vas da se radujem mnogim sljedeæim posjetima.
Tu je Titov na margini zapisao "STANKA"; s pravom, jer je uslijedio pljesak.
Zerimski je potom izgovorio nekoliko laskavih rijeèi o amerièkim povijesnim postignuæima, podsjeæajuæi svoje slušatelje da su se tri puta u proteklom stoljeæu njihova dva naroda borila rame uz rame protiv zajednièkog neprijatelja. Nastavio je s opisivanjem "izvrsnog odnosa u kojem trenutno uživaju naše dvije zemlje". Tom 238
Lawrence, koji je s Andyjem Lloydom gledao govor na C-SPAN-u u Ovalnom uredu, poèeo se pomalo opuštati.
Nakon još nekoliko minuta, èak je dopustio da mu se na usnama pojavi traèak smiješka.
Smiješak je nestao s njegova lica dok je Zerimski izgovarao sljedeæih šezdeset sedam rijeèi svoga govora.
- Ja sam posljednja osoba na svijetu koja bi željela da se naše dvije moæne zemlje zapletu u još jedan besmisleni rat. -
Zerimski je zastao. - Pogotovo ako ne bismo bili na istoj strani. - Podigao je glavu i ozareno pogledao okupljene dužnosnike, iako se èinilo da njegovu napomenu nitko ne smatra posebno smiješnom. - Kako bismo bili sigurni da se takva nesreæa u buduænosti ne može dogoditi, uvijek æe biti nužno da Rusija na bojnom polju ostane jednako moæna kao i Sjedinjene Države kako bi mogla imati istu težinu za konferencijskim stolom.
Lawrence je u Ovalnom uredu gledao dok su televizijske kamere prelazile po namrštenim licima oba Doma. Znao je da je Zerimsko-me trebalo samo èetrdesetak sekundi da uništi sve izglede usvajanja njegova Zakona o smanjenju naoružanja.
Ostatak Zerimskijeva govora primljen je u tišini. Kad je sišao s podija, nije bilo ispruženih ruku, a pljesak je bio izrazito hladan.
Dok je bijeli BMW vozio Avenijom Wisconsin, Connor je ugasio radio. Kad su stigli do ulaza u rusko veleposlanstvo, jedan od Ro-manovljevih snagatora proveo ih je kroz osiguranje.
Connora su po drugi put u tri dana uveli u predvorje obloženo bijelim mramorom. Odmah je vidio što je Romanov mislio kad je rekao da unutrašnje osiguranje veleposlanstva nije naroèito dobro.
- Na kraju krajeva, tko bi želio ubiti voljenog ruskog Predsjednika u njegovu vlastitom veleposlanstvu? - rekao je uz osmijeh. Connor reèe Romanovu:
- Èini se da vi upravljate zgradom.
- I vi biste to mogli da ste na veleposlanikov švicarski bankovni raèun uplatili dovoljno novca koji æe mu osigurati da se nikad ne mora vratiti u domovinu.
Hodali su dugim mramornim hodnikom. Romanov se i dalje ponašao kao da se nalazi u vlastitom domu, pa je èak otkljuèao vrata veleposlanikove radne sobe. Kad su ušli u kiæeno namještenu prostoriju, Connor se zaèudio ugledavši po narudžbi izraðeni Re-mington 700 na veleposlanikovu stolu. Podigao je pušku i pomno 239
je pregledao. Pitao bi Romanova kako je došao do nje, ali je znao da mu sigurno ne bi rekao istinu.
Connor je omirisao kundak i otvorio zatvaraè. U ležištu se nalazio jedan jedini specijalni metak. Uzdigao je obrvu i pogledao Romanova.
- Pretpostavljam da æe vam s te udaljenosti trebati samo jedan metak - reèe Rus. Poveo je Connora do udaljenog kuta prostorije i razmaknuo zavjesu iza koje se nalazilo veleposlanikovo privatno dizalo. Ušli su, zatvorili vrata i polako se vozili do galerije iznad plesne dvorane na drugom katu.
Connor je nekoliko puta pregledao svaki centimetar galerije, a zatim se ugurao iza golema Lenjinova kipa. Pogledao je kroz njegovu podboèenu ruku kako bi provjerio crtu gaðanja do mjesta s kojeg æe Zerimski održati svoj oproštajni govor, provjeravajuæi hoæe li moæi vidjeti, a da njega ne vide. Razmišljao je kako se sve to èinilo lakim dok ga je Romanov pratio natrag prema dizalu.
- Morat æete doæi nekoliko sati ranije i raditi s osobljem za opskrbu prije nego što banket poène - reèe Romanov.
- Zašto?
- Ne želimo da netko postane sumnjièav kad nestanete malo prije poèetka Zerimskijeva govora. Romanov pogleda na sat.
- Bit æe bolje da vas vratimo u hotel. Zerimski bi se trebao vratiti za nekoliko minuta.
Connor kimne glavom i oni poðu prema stražnjem ulazu. Dok se ukrcavao u BMW, on reèe:
- Obavijestit æu vas kad budem odluèio koje æu mjesto izabrati.
Romanov je djelovao iznenaðeno, ali ništa nije rekao.
Connora su vozili kroz dvorišna vrata veleposlanstva samo nekoliko minuta prije Zerimskijeva povratka iz Kapitola.
Ukljuèio je radio na vrijeme da èuje prve veèernje vijesti:
- Senatori i kongresmeni gurali su se kako bi se doèepali mikrofona i uvjeravali svoje biraèe da nakon slušanja govora predsjednika Zerimskoga neæe glasovati za Zakon o smanjenju nuklearnog, biološkog, kemijskog i konvencionalnog naoružanja.
U Ovalnom je uredu Tom Lawrence gledao javljanje CNN-ova izvjestitelja iz galerije za tisak u Senatu.
- Još nismo dobili nikakvu izjavu iz Bijele kuæe - govorio je - a Predsjednik...
240
Tom Lavvrence ugasi televizor.
- I nemoj je èekati - Ijutito reèe praznom ekranu. Okrene se Llovdu. - Andy, nisam siguran da æu sutra poslije podne moæi sjediti èetiri sata kraj tog èovjeka, da i ne spominjem odgovor na njegov oproštajni govor sutra uveèer.
Lloyd nije komentirao.
- Radujem se što æu sjediti kraj moga dragoga prijatelja Toma i gledati kako se muèi pred milijunskim auditorijem -
rekao je Ze-rimski kad je ušao u rusko veleposlanstvo.
Dmitri Titov nije odgovorio.
- Mislim da æu navijati za Redskinse. To bi bila dodatna premija ako Lawrenceova momèad izgubi - cerio se Zerimski.
- Odgovarajuæi uvod u poniženje što sam ga za njega pripremio za uveèer. Pobrini se da pripremiš tako laskav govor da u retrospektivi djeluje još tragiènije. - Ponovno se nasmiješio. - Odredio sam da se govedina posluži hladna. Èak æeš se i ti iznenaditi onime što imam na umu za desert.
Connor je te veèeri proveo nekoliko sati pitajuæi se smije li riskirati i prekršiti životno pravilo. Nazvao je Romanova nekoliko minuta iza ponoæi.
Rus se èinio oduševljenim jer su obojica došli do istog zakljuèka.
- Sredit æu da vozaè doðe po vas u tri i trideset, tako da do èetiri stignete u veleposlanstvo.
Connor je spustio slušalicu. Ako sve bude išlo po planu, Predsjednik æe do èetiri biti mrtav.
- Probudite ga.
- Ali tek su èetiri sata ujutro - reèe prvi tajnik.
- Ako cijenite svoj život, probudite ga.
Prvi je tajnik hitro prebacio ogrtaè preko leða, izjurio iz sobe i potrèao hodnikom. Pokucao je na vrata. Nije bilo odgovora, pa je iznova pokucao. Poslije nekoliko trenutaka pod vratima se pojavilo svjetlo.
- Naprijed - reèe pospani glas.
Prvi tajnik pritisne kvaku i uðe u veleposlanikovu spavaæu sobu.
241
- Žao mi je što vam smetam, vaša ekscelencijo, ali zove vas gospodin Stefan Ivanicki iz St Petersburga. Inzistira da probudimo Predsjednika. Kaže da za njega ima hitnu poruku.
- Preuzet æu poziv u svojoj radnoj sobi - reèe Pietrovski. Odbaci pokrivaèe, ignorirajuæi gunðanje svoje žene, potrèi u prizemlje i reèe noænom portiru da prebaci poziv u njegovu radnu sobu.
Telefon je nekoliko puta zazvonio prije no što je pomalo zadihani veleposlanik podigao slušalicu.
- Pietrovski na telefonu.
- Dobro jutro, vaša ekscelencijo - reèe Ivanicki. - Tražio sam da me spoje s Predsjednikom, a ne s vama.
- Èetiri su sata ujutro. Zar to ne može prièekati?
- Veleposlanice, ne plaæam vas da mi govorite koliko je sati. Sljedeæi glas koji želim èuti mora biti Predsjednikov.
Jesam li bio jasan?
Veleposlanik spusti slušalicu na stol i polako se vrati širokim stubištem na prvi kat pokušavajuæi odluèiti kojeg se od dvojice ljudi više boji. Neko je vrijeme oklijevao pred vratima Predsjednikova apartmana, ali pogled na prvog tajnika na vrhu stubišta uèvrstio je njegovu odluènost. Lagano je pokucao na vrata, ali nije bilo odgovora. Pokucao je malo glasnije i oprezno otvorio vrata.
Na svjetlosti što je dopirala s odmorišta veleposlanik i prvi tajnik vidjeli su kako se Zerimski meškolji na krevetu. Ono što nisu vidjeli bila je Predsjednikova ruka koja se zavukla ispod jastuka gdje se nalazio skriveni pištolj.
- Gospodine Predsjednièe - šapnuo je Pietrovski kad je Zerimski upalio svjetiljku kraj kreveta.
- Bit æe bolje da je nešto važno - reèe Zerimski - osim ako ostatak svog života ne želite provesti kao inspektori za hladnjake u Sibiru.
- Imamo poziv iz St Petersburga za vas - reèe veleposlanik, gotovo šapæuæi. - Neki gospodin Stefan Ivanicki. Kaže da je hitno.
- Iziðite iz moje sobe - reèe Zerimski i podigne slušalicu telefona kraj kreveta.
Dva muškarca iziðu natraške u hodnik i veleposlanik tiho zatvori vrata.
- Stefane - reèe Zerimski. - Zašto zoveš u ovo doba? Je li Bo-rodin izvršio vojni udar dok mene nema?
- Nije, gospodine Predsjednièe. Car je mrtav. Ivanicki je govorio bez osjeæaja.
- Kada? Gdje? Kako?
242
- Prije otprilike sat vremena, u Zimskom dvorcu. Bezbojna ga je tekuæina konaèno dokrajèila. - Ivanicki zastane. -
Batler je gotovo godinu dana na mom platnom popisu.
Predsjednik je nekoliko trenutaka šutio, a tada reèe:
- Dobro. Za nas nije moglo bolje ispasti.
- Složio bih se, gospodine Predsjednièe, da njegov sin nije u Washingtonu. S ove strane mogu vrlo malo uèiniti dok se on ne vrati.
- Taj æe se problem možda veèeras riješiti - reèe Zerimski.
- Jesu li upali u našu malu klopku?
- Da - reèe Zerimski. - Veèeras æu ih se obojice riješiti.
- Obojice?
- Da - odgovori Predsjednik. - Otkako sam ovdje, nauèio sam odgovarajuæu novu izreku, "ubiti dvije muhe jednim udarcem". Na kraju krajeva, koliko puta èovjek ima moguænost gledati nekoga da umire dva puta?
- Volio bih biti ondje i to vidjeti.
- Uživat æu u tome èak i više nego onda kad sam gledao njegova prijatelja kako se njiše na kraju konopca. Kad se sve uzme u obzir, Stefane, ovo æe biti vrlo uspješno putovanje, pogotovo ako...
- Sve je sreðeno, gospodine Predsjednièe - reèe Ivanicki. - Juèer sam se pobrinuo da se prihod od Jeljcinovih i Èernopovih koncesija za naftu i uran prebaci na vaš raèun u Ziirichu. To jest, ako Aleksej ne poništi moje naredbe kad se vrati.
- Ako se ne vrati, to neæe moæi uèiniti, zar ne? - Zerimski spusti slušalicu, ugasi svjetlo i za nekoliko trenutaka ponovno zaspi.
U pet sati ujutro Connor je potpuno odjeven ležao na krevetu u hotelskoj sobi. Kad se u šest sati oglasio telefon, jer je za tada naruèio buðenje, u mislima je ponavljao svoj bijeg. Ustao je, odmaknuo kraj zavjese i provjerio jesu li još
uvijek ondje. Bili su: dva bijela BMW-a parkirana na suprotnoj strani ulice, gdje su se nalazili od ponoæi prethodne veèeri. Oni u automobilima sad su veæ zacijelo pospani. Znao je da se mijenjaju u osam, te je kanio otiæi deset minuta prije toga. Sljedeæih pola sata proveo je radeæi lakše vježbe istezanja kako bi se riješio ukoèenosti, a potom je skinuo odjeæu. Pustio je da mu hladni mlaz tuša neko vrijeme bocka tijelo, a tada je zatvorio vodu i uzeo ruènik. Zatim je odjenuo plavu košulju, traperice, debeli pulover, plavu kravatu, crne èarape i par crnih Nike tenisica.
243
Sišao je u hotelski restoran, natoèio si èašu soka od grejpfruta te napunio zdjelu kukuruznim pahuljicama i mlijekom.
Na dan operacije uvijek je jeo isti obrok. Volio je rutinu. To mu je pomagalo da vjeruje kako æe i sve drugo glatko proæi. Dok je jeo, ponovno je proèitao sedam stranica bilješki što ih je ispisao nakon sastanka s Fugom, te je još
jednom pomno prouèio arhitektov plan stadiona. Ravnalom je izmjerio gredu i procijenio da do vratašca ima dvanaest i pol metara. Ne smije gledati dolje. Osjetio je kako ga preplavljuje smirenost kakvu osjeæa dobro uvježbani atletièar kad na njega doðe red.
Pogledao je na sat i vratio se u svoju sobu. Morali bi biti na raskrižju Dvadeset prve ulice i DuPont Kruga baš kad se promet poène zgušnjavati. Prièekao je još nekoliko minuta, a zatim u stražnji džep traperica stavi tri novèanice od sto dolara, kovanicu od èetvrt dolara i audiokasetu od trideset minuta. Potom je posljednji put otišao iz anonimnog hotela.
Njegov je raèun veæ bio podmiren.
Zerimski je sam sjedio u blagovaonici veleposlanstva i èitao Washington Post dok mu je batler servirao doruèak.
Nasmiješio se kad je vidio veliki naslov u novinama:
POVRATAK HLADNOG RATA?
Dok je pijuckao kavu, na trenutak se zabavljao time stoje nagaðao kakvi bi mogli biti naslovi u Postu iduæeg jutra.
Možda ovakvi:
NEUSPJELI POKUŠAJ ATENTATA NA RUSKOG PREDSJEDNIKA
Bivši CIA-in agent ubijen na tlu veleposlanstva
Ponovno se nasmiješio i okrenuo na uvodnik. Ondje je našao potvrdu da Lavvrenceov Zakon o smanjenju nuklearnog, biološkog, kemijskog i konvencionalnog naoružanja svi vodeæi komentatori smatraju "mrtvim slovom na papiru". Još
jedna korisna izreka što ju je nauèio na ovom putovanju.
Nekoliko minuta iza sedam pozvonio je srebrnim zvoncem i rekao batleru neka pozove veleposlanika i prvog tajnika.
Batler se žurno udaljio. Zerimski je znao da oba èovjeka tjeskobno stoje pred vratima.
Veleposlanik i prvi tajnik mislili su da bi trebali prièekati minutu prije nego što uðu k Predsjedniku. Još uvijek nisu znali je li bio
244
zadovoljan što su ga probudili u èetiri ujutro, ali buduæi da nijedan od njih još nije dobio otkaz, pretpostavili su da su zacijelo donijeli pravu odluku.
- Dobro jutro, gospodine Predsjednièe - rekao je Pietrovski kad je ušao u blagovaonicu.
Zerimski kimne glavom, presavije novine i stavi ih na stol ispred sebe.
- Je li Romanov veæ stigao? - upita.
- Da, gospodine Predsjednièe - reèe prvi tajnik. - U kuhinji je veæ od šest ujutro; osobno provjerava hranu što je donose za veèerašnji banket.
- Dobro. Zamolite ga da nam se pridruži u vašoj radnoj sobi, gospodine veleposlanice. I ja æu uskoro doæi.
- Da, gospodine - reèe Pietrovski i natraške se povuèe iz prostorije.
Zerimski ubrusom obriše usta. Odluèio je da æe ih pustiti neka ga još nekoliko minuta èekaju. To æe ih uèiniti još
nervoznijima.
Vratio se Washington Postu, smiješeæi se dok je po drugi put èitao zakljuèak u uvodniku: Zerimski je prirodni nasljednik Staljina i Brežnjeva, a ne Gorbaèova iliJeljcina. To mu nije smetalo; zapravo, nadao se da æe do kraja dana pojaèati taj dojam. Ustao je i izišao iz prostorije. Dok je hodao hodnikom prema veleposlanikovoj radnoj sobi, mladiæ koji je dolazio iz suprotnog pravca naglo je stao, jurnuo k vratima i otvorio mu ih. Zidna je ura odbila èetvrt sata kad je ušao u sobu. Nagonski je pogledao na sat. Bilo je toèno sedam i èetrdeset pet.
U deset do osam Connor se pojavio na hotelskim vratima i polako se zaputio preko ceste do prvog BMW-a, Sjeo je kraj vozaèa koji je djelovao pomalo iznenaðeno što ga vidi tako rano - reèeno mu je da Fitzgeralda oèekuju u veleposlanstvu tek u èetiri poslije podne.
- Moram poæi u centar grada po nekoliko stvari - reèe Connor.
Èovjek na stražnjem sjedalu kimne glavom, a vozaè ubaci u prvu brzinu i ukljuèi se u promet na Aveniji Wisconsin.
Drugi ih je automobil slijedio kad su skrenuli lijevo u Ulicu P gdje se promet brzo zgusnuo zbog graðevinskih radova u Georgetownu.
Kako su dani prolazili, Connor je opazio da njegovi èuvari postaju sve opušteniji. Svakog jutra je otprilike u isto vrijeme izlazio iz BMW-a na uglu Dvadeset prve ulice i DuPont Kruga, kupovao 245
primjerak Posta kod prodavaèa novina i vraæao se u automobil. Juèer ga èovjek sa stražnjeg sjedala nije èak ni pratio.
Prešli su Dvadeset treæu ulicu, a Connor je u daljini mogao vidjeti DuPont Krug. Automobili su sad veæ bili tik jedan do drugoga i promet je gotovo stao. Na drugoj strani ulice daleko se brže odvijao promet u zapadnom smjeru. Morat æe toèno procijeniti kad æe krenuti.
Connor je znao da se svjetla na semaforu u Ulici P ispred raskršæa s Krugom mijenjaju svakih trideset sekundi, te otprilike dvanaest automobila uspijeva proæi za to vrijeme. U ovih nekoliko dana najviše ih je nabrojio šesnaest.
Kad se na semaforu upalilo crveno svjetlo, Connor je pred njima nabrojio sedamnaest automobila. Uopæe se nije pomaknuo. Svjetlo se promijenilo u zeleno i vozaè je stavio u prvu brzinu, ali je promet bio tako gust da je prošlo neko vrijeme prije no što se uspio pomaknuti malo naprijed. Samo je osam automobila prošlo kroz raskršæe.
Imao je trideset sekundi.
Okrenuo se i nasmiješio svom èuvaru na stražnjem sjedalu. Pokazao je prema prodavaèu novina i èovjek je kimnuo glavom. Connor je stupio na ploènik i polako se zaputio prema starcu u naranèastom fluorescentnom prsluku.
Nijednom se nije okrenuo, pa nije imao pojma slijedi li ga netko iz drugog automobila. Usredotoèio se na promet što se kretao u suprotnom smjeru na drugoj strani ulice, pokušavajuæi procijeniti koliko æe duga biti kolona vozila kad se svjetlo ponovno promijeni u crveno. Kad je stigao do prodavaèa novina, veæ je u šaci držao èetvrt dolara. Pružio ga je starcu koji mu je dao primjerak Posta. Kad se okrenuo i zaputio natrag prema BMW-u, upalilo se crveno svjetlo na semaforu i promet se zaustavio.
Connor je opazio vozilo koje mu je trebalo. Odjednom je promijenio smjer i poèeo trèati vijugajuæi izmeðu zaustavljenih automobila na suprotnoj strani ulice dok nije stigao do praznog taksija, šest vozila udaljenog od semafora. Dva muškarca iz drugog BMW-a iskoèila su iz automobila i poèela trèati za njim baš kad je semafor na DuPont Krugu postao zelen.
Connor je otvorio vrata i bacio se na stražnje sjedalo taksija.
- Ravno naprijed - vikne. - Dobit æete 100 dolara ako proðete kroz raskršæe.
Vozaè je dlanom pritisnuo trubu i projurio kroz crveno. Dva su se bijela BMW-a uz škripu guma okrenula, ali svjetla na semaforu
246
su se veæ promijenila i njihov su put blokirala tri zaustavljena automobila.
Zasad je sve teklo prema planu.
Taksi je skrenuo lijevo u Dvadeset treæu ulicu, a Connor je rekao vozaèu neka stane. Kad se automobil zaustavio, dao mu je novèanicu od sto dolara i rekao:
- Želim da poðete ravno do zraène luke Dulles. Ako opazite da vam se otraga približava bijeli BMW, nemojte dopustiti da vas pretekne. Kad stignete u zraènu luku, zaustavite se na trideset sekundi ispred terminala za odlaske, a zatim se polako vratite u grad.
- U redu, èovjeèe, što god kažete - reèe vozaè i spremi novèanicu u džep. Connor iziðe iz taksija, jurne preko Dvadeset treæe ulice i zaustavi drugi taksi koji se kretao u suprotnom smjeru.
Tresnuo je vratima baš kad su dva BMW-a projurila kraj njega u lovu na prvi taksi.
- Kamo biste željeli poæi ovog lijepog jutra?
- Na stadion Cooke.
- Nadam se da imate kartu, èovjeèe, jer æu vas inaèe odmah voziti natrag.
Tri su muškarca ustala kad je Zerknski ušao u prostoriju. Mahnuo im je neka sjednu, kao da je rijeè o velikoj gomili, i sjeo u naslonjaè za veleposlanikovim stolom. Iznenadio se kad je vidio pušku na mjestu gdje inaèe stoji blok za pisanje, ali ju je ignorirao i okrenuo se Alekseju Romanovu koji je djelovao prilièno zadovoljan sam sobom.
- Imam tužne vijesti za tebe, Aleksej - reèe Predsjednik. Romanovljev izraz lica postao je zabrinut, a potom tjeskoban tijekom dugotrajne šutnje koja je uslijedila.
- Rano jutros nazvao me tvoj bratiæ Stefan. Èini se da je tvoj otac tijekom noæi imao srèani udar, a umro je na putu do bolnice. Romanov je sagnuo glavu. Veleposlanik i prvi tajnik su pogledali Predsjednika da bi vidjeli kako trebaju reagirati.
Zerimski ustane, polako poðe do Romanova i utješno mu položi ruku na rame. Veleposlanik i prvi tajnik izgledali su odgovarajuæe žalosno.
- Žalit æu za njim - reèe Zerimski. - Bio je velik èovjek. Dva su diplomata kimnula glavom u znak slaganja, a Romanov se lagano naklonio prihvaæajuæi Predsjednikove ljubazne rijeèi.
247
- Sad je njegov plašt prešao na tebe, Aleksej; doista vrijednog nasljednika.
Veleposlanik i prvi tajnik nastavili su kimati glavom.
- I uskoro - reèe Zerimski - pružit æe ti se prilika da dokažeš svoj autoritet na naèin koji neæe ostaviti mjesta sumnji u to tko je novi Car.
Romanov podigne glavu i nasmiješi se, a kratko je razdoblje tugovanja završilo.
- To jest - doda Zerimski - pod pretpostavkom da veèeras ništa ne poðe po zlu.
- Ništa ne može poæi po zlu - posebno naglasi Romanov. -Razgovarao sam s Fitzgeraldom malo iza ponoæi. Složio se s mojim planom. Javit æe se u veleposlanstvo u èetiri poslije podne, dok vi budete na utakmici s Lawrenceom.
- Zašto tako rano? - upita Zerimski.
- Želimo da svi misle kako je on samo još jedan èlan osoblja za opskrbu. Tako nikome neæe biti sumnjivo kad poslije šest sati klizne iz kuhinje. Ostat æe u kuhinji pod mojim nadzorom do nekoliko minuta prije vašeg oproštajnog govora.
- Izvrsno - reèe Zerimski. - Što æe se tada dogoditi?
- Otpratit æu ga u ovu sobu te æe uzeti pušku. Zatim æe se privatnim dizalom popeti na galeriju iznad plesne dvorane.
Zerimski kimne glavom.
- Ondje æe se smjestiti iza velikog Lenjinova kipa gdje æe ostati dok ne stignete do dijela govora u kojem zahvaljujete amerièkom narodu na gostoljubivosti i toploj dobrodošlici na koju ste svugdje naišli, et celera, et celera, a posebno kod predsjednika Lawrencea. U tom trenutku uslijedit æe dugotrajni pljesak, pobrinuo sam se za to. Za cijelo to vrijeme morate ostati potpuno nepomièni.
- Zašto? - upita Zerimski.
- Jer Fitzgerald neæe povuæi okidaè ako misli da biste se mogli naglo pomaknuti.
- Razumijem.
- Kad ispali hitac, popet æe se na izboèinu kraj cedra u stražnjem vrtu. Juèer poslije podne natjerao nas je da cijeli postupak nekoliko puta ponovimo, ali veèeras æe otkriti da postoji malena razlika.
- Što bi to bilo? - upita Zerimski.
- Kraj stabla æe biti šest mojih osobnih tjelohranitelja - reèe Romanov. - Izrešetat æe ga mnogo prije nego što nogama dotakne tlo.
- Ali tvoj plan zasigurno ima jednu manju grešku?
248
Romanov je djelovao zbunjeno.
- Kako bih ja trebao preživjeti pucanj iz takve blizine ako puca strijelac Fitzgeraldova ugleda?
Romanov ustane i uzme pušku. Izvadi maleni komad metala i pruži ga Predsjedniku.
- Što je to? - upita Zerimski.
- Udarna igla - odgovori Romanov.
249
28.
Dva bijela BMW-a jurila su niz cestu 66 proganjajuæi prazni taksi koji je kršio ogranièenje brzine cijelim putem do zraène luke Dulles. Drugi je taksi mnogo sporije vozio prema stadionu Cooke u Marvlandu.
Connor je ponovno razmišljao o svojoj odluci da izabere stadion, uza sve opasnosti, radije nego veleposlanstvo.
Dopuštali su mu da previše lako ulazi i izlazi iz te zgrade; nitko nije imao tako slabo osiguranje, pogotovo ako je njihov Predsjednik u gradu. •
Kad je Connor ispred stadiona izišao iz taksija, toèno je znao kamo treba poæi. Zaputio se širokom pošljunèanom stazom prema sjevernom ulazu i dva dugaèka reda ljudi koji su se onuda motali prije svake utakmice na domaæem terenu u nadi da æe dobiti jednodnevni posao. Nekima je jednostavno trebala gotovina, objasnio mu je bio Pug, a drugi su bili tako fanatièni navijaèi Redskinsa da bi se upustili u sve, ukljuèujuæi i podmiæivanje, samo da udu na stadion.
- Podmiæivanje? - nedužno je pitao Connor.
- O da. Netko mora posluživati u ložama - rekao je Pug i namignuo. - I onda otud imaju najbolji pogled na utakmicu.
- Fascinirajuæi materijal za moj èlanak - uvjeravao ga je Connor.
U prvom su redu bili oni koji su željeli raditi izvan stadiona; organizirati parkiranje za dvadeset tri tisuæe automobila i autobusa, ili prodavati programe, jastuke i suvenire desecima tisuæa navijaèa.
250
U drugom su redu bili oni koji su se nadali da æe raditi unutar stadiona. Connor je stao u taj red koji se uglavnom sastojao od mladih, nezaposlenih i onih koje je Pug opisao kao rano umirovljene narkomane, koji su jednostavno uživali u redovitim izletima. Pug je èak opisao kako se ta skupina odijeva, tako da ih nitko ne može zamijeniti za nezaposlene.
Tog je dana nekoliko agenata Tajne službe promatralo one koji su s nadom èekali u redovima. Connor je stalno èitao Washington Post dok se red polako pomicao naprijed. Veæi dio naslovnice bio je posveæen Zerimskijevu govoru u Kongresu. Reakcija zastupnika bila je jednoglasno neprijateljska. Kad je proèitao uvodnik, pretpostavio je da æe Zerimski biti vrlo zadovoljan èlankom.
Dok je pregledavao gradsku rubriku, na licu mu se pojavi iskrivljeni osmijeh kad je proèitao obavijest o preranoj smrti istaknutog akademika iz njegova rodnoga grada.
- Zdravo - reèe neki glas.
Connor se osvrne i ugleda elegantno odjevenog mladiæa koji je stao u red iza njega.
- Zdravo - kratko odgovori i okrene se svojim novinama. Nije se želio upuštati u nepotrebni razgovor s nekim koga bi kasnije mogli pozvati kao svjedoka.
- Zovem se Brad - reèe mladiæ i ispruži desnu ruku. Connor je prihvati, ali ništa ne reèe.
- Nadam se da æu dobiti posao na jednom od tornjeva s rasvjetom - doda. - A vi?
- Zašto na tornjevima s rasvjetom? - upita Connor izbjegavajuæi odgovor.
- Jer æe se tamo nalaziti glavni specijalni agent Tajne službe, a ja želim saznati kakav je to zapravo posao.
- Zašto? - upita Connor i presavije novine. Ovo oèito nije razgovor koji može lako prekinuti.
- Razmišljam o tome da im se pridružim kad završim fakultet. Veæ sam upisao završni teèaj obuke, ali želim ih izbliza vidjeti kako rade prije nego što odluèim hoæu li potpisati ugovor za rad u Tajnoj službi ili æu biti odvjetnik. Posao koji nitko ne želi je upravo to nošenje obroka momcima iz Tajne službe na platforme s rasvjetom iza prostora za zgoditke. Plaše ih sve one stube.
Sve 172 stube, pomisli Connor, koji je u poèetku odbacio moguænost tornjeva s rasvjetom, ne zbog stuba, veæ zbog nedostatka moguænosti bijega. Brad mu je poèeo prièati svoju životnu prièu, a dok je Connor stigao na poèetak reda, znao je koju je školu mo-251
mak pohaðao, da je sada na èetvrtoj godini studija kriminologije u Georgetovvnu - to ga je podsjetilo na Maggie - te zašto još uvijek ne može odluèiti hoæe li se pridružiti Tajnoj službi ili æe biti odvjetnik.
- Sljedeæi - reèe neki glas.
Connor se okrene èovjeku koji je sjedio za drvenim stolom.
- Što vam je ostalo? - upita.
- Ne mnogo - reèe èovjek i pogleda popis pun kvaèica.
- Ima li štogod u opskrbi? - upita Connor. Kao i Brad, toèno je znao gdje želi biti.
- Pranje suda ili posluživanje obroka djelatnicima na stadionu, samo je to ostalo.
- To æe biti sasvim u redu.
- Ime?
- Dave Krinkle - reèe Connor.
- Dokumenti?
Connor mu pruži vozaèku dozvolu. Èovjek ispuni propusnicu, a fotograf korakne naprijed i snimi polaroidnu fotografiju Connora, koju su nekoliko sekundi kasnije prièvrstili na propusnicu.
- U redu, Dave - reèe èovjek i pruži mu propusnicu. - S ovim se možete kretati po cijelom stadionu osim po podruèjima visokog osiguranja, što ukljuèuje prostor za dostojanstvenike, klupske lože i dijelove za osobito važne osobe. Ionako neæete morati poæi tamo.
- Connor kimne glavom i prièvrsti propusnicu na pulover. - Javite se u sobu 47, toèno ispod bloka H.
Connor poðe lijevo. Toèno je znao gdje se nalazi soba 47.
- Sljedeæi.
Mnogo mu je više vremena trebalo dok nije prošao kroz tri sigurnosne provjere, ukljuèujuæi i magnetometar. Sve je duže trajalo nego prethodnog dana, jer su se sada ondje nalazili ljudi iz Tajne službe, a ne uobièajeni unajmljeni policajci. Kad je Connor ušao na stadion, polako je krenuo unutrašnjim prolazom, kraj muzeja i ispod crvenog transparenta s natpisom "ŽIVJELA POBJEDA", dok nije stigao do stubišta s natpisom "Soba 47, privatna opskrba" i sa strelicom stoje pokazivala prema dolje. U malenoj je prostoriji u dnu stubišta našao desetak ljudi koji su se motali naokolo. Svi su izgledali kao da im je poznata rutina. Prepoznao je dvojicu-
-trojicu koji su stajali u redu ispred njega. Nitko drugi u prostoriji nije izgledao kao da mu ne treba novac.
Sjeo je u kut i vratio se Postu iznova èitajuæi èlanak o poslijepodnevnoj utakmici. Tony Kornheiser je mislio da æe biti pravo
252
èudo ako Redskinsi pobijede Packerse - najbolju ekipu u zemlji. Zapravo, predviðao je razliku od dvadeset bodova.
Connor se nadao potpuno drukèijem ishodu.
- U redu - reèe neki glas - obratite pozornost.
Connor podigne glavu i ugleda golemog èovjeka u odori kuhara kako stoji pred njima. Moglo mu je biti oko pedeset godina, a imao je golemi dvostruki podbradak. Zasigurno je bio teži od 120 kilograma.
- Ja sam šef opskrbe - reèe - i kao što vidite, predstavljam svijetlu toèku posla.
Dva-tri stalna pomoænika pristojno se nasmiju.
- Mogu vam ponuditi dva izbora. Možete prati suðe ili posluživati djelatnike na stadionu i èuvare rasporeðene unaokolo. Sada, dobrovoljci za pranje suda?
Veæina ljudi u prostoriji digne ruku. Pranje suda, objasnio je Pug, uvijek je popularno jer oni koji peru suðe dobiju 10
dolara na sat, a za neke od njih su ostaci iz loža najbolji obrok u tjedan dana.
- Dobro - reèe èovjek, izabere petoricu i zapiše njihova imena. Kad je završio popis, reèe: - Sada, posluživanje. Možete posluživati osoblje stadiona ili èuvare. Osoblje stadiona? - reèe i digne pogled sa svog podmetaèa za papir. Gotovo sve preostale ruke poletjele su u zrak. Šef opskrbe ponovno zapiše pet imena. Kad je završio, kucne po podmetaèu i reèe: -
U redu, svi na popisu sada se mogu javiti na posao.
Stari profesionalci ustanu i proðu kraj njega, kroz vrata za koja je Connor znao da vode u kuhinje. U prostoriji su ostali samo on i Brad.
- Preostala su mi dva posla u osiguranju - reèe šef opskrbe. -Jedan sjajan, jedan bezvezan. Koji æe od vas dvojice imati sreæe? - S nadom pogleda Connora, koji kimne glavom i stavi ruku u stražnji džep.
Šef opskrbe poðe k njemu ni ne pogledavši Brada i reèe:
- Imam osjeæaj da bi se vama više sviðala udobnost JumboTrona.
- Pogodili ste od prve - reèe Connor i pruži mu novèanicu od sto dolara.
- Baš kako sam i mislio - reèe šef opskrbe i nasmiješi se. Connor ništa nije rekao dok je debeli muškarac spremao gotovinu, toèno kako je Pug predvidio.
Taj je èovjek vrijedio svaki cent onoga što mu je dao.
253
- Uopæe ga nisam trebao pozvati - gunðao je Tom Lavvrence dok se penjao u Marine One koji æe ga odvesti od Bijele kuæe do stadiona Redskinsa.
- A ja imam osjeæaj da naši problemi još nisu završili - reèe Andy Lloyd i prièvrsti sigurnosni pojas.
- Zašto? Što još može poæi po zlu? - upita Lavvrence kad su se lopatice helikoptera polako poèele vrtjeti.
- Još uvijek imamo dva javna dogaðaja prije no što se Zerimski vrati u Rusiju, a kladim se da æe nas na jednom od ta dva mjesta èekati Fitzgerald.
- Veèeras ne bi smjelo biti problema - reèe Lavvrence. - Veleposlanik Pietrovski je Tajnoj službi nebrojeno puta rekao da su njegovi ljudi sposobni štititi vlastitog Predsjednika. U svakom sluèaju, tko bi toliko riskirao uz tako jako osiguranje?
- Normalna se pravila ne odnose na Fitzgeralda - reèe Lloyd. Predsjednik pogleda dolje prema ruskom veleposlanstvu.
- Bilo bi dovoljno teško samo uæi u tu zgradu - reèe - bez razmišljanja o tome kako iz nje iziæi.
- Fitzgeralda ne bi muèio taj problem danas poslije podne, na stadionu koji prima gotovo osamdeset tisuæa gledatelja -
odgovori Lloyd. - Ondje bi mu bilo lako uæi i iziæi.
- Nemoj zaboraviti, Andy, da imamo samo razdoblje od trinaest minuta tijekom kojeg bi moglo doæi do problema. Èak i tada, svatko na stadionu morao je proæi kroz magnetometre, a to znaèi da nitko ne može unijeti èak ni džepni nožiæ, a kamoli pušku.
- Mislite li da Fitzgerald to ne zna? - reèe Lloyd, a helikopter skrene na istok. - Još nije kasno za otkazivanje toga dijela programa.
- Ne - odluèno æe Lavvrence. - Ako je Clinton mogao stajati nasred olimpijskog stadiona u Atlanti na ceremoniji otvaranja, ja to mogu uèiniti u Washingtonu na utakmici ragbija. Do vraga, Andy, živimo u demokraciji, a ja neæu dopustiti da se našim životima tako upravlja. I nemoj zaboraviti da æu i ja biti ondje, riskirajuæi jednako kao i Zerimski.
- Prihvaæam to, gospodine - reèe Lloyd. - Ali ako Zerimski bude ubijen, nitko vas neæe pohvaliti zato što ste stajali kraj njega, a najmanje Helen Dexter. Ona bi prva ukazala na...
- Što misliš, tko æe danas pobijediti, Andy? - upita Predsjednik. Lloyd se nasmiješio triku što ga je njegov šef èesto primjenjivao kad nije želio raspravljati o neugodnoj temi.
254
- Ne znam, gospodine - odgovori. - No dok jutros nisam vidio koliko se mog osoblja pokušava utrpati u automobile, nisam imao pojma koliko navijaèa Redskinsa radi u. Bijeloj kuæi.
- Neki od njih možda su navijaèi Packersa - reèe Lawrence. Otvori fascikl u svom krilu i poène prouèavati kratke biografije gostiju koje æe sresti na stadionu.
- U redu, obratite pozornost - reèe šef opskrbe. Connor je ostavljao dojam da pozorno sluša.
- Agenti Tajne službe dobit æe marendu u deset, a ruèak, coca--colu, sendvièe, što god žele, na poèetku utakmice.
Najprije morate uzeti bijelu jaknu i kapu Redskinsa, inaèe vas neæe pustiti da opet uðete. Zatim idete dizalom do sedme razine i èekate da ja stavim hranu u dizalo za posluživanje. Pritisnete dugme s lijeve strane -nastavi kao da govori desetgodišnjaku - i trebalo bi stiæi do vas za otprilike jednu minutu.
Connor mu je mogao reæi da treba toèno èetrdeset sedam sekundi dok dizalo za posluživanje ne stigne iz podruma do sedme razine. No buduæi da postoje još dvije razine - druga (klupska sjedala) i peta (lože za dostojanstvenike) - koje takoðer imaju pristup dizalu, možda æe morati èekati dok se ne izvrše njihove narudžbe, a tek æe tada poslati njegovu, a u tom bi sluèaju moglo trajati i tri minute.
- Kad stigne vaša narudžba, odnijet æete pladanj agentu unutar JumboTrona na istoènom kraju terena. Naæi æete vrata s naznakom "Privatno" na kraju natkrivene staze s lijeve strane. - Trideset sedam koraka, sjeæao se Connor. - Ovdje je kljuè. Proðete onuda i niz zatvoreni prolaz dok ne stignete do stražnjeg ulaza u Jum-boTron.
Šezdeset metara, pomisli Connor. Dok je igrao ragbi, tu je udaljenost mogao prijeæi za oko sedam sekundi.
Dok mu je šef nastavio objašnjavati ono što je on veæ znao, Connor je promatrao dizalo za posluživanje. Šezdeset sedam sa sedamdeset sedam centimetara, a unutra su bile jasno otisnute rijeèi: Maksimalna dopuštena težina 70
kilograma. Connor je imao 95 kilograma, a nadao se da je graditelj dopustio malo slobodnog hoda. Postojala su još dva problema: neæe ga moæi testirati, i ništa nije mogao uèiniti kako bi sprijeèio zaustavljanje dizala na petom ili drugom katu kad bude silazio.
255
- Kad stignete do vrata iza JumboTrona - nastavi šef opskrbe - pokucat æete, a dežurni æe agent skinuti zasun i pustiti vas unutra. Predajte mu pladanj i tada možete poæi do stražnjeg dijela stadiona i gledati prvu èetvrtinu. Na kraju èetvrtine poðite po pladanj i od-nesite ga do dizala za posluživanje. Pritisnite zeleno dugme i dizalo æe siæi u podrum.
Zatim možete gledati ostatak utakmice. Jeste li sve to zapamtili, Dave?
Connor je došao u iskušenje da kaže: Ne, gospodine. Hoæete li, molim vas, sve još jednom ponoviti, ali malo sporije?
- Da, gospodine.
- Ima li pitanja?
- Ne, gospodine.
- U redu. Ako se agent bude pristojno ponašao, poslat æu mu odrezak na poluvremenu. Kad sve završi, javite se meni i dobit æete plaæu. Pedeset dolara. - Namignuo je.
Pug je objasnio da ozbiljni navijaèi nikad ne uzimaju plaæu ako žele ponovno dobiti posao.
- Zapamtite - rekao je - kad šef spomene rijeè "plaæa", samo namignite.
Connor nije imao namjeru ni pokupiti 50 dolara, niti se ikad vratiti na stadion. Namignuo je.
- Zašto Lawrence helikopterom putuje na utakmicu, a ja sam zapeo u stražnjem dijelu ovog automobila? - upita Zerimski kad je njegova kolona od devet limuzina izišla kroz vrata veleposlanstva.
- Mora biti siguran da æe stiæi onamo prije vas - reèe Titov. -Želi se upoznati sa svim gostima, tako da æe se kad vi stignete èiniti kao da ih poznaje cijeli život.
- Kakav naèin upravljanja zemljom! - reèe Zerimski. - Iako, današnje poslijepodne i nije važno. - Trenutak je šutio. -
Znaš li da sam èak vidio pušku kojom me Fitzgerald kani ubiti - na koncu reèe. Titov se iznenadio. - Koristi isti model kakvog mu je CIA podmetnula u St Petersburgu. Ali uz jednu sitnu preinaku. - Stavi ruku u džep sakoa. - Što misliš, što je ovo? - upita i podigne nešto slièno savijenom èavlu.
Titov odmahne glavom.
- Nemam pojma.
- To je udarna igla Remingtona 700 - reèe Zerimski. - Znaèi, možemo mu èak dopustiti da povuèe okidaè prije nego što ga tjelo-256
hranitelji poènu puniti mecima. - Pomno je prouèavao iglu. - Mislim da æu je uokviriti i držati na svom radnom stolu u Kremlju. -Vrati je u džep. - Jeste li dali tisku govor što bih ga veèeras trebao održati?
- Da, gospodine Predsjednièe - odgovori Titov. - Pun je uobièajenih otrcanih fraza. Možete biti sigurni da nitko neæe objaviti nijednu rijeè.
- Što je s mojom spontanom reakcijom nakon što ubiju Fitz-geralda?
- To je takoðer ovdje, gospodine Predsjednièe.
- Dobro. Proèitaj mi - reèe Zerimski i udobno se namjesti. Titov izvadi fascikl iz aktovke kraj sebe i poène èitati rukom pisani tekst:
- Onoga dana kad sam izabran za Predsjednika, nazvao me u Kremlj predsjednik Lawrence i osobno me pozvao da posjetim njegovu zemlju. Prihvatio sam poziv u dobroj vjeri. Što se dogaða nakon toga? Moju ispruženu ruku ne doèekuje maslinova granèica, veæ puška uperena ravno u mene. I gdje? U mojem vlastitom veleposlanstvu. Zatim otkrivam da je okidaè povukao CIA-in agent. Da nisam imao sreæe...
- Bivši agent - prekine ga Zerimski.
- Smatrao sam mudrim - reèe Titov podigavši pogled s bilješki - da poèinite poneku grešku, èak i da se ponavljate.
Tako nikome neæe pasti na pamet da ste cijelo vrijeme znali što se dogaða. U Americi su skloni vjerovati da je sve dio zavjere.
- Vrlo æu rado dolijevati ulje na vatru njihove paranoje - reèe Zerimski. - Dugo nakon što Lawrencea maknu, želim da Amerikanci pišu debele knjige o tome kako sam ja odgovoran za potpuni slom u odnosima izmeðu dviju zemalja.
Lawrenceova administracija na koncu neæe biti ništa više od fusnote u povijesti uskrsnuæa ruskog carstva pod mojom vladavinom. - Ozareno pogleda Titova. - Kad to postignem, više neæe biti govora o izborima. Jer ja æu ostati na vlasti do svoje smrti.
Connor je pogledao na sat. Bilo je devet i pedeset šest. Pritisnuo je dugme kraj dizala za posluživanje i odmah zaèuo zujanje motora dok se polako poèelo penjati do sedme razine.
Još su preostale trideset èetiri minute do otvaranja stadiona za javnost, a Connor je znao da æe prilièno potrajati dok mnoštvo-ne proðe kroz trideset magnetometara i druge provjere osiguranja. No 257
on se držao daleko strožeg vremenskog rasporeda nego bilo tko drugi na stadionu. Poslije èetrdeset sedam sekundi uzeo je pladanj i pritisnuo dugme kako bi osoblje u podrumu znalo da gaje primio. Brzo se zaputio prolazom na sedmom katu i prišao vratima s naznakom "Privatno". Jednom je rukom držao pladanj, a drugom je okrenuo kljuè u bravi te je kliznuo unutra. Potom je upalio svjetlo i dugaèkim koracima prešao natkriveni prolaz iza JumboTrona.
Ponovno je pogledao na sat - osamdeset tri sekunde. Previše, ali buduæi da æe posljednji put trèati bez pladnja, mogao bi sve zajedno, od krova do podruma, obaviti za manje od dvije minute. Ukoliko sve poðe po planu, otiæi æe sa stadiona i biti na putu u zraènu luku prije nego dospiju blokirati ceste.
Connor je uravnotežio pladanj u jednoj ruci, a drugom je pokucao na vrata. Nekoliko sekundi kasnije otvorio ih je visok, krupan muškarac èiji su se obrisi ocrtavali u pravokutniku svjetlosti.
- Donio sam vam marendu - reèe Connor i toplo se nasmiješi.
- Sjajno - reèe snajperist. - Zašto ne uðete i pridružite mi se? - Uzeo je s pladnja sendviè s dimljenom govedinom, a Connor ga je slijedio duž uske, èeliène platforme iza golemog ekrana sastavljenog od 786 televizora. Agent Tajne službe sjedne i zagrize sendviè. Connor je nastojao prikriti èinjenicu da pomno prouèava agentovu pušku.
JumboTron se protezao preko tri kata, jedan iznad platforme i jedan ispod. Connor je spustio pladanj kraj agenta koji je sjedio nasred stubišta što je vodilo na donju rampu. Èovjeka je više zanimala limenka dijetne coca-cole nego Connorovi pogledi.
- Usput reèeno - reèe izmeðu gutljaja -ja sam Arnie Cooper.
- Dave Krinkle - odgovori Connor.
- Dakle, koliko ste morali platiti za povlasticu da sa mnom provedete poslijepodne? - upita Arnie i nasmiješi se.
Marine One se spustio na sletište za helikoptere sjeveroistoèno od stadiona, a limuzina je stigla do njega èak i prije nego su spustili stube. Trenutak potom izišli su Lavvrence i Lloyd, a Predsjednik se okrenuo i domahnuo okupljenim dobronamjernicima i zatim sjeo u stražnji dio limuzine. Za manje od minute prešli su èetiristo metara do stadiona i bez ometanja prošli kroz sve provjere osiguranja. John Kent Cooke, predsjednik Redskinsa, èekao je na ulazu u stadion kako bi ih pozdravio.
258
- Ovo je velika èast, gospodine - rekao je kad je Lawrence izišao iz limuzine.
- Drago mi je, Johne - odgovori Predsjednik i pruži ruku vitkom èovjeku sijede kose.
Cooke je svoga gosta poveo prema privatnom dizalu.
- Zar doista vjerujete da Redskinsi mogu pobijediti, Johne? -upita Lawrence.
- Dakle, to je ona vrsta pitanja kakvo se može oèekivati od politièara, gospodine Predsjednièe - odgovori Cooke dok su ulazili u dizalo. - Svi znaju da ste vi glavni navijaè Packersa. Ali moram potvrdno odgovoriti na vaše pitanje. Borba za stari DC. Redskinsi æe pobijediti.
- Washington Post se s vama ne slaže - reèe Predsjednik, a vrata se dizala otvore na razini za tisak.
- Siguran sam da ste vi posljednja osoba koja vjeruje svemu što proèita u Postu, gospodine Predsjednièe - reèe Cooke.
Oba su se muškarca nasmijala dok je vodio Lawrencea u njegovu ložu, veliku udobnu prostoriju smještenu na treæem nivou u visini središnje crte od pedeset jardi, iz koje se savršeno vidjelo cijelo igralište. -Gospodine Predsjednièe, želio bih vas upoznati s nekolicinom ljudi koji su Redskinse pretvorili u najsjajniju ragbijašku momèad u Americi. Dopustite da poènem sa svojom ženom, Ritom.
- Drago mi je, Rita - reèe Lawrence i pruži joj ruku. -1 èestitam na vašem uspjehu na Državnom simfonijskom balu.
Èujem da ste prikupili rekordan iznos pod vašim vodstvom.
Gospoða Cooke se ponosno ozari.
Lawrence se uspio prisjetiti odgovarajuæe èinjenice ili anegdote o svakoj osobi s kojom su ga upoznali, ukljuèujuæi i sitnog starca koji je na sebi imao sportsku jaknu Redskinsa, a nikako nije mogao biti bivši igraè.
- Ovo je Pug Washer - reèe John Kent Cooke i položi ruku na starèevo rame. - Dakle, on...
- ... je jedini èovjek u povijesti koji je dospio u Memorijalnu dvoranu kluba, a da nije odigrao nijednu utakmicu za ekipu - reèe Predsjednik.
Veliki je smiješak obasjao Pugovo lice.
- Takoðer sam èuo da o povijesti kluba znate više od bilo koje živuæe osobe.
Pug je sam sebi obeæao da više nikad neæe glasovati za republikance.
259
- Dakle, recite mi, Pug, u utakmicama izmeðu Packersa i Red-skinsa, koliko je bodova osvojio Vince Lombardi dok je trenirao Packerse, u usporedbi s godinom što ju je proveo s Redskinsimal
-Packersi 459,Redskinsi 435 - reèe Pug i skrušeno se osmjehne.
- Baš kao što sam mislio, uopæe nije trebao napuštati Packerse - reèe Predsjednik i prijateljski udari Puga po leðima.
- Znate li, gospodine Predsjednièe - reèe Cooke - da nikad nisam uspio smisliti pitanje o Redskinsima na koje Pug nije znao odgovoriti.
- Je li vas ikad itko uspio zbuniti, Pug? - upita Predsjednik i ponovno se okrene živoj enciklopediji.
- Cijelo vrijeme pokušavaju, gospodine Predsjednièe - odgovori Pug. - Evo, baš je juèer neki èovjek...
Prije no što je Pug uspio dovršiti reèenicu, Andy Lloyd je dotaknuo Lawrenceovo rame.
- Oprostite što vas prekidam, gospodine, ali upravo su nas obavijestili da je Predsjednik Zerimski samo pet minuta udaljen od stadiona. Vi i gospodin Cooke trebali biste sada poæi do sjeveroistoènog ulaza kako biste ga mogli doèekati.
- Da, naravno - reèe Lawrence. Okrene se Pugu i reèe: - Možemo razgovor nastaviti èim se vratim.
Pug kimne glavom, a Predsjednik i njegova pratnja poðu doèekati Zerimskoga.
- Ovdje je malo tijesno - vikne Connor da bi ga agent èuo povrh buke velikog ventilatora na stropu.
- Doista jest - reèe Arnie i dokrajèi svoju coca-colu. - Ali to valjda ide uz posao.
- Oèekujete li danas ikakve probleme?
- Ne, zapravo ne. Jasno, svi æemo biti u punoj pripravnosti u trenutku kada dva Predsjednika iziðu na igralište, ali to traje samo oko osam minuta. Iako nijednome ne bismo dopustili da iziðe iz vlasnikove lože daje kapetan Braithwaite uspio provesti svoju volju.
Connor kimne glavom i postavi još nekoliko bezazlenih pitanja, pažljivo slušajuæi Arniejev brooklvnski naglasak i posebno se koncentrirajuæi na izraze što ih je redovito upotrebljavao.
Kad je Arnie zagrizao komad èokoladne torte, Connor je pogledao kroz procjep izmeðu rotirajuæih panoa s reklamama. Veæina agenata Tajne službe na stadionu takoðer je imala marendu. Usredotoèio se na toranj za rasvjetu iza zapadne krajnje zone. Ondje
260
se nalazio Brad i pozorno slušao agenta koji je pokazivao prema vlasnikovoj loži. Upravo ona vrsta mladih ljudi kakvi su potrebni Tajnoj službi, pomisli Connor. Ponovno se okrene Arnieju.
- Opet æemo se vidjeti na poèetku utakmice. Odgovara li vam tanjur sendvièa, još jedan komad torte i coca-cola?
- Da, dobro zvuèi. Ali malo lakše s tortom. Ne smeta mi što mi žena govori da sam se udebljao, ali su mi u posljednje vrijeme i u službi poèeli stavljati zamjerke.
Oglasila se sirena kojom se osoblje stadiona obavještavalo da je deset i trideset te da æe se uskoro otvoriti ulazi.
Navijaèi su se poèeli slijevati u gledalište, a veæina je krenula ravno prema svojim uobièajenim mjestima. Connor je pokupio praznu limenku i plastiène posudice te ih stavio na pladanj.
- Vratit æu se s vašim ruèkom kad poène utakmica - reèe.
- Dobro - reèe Arnie, a dalekozor je sada usmjerio na mnoštvo ispod sebe. - Ali nemojte kucati prije no što se dva Predsjednika ne vrate u vlasnikovu ložu. Nitko ne smije priæi JumboTronu dok su oni na igralištu.
- Dobro, razumijem - reèe Connor i još jednom pogleda Ar-niejevu pušku. Kad se okrenuo da pode, zaèuo je glas preko pri-mopredajnika.
- Hercules 3.
Arnie skine radio sa svog pojasa, pritisne dugme i reèe:
- Hercules 3, prijam. Connor zastane kraj vrata.
- Nièega za prijavu, kapetane Braithwaite. Upravo sam kanio pogledati zapadne tribine.
- Dobro. Javi se ako opaziš nešto sumnjivo.
- Vrijedi - reèe Arnie i ponovno prièvrsti radio na pojas.
Connor tiho iziðe u natkriveni prolaz, zatvori za sobom vrata i praznu limenku spusti na stubu.
Pogleda na sat, a zatim se hitro zaputi prolazom i otkljuèa vrata na njegovu kraju. Prostor je bio krcat navijaèa koji su hodali prema svojim mjestima. Kad je stigao do dizala, ponovno pogleda na sat. Pedeset èetiri sekunde. Posljednji put mora biti manje od trideset pet. Pritisne dugme. Poslije èetrdeset sedam sekundi pojavi se dizalo za posluživanje. Oèito ga nije pozvao nitko na drugoj ili petoj razini. Stavi pladanj unutra i opet pritisne dugme. Dizalo se odmah poène spuštati u podrum.
Nitko nije ni pogledao Connora, odjevenog u dugaèki bijeli ogrtaè opskrbe i Redskinsovu kapu, dok je ležerno hodao prema
261
vratima s naznakom "Privatno". On klizne unutra, zakljuèa vrata za sobom, bešumno proðe uskim prolazom i stane nakoliko metara od ulaza u JumboTron. Zagleda se dolje u golemi èelièni nosaè što je držao masivni ekran.
Connor na trenutak uhvati rukohvat, a tada se spusti na koljena. Nagne se naprijed, objema se rukama uhvati za gredu, a zatim se polako spusti dolje. Netremice se zagleda u ekran koji se, prema arhitektovim planovima, nalazio dvanaest i pol metara ispred njega. Njemu se više èinilo kao kilometar i pol.
Vidio je malenu kvaku, ali još uvijek nije imao pojma postoje li doista vratašca za hitne sluèajeve, jasno oznaèena na planovima. Poène polako puzati duž grede, centimetar po centimetar, nijednom ne pogledavši u prazninu od pedeset jednog metra ispod sebe. Èinilo mu se da je ponor dubok tri kilometra.
Kad je konaèno stigao do kraja grede, spustio je noge sa strane i èvrsto stegnuo, kao da je na konju. Na ekranu je reklama za prodavaonicu sportske opreme Modeli zamijenila snimku zgoditka iz prethodne utakmice Redskinsa.
Connor duboko udahne, uhvati kvaku i povuèe. Vratašca se pomaknu otkrivajuæi malenu obeæanu rupu. Connor se polako uvuèe unutra i vrati vratašca na mjesto.
Stisnut èelikom sa svih strana, požalio je što nije uzeo debeli par rukavica. Osjeæao se kao u hladnjaku. Bez obzira na to, sa svakom minutom što je prolazila bio je sve sigurniji da nitko ne bi otkrio gdje se nalazi, ako se pokaže potrebnim prijeæi na rezervni plan.
Ležao je unutar šuplje èeliène grede pedeset jedan metar iznad tla više od sat i pol, a jedva je uspijevao okrenuti ruku da bi vidio koliko je sati. No s druge strane, u Vijetnamu je deset dana proveo u samici gdje je uspravno stajao u kavezu od bambusa, a voda mu je dopirala do brade.
Sumnjao je da je Arnie ikad doživio nešto slièno.
262
29.
Zerimski se toplo rukovao sa svakim s kim su ga upoznali, pa se èak i smijao šalama Johna Kenta Cookea. Zapamtio je imena svih gostiju, a na svako je pitanje što su mu ga uputili odgovarao sa smiješkom. "To Amerikanci zovu ofenziva šarmom", rekao mu je Titov. Ali, to æe samo pojaèati užas onoga što im je spremio za tu veèer.
Veæ je mogao èuti kako gosti prièaju novinarima: Nije mogao biti opušteniji i ležerniji, pogotovo s Predsjednikom kojeg je stalno zvao "svojim dragim i bliskim prijateljem Tomom". Gosti æe se sjeæati da Lavvrence nije pokazivao podjednaku toplinu, te je prema ruskom gostu bio pomalo hladan.
Nakon što je upoznavanje dovršeno, John Kent Cooke je žlicom udario po stolu.
- Žao mi je što prekidam tako ugodno druženje - poène - ali vrijeme leti, a ovo je vjerojatno jedina prilika što æu je u životu imati da dajem upute dvojici Predsjednika. - Nekoliko se ljudi nasmije. - Dakle, idemo. - Stavio je naoèale i poèeo èitati s lista papira što mu ga je pružio njegov pomoænik. - U jedanaest i dvadeset otpratit æu oba Predsjednika do južnog ulaza u stadion, a u jedanaest i trideset šest povest æu ih na igralište. - Podigne pogled. - Pobrinuo sam se da dobrodošlica bude zaglušujuæa - reèe uz osmijeh. Rita se malo previše glasno nasmije. - Kad stignemo do sredine igrališta, upoznat æu Predsjednike s kapetanima dviju ekipa, a oni æe ih potom upoznati sa svojim zamjenicima i trenerima. Zatim æe
263
se Predsjednici upoznati sa sucima. U jedanaest i èetrdeset svi æe se okrenuti prema zapadnoj tribini gdje æe Redskinsov orkestar odsvirati rusku državnu himnu, a zatim, nakon kratke stanke, i himnu Zvijezde i pruge. Toèno u jedanaest i èetrdeset osam naš æe poèasni gost, Predsjednik Zerimski, baciti u zrak srebrni dolar. Zatim æu oba Predsjednika otpratiti s igrališta i vratiti ih ovamo odakle æemo, nadam se, svi uživati gledajuæi kako Redskinsi pobjeðuju Pa-ckerse.
Oba su se Predsjednika nasmijala.
Cooke pogleda svoje goste, smiješeæi se od olakšanja što je prvi dio njegove muke završio, i upita:
- Ima li pitanja?
- Da, Johne, ja imam pitanje - reèe Zerimski. - Niste objasnili zašto moram baciti novèiæ u zrak.
- Tako da kapetan koji pogodi je li glava ili pismo može izabrati ekipu koja æe prva imati loptu.
- Kako je to zabavno! - reèe Zerimski.
Kako su minute prolazile, Connor je sve èešæe pogledavao na sat. Nije želio biti u JumboTronu duže no što je potrebno, ali mu je trebalo vremena da upozna pušku kojom se veæ godinama nije koristio.
Ponovno pogleda na sat. Jedanaest i deset. Èekat æe još sedamnaest minuta. Bez obzira na to koliko si nestrpljiv, nikad nemoj poæi prerano. To samo poveæava opasnost.
Jedanaest i dvanaest. Razmišljao je o Chrisu Jacksonu i žrtvi što ju je podnio samo da bi njemu pružio još ovu jednu priliku.
Jedanaest i èetrnaest. Razmišljao je o Joan, o njenoj okrutnoj i nepotrebnoj smrti koju je Gutenburg odredio samo zato što je bila njegova tajnica.
Jedanaest i petnaest. Razmišljao je o Maggie i Tari. Ako mu ovo uspije, možda æe one imati priliku za miran život.
Ovako ili onako, sumnjao je da æe ih ikad ponovno vidjeti.
Jedanaest i sedamnaest. Connor otvori vratašca i polako se izvuèe iz skuèenoga prostora. Trenutak je prikupljao snagu, a tada prebaci noge preko grede i èvrsto je stegne bedrima. Ni sada nije gledao dolje kad je polako poèeo puzati natrag do natkrivenoga prolaza.
264
Kad je stigao do sigurnosti izboèine, povukao se u prolaz. Nekoliko se sekundi držao za ogradu, pribrao se i poèeo kratki niz vježbi istezanja.
Jedanaest i dvadeset sedam. Duboko je disao dok je po posljednji put u mislima prelazio cijeli plan, a zatim se brzim koracima zaputio prema JumboTronu. Zastao je samo da bi pokupio praznu limenku što ju je ranije ostavio na stubi.
Glasno pokuca na vrata. Ne èekajuæi odgovor, otvori ih, uðe i vikne glasnije od buke što ju je stvarao ventilator:
- To sam samo ja.
Arnie virne dolje s izboèine, a desna mu se ruka pomakne prema okidaèu Armalitea.
- Nestanite! - reèe. - Rekao sam vam da se ne vraæate dok se Predsjednici ne maknu s igrališta. Imate sreæe da niste dobili metak.
- Žao mi je - reèe Connor. - Samo sam opazio kako je ovdje vruæe, pa sam vam donio još jednu coca-colu.
Pruži mu praznu limenku, a Arnie se sagne kako bije dohvatio slobodnom rukom. Njegovi prsti dotaknu rub limenke, a Connor je pusti, pograbi ga za zglavak i svom ga snagom povuèe s izboèine.
Arnie je glasno vrisnuo dok je padao i glavom udario o metalnu stazu, a njegova je puška kliznula preko staze.
Connor se naglo okrene i skoèi na svoga protivnika prije no što je dospio ustati. Arnie podigne glavu, a Connor ga ljevicom tresne u bradu, što ga je na trenutak ošamutilo, a tada pograbi par lisièina koji mu je visio s pojasa.
Krajièkom je oka opazio koljeno koje je letjelo prema njegovim preponama, ali se vješto maknuo lijevo i uspio izbjeæi punu snagu udarca. Arnie pokuša ustati, a Connor ga još jednom tresne šakom, ovaj put ravno u nos. Connor je zaèuo zvuk loma, niz Arniejevo je lice poèela teæi krv, agentu su otkazala koljena i on se skljoka na tlo. Connor ponovno skoèi na njega, a kad se Arnie pokušao uspraviti, tako ga je tresnuo u desno rame da se sav zgrèio. Kad je ovaj put pao na metalnu stazu, napokon je ostao nepomièno ležati.
Connor hitro skine dugi bijeli ogrtaè, košulju, kravatu, hlaèe, èarape i kapu. Sve to baci na hrpu u kut, a zatim otkljuèa Arniejeve lisièine i na brzinu mu skine odoru. Kad ju je odjenuo, otkrio je da su mu cipele barem dva broja manje, a hlaèe nekoliko centimetara prekratke. Nije imao drugog izbora nego ponovno navuæi svoje èarape i zadržati tenisice, koje su barem bile crne. Nije vjerovao da æe se netko u kaosu što æe ga izazvati sjeæati da je vidio agenta Tajne službe koji nije imao pravilima propisane cipele.
265
Connor uzme kravatu iz hrpe odjeæe u kutu i èvrsto veže Ar-niejeve gležnjeve. Zatim podigne onesviještena èovjeka, prisloni ga uza zid, ruke mu obavije oko èeliène grede što se pružala cijelom širinom JumboTrona i stavi mu lisièine na zglavke. Na koncu izvadi rupèiæ iz džepa, zgužva ga u lopticu i gurne ga Arnieju u usta. Sirotog æe momka nekoliko dana boljeti cijelo tijelo. Neæe ga previše utješiti èinjenica da æe vjerojatno izgubiti onih nekoliko kilograma viška zbog kojih se zabrinjavao.
- Ništa osobno - reèe Connor. Arniejevu kapu i tamne naoèale odloži kraj vrata i podigne njegovu pušku; baš kao što je mislio, M-16. To ne bi bio njegov prvi izbor, ali moglo je poslužiti svrsi. Brzo se popne stubama do drugog odmorišta gdje je Arnie maloèas sjedio, uzme njegov dalekozor i kroz procjep izmeðu panoa s reklamama i videoekrana pogleda mnoštvo.
Jedanaest i trideset dva. Prošle su tri minute i trideset osam sekundi otkako je Connor ušao u JumboTron. Predvidio je èetiri minute za svladavanje agenta. Poène duboko i ravnomjerno disati.
Odjednom zaèuje glas iza sebe.
- Hercules 3.
U poèetku nije mogao shvatiti odakle dopire zvuk, ali se tada sjeti malenog primopredajnika prièvršæenog za Arniejev pojas. Brzo ga pograbi.
- Hercules 3, prijam.
- Na trenutak smo pomislili da smo te izgubili, Arnie - reèe glas. - Je li sve u redu?
- Da - reèe Connor. - Samo sam morao pustiti vodu, a mislio sam da to ne smijem uèiniti iznad mnoštva.
- Primljeno - reèe Braithwaite i nasmije se. - Nastavi promatrati svoj dio. Još malo i Crveno Svjetlo i Vodopad æe iziæi na igralište.
- Vrijedi - reèe Connor naglaskom radi kojeg bi ga njegova majka prekorila. Veza se prekine.
Jedanaest i trideset èetiri. Pogleda po stadionu. Samo je nekoliko crvenih i žutih sjedala bilo slobodno. Pazio je da mu pozornost ne odvuku oskudno odjevene Redskinette koje su visoko u zrak dizale noge toèno ispod njega. Mnoštvo je poèelo urlati kad su ekipe igraèa ušle kroz tunele na južnom kraju stadiona. Polako su trèali prema sredini terena, a gomila je poèela pjevati Zdravo da ste Redskinsi.
Connor prinese oèima Arniejev dalekozor i izoštri ga na tornjeve za rasvjetu visoko iznad stadiona. Sad su gotovo svi agenti promatrali mnoštvo, tražeæi bilo kakav nagovještaj nevolje. Nitko nije 266
pokazivao zanimanje za jedino mjesto s kojeg æe zapravo poèeti nevolje. Connorov se pogled zaustavi na mladom Bradu koji je promatrao sjevernu tribinu i pregledavao je red po red. Momak je izgledao kao da se nalazi na sedmom nebu.
Connor se okrene i namjesti dalekozor na crtu od pedeset jar-di. Dva su kapetana sada stajala jedan pred drugim.
Jedanaest i trideset šest. Ponovno se zaèula gromoglasna buka kad je John Kent Cooke ponosno doveo dvojicu Predsjednika na igralište, a pratilo ih je dvanaest agenata koji su bili gotovo jednako krupni kao i igraèi. Connor je odmah vidio da Lavvrence i Zerimski nose neprobojne prsluke.
Bio bi rado tada i ondje naciljao Zerimskome u glavu, ali nije mogao riskirati da ga opazi jedan od snajperista na tornjevima s rasvjetom, a svi su oni držali puške spremne za pucanje. Znao je da su uvježbani naciljati i pucati za manje od tri sekunde.
Dok su se Predsjednici upoznavali s igraèima, Connor je svoju pozornost skrenuo na zastavu Redskinsa koja je vijorila na povjetarcu iznad zapadnog kraja stadiona. Otvorio je pušku i otkrio, kao što je i oèekivao, da je posve spremna -
napunjena i otkoèena. Ubacio je prvi metak u ležište i zatvorio cijev. Zvuk je na njega djelovao poput praska pištolja na startu utrke, i odjednom je osjetio kako mu srce kuca gotovo dvostruko brže.
Jedanaest i èetrdeset jedna. Dva su Predsjednika sada razgovarala sa sucima. Connor je kroz dalekozor vidio kako John Kent Cooke nervozno pogledava na sat. Nagnuo se prema Lavvrenceu i nešto mu došapnuo. Amerièki je Predsjednik kimnuo glavom, dotaknuo Zerimskijev lakat i poveo ga do mjesta izmeðu dvije ekipe. Na travi su bila dva malena bijela kruga; u jednom je bio nacrtan medvjed, a u drugom orao, tako da dva Predsjednika toèno znaju kamo moraju stati.
- Dame i gospodo - reèe glas preko razglasa. - Hoæete li, molim vas, ustati radi državne himne Ruske Republike.
Zaèuo se zveket sjedala dok je gomila ustajala sa svojih mjesta, a mnogi su skinuli kape Redskinsa kad su se okrenuli prema orkestru i zboru na zapadnom kraju igrališta. Dirigent je podigao svoj štapiæ, zastao, a potom ga naglo spustio.
Mnoštvo je nemirno slušalo melodiju što ju je malo tko meðu njima ranije èuo.
Iako je Connor u prošlosti mnogo puta stajao dok se svirala ruska himna, otkrio je da malo orkestara izvan zemlje zna kojim tempom treba svirati ili koliko strofa treba ukljuèiti. Stoga je odluèio 267
prièekati himnu Zvijezde i pruge prije no što iskoristi jedinu priliku koju æe imati.
Kad je ruska himna završila, igraèi su se poèeli istezati i trèati u mjestu u pokušaju da smire živce. Connor je èekao da dirigent ponovno podigne štapiæ, što æe njemu biti znak da nacilja na Ze-rimskoga. Pogledao je prema zastavi Redskinsa na drugoj strani stadiona; sad je mlohavo visjela što je znaèilo da uopæe nema vjetra.
Dirigent po drugi put podigne štapiæ. Connor provuèe cijev puške kroz procjep izmeðu trostranog reklamnog panoa i videoek-rana, služeæi se drvenim okvirom kao osloncem. Prijeðe teleskop-skim ciljnikom preko igrališta, a zatim nacilja na stražnji dio Ze-rimskijeve glave, poravnavajuæi toèkice dok nisu posve ispunile središte ciljnika.
Zaèuli su se uvodni taktovi amerièke himne i oba su se Predsjednika vidljivo ukoèila. Connor izdahne. Tri... dva...
jedan. Lagano je pritisnuo okidaè baš kad je Tom Lavvrence stavio desnu ruku na prsa tako da mu je šaka poèivala na srgu. Iznenaðen naglim pokretom, Zerimski je pogledao lijevo, a metak je bezopasno projurio kraj njegova desnog uha.
Sedamdeset osam tisuæa glasova pobrinulo se da nitko ne èuje mukli udarac kad se dva i pol centimetra metala zabilo u travu iza središnje crte od pedeset jardi.
Brad je ležao na trbuhu na platformi za rasvjetu visoko iznad lože za dostojanstvenike i kroz dalekozor pažljivo zurio u mnoštvo. Skrenuo je pogled na JumboTron. Na golemom ekranu dominirala je slika predsjednika Lawrencea koji je, s rukom na srcu, zdušno pjevao državnu himnu.
Bradov dalekozor poðe dalje. Odjednom ga trgne natrag. Uèinilo mu se da je nešto vidio u procjepu izmeðu trostranog reklamnog panoa i ekrana. Ponovno je provjerio... to je bila cijev puške, uperena prema sredini igrališta iz proreza gdje je ranije vidio Ar-nieja kako viri kroz svoj dalekozor. Izoštrio je sliku i zagledao se u lice koje je ranije toga dana veæ vidio. Nije oklijevao.
- Pokrivaj i evakuiraj. Puška.
Brad je to rekao s toliko hitnosti i autoriteta u glasu da su Braithwaite i dva njegova snajperista smjesta okrenuli svoje daloko-zore prema JumboTronu. Za nekoliko su trenutaka izoštrili dalekozore na Connoru koji se pripremao za drugi hitac.
- Opusti se - Connor je mrmljao sebi u bradu. - Nemoj žuriti. Imaš dovoljno vremena. - Zerimskijeva je glava ponovno ispunila ciljnik. Connor je poravnao toèkice i ponovno izdahnuo. Tri... dva...
268
Braithwaiteov mu se metak zabio u rame i oborio ga unatrag. Drugi je metak prozviždio kroz procjep gdje se maloèas nalazila njegova glava.
Državna je himna završila.
Dvadeset osam godina vježbe pripremilo je Connora za ovaj trenutak. Sve je u njegovu tijelu vrištalo neka krene u bijeg. Odmah je poèeo provoditi plan A, pokušavajuæi ignorirati strahovitu bol u ramenu. Stigao je do vrata, ugasio svjetlo i izišao u natkriveni prolaz. Pokušao je potrèati do drugih vrata što su vodila na prolaz iznad tribina, ali je otkrio da mu treba svaki djeliæ energije samo da bi se kretao. Poslije èetrdeset sekundi, baš kad su dvojicu Predsjednika odvodili s igrališta, stigao je do vrata. Èuo je urlanje mnoštva dok su se Redskinsi pripremali za poèetni udarac.
Connor je otkljuèao vrata, teturajuæi stigao do dizala za posluživanje i nekoliko puta pritisnuo dugme. Mogao je èuti zujanje malenog motora dok se dizalo polako penjalo na sedmu razinu. Pogledom je strijeljao lijevo i desno tražeæi bilo kakav znak opasnosti. Bol u njegovu ramenu postajala je sve jaèa, ali je znao da tu ništa ne može uèiniti. Prva mjesta što æe ih organi zakona i reda provjeriti bile su mjesne bolnice. Gurnuo je glavu u okno i gledao kako mu se približava gornja ploèa dizala. Bilo je udaljeno oko petnaest sekundi. No tada se odjednom zaustavilo. Netko zacijelo ukrcava ili iskrcava na petoj razini.
Connorova nagonska reakcija bila je da se prebaci na rezervni plan, što u prošlosti nikad nije morao uèiniti. Znao je da se ne smije zadržavati. Bude li èekao više od nekoliko sekundi, netko æe ga opaziti.
Što je brže mogao, vratio se do vrata što su vodila do Jum-boTrona. Dizalo za posluživanje nastavilo se penjati. Poslije nekoliko sekundi pojavio se pladanj sa sendvièima, kriškom èokoladne torte i coca-colom, a sve to namijenjeno Arnieju.
Connor klizne natrag kroz vrata s naznakom "Privatno" i ostavi ih nezakljuèana. Morao je prikupiti svu snagu volje iz svoga tijela da bi prešao šezdesetak metara natkrivenog prolaza, ali je znao da æe agenti mobilne ekipe Zaštitnog obavještajnog odsjeka uskoro nahrupiti kroz ta vrata.
Poslije dvadeset èetiri sekunde Connor je stigao do masivne grede što je držala videoekran. Desnom je rukom uhvatio rukohvat i spustio se preko ruba staze na izboèinu upravo onda kad su se vrata hodnika otvorila. Kliznuo je ispod metalne staze i èuo-korake dvojice ljudi koji mu se trkom približavaju, prolaze iznad njega i 269
zaustavljaju se ispred vrata za JumboTron. Kroz pukotinu na stazi vidio je kako agent s pištoljem u ruci otvara vrata.
Nije koraknuo unutra, veæ je najprije potražio prekidaè za svjetlo.
Connor je prièekao dok se nisu upalila svjetla i dok dva agenta nisu ušla u JumboTron prije no što je po treæi put toga dana poèeo puzati duž dvanaest i pol metara duge grede. No sad se mogao držati samo desnom rukom, što je znaèilo da je još sporije napredovao. Istodobno je morao paziti da krv iz njegova lijevog ramena kaplje na tlo udaljeno pedeset jedan metar, a ne na gredu gdje je svi mogu vidjeti.
Kad je prvi agent Tajne službe ušao u JumboTron, prvo što je ugledao bio je Arnie lisièinama vezan za èeliènu gredu.
Polako je pošao prema njemu, stalno gledajuæi na sve strane, dok konaèno nije stao kraj njega. Njegov ga je partner pokrivao dok je otkljuèavao Arniejeve lisièine i nježno ga spustio na pod. Zatim mu je izvadio rupèiæ iz usta i provjerio puls. Bio je živ.
Arnie je pogledao prema stropu, ali ništa nije rekao. Prvi agent Tajne službe odmah se poèeo uspinjali stubama na drugu razinu, a drugi ga je agent pokrivao. Prvi se èovjek oprezno kretao duž iz-boèine iza golemog ekrana.
Zaglušujuæe klicanje odjeknulo je stadionom nakon što su Redskinsi postigli zgoditak, ali on za to nije mario. Kad je stigao do suprotnog zida, okrenuo se i kimnuo glavom. Drugi se agent poèeo penjati na najgornju razinu i ondje izvršio istu provjeru.
Oba su se agenta vratila na najdonju razinu i ondje ponovno provjerila svako moguæe skrovište, a tada je stigla poruka preko primopredajnika.
- Hercules 7.
- Hercules 7, prijam.
- Ima li mu traga? - upita Braithwaite.
- Ovdje nema nikoga osim Arnieja u donjem rublju koji je bio lisièinama vezan za gredu. I jedna i druga vrata bila su otkljuèana, a cijelim putem do prostora iznad tribina vodio je krvavi trag, a to znaèi da je sigurno pogoðen. Mora biti negdje vani. Nosi Arniejevu odoru pa bismo ga trebali lako opaziti.
- Ne raèunaj na to - reèe Braithwaite. - Ako je to onaj za kojeg mislim da jest, možda se još uvijek nalazi vama pred nosom.
270
30.
Tri su muškarca sjedila u Ovalnom uredu i slušala snimku. Dvojica su na sebi imala sveèano odijelo, a treæi odoru.
- Kako ste je našli? - upita Lawrence.
- Bila je u hrpi odjeæe što ju je Fitzgerald ostavio u JumboTronu - reèe specijalni agent Braithvvaite. - U stražnjem džepu njegovih traperica.
- Koliko ju je ljudi èulo? - upita Lloyd nastojeæi da mu se u glasu ne osjeti tjeskoba.
- Samo nas trojica, gospodine - reèe Braithwaite. - Èim sam je preslušao, odmah sam stupio u vezu s vama. Nisam je èak pokazao ni svom šefu.
- Zahvalan sam vam zbog toga, Bille - reèe Predsjednik. -Ali što je s onima koji su bili svjedoci incidenta na stadionu?
- Osim mene, samo je pet ljudi svjesno da se nešto dogodilo, a možete biti sigurni u njihovu diskreciju - reèe Braithvvaite. - Èetvorica rade za mene veæ deset godina ili više, a svi zajedno znaju dovoljno tajni da upropaste posljednja èetiri Predsjednika, da i ne spominjem pola Kongresa.
- Je li netko doista vidio Fitzgeralda? - upita Lloyd.
- Ne, gospodine. Dva agenta koji su pretražili JumboTron odmah nakon incidenta našli su samo hrpu odjeæe, mnogo krvi i jednog od mojih ljudi lisièinama vezanog za gredu. Nakon što sam odslušao vrpcu, dao sam naredbu da neæe biti usmenog ni pismenog izvještaja o incidentu.
271
- Što je s èovjekom koji je visio s grede? - upita Predsjednik.
- Samo je izgubio ravnotežu i kliznuo s izboèine. Dao sam mu mjesec dana bolovanja.
- Spomenuli ste petu osobu - reèe Lloyd.
- Da, gospodine, studenta koji je s nama bio na tornju za rasvjetu.
- Kako možete biti sigurni da neæe govoriti? - upita Lloyd.
- Njegova molba za posao u Tajnoj službi veæ je na mom stolu - reèe kapetan. - Mislim da se nada dobiti posao u mojem odsjeku èim završi s obukom.
Predsjednik se nasmiješi.
- A metak?
- Napravio sam pravu zbrku dok sam ga iskopavao s igrališta nakon utakmice - reèe Braithwaite i pruži Predsjedniku komadiæ spljoštenog metala.
Lawrence ustane od stola, okrene se i zagleda kroz prozor. Sumrak se spustio nad Kapitol. Gledao je preko tratine dok je smišljao što æe reæi.
- Važno je da shvatite jednu stvar, Bille - na koncu reèe. - To doista zvuèi kao da je na vrpci moj glas, ali ja nikad nisam nikome i nikada predložio da bi Zerimski, ili bilo koja druga osoba, trebao biti cilj atentata.
- To uopæe ne stavljam u pitanje, gospodine Predsjednièe, jer inaèe ne bih bio ovdje. Ali moram biti jednako otvoren prema vama. Da je bilo tko iz Tajne službe shvatio kako se u JumboTronu nalazi Fitzgerald, vjerojatno bi mu pomogao u bijegu.
- Kakav èovjek može nadahnuti takvu odanost? - upita Law-rence.
- U vašem svijetu, mislim da je to Abraham Lincoln - reèe Braithwaite. - U našemu je to Connor Fitzgerald.
- Volio bih ga upoznati.
- To æe biti teško, gospodine. Èak i ako je još živ, èini se da je nestao s lica zemlje. Ne bih želio da mi karijera ovisi o tome hoæu li njega uhititi.
- Gospodine Predsjednièe - prekine ih Lloyd - veæ sedam minuta kasnite na veèeru u ruskom veleposlanstvu.
Lawrence se nasmiješi i pruži ruku Braithwaiteu.
- Još jedan dobar èovjek o kojemu ne mogu prièati amerièkom narodu - reèe uz iskrivljeni osmijeh. - Pretpostavljam da æete veèeras opet biti na dužnosti.
272
- Da, gospodine, zadužen sam za osiguranje cijeloga Zerimski-jeva posjeta.
- Onda æemo se možda kasnije vidjeti, Bille. Saznate li nešto novo o Fitzgeraldu, želim odmah biti obaviješten.
- Svakako, gospodine - reèe Braithwaite i okrene se da poðe.
Lawrence i Lloyd šutke su hodali do južnoga trijema gdje ih je èekalo devet limuzina s upaljenim motorima. Èim se Predsjednik smjestio u šesti automobil, okrenuo se svom predstojniku Ureda i rekao:
- Sto misliš, Andy, gdje je on?
- Nemam pojma, gospodine. No kad bih znao, vjerojatno bih se pridružio Braithwaitevoj ekipi i pomogao mu da pobjegne.
- Zašto ne možemo nekoga takvog imati na položaju direktora CIA-e?
- Možda bismo imali da je Jackson preživio.
Lavvrence se okrene i zagleda kroz prozor. Nešto ga je kopkalo još otkako je otišao sa stadiona, ali kad je kolona vozila ušla kroz glavni uzlaz ruskog veleposlanstva još uvijek nije uspio odgonetnuti o èemu je rijeè.
- Zašto djeluje tako Ijutito? - reèe Lavvrence opazivši Zerim-skoga kako šetka ispred veleposlanstva. Lloyd pogleda na sat.
- Kasnite sedamnaest minuta, gospodine.
- Jako važno. Iskreno reèeno, èovjek ima sreæe što je živ.
- Ne vjerujem da to možete upotrijebiti kao ispriku, gospodine. Kolona vozila zaustavi se ispred ruskog predsjednika.
Lavvrence iziðe iz automobila i reèe:
- Zdravo, Viktore. Žao mi je što nekoliko minuta kasnimo.
Zerimski nije ni pokušao sakriti svoje nezadovoljstvo. Nakon hladnog rukovanja, šutke je poveo svog poèasnoga gosta u veleposlanstvo, pa stubištem do pretrpane Zelene sobe u kojoj mu je prireðen doèek. Zatim se na brzinu isprièao i Predsjednika Sjedinjenih Država prepustio egipatskom veleposlaniku.
Lavvrenceov je pogled kružio unaokolo dok ga je veleposlanik pokušavao zainteresirati za izložbu egipatskih rukotvorina, nedavno otvorenu u Smithsonianu.
- Da, pokušavao sam naæi trenutak vremena da je pogledam -reèe Predsjednik improvizirajuæi. - Svi koji su je vidjeli, kažu mi da je to nešto velièanstveno.
Egipatski se veleposlanik ozario, a Lawrence je opazio èovjeka kojeg je tražio. Morao je pozdraviti tri veleposlanika, dvije supruge
273
i politièkog dopisnika Pravde prije no što je uspio stiæi do Harrvja Noursea ne izazivajuæi nepotrebnu sumnju.
- Dobra veèer, gospodine Predsjednièe - reèe državni odvjetnik. - Zasigurno ste zadovoljni rezultatom današnje utakmice.
- Svakako, Harry - ljubazno æe Lavvrence. - Uvijek sam govorio da Packersi u svako doba i na svakom mjestu mogu srediti Reds-kinse. - Potom stiša glas: - Želim vas vidjeti u svom uredu veèeras u ponoæ. Treba mi vaš pravni savjet.
- Svakako, gospodine - tiho reèe državni odvjetnik.
- Rita - reèe Predsjednik okrenuvši se desno - bilo mi je tako ugodno u vašem društvu danas poslije podne.
Gospoða Cooke mu je uzvratila smiješkom, a iz pozadine se zaèuo gong i batler najavi da æe se poslužiti veèera.
Èavrljanje je zamrlo. Gosti su krenuli u plesnu dvoranu.
Lavvrencea su smjestili izmeðu gospoðe Pietrovski, veleposlani-kove žene, i Jurija Olgivica, novoimenovanog šefa Ruske trgovaèke delegacije. Predsjednik je uskoro otkrio da Olgivic ne zna ni rijeèi engleskoga - još jedan suptilni Zerimskijev mig o njegovu stavu kad je rijeè o otvaranju trgovine izmeðu dvije zemlje.
- Zasigurno ste zadovoljni rezultatom današnje utakmice - reèe veleposlanikova žena kad su pred Predsjednika položili zdjelu bor-šèa.
- Jesam, svakako - reèe Lawrence. - Ali ne vjerujem da se veæina gledatelja slagala sa mnom, Olga. Gospoða Pietrovski se nasmije.
- Jeste li mogli pratiti ono što se dogaðalo? - upita Lavvrence i uzme svoju žlicu za juhu.
- Zapravo nisam - odgovori žena. - No imala sam sreæe jer sam sjedila kraj gospodina Puga Washera. Èinilo se da mu nije bilo teško odgovarati i na moja najobiènija pitanja.
Predsjednik spusti žlicu, a da uopæe nije kušao juhu. Pogleda preko sobe u Andvja Lloyda i položi stisnutu šaku ispod brade -znak kojim se uvijek koristio kad je želio hitno razgovarati sa svojim predstojnikom Ureda.
Lloyd promrmlja nekoliko rijeèi ženi sa svoje desne strane, potom složi ubrus, stavi ga na stol i priðe Predsjedniku.
- Moram odmah vidjeti Braithwaitea - šapne Lavvrence. - Mislim da znam kako možemo naæi Fitzgeralda.
Lloyd bez rijeèi klizne iz prostorije baš kad su ispred Predsjednika maknuli zdjelu juhe.
274
Lawrence se pokušao usredotoèiti na ono što je govorila žena ruskog veleposlanika, ali nije mogao iz misli izbaciti Fitzgeralda. Nešto o tome koliko æe joj nedostajati Sjedinjene Države kad se njezin muž povuèe u mirovinu.
- A kad æe to biti? - upita Predsjednik, potpuno nezainteresiran za njezin odgovor.
- Za otprilike osamnaest mjeseci - odgovori gospoða Pietrovski, a tanjur hladne govedine stigne pred Predsjednika.
Nastavio je razgovor dok mu je jedan konobar poslužio povræe, a potom drugi konobar donio krumpir. Podigao je vilicu i nož baš kad se Lloyd vratio u prostoriju. Trenutak potom veæ je stajao kraj Predsjednika.
- Braithwaite vas èeka u stražnjem dijelu "diližanse".
- Nadam se da nije iskrsnuo neki problem - reèe gospoða Pietrovski kad je Lavvrence poèeo slagati svoj ubrus.
- Ništa važno, Olga - uvjeravao ju je Lawrence. - Samo što ne mogu naæi moj govor. Ali bez brige, ja toèno znam kamo sam ga stavio.
Ustao je sa svog mjesta, a Zerimski je pratio svaki njegov korak dok je odlazio iz prostorije.
Lavvrence je izišao iz plesne dvorane, spustio se drvenim stubištem i prošao kroz ulazna vrata veleposlanstva, a potom je potrèao niza stube i ušao u treæi automobil.
Lloyd i vozaè su stajali kraj limuzine, a dvanaest agenata Tajne službe ga je okružilo i motrilo na sve strane.
- Bille, postoji jedan èovjek koji æe znati gdje se Fitzgerald skriva ako je još uvijek na stadionu. Naðite Fuga Washera, a ja bih se kladio da æete naæi i Fitzgeralda.
Poslije nekoliko trenutaka Predsjednik je otvorio vrata automobila.
- U redu, Andy - reèe - vratimo se unutra prije nego što otkriju što spremamo.
- Što spremamo? - upita Lloyd trèeæi za Predsjednikom uza stube.
- Kasnije æu ti reæi - reèe Lavvrence i dugim koracima uðe u plesnu dvoranu.
- Ali, gospodine - reèe Lloyd - ipak æe vam trebati...
- Ne sada - reèe Lavvrence, sjedne na stolicu kraj veleposlani-kove žene i nasmiješi se.
- Jeste li ga uspjeli naæi? - upita žena.
- Naæi što?
275
- Vaš govor - reèe gospoða Pietrovski, a Lloyd spusti fascikl na stol izmeðu njih.
- Dakako - reèe Lavvrence i kucne po fasciklu. - Usput reèeno, Olga, kako je vaša kæi? Nataša, zar ne? Je li još uvijek na studiju u Firenci? - Lawrence podigne nož i vilicu.
Kad su se iznova pojavili konobari kako bi uklonili tanjure, Predsjednik pogleda prema Zerimskome. Ponovno je spustio nož i vilicu, zadovoljivši se starim pecivom s malo maslaca. Za to vrijeme saznao je što Nataša Pietrovski radi na svojoj prvoj godini studija u Firenci. Opazio je da je ruski predsjednik nervozan, gotovo na rubu živaca, što se više približavalo vrijeme za njegov govor. Odmah je pretpostavio da Zerimski kani baciti još jednu neoèekivanu bombu.
Zbog te je pomisli izgubio volju za souffleom od malina.
Kad je Zerimski konaèno ustao da bi se obratio gostima, èak i njegovi najgorljiviji pristaše teško da bi njegov govor mogli opisati drukèije nego dosadnim. Neki od onih koji su ga posebno pomno promatrali, pitali su se zašto se èini da toliko svojih rijeèi upuæuje masivnom kipu Lenjina na galeriji iznad plesne dvorane. Lawrence je zakljuèio da je to zasigurno novi kip jer bi se mogao zakleti da ga nije bilo na Borisovoj oproštajnoj veèeri.
Stalno je èekao da Zerimski ponovno naglasi svoju poruku Kongresu od prethodnoga dana, ali to nije uèinio. Na Lawrenceovo olakšanje držao se dosadnoga govora što su ga toga poslijepodneva poslali u Bijelu kuæu. Pogledao je svoj govor što ga je trebao ponoviti dok je bio s Andvjem u automobilu. Njegov je predstojnik Ureda naèrèkao nekoliko prijedloga na marginama, ali nije bilo nijedne duhovite reèenice ili odjeljka vrijednog pamæenja od prve do sedme stranice. No s druge strane, Andy je takoðer imao buran dan.
- Dopustite mi da završim tako što æu amerièkom narodu zahvaliti na gostoljubivosti i toploj dobrodošlici svugdje gdje sam bio tijekom moga posjeta vašoj velikoj zemlji, posebice od vašeg Predsjednika, Toma Lawrencea.
Pljesak kojim je pozdravljena ta izjava bio je tako glasan i dugotrajan da je Lawrence podigao pogled sa svojih bilješki. Zerimski je ponovno nepomièno stajao i zurio u Lenjinov kip. Prièekao je da pljesak završi i tek je tada sjeo.
Uopæe nije djelovao zadovoljno, što je Lavvrencea iznenadilo jer je po njegovu mišljenju govor prihvaæen daleko velikodušnije no što je zavrijedio.
Lawrence je ustao kako bi odgovorio. Njegov je govor primljen s pristojnim zanimanjem, ali bez entuzijazma.
Zakljuèio je rijeèima:
276
- Nadajmo se, Viktore, da je ovo prvi od vaših mnogih posjeta Sjedinjenim Državama, a u ime svih vaših gostiju, želim vam siguran let kuæi.
Lavvrence je pomislio da su dvije laži u jednoj reèenici ipak malo previše, èak i za politièara, te je požalio što nije imao vremena proèitati tu reèenicu prije nego što ju je izgovorio. Sjeo je uz pristojan pljesak, ali to nije bilo ništa u usporedbi s ovacijama što ih je Zerimski primio za podjednako banalni govor.
Kad je poslužena kava, Zerimski je ustao sa svog mjesta i pošao prema dvokrilnim vratima na drugoj strani prostorije.
Uskoro je poèeo govoriti "Laku noæ" glasom koji se èuo na drugom kraju dvorane, i time jasno stavio do znanja kako želi da njegovi gosti što prije odu.
Nekoliko minuta nakon što je odbilo deset sati na nekoliko ura oko veleposlanstva, Lavvrence je ustao i poèeo se polako približavati svom domaæinu. Ali, poput Cezara na Kapitolu, stalno su ga zaustavljali razni graðani koji su željeli dotaknuti rub careve odjeæe. Kad je konaèno stigao do vrata, Zerimski mu je kratko kimnuo glavom i zatim ga otpratio niza stube do prvoga kata. Buduæi da Zerimski nije govorio, Lavvrence se zagledao u Nizvestnijev kip Krista na križu na prvom odmorištu. Sada kad se Lenjin vratio, èudio se da je Isus preživio. U dnu kamenih stuba Lavvrence se okrenuo kako bi domahnuo svom domaæinu, ali je Zerimski veæ nestao u unutrašnjosti veleposlanstva. Da se potrudio otpratiti Lawrencea dalje od ulaznih vrata, vidio bi glavnog agenta Tajne službe kako ga èeka kraj limuzine.
Braithvvaite ništa nije rekao dok se vrata nisu zatvorila.
- Imali ste pravo, gospodine.
Prva osoba koju je Zerimski ugledao kad se vratio u veleposlanstvo bio je veleposlanik. Njegova se ekscelencija s nadom nasmiješila.
- Je li Romanov još uvijek u zgradi? - prodere se Zerimski jer više nijednog trenutka nije mogao skrivati svoj gnjev.
- Da, gospodine Predsjednièe - reèe veleposlanik jureæi za svojim voðom. - Bio je...
- Odmah ga dovedite k meni.
- Gdje æu vas naæi?
- U vašoj nekadašnjoj radnoj sobi.
Pietrovski se žurno udalji u suprotnom smjeru.
277
Zerimski je marširao dugim mramornim hodnikom, jedva us-porivši kad je gurnuo vrata veleposlanikove radne sobe kao da udara vreæu za boksanje. Prvo što je ugledao bila je puška, još uvijek na pisaæem stolu. Sjeo je u veliki kožni naslonjaè što ga je inaèe zauzimao veleposlanik.
Dok je nestrpljivo èekao da mu se pridruže, podigao je pušku i poèeo je izbliza prouèavati. Pogledao je u cijev i vidio da je jedan jedini metak još uvijek na svome mjestu. Prislonio je pušku uz rame i osjetio njezinu savršenu ravnotežu, te je prvi put shvatio zašto je Fitzgerald bio spreman letjeti na drugi kraj Amerike da bi nabavio ovakvo oružje.
Tada je vidio da je udarna igla vraæena na mjesto.
Zerimski je èuo kako se dva muškarca žurno primièu hodnikom. Trenutak prije no što su stigli do radne sobe, spustio je pušku u krilo.
Gotovo su utrèali u prostoriju. Zerimski je grubo pokazao prema dva naslonjaèa s druge strane stola.
- Gdje je bio Fitzgerald? - oštro upita prije nego što je Romanov sjeo. - U ovoj si me sobi uvjeravao da æe biti ovdje u èetiri poslije podne. "Ništa ne može poæi po zlu", hvalisao si se. "Pristao je na moj plan", bile su toèno tvoje rijeèi.
- Tako smo se bili dogovorili kad sam s njim razgovarao odmah iza ponoæi, gospodine Predsjednièe.
- Dakle, što se dogodilo izmeðu ponoæi i èetiri poslije podne?
- Dok su ga moji ljudi rano jutros pratili u grad, vozaè je morao stati na semaforu. Fitzgerald je iskoèio iz automobila, potrèao na drugu stranu ceste i ubacio se u taksi koji je prolazio. Lovili smo ga sve do zraène luke Dulles, a tek smo tada vidjeli da Fitzgerald uopæe nije unutra.
- Istina je da ste mu dopustili bijeg - reèe Zerimski. - Zar se nije tako dogodilo?
Romanov sagne glavu i ništa ne reèe. Predsjednikov se glas spusti do šapta.
- Koliko sam shvatio, u mafiji imate kodeks - reèe i zatvori cijev puške - za one koji ne ispune svoj dio ugovora.
Romanov užasnuto podigne glavu, a Zerimski uperi pušku u sredinu njegovih prsa.
- Da ili ne? - tiho izusti Zerimski.
Romanov kimne glavom. Zerimski se nasmiješi èovjeku koji je prihvatio presudu vlastitog suda i polako pritisne okidaè. Metak se zabije u Romanovljeva prsa oko dva centimetra ispod srca. Snaga 278
udarca bacila je njegovo gipko tijelo na zid, gdje se zadržalo se-kundu-dvije, a zatim je kliznulo na sag. Djeliæi mišiæa i kostiju poletjeli su na sve strane. Zidovi, sag, veleposlanikovo sveèano odijelo i bijela košulja bili su natopljeni krvlju.
Zerimski se polako okretao sve dok se nije suoèio sa svojim bivšim predstavnikom u Washingtonu.
- Ne, ne! - vikne Pietrovski i padne na koljena. - Podnijet æu ostavku, podnijet æu ostavku.
Zerimski po drugi put pritisne okidaè. Kad je èuo klik, sjetio se da je u cijevi bio samo jedan metak. S izrazom razoèaranja na licu ustane iz naslonjaèa.
- Morat æeš to odijelo poslati u kemijsku èistionicu - reèe, kao da je veleposlanik samo nešto prolio po rukavu.
Predsjednik vrati pušku na stol. - Prihvaæam tvoju ostavku. No prije nego što poèistiš svoj ured, pobrini se da se ostaci Romanovljeva tijela pošalju u St Petersburg. - Krene prema vratima. - Neka to bude brzo; volio bih biti nazoèan kad ga pokopaju zajedno s njegovim ocem.
Pietrovski, još uvijek na koljenima, ne odgovori. Osjeæao je muèninu i bojao se otvoriti usta.
Kad je Zerimski stigao do vrata, okrenuo se prema prestrašenom diplomatu.
- S obzirom na okolnosti, bilo bi mudro srediti da se tijelo pošalje diplomatskom poštom.
279
31.
Dok se Zerimski penjao stubama u Iljušin, snijeg je gusto padao stvarajuæi debeli bijeli sag oko zrakoplova.
Tom Lawrence je stajao na pisti, odjeven u dugi crni kaput. Pomoænik mu je držao kišobran nad glavom.
Zerimski je nestao u zrakoplovu, a da se èak nije potrudio okrenuti i mahnuti radi kamera. Bilo kakav nagovještaj da je ovo doba godine vrijeme dobre volje za sve ljude njemu oèito ništa nije znaèio.
Ministarstvo vanjskih poslova veæ je dalo izjavu za tisak. U izjavi se na široko govorilo o uspjehu èetverodnevnog posjeta novog ruskog Predsjednika, o važnim koracima što su ih poduzele obje zemlje, te o nadi za daljnju suradnju u buduænosti. "Korisno i konstruktivno" bile su rijeèi za koje se Larry Harrington odluèio prije jutarnje tiskovne konferencije, a onda je još dodao "korak naprijed". Novinari koji su upravo bili svjedoci Zerimskijeva odlaska prevest æe Harringtonove rijeèi u "beskorisno i nekonstruktivno, te nesumnjivo korak natrag".
Nekoliko trenutaka nakon zatvaranja sivih vrata, Iljušin 62 pojuri naprijed, gotovo kao da, jednako kao i njegov gospodar, jedva èeka da pobjegne.
Lavvrence je prvi okrenuo leða letjelici što se udaljavala prema uzletnoj pisti. Brzo se zaputio prema svom helikopteru gdje je našao Andvja Llovda s telefonskom slušalicom na uhu. Kad su se lopatice rotora poèele okretati, Lloyd je brzo završio svoj razgovor.
280
Marine One se odlijepio od tla, a Lloyd se nagnuo do Predsjednika i upoznao ga s ishodom hitne operacije izvedene toga jutra u Bolnici Walter Reed. Lawrence je kimnuo glavom kad mu je šef stožera iznio tijek akcije što ju je preporuèio agent Braithwaite.
- Osobno æu nazvati gospoðu Fitzgerald - rekao je.
Dva su muškarca ostatak puta proveli pripremajuæi se za kratki sastanak koji æe se uskoro održati. Predsjednikov je helikopter sletio na južnu tratinu, a oni uopæe nisu govorili dok su hodali prema Bijeloj kuæi. Lavvrenceova je tajnica tjeskobno èekala kraj vrata Ovalnog ureda.
- Dobro jutro, Ruth - reèe Predsjednik po treæi put toga dana. Oboje su veæi dio noæi proveli na nogama.
U ponoæ je nenajavljeno stigao državni odvjetnik i rekao Ruth da je pozvan na sastanak s Predsjednikom. To nije bilo u njegovu dnevniku. U dva ujutro su Predsjednik, gospodin Lloyd i državni odvjetnik otišli u Bolnicu Walter Reed - no ni to nije zabilježeno u dnevniku, kao ni ime pacijenta kojeg su posjetili. Vratili su se poslije sat vremena i proveli još
devedeset minuta u Ovalnom uredu, a Predsjednik je rekao da ih nitko ne smije smetati. Kad je Ruth ponovno stigla u Bijelu kuæu u osam i deset ujutro, Predsjednik je veæ bio na putu u Zraènu bazu Andrews kako bi ispunio svoju posljednju obvezu prema Zerimskome.
Iako je na sebi imao drugo odijelo, košulju i kravatu nego te noæi, Ruth se pitala je li njezin šef te noæi uopæe spavao.
- Što je sljedeæe, Ruth? - pitao je, iako je vrlo dobro znao odgovor.
- Oni s kojima imate sastanak zakazan za deset sati veæ èetrdeset minuta èekaju u predvorju.
- Je li? Onda je bolje da ih pošalješ unutra.
Predsjednik uðe u Ovalni ured, otvori ladicu svog stola i izvadi dva lista papira i audiokasetu. Papire stavi na upijaè ispred sebe, a kasetu ubaci u kasetofon na svom stolu. Andy Lloyd uðe iz svog ureda noseæi dva fascikla ispod ruke.
Zauzme svoje uobièajeno mjesto kraj Predsjednika.-
- Imaš li pod prisegom potpisana oèitovanja? - upita Lawrence.
- Da, gospodine - odgovori Lloyd.
Zaèuje se kucanje na vratima, Ruth ih otvori i najavi:
- Direktorica CIA-e i njezin zamjenik.
- Dobro jutro, gospodine Predsjednièe -vedro reèe Helen Dex-ter i uðe u Ovalni ured, a njezin zamjenik ju je slijedio.
Ona je takoðer pod rukom imala fascikl.
281
Lawrence joj nije odgovorio na pozdrav.
- Bit æe vam drago kad saznate - nastavi Dexterica i sjedne u jedan od dva prazna naslonjaèa nasuprot Predsjedniku -
da sam uspjela riješiti onaj problem kojeg smo se bojali tijekom posjeta ruskog Predsjednika. Zapravo, imamo mnogo razloga vjerovati da osoba o kojoj je rijeè više ne predstavlja opasnost u ovoj zemlji.
- Može li to biti ista osoba s kojom sam imao telefonski razgovor prije nekoliko tjedana? - upita Lawrence i nagne se u naslonjaèu.
- Nisam sigurna da vas razumijem, gospodine Predsjednièe -reèe Dexterica.
- Onda mi dopustite da vam objasnim - reèe Lavvrence. Nagne se naprijed i pritisne tipku "Play" na kasetofomi.
- Osjeæao sam da vas moram nazvati i staviti vam do znanja koliko važnim smatram taj zadatak. Jer uopæe ne sumnjam u to da ste vi prava osoba za to. Stoga se nadam da æete pristati preuzeti odgovornost.
- Zahvalan sam na povjerenju što ga imate u mene, gospodine Predsjednièe, i cijenim to što ste odvojili vremena da me osobno nazovete...
Lawrence pritisne tipku "Stop".
- Nema sumnje da imate jednostavno objašnjenje o tome kako je i zašto došlo do ovog razgovora - reèe.
- Nisam sigurna da vas u potpunosti razumijem, gospodine Predsjednièe. Agenciji nisu poznati vaši osobni telefonski razgovori.
- To možda jest, a možda i nije istina - reèe Predsjednik. - Ali baš taj razgovor, kao što dobro znate, nije obavljen iz ovog ureda.
- Zar Agenciju optužujete za...
- Ni za što ja ne optužujem Agenciju. Optužba se odnosi na vas osobno.
- Gospodine Predsjednièe, ako vi ovako zamišljate šale...
- Zar vam se èini da se smijem? - upita Predsjednik, a tada ponovno udari tipku "Plav".
- Osjeæao sam da je to najmanje što sam mogao uèiniti u ovim okolnostima.
- Hvala vam, gospodine Predsjednièe. Iako me gospodin Guten-burg uvjeravao da ste vi u toku, a direktorica me osobno nazvala kasnije toga poslijepodneva da to potvrdi, kao što znate, ipak sam osjeæao da ne mogu prihvatiti zadatak ako nisam siguran daje zapovijed došla izravno od vas.
Predsjednik se nagne naprijed i još jednom pritisne tipku "Stop".
- Ima toga još, ako želite èuti.
282
- Uvjeravam vas - reèe Dexterica - da operacija što je Fitzgerald spominje nije bila ništa više od rutinske vježbe.
- Zar tražite od mene da povjerujem kako atentat na ruskog Predsjednika CIA sada smatra tek rutinskom vježbom? - s nevje-ricom reèe Lavvrence.
- Nikad nismo namjeravali izvršiti atentat na Zerimskoga -oštro æe Dexterica.
- Samo ste željeli da nedužni èovjek bude za to obješen - odbrusi Predsjednik. Uslijedila je duga šutnja, a potom doda:
-1 tako uklonite svaki dokaz da ste zapravo vi naredili atentat na Ricarda Guzmana u Kolumbiji.
- Gospodine Predsjednièe, uvjeravam vas da CIA nije imala nikakve veze s...
- Connor Fitzgerald nam je rano jutros isprièao drukèiju prièu - reèe Lawrence.
Helen Dexter je šutjela.
- Možda biste željeli proèitati ovjereno oèitovanje što ga je jutros potpisao u nazoènosti državnog odvjetnika.
Andy Lloyd otvori prvi od dva fascikla te Dexterici i Gutenburgu pruži kopije oèitovanja što ga je potpisao Connor Fitzgerald i posvjedoèio državni odvjetnik. Kad su njih dvoje poèeli èitati izjavu, Predsjednik je opazio kako se Gutenburg preznojava.
- Prihvatio sam savjet državnog odvjetnika i ovlastio glavnog agenta da vas oboje uhiti pod optužbom izdaje. Ako vas proglase krivima, reèeno mi je da je moguæa samo jedna kazna.
Dexterica je stisnula usne. Njezin je zamjenik vidljivo drhtao. Lavvrence se okrene k njemu.
- Dakako da je moguæe, Nick, kako vi niste bili svjesni èinjenice da direktorica nije dobila potrebne ovlasti za izdavanje takve zapovijedi.
- To je posve toèno, gospodine - lane Gutenburg. - Zapravo me uvjerila da je naredba za atentat na Guzmana stigla izravno iz Bijele kuæe.
- Mislio sam da æete to reæi, Nick - reèe Predsjednik. - I ako se osjeæate sposobnim potpisati ovaj dokument - gurne list papira preko stola - državni mi je odvjetnik stavio do znanja da se smrtna kazna može preinaèiti u doživotni zatvor.
- Bez obzira o èemu je rijeè, nemojte to potpisati - naredi Dex-terica.
Gutenburg ju je ignorirao. Izvadio je nalivpero iz džepa i potpisao se izmeðu dva olovkom napravljena križiæa ispod jedne reèenice
283
kojom podnosi ostavku na mjesto zamjenika direktora CIA-e, koja vrijedi od devet ujutro toga dana.
Dexterica je s neskrivenim prezirom bijesno zurila u njega.
- Da ste odbili potpisati, ne bi imali hrabrosti iæi do kraja. Muškarci su takvi beskièmenjaci. - Okrenula se i suoèila s Predsjednikom koji je preko stola gurnuo drugi list papira. Spustila je pogled na vlastitu ostavku na položaj direktora CIA-e, koja takoðer vrijedi od devet sati toga dana. Pogleda Lawrencea i prkosno reèe: - Ništa neæu potpisati, gospodine Predsjednièe. Dosad ste veæ morali shvatiti da mene nije tako lako uplašiti.
- Pa, Helen, ako se ne osjeæate sposobnom postupiti jednako èasno kao Nick - reèe Lavvrence - kad iziðete iz ove prostorije, s druge æe vas strane èekati dva agenta Tajne službe s uputama da vas uhite.
- Meni ne možete blefirati, Lawrence - reèe Dexterica i ustane.
- Gospodine Gutenburg - reèe Lloyd dok se ona približavala vratima, ostavivši na stolu nepotpisani list papira -
smatram da je doživotni zatvor, bez nade u pomilovanje, previsoka cijena u ovim okolnostima. Pogotovo ako vam je sve ovo namješteno i niste znali što se dogaða.
Gutenburg je kimnuo glavom kad je Dexterica stigla do vrata.
- Rekao bih da je kazna od šest, možda najviše sedam godina, prikladnija za vaš sluèaj. A uz malu pomoæ iz Bijele kuæe, možda æete na koncu odslužiti samo tri-èetiri godine.
Helen Dexter naglo stane.
- Ali to bi, dakako, znaèilo da æete pristati...
- Pristat æu na sve. Na sve - promuca Gutenburg.
- ... svjedoèiti kao svjedok optužbe.
Gutenburg ponovno kimne glavom, a Loyd iz drugog fascikla što mu je poèivao u krilu izvadi oèitovanje na dvije stranice. Bivši je zamjenik direktora utrošio samo nekoliko trenutaka na èitanje prije no što je u dnu druge stranice naèrèkao svoj potpis.
Direktorica je držala ruku na kvaki, neko je vrijeme oklijevala, a zatim se okrenula i polako vratila do stola. Svom je bivšem zamjeniku uputila još jedan dugi pogled gaðenja, a potom je uzela nalivpero i potpisala se izmeðu dva križiæa.
- Vi ste budala, Gutenburg - reèe. - Nikad ne bi riskirali da Fitzgeralda pozovu za svjedoka. Svaki donekle dobar odvjetnik rastrgao bi ga na komadiæe. A bez Fitzgeralda nemaju ništa. Što im je, sigurna sam, državni odvjetnik veæ objasnio.
Ponovno se okrenula da bi izišla iz prostorije.
284
- Helen je sasvim u pravu - reèe Lavvrence, uzme tri dokumenta i pruži ih Llovdu. - Da je sluèaj ikad dospio na sud, nikad ne bismo mogli Fitzgeralda dovesti kao svjedoka.
Helen Dexter po drugi put naglo stane, a tinta se još nije osušila na njezinoj ostavci.
- Na žalost - reèe Predsjednik - moram vas obavijestiti da je Connor Fitzgerald umro jutros u sedam i èetrdeset tri.
285
ÈETVRTI DIO
Brzi i mrtvi
32.
Pogrebna je povorka polako napredovala preko vrha brežuljka.
Nacionalno groblje Arlington bilo je krcato, što je bilo neobièno kad se radilo o èovjeku koji nikad nije tražio javno priznanje. Predsjednik Sjedinjenih Država stajao je s jedne strane groba, a uz njega su bili predstojnik Ureda Bijele kuæe i državni odvjetnik. Nasuprot njima bila je žena koja u proteklih èetrdeset minuta nije podigla glavu. S njene desne strane stajala joj je kæi Tara, a s lijeve njezin buduæi zet, Stuart McKenzie.
Oni su doletjeli jz Sydneyja dva dana nakon što su primili Predsjednikov osobni telefonski poziv. Velika skupina ljudi okupljena oko groba jasno je pokazala Maggie Fitzgerald koliko je prijatelja i štovatelja Connor ostavio za sobom.
Na sastanku u Bijeloj kuæi prethodnoga dana Tom Lawrence je udovici rekao da su Connorove posljednje rijeèi govorile o njegovoj ljubavi prema ženi i kæeri. Predsjednik je dalje rekao da æe njezina muža pamtiti cijeli život, iako ga je samo jednom sreo.
To je rekao èovjek koji svakodnevno susreæe stotinjak ljudi, Tara je te veèeri napisala u svoj dnevnik.
Nekoliko koraka iza Predsjednika stajao je novoimenovani direktor CIA-e i skupina muškaraca i žena koji se toga dana nisu kanili javiti na posao. Doputovali su sa sve èetiri strane svijeta da bi bili ondje.
Visoki, èvrsto graðeni muškarac bez jedne vlasi na glavi stajao je malo po strani i nekontrolirano plakao. Nitko od nazoènih ne
289
bi povjerovao da bi i najbezobzirniji gangsteri u Južnoafrièkoj Republici bili oduševljeni kad bi znali da je Èari Koeter izvan zemlje, pa makar samo i na nekoliko dana.
FBI i Tajna služba takoðer su bili zastupljeni velikim brojem ljudi. Kapetan William Braithvvaite stajao je na èelu dvanaest snajperista od kojih bi svaki bio sretan da završi karijeru kao nasljednik Connora Fitzgeralda.
Na obronku brežuljka, sve dokle je sezao pogled, groblje su ispunjavali roðaci iz Chicaga, akademici iz Georgetowna, igraèi bri-dža, irski plesaèi, pjesnici i ljudi svih zanimanja. Stajali su spuštenih glava u spomen èovjeku kojeg su voljeli i poštivali.
Pogrebna je povorka stala na Sheridan Driveu, nekoliko metara od groba. Poèasna straža od osam ljudi podigla je lijes s kolica, stavila ga na ramena i poèela usporeno marširati prema grobu. Lijes je bio pokriven amerièkom zastavom, a gore su poèivala Con-norova odlièja. Medalja èasti nalazila se u sredini. Kad su nosaèi lijesa stigli do groba, polako su spustili lijes na zemlju i pridružili se ostalima.
Otac Graham, koji je više od trideset godina bio obiteljski sveæenik Fitzgeraldovih, podigao je ruke.
- Prijatelji - poèeo je. - Sveæenici èesto imaju zadatak otpratiti na posljednji poèinak župljane koji su preminuli, a koje su jedva poznavali i èija postignuæa nisu uvijek vidljiva. Ali to se ne može reæi za Connora Fitzgeralda. Kao studenta, pamtit æe ga kao jednog od najboljih voða navale koje je imalo Sveuèilište Notre Dame. Kao vojnika, nikakve moje skromne rijeèi ne mogu se mjeriti s izjavom što ju je napisao kapetan Christopher Jackson, njegov zapovjednik voda: Neustrašivi èasnik pred licem opasnosti, koji je uvijek živote svojih ljudi stavljao ispred svog života. Kao profesionalac, dao je gotovo tri desetljeæa službe svojoj zemlji; morate se samo osvrnuti oko sebe i vidjeti koliko su ga cijenili njegovi kolege. Ali najviše od svega, sjeæat æemo ga se kao Maggiena muža i Tarina oca. Iskreno suosjeæamo s obje.
Otac Graham je spustio glas.
- Bio sam te sreæe da se mogu ubrojiti meðu njegove prijatelje. Radovao sam se da æu tijekom božiènih blagdana nanovo s njim zaigrati bridž; zapravo, nadao sam se da æu dobiti natrag 10 dolara što sam ih izgubio kad smo igrali rober malo prije no što je otišao na svoj posljednji zadatak. Dragi Bože, rado bih dao sve što posjedujem samo da me Connor još jednom pobijedi u bridžu.
290
- Sportaš, vojnik, profesionalac, ljubavnik, otac, prijatelj, a za mene, iako nikad ne bih imao hrabrosti to reæi u njegovoj nazoènosti, jednostavno zato što bi mi se smijao... junak.
- Pokopan blizu tebe, Connore, još je jedan amerièki junak. -Stari sveæenik podigne glavu. - Da sam ja John Fitzgerald Kennedy, bio bih ponosan što sam pokopan na istom groblju kao i Connor Fitzgerald.
Poèasni nosaèi lijesa stupe naprijed i spuste ga u grob. Otac Graham napravi znak križa, sagne se, uzme šaku zemlje i baci je na lijes.
- Pepeo pepelu, prah prahu - pjevnim je glasom govorio sveæenik dok je trubaè marinaca svirao Tišinu. Poèasna je straža savijala zastavu dok nije završila kao uredan trokut u rukama najmlaðeg kadeta, mladiæa od osamnaest godina koji je, kao i Connor, roðen u Chicagu. Inaèe bi je predao udovici uz rijeèi Gospodo, u ime Predsjednika Sjedinjenih Država. Ali ne danas. Danas je marširao u drugom pravcu. Sedam je marinaca podiglo puške u zrak i ispalilo dvadeset jednu salvu dok je mladi kadet stao u stav pozor ispred Predsjednika Sjedinjenih Država i predao mu zastavu.
Tom Lavvrence ju je uzeo, polako se zaputio na drugu stranu groba i stao ispred udovice. Maggie je podigla glavu i pokušala se osmjehnuti kad joj je Predsjednik predao simbol nacije.
- U ime zahvalne zemlje predajem vam zastavu Republike. Okruženi ste prijateljima koji su dobro poznavali vašeg supruga. Želio bih da sam i ja imao tu povlasticu.
Predsjednik sagne glavu i vrati se na drugu stranu groba. Kad je orkestar marinaca zasvirao državnu himnu, položio je desnu ruku na srce.
Nitko se nije maknuo sve dok Stuart i Tara nisu otpratili Maggie do izlaza s groblja. Stajala je ondje gotovo sat vremena i rukovala se s onima koji su došli ispratiti njezina muža na posljednji poèinak.
Dva muškarca koji su za vrijeme cijele ceremonije ostali na vrhu brežuljka prethodnog su dana doletjeli iz Rusije. Nisu došli odati poèast. Vratit æe se u St Petersburg veèernjim letom i izvijestiti one koji su ih poslali da njihove usluge više nisu potrebne.
291
33.
Air Force One bio je okružen tenkovima kad je Predsjednik Sjedinjenih Država sletio na moskovski aerodrom.
Predsjednik Zerimski jasno nam je stavio do znanja da ga ne zanima fotografiranje s Tomom Lawrenceom za one kod kuæe. Niti je bilo uobièajenih govora "Dobro došli u Rusiju" izgovorenih na podiju postavljenom na pisti.
Kad je Lawrence ozbiljna lica sišao niza stube letjelice, pozdravio ga je prizor maršala Borodina kako stoji u kupoli tenka. Kad su se dva Predsjednika napokon srela u Kremlju kasnije toga jutra, prva toèka na dnevnom redu bio je zahtjev Predsjednika Zerim-skoga da se NATO snage koje patroliraju duž ruskih zapadnih granica odmah smanje.
Nakon teškog poraza njegova Zakona o smanjenju nuklearnog, biološkog, kemijskog i konvencionalnog naoružanja u Senatu, te dragovoljnog povratka Ukrajine u Sovjetski Savez, Predsjednik Lawrence zna da ne može ni za centimetar popustiti kad je rijeè o ulozi NATO-a u Europi, pogotovo otkako ga novoizabrana senatorica Helen Dexter uporno opisuje kao "crvenu marionetu".
Nakon stoje senatorica Dexter prošle godine dala ostavku na položaj direktorice CIA-e, kako bi se mogla "otvorenije suprotstavljati Predsjednikovoj lošoj vanjskoj politici", na Kapitalu se veæ govori o tome da bi mogla postati prva žena Predsjednik. Na jutrošnjim preliminarnim razgovorima u Kremlju predsjednik Zerimski nije se pretvarao da...
292
Stuart podigne pogled s naslovne strane Sydney Moming Heralda kad je Maggie ušla u kuhinju, odjevena u traperice i pulover. Veæ više od šest mjeseci žive u istoj kuæi, a on je nikad nije vidio neurednu.
- Dobro jutro, Stuarte - reèe. - Ima li štogod zanimljivo u novinama?
- Zerimski još uvijek napinje mišiæe u svakoj prilici - odgovori Stuart. - A vaš Predsjednik mora se hrabro držati.
Barem je takvo gledište ruskog dopisnika Heralda.
- Zerimski bi na Bijelu kuæu bacio nuklearnu bombu kad bi vjerovao da ne bi snosio posljedice - reèe Maggie. - Zar nema vedrijih vijesti za subotnje jutro?
- Premijer je objavio datum drugog referenduma o tome treba li Australija postati republika.
- Tako ste spori u ovoj zemlji - reèe Maggie i napuni zdjelu kukuruznim pahuljicama. - Mi smo se Britanaca riješili prije više od dvjesto godina.
- Siguran sam da nam više neæe mnogo trebati - reèe Stuart i nasmije se kad je njegova žena ušla u sobu odjevena u kuænu haljinu.
- Dobro jutro - pospano reèe.
Maggie klizne sa svog stolca i poljubi je u obraz.
- Sjedni ovamo i pojedi ove kukuruzne pahuljice dok ti ja napravim omlet. Doista ne bi smjela...
- Majko, trudna sam, ne umirem od sušice - reèe Tara. - Bit æe mi sasvim dovoljna zdjela kukuruznih pahuljica.
- Znam, samo što...
- ... nikad neæeš prestati brinuti - reèe Tara i zagrli majku. -Odat æu ti jednu tajnu. Nema medicinskih dokaza da su spontani pobaèaji nasljedni; to su samo zabrinute majke. Koja je jutros glavna prièa? - upita i pogleda Stuarta.
- Moj sluèaj na kriminalistièkom sudu dospio je u novine, na šesnaestoj stranici - reèe pokazujuæi tri kratka odlomka smještena u donjem lijevom kutu.
Tara je dvaput proèitala izvještaj prije no što je rekla:
- Ali nisu ti èak ni ime spomenuli.
- Ne. Èini se da ih zasad više zanima moj klijent - prizna Stuart. - Ali ako ga uspijem osloboditi, to bi se moglo promijeniti.
- Nadam se da ga neæeš osloboditi - reèe Maggie i razbije drugo jaje. - Mislim da je tvoj klijent malena gnjida i da ostatak života treba provesti u zatvoru.
293
- Zato što je ukrao 73 dolara? - s nevjericom upita Stuart.
- Bespomoænoj starici.
- Ali to mu je prvi put.
- Prvi put da su ga uhvatili, želiš reæi - napomene Maggie.
- Znate, Maggie, vi biste bili prvoklasna tužiteljica - reèe Stuart. - Niste smjeli pristati da uzmete slobodnu studijsku godinu; umjesto toga, trebali ste se upisati na pravo. Ipak, sumnjam da bi mnogi dobro prihvatili ideju o doživotnom zatvoru zbog kraðe 73 dolara.
- Zaèudio bi se, mladiæu - odbrusi Maggie. Zaèuo se mukli udarac o otiraè.
- Ja æu - reèe Stuart i ustane od stola.
- Stuart ima pravo - reèe Tara kad je majka položila omlet pred nju. - Ne bi smjela tratiti vrijeme na to da budeš
neplaæena domaæica. Previše si dobra za to.
- Hvala ti, draga moja - reèe Maggie. Vratila se do štednjaka i razbila još jedno jaje. - Ali ja uživam u vašem društvu.
Samo se nadam da ne iskorištavam vašu gostoljubivost.
- Dakako da ne iskorištavaš - reèe Tara. - Ali prošlo je više od šest mjeseci od...
- Znam, dušo, ali još uvijek mi treba malo vremena prije suoèavanja s povratkom u Washington. Bit æu dobro kad poène jesenji semestar.
- Ali više ne prihvaæaš ni pozive za nešto u èemu bi uživala.
- Kao na primjer?
- Prošli tjedan te gospodin Moore pozvao gledati Fidelio u Operi, a ti si mu rekla da si te veèeri zauzeta.
- Iskreno reèeno, ne sjeæam se što sam radila - reèe Maggie.
- Ja se sjeæam. Sjedila si u svojoj sobi i èitala UHksa.
- Tara, Ronnie Moore je drag èovjek, i uopæe ne sumnjam da ono što radi u banci, radi vrlo dobro. Ali ne treba mu veèer provedena sa mnom dok ja razmišljam o tome koliko mi nedostaje tvoj otac. I ja svakako ne želim provesti veèer s njim dok mi on govori koliko je obožavao svoju pokojnu ženu, kako god joj bilo ime.
- Elizabeth - reèe Stuart koji se vratio s jutarnjom poštom u rukama. - Ronnie je zapravo prilièno simpatièan.
- Nemoj i ti - reèe Maggie. - Vrijeme je da oboje prestanete brinuti o mom društvenom životu. - Još veæi omlet spustila je pred Stuarta.
- Trebao sam vas oženiti, Maggie - reèe on uz osmijeh.
- Ti bi mi mnogo više odgovarao od veæine muškaraca koje ste mi pokušali namjestiti - reèe tapšuæi po glavi svoga zeta.
294
Stuart se nasmije i poène sreðivati pisma, od kojih je veæina bila za njega. Dva je predao Tari i tri Maggie, a svoju je hrpu gurnuo u stranu u korist sportskih stranica Heralda.
Maggie natoèi sebi drugu šalicu kave prije nego što je pogledala svoju poštu. Kao i uvijek, najprije je prouèila marke prije no što je odluèila kojim redom æe otvarati pisma. Dvije su imale isti portret Georgea Washingtona. Treæa je prikazivala šarenu sliku papige. Najprije je otvorila pismo iz Australije. Kad ga je proèitala do kraja, pružila ga je Tari èiji je smiješak postajao sve širi dok ga je èitala.
- Vrlo laskavo - reèe Tara i pruži pismo Stuartu. Stuart ga brzo proèita.
- Da, vrlo. Kako æete odgovoriti?
- Pisat æu im da nisam na burzi rada - reèe Maggie. - Ali najprije moram saznati kome od vas dvoje moram zahvaliti na tome.
- Mahne pismom po zraku.
- Nisam kriva - reèe Tara.
- Mea culpa - prizna Stuart. Brzo je otkrio da se ne isplati varati Maggie. Uvijek bi te na kraju razotkrila. - Vidio sam oglas za posao u Heraldu i pomislio da ste vi idealni za taj posao. Èak ste i previše kvalificirani, rekao bih.
- Prièa se da æe krajem akademske godine šef Prijamnog poæi u mirovinu - reèe Tara. - Znaèi da æe u skoroj buduænosti tražiti zamjenu. Onaj tko dobije taj posao...
- Sad me slušajte, vas dvoje - reèe Maggie i poène raspremati stol. - Trenutno imam slobodnu godinu, a poèetkom kolovoza kanim se vratiti u Washington i nastaviti rad na svom starom poslu u Georgetownu. Sydneysko sveuèilište morat æe naæi nekog drugog.
- Sjedne i otvori svoje drugo pismo.
Ni Tara ni Stuart nisu ništa rekli kad je izvadila èek na 277.000 amerièkih dolara što ga je potpisao ministar financija.
Cjelokupna naknada, objasnilo je priloženo pismo, zbog gubitka muža dok je radio kao CIA-in èasnik. Kako bi oni mogli razumjeti koliko za nju znaèi taj gubitak?
Brzo je otvorila treæe pismo. Spremila ga je za kraj jer je prepoznala prastari tisak i toèno je znala tko ga je poslao.
Tara lako gurne Stuarta laktom.
- Godišnje ljubavno pismo od dr. O'Casevja, ako ne griješim
- reèe poput šaptaèice. - Moram priznati, zadivljena sam time što ti je uspio uæi u trag.
295
- I ja - reèe Maggie uz osmijeh. - S njim se barem ne moram pretvarati. - Otvorila je omotnicu.
- Vidjet æemo se vani za jedan sat, i budite spremne za polazak - reèe Stuart, pogledavši na sat. Maggie pogleda preko ruba naoèala i nasmiješi se. - Rezervirao sam stol za ruèak u restoranu na plaži.
- O, pravi si gospodar - reèe Tara uz uzdah pun obožavanja. Stuart ju je baš kanio udariti novinama po glavi kad Maggie reèe:
- Nebesa.
Oboje je zaèuðeno pogledaju. To je bilo najbliže bogohuljenju što su od nje ikad èuli.
- Što je bilo, majko? - upita Tara. - Prosi li te još uvijek, ili je nakon tolikih godina napokon oženio neku drugu?
- Ni jedno ni drugo. Ponudili su mu posao šefa Matematièkog odsjeka na Sveuèilištu New South Walesa. Dolazi upoznati rektora prije konaène odluke.
- Ne može biti bolje - reèe Tara. - Na kraju krajeva, on je Irac, zgodan je, i oduvijek te obožava. I kao što nas uvijek podsjeæaš, tata ga je jedva uspio istisnuti. Što bi još mogla poželjeti?
Uslijedila je duga šutnja prije no što je Maggie rekla:
- Bojim se da to nije posve toèno.
- Kako to misliš? - upita Tara.
- Pa, istina je da iako;«/ bio zgodan, i fantastièan plesaè, takoðer je bio pomalo dosadan.
- Ali uvijek si mi govorila...
- Znam što sam ti govorila - reèe Maggie. - I ne moraš me tako gledati, mlada damo. Sigurna sam da katkad zadirkuješ
Stuarta zbog onog mladog konobara u Dublinu koji...
- Majko! U svakom sluèaju, on je sada...
- Što? - upita Stuart.
- ... predavaè na Fakultetu Trinitv u Dublinu - reèe Tara. - I štoviše, sretno je oženjen i ima troje djece. Što je više no što se može reæi za veæinu tvojih bivših djevojaka.
- Istina - prizna Stuart. - Dakle, recite mi - reèe i ponovno obrati svoju pozornost na Maggie - kada dr. O'Casev stiže u Oz? Maggie opet otvori pismo i glasno proèita:
Letim iz Chicaga èetrnaestog i stižem petnaestog.
- Ali to je danas - reèe Stuart. Maggie kimne glavom i nastavi: 296
Ostat æu u Sydneyju preko noæi, a iduæeg æu se dana sastati s rektorom. Zatim se vraæam u Chicago.
Maggie podigne pogled.
- Bit æe na putu kuæi prije nego što se vratimo s vikenda.
- To je šteta - reèe Tara. - Nakon svih tih godina rado bih upoznala odanog dr. Declana O'Casevja.
- Još uvijek bi mogla - reèe Stuart pogledavši na sat. - Kad slijeæe njegov avion?
- U jedanaest i dvadeset - reèe Maggie. - Bojim se da neæemo stiæi. Ne kaže gdje æe odsjesti, a to znaèi da nikako ne možemo stupiti u vezu s njim prije nego što odleti kuæi.
- Nemojte biti tako malodušne - reèe Stuart. - Ako krenemo za pet minuta, mogli bismo stiæi u zraènu luku na vrijeme. Mogli biste ga pozvati da poðe s nama na ruèak.
Tara pogleda majku koja uopæe nije djelovala tako kao da je oduševljena tom idejom.
- Èak i ako to uèinimo, vjerojatno æe odbiti - reèe Maggie. -Bit æe umoran od leta i morat æe se pripremiti za sutrašnji sastanak.
- Ali barem æeš znati da si se potrudila - reèe Tara. Maggie presavije pismo, skine pregaèu i reèe:
- Imaš pravo, Tara. Nakon svih tih godina, to je najmanje što mogu uèiniti. - Nasmiješi se svojoj kæeri, brzo iziðe iz kuhinje i nestane na katu.
U sobi je otvorila ormar i izabrala svoju najdražu haljinu. Nije željela da je Declan smatra sredovjeènom, iako je to prilièno budalasto jer ona to jest, kao i on. Pogledala se u zrcalu. Može proæi, zakljuèila je, za pedeset jednu godinu.
Nije se udebljala, ali su se u posljednjih šest mjeseci na njezinu èelu pojavile dvije-tri bore.
Maggie se vrati u prizemlje i naðe Stuarta kako se tka hodnikom. Znala je da su stvari veæ zacijelo u automobilu, a i motor je vjerojatno upaljen.
- Hajde, Tara - viknuo je uza stube po treæi put. Tara se pojavila nekoliko minuta kasnije, a Stuartovo je nestrpljenje nestalo èim se nasmiješila.
Kad je sjela u automobil, Tara reèe:
- Jedva èekam da ga upoznam. Èak i njegovo ime zvuèi romantièno.
- Baš sam se tako i ja osjeæala u ono vrijeme - reèe Maggie.
297
- Što ima u imenu? - reèe Stuart navodeæi Shakespearea i nasmije se dok je manevrirao automobilom niz kolni prilaz i izlazio na cestu.
- Prilièno mnogo ako si roðen kao Margaret Deirdre Burke -odgovori Maggie. Stuart prasne u smijeh. - Dok sam bila u školi, jednom sam samoj sebi napisala pismo adresirano na "Dr. i gospoða Declan O'Casev". Ali to ga nije uèinilo zanimljivijim. - Nervozno dotakne svoju kosu.
- Nije li moguæe - reèe Tara - da je nakon toliko godina dr. O'Casev postao zabavan, markantan i svjetski èovjek?
- Sumnjam - reèe Maggie. - Mislim kako je vjerojatnije da æe biti pompozan, naboran i još uvijek nevin.
- Kako biste mogli znati da je nevin? - upita Stuart.
- Jer je to uvijek svima govorio - odgovori Maggie. - Declanova ideja romantiènog vikenda bila je iznošenje rada o trigonometriji na matematièkoj konferenciji.
Tara prasne u smijeh.
- Iako moram biti poštena i reæi da ni tvoj otac nije bio mnogo iskusniji od njega. Prvu noæ zajedno proveli smo na klupi u parku, a ja sam jedino izgubila svoje papuèe.
Stuart se tako glasno smijao da je zamalo udario u ploènik.
- Jednom sam ipak otkrila kako je Connor izgubio svoju nevinost - nastavi Maggie. - To je bilo s djevojkom poznatom kao "Nikad Ne Reci Ne Nancy" - šapne glumeæi povjerljivost.
- Valjda vam nije to isprièao - s nevjericom æe Stuart.
- Ne, nije. Nikad to ne bih saznala da se jedne veèeri nije kasno vratio s treninga. Odluèila sam ostaviti poruku u njegovu ormariæu u svlaèionici, a s unutrašnje strane vrata našla sam prekriženo Nan-cyno ime. No zapravo se nisam mogla žaliti. Kad sam pogledala ormariæe njegovih suigraèa, Connor je imao daleko najniži rezultat.
Tara se veæ svijala od smijeha i preklinjala je majku neka prestane.
- Kad je tvoj otac konaèno...
Kad su stigli do zraène luke, Maggie je veæ iscrpila sve prièe o suparništvu izmeðu Declana i Connora, a poèela je osjeæati zabrinutost zbog predstojeæeg susreta sa svojim nekadašnjim plesnim partnerom nakon toliko godina.
Stuart je stao uz ploènik, iskoèio iz automobila i otvorio joj vrata.
- Bit æe bolje da požurite - reèe pogledavši na sat.
- Želiš li da poðem s tobom, mama? - upita Tara.
298
- Ne, hvala - odgovori Maggie i brzo krene prema kliznim vratima prije nego što se ova predomisli.
Pogledala je na oglasnu ploèu. Let 815 United Airlinesa iz Chi-caga sletio je na vrijeme, u jedanaest i dvadeset. Veæ je bilo gotovo jedanaest i èetrdeset. Nikad u životu nije toliko kasnila kad je trebala doèekati zrakoplov.
Što se više približavala prostoru za dolaske, to je više usporavala korak, u nadi da æe Declan imati vremena otiæi, a da se ne sretnu. Odluèila je da æe èekati petnaest minuta, a tada se vratiti do automobila. Prouèavala je putnike koji su dolazili. Mladi, vedri i puni entuzijazma, s daskama za jedrenje ispod ruku; sredovjeèni, užurbani i pažljivi, èvrsto držeæi svoju djecu; stari, usporeni i zamišljeni, na kraju reda. Poèela se pitati hoæe li uopæe prepoznati Declana. Je li veæ prošao kraj nje? Na kraju krajeva, prošlo je više od trideset godina otkako su se zadnji put vidjeli, a on nije oèekivao da æe ga netko doèekati.
Ponovno je pogledala na sat. Petnaest minuta je gotovo prošlo. Poèela je razmišljati o tanjuru knedli i èaši Chardonnaya na ruèku u Cronulli, a zatim o drijemanju na poslijepodnevnom suncu dok Stuart i Tara surfaju. A tada se njen pogled zaustavi na jednorukom èovjeku koji je prolazio kroz izlaz za dolaske.
Maggie je osjetila malaksalost u nogama. Zurila je u muškarca kojeg nikad nije prestala voljeti. Pomislila je da æe se srušiti. Suze su joj se nakupile u oèima. Nije zahtijevala nikakvo objašnjenje. To može doæi kasnije, mnogo kasnije.
Potrèala je prema njemu, nesvjesna bilo èega oko sebe.
Èim ju je ugledao, nasmiješio se onim poznatim smiješkom kojim je pokazivao kako zna da je otkriven.
- O moj Bože, Connor - reèe i raširi ruke. - Reci mi da je to istina. Dragi Bože, reci mi da je to istina.
Connor ju je èvrsto zagrlio desnom rukom, a lijevi je rukav visio uz njegovo tijelo.
- Istina je, ljubljena moja Maggie - reèe otegnutim irskim naglaskom. - Na žalost, iako Predsjednici mogu gotovo sve srediti, kad te daju usmrtiti, moraš na neko vrijeme nestati i uzeti novi identitet. - Pustio ju je i zagledao se u ženu za kojom je žudio u svakom satu tijekom proteklih šest mjeseci. - Odluèio sam se za dr. Declana O'Casevja, akademika koji razmišlja o prelasku na novi posao u Australiji, jer sam se sjetio da si mi jednom rekla da si željela biti gospoda Declana O'Casevja. Nadam se da me neæe baš mnogo Australaca testirati koliko se snalazim u matematici.
299
Maggie ga je gledala, a suze su joj se slijevale niz obraze. Nije bila sigurna treba li se smijati ili plakati.
- Ali pismo, dragi - reèe. - Iskrivljeno "e". Kako si...?
- Da, mislio sam da æe ti se svidjeti ta finesa - reèe Connor. -To je bilo nakon što sam vidio tvoju sliku u Washington Postu, kako stojiš kraj groba nasuprot Predsjedniku, a zatim sam proèitao velièanstvene hvalospjeve tvom pokojnom mužu te sam pomislio: De-clane, deèko moj, to bi mogla biti tvoja posljednja prilika da oženiš onu mladu Margaret Burke iz East Sidea. - Nasmiješi se. - Dakle, što misliš o tome, Maggie? - reèe. - Hoæeš li se udati za mene?
- Connor Fitzgerald, ima mnogo toga što moraš objasniti - reèe Maggie.
- Doista ima, gospoðo O'Casev. No, da to uèinim, imam i cijeli život što nam preostaje.
300
Document Outline
��
��